Istiniti horrorični događaji

[Ri3]

kaktuscrack kaže:

Postoje stvari koje se nemogu logično objasniti, a dogodile su se.
Meni se dogodilo 5 paranormalnih događaja od moje 2 godine pa do sad.
Neki od njih bi se i mogli logično objasniti premda bi u najmanju ruku bili neobični.
Međutim ima i onih za koje mi nitko nemože reči da su neisitiniti jer sam ih vidio vlastitim očima.

Pa šta ih ne podjeliš sa nama?

[Rexadria]

3 Stupid Dogs kaže:

ma negdje sam već puno pisao o tome, ne sjećam se više na kojem topicu.. uglavnom, imam osjećaj da me nešto vuče, obično za noge, ne za trbuh. i često puta osjećam da lebdim.

što se tiče metode prekidanja tog stanja intenzivnim polretima očiju, to funkcionira, samo je teško (barem meni) bilo kako reagirati u tom stanju.. bez obzira što znam da mi se ne može ništa dogoditi, uvijek prevlada neki iskonski strah prema tom entitetu čiju prisutnost osjećam (ili štogod već "to" jest)


btw. preporučam da moderator ove sve postove pretvori u poseban topic o paralizi sna.

Zanimljivo je ovo što kažeš, jer sam čuo da u dosta slučajeva senzacija nekako i počinje od nogu. I moje je iskustvo prilično slično. Kulminacija senzacije je pokušaj tog "entiteta" da me podigne za trbuh, no senzacija počinje od nogu, naime nekako sam svjestan da dolazi iz tog pravca, stoji nada mnom tik do stopala, a zatim se nadvija nadmene i grabi me za trbuh. Još jedna interesantna stvar - Uočio sam da postoje dvije vrste senzacija ; ona češća i žešća se manifestira kako povlačenje, no ponekad je prati osjećaj da se uz "entitet" koji sam opisao u sobi nalazi desetak i više "entiteta" koji su mu na neki način podčinjeni. Percipiram ih kao bezumni čopor malicioznih, bijesnih furija koje mu na neki način daju podršku. To se zna manifestirati kad ga mentalno izazivam, ne uvijek, ali dosta često. Prvo čujem glasove, kakofoniju različitih zvukova, uglavnom režanje, ponekad im vidim i lica, što zna biti prilično intimidirajuće, onda nakon inicijalnog "povlačenja" imam osjećaj da čitava ta "bratija" pokušava frentično ući u mene kroz trbuh. Što više opuštam onu "strujnu " senzaciju opuštanjem trbušnih mišića, to je to iskustvo intenzivnije i obrnuto, što više stišćem svoju unutarnju "snagu" - iskustvo jenjava. Oscilacijama trbušnjaka mogu tu senzaciju neograničeno dugo održavati. Koliko god to možda zastrašujuće zvučalo, meni je uistinu mačji kašalj iskontrolirati čitav fenomen. Posljednjih desetak godina, svaki put kad uđem u stanje "paralize" u stanju sam u potpunost kontrolirati / pomicati svoje tijelo, a ipak percipirati ono što percipiram. Da bih izišao iz tog stanja nemoram se uopće truditi (micati očima i sl.), jednostavno se mogu probuditi, no gotovo uvijek odlučim nastaviti sa spavanjem - jednom kad fenomen prestane, odnosno kad ga "ušutkam".
Dijelim tvoj osjećaj da je to nešto prema čemu netreba gledati blagonaklono. Nekako intuitivno osjećam da se ne treba tim stvarima prepuštati - već opirati.

PS. našao sam interesantnih svjedočanstava o "incubus" fenomenu u kojima žene opisuju da su bile silovane u fazi "paralize spavanja" od strane entiteta koji ih je maltretirao mjesecima. Ima par interesantnih slučajevima u kojima su tog entiteta bili svjesni i ljudi u neposrednom okruženju ( muž koji je spavao u istom krevetu i kćer koja je također znala spavati uz majku )

Pozdrav

btw. pridružujem se preporukama da moderator ove sve postove pretvori u poseban topic o paralizi sna.[/QUOTE]

[Rexadria]

kaktuscrack kaže:

Postoje stvari koje se nemogu logično objasniti, a dogodile su se.
Meni se dogodilo 5 paranormalnih događaja od moje 2 godine pa do sad.
Neki od njih bi se i mogli logično objasniti premda bi u najmanju ruku bili neobični.
Međutim ima i onih za koje mi nitko nemože reči da su neisitiniti jer sam ih vidio vlastitim očima.

Kaktus, daj nam detalje - baš me iteresira !

Pozdrav

evo da i ja ispricam jedan dogadjaj

oko 7 ujutro ja i stari isli na gradiliste di smo radili, kad smo dosli stari me je poslao u konobu da odnesem kante i upalim svjetlo , spustim se ja niz stepke i taman da udjem u konobu i odem upalit svjetlo( posto je bio mrkli mrak tad morao sam napamet ici kroz konobu na drugi kraj da bih upalio svjetlo) i kad sam dosao na kraj stepenica vidio sam covijeka ispred mene i ja njemu kazem dobro jutro gospodine i odmakao se malo da moze proc pokraj mene jer sam mislio da je to gazda , i tako stojim ja i gledam njega koji se ne mice, ja njemu opet kazem da moze proc i on opet nista i tek kad sam pokusao sa kantom ga dotaknut nestao je MENI ISPRED OCIJU, odmagh sam odjurio gore i tati sve ispricao on se sam smijao

covijek je bio stariji , imao je na sebi traperice i plavu vestu , bio je malo procelav

OVO JE STVARNO ISTINIT DOGADJAJ

[Ri3]

Bronth kaže:

evo da i ja ispricam jedan dogadjaj

oko 7 ujutro ja i stari isli na gradiliste di smo radili, kad smo dosli stari me je poslao u konobu da odnesem kante i upalim svjetlo , spustim se ja niz stepke i taman da udjem u konobu i odem upalit svjetlo( posto je bio mrkli mrak tad morao sam napamet ici kroz konobu na drugi kraj da bih upalio svjetlo) i kad sam dosao na kraj stepenica vidio sam covijeka ispred mene i ja njemu kazem dobro jutro gospodine i odmakao se malo da moze proc pokraj mene jer sam mislio da je to gazda , i tako stojim ja i gledam njega koji se ne mice, ja njemu opet kazem da moze proc i on opet nista i tek kad sam pokusao sa kantom ga dotaknut nestao je MENI ISPRED OCIJU, odmagh sam odjurio gore i tati sve ispricao on se sam smijao

covijek je bio stariji , imao je na sebi traperice i plavu vestu , bio je malo procelav

OVO JE STVARNO ISTINIT DOGADJAJ

Da ali je bio mrkli mrak

[gnjavež]

Rexadria kaže:

Zanimljivo je ovo što kažeš, jer sam čuo da u dosta slučajeva senzacija nekako i počinje od nogu. I moje je iskustvo prilično slično. Kulminacija senzacije je pokušaj tog "entiteta" da me podigne za trbuh, no senzacija počinje od nogu, naime nekako sam svjestan da dolazi iz tog pravca, stoji nada mnom tik do stopala, a zatim se nadvija nadmene i grabi me za trbuh. Još jedna interesantna stvar - Uočio sam da postoje dvije vrste senzacija ; ona češća i žešća se manifestira kako povlačenje, no ponekad je prati osjećaj da se uz "entitet" koji sam opisao u sobi nalazi desetak i više "entiteta" koji su mu na neki način podčinjeni.

a da ti nemas epilepsiju?

[oona]

da i ja malo pridonesem ovoj raspravi.
nije se meni desilo, nazalost, nego mojem muzu.
u vrijeme kada mi je otac umro, majka i ja smo bile u tramvaju, nismo nikakve specijalne ni emocije ni dozivljaje imale.
no suprug je.
bio je u prodavaonici televizora i u jednom trenutku je na ekranu jednog od televizora vidio sliku mojeg oca.
kaze, da je znao da je taj trenutak umro.
kada smo dobili otpusno pismo iz bolnice, rekao je, pogledaj da li pise da je umro u to i to vrijeme....
naravno, bilo je po njegovom!
bili su nekako posebno emotivno vezani.

[Angels Deserve To Die]

Moja baka je dozivjela nesto slicno dogadjaju iznad...Lezala je na kaucu i gledala televizor, bilo je vec kasno - kaze oko 11 sati navecer. Odjednom su se ulazna vrata sama otvorila, kao da je netko usao u kucu, a baka se kune da su bila zakljucana! Ubrzo ju je dosao netko obavjestiti je da joj je mama umrla, taman oko 23 sata....

[U2dva]

Bronth kaže:

.... nestao je MENI ISPRED OCIJU, odmagh sam odjurio gore i tati sve ispricao on se sam smijao

covijek je bio stariji , imao je na sebi traperice i plavu vestu , bio je malo procelav

OVO JE STVARNO ISTINIT DOGADJAJ

Pa znam čovjeka, to ti je gospodin Rajković, onaj što ga je Laki ubio k'o zeca... uuuu, čuvaj se njega, smrt je prelazna bolest...

[wondergirl21]

3 Stupid Dogs kaže:

@ rexadria... ista stvar se i meni događa, u prosjeku jednom do dvaput mjesečno.. također sam se naučio nositi s time, jedino što se nisam naučio rješiti straha koji s tim dolazi...ali eto, naučio sam živjeti s time i jedino što me sad muči u svezi toga je porijeklo cijele situacije.. znam da vjerovatno nikad neću naći odgovor i to me sad jedino smeta.

i meni se isto dogada vec godinama

[wondergirl21]

McGrubi kaže:

kao mala je imala konje. svake veceri bi ih odvela u stalu i pocesljala konjima grivu (bilo ih je 2-3 sta ja znam).no ujutro, konji bi imali ispletene pletenice. i tako iz noci u noc,godinama. kada sam pitala tog decka sta misli kako se to desilo i ko je pleo pletenice on je rekao "pa VILE ko drugi"

to se priča i u Šibenskom zaleđu

e i moj tata je imao konje kao dijete i tocno to se dogadalo!!! a ja mu nisam vjerovala....

[Yivanmukta]

wondergirl21 kaže:

i meni se isto dogada vec godinama

I ja iste stvari doživljavam, barem 2 puta tjedno, već 5 - 6 godina.

[Ri3]

Šta to doživljavaš?

[Snjeguljica*]

wondergirl21 kaže:

e i moj tata je imao konje kao dijete i tocno to se dogadalo!!! a ja mu nisam vjerovala....

tako i moj tvrdi, dok je bio mali u dalm. zagori se to dogadalo.
al nekako ne vjerujem da se radi o vilama

[ČmareC]

evo citamo ovo par dana,pa da vam podjelim moje iskustvo,stvarno neznam sto je to bilo...
uglavnom,ja i buraz kad smo bili mali,nekih 7,8 godina,spavali smo kod bake i dede,odjednom smo se probudili usred noci i vidjeli da ovako nesto izlazi iza ormaram(sad se jezim kad to pricam) napravio sam i ilustraciju ,nemoram vam ni reci da smo se oboje zasrali ko grlice i poceli vristat,kad je stara uletila i upalila svijetlo nista vise nije bilo,i kad danas pricamo o tome slazemo se da smo to oboje vidjeli,neznam stvarno sto je to bilo ali mi smo to zvali boro i koza

[tadukepa]

a šta to izlazi?oprosti ne kužim najbolje

[winnerica]

Ja tvrdim dan danas (u ovim ozbiljnim godinama ) da čudovišta u ormaru postoje!!! Zato ga i ne pospremam

[Ri3]

tadukepa kaže:

a šta to izlazi?oprosti ne kužim najbolje

Pa boro i koza, kako ne kužiš?

[Obješeni čovjek]

Rie kaže:

Pa boro i koza, kako ne kužiš?

kad malo razmisliš o tome, i kako ste ih nazvali... naježim se skroz. i onda još to boro i koza nego, kao da sam tu sliku negdje prije vidio, da li si prije postao ili si izmislio i drpio od nekog?

[ČmareC]

neznam sto je to stvarno ... brrr... a nisam izmislio,mozda se znamo pa sam ti mozda prico,al ono,ja i buraz smo isto vidjeli nemoze bit da smo isto zabrijali...