Quote:
cretino kaže:
Ne bih se složio. Na crossfit journalu stalno upozoravaju na rabdo i napominju kako je sve više slučajeva crossfitera koji stradavaju od istoga.
CrossFit Induced Rhabdo
Rhabdomyolysis Revisited
Znam da ih je bilo još, ali mi se sada stvarno ne da tražiti. Članak iz New York Timesa dobro opisuje stanje svijesti u crossfit zajednici gdje je "repeat till you can't" očekivana norma. Nemoj me krivo shvatiti, ne želim ispasti nadobudni seljak koji pljuje po crossfitu jer nema pametnijeg posla; dapače, koncept mi je čak i zanimljiv u teoriji, ali mi se praksa ne sviđa. Sve se svodi na to da se napravi što više nečega u što kraće vremena, odustajanje nije opcija, a mogućnost teških ozljeda i teške ozljede su nekakav statusni simbol. Zašto se svi dive ovoj ženi: Never Stop Trying: Heather Scaglione? Nije mi jasno kakav mentalni sklop mora biti kod ljudi koji ju bodre nastavi iako se pred njihovim očima teško ozlijedila? Kakav je njen mentalni sklop kada smatra da je zbog nekakve medalje i zadovoljstva publike vrijedno onesposobiti se narednih nekoliko mjeseci? Pa sam Glassman mantra kako netko tko nije spreman teško se ozlijediti nije za crossfit. Oprosti, ali meni to nije normalno, a niti funkcionalno. Osobno sam jako dobar s jednom osobom koja je zagriženi crossfiter. Ima koljeno koje zahtijeva ozbiljnu rehabilitaciju. Ne prestaje s treninzima jer bi to pokazalo slabost volje i nesposobnost bivanja "pravim crossfiterom". U cijeloj priči najmanje razmišlja o tome da postoji šansa da se trajno onesposobi. On sam ne može biti argument, no iz njegovih riječi i iz onoga što čitam, on nije iznimka nego pravilo u crossfit svijetu. Volio bih da se varam i da to nije tako, no iz ovo informacija što mi je dostupno, ne sviđa mi se to što vidim ni malo. Po čemu su crossfiteri onda različiti od glupih bb-ova kojima se izruguju, a kojima je "pump and burn" nit vodilja? Plus, sva ta sila pridjeva koji se stalno povlače; "spartanski", "funkcionalni" i slično kao da tvrde da je sve prije crossfita sranje jer te jedino crossfit čini pravim muškarcem/ženom.
Ne znam, previše mi je tu nekakvih rupa da bih kupio tu spiku. |
Rupe se popunjavaju edukacijom. Jedini problem CrossFita jest njegov uspjeh...odnosno nekontrolirano širenje i svaka budala koja se ubije na treningu misli da je CrossFiter.
Da bi bio trener CrossFita moraš ispuniti norme i test znanja o metodologiji treninga, a da te pri tome nitko ne pita jel imaš kakvo pred znanje o fiziologiji treninga. Što ti se tiče frenda...on je kronično i akutno pretreniran i koljeno će mu biti uskoro najmanji problem. Iz tvoje poruke se nazire da mu je hormonalna slika u kaosu i da ne trenira bi pao u depresiju. to pokazuje da je njegov problem negdje drugdje. To je jedan od razloga zašto sportaši trebaju psihologijsko vođenje tijekom karijere, a bome i nakon toga.
Što se tiče retorike CrossFit zajednice, to mi je malo teže komentirati, jel bilo kakvo pljuvanje ljudi koji ne mogu ili ne žele tako trenirati je ispod svake razine kulture.
Jedino što sam želio reći u postu jest činjenica da im podatci "piju vodu". poboljšanje radnog kapaciteta preko varijable zdravlja, godina i motoričkih sposobnosti ima smisla i to je neosporno. Ono što će uvijek biti sporno jest činjenica da se ljudi previše povode za motivacijskim filmovima na you tubu i vrlo lagano precijene svoje sposobnosti. I zato napominjem, trener igra glavnu ulogu u tome. Ako je on kreten, nažalost, takvi su mu i sportaši. Ali to je drugi par rukava i zahtjeva širu raspravu koja bi uključila i Kineziološki fakultet koji i nakon 50 godina nije uveo test kreativnosti kao selekcijsku komponentu u svoj program. Zato nam i ispadaju takvi biseru s faksa. I kad razgovaram s njima vidim da su prazni kao prazan list papira.
Lijepi pozdrav
T.J.
CF L1
Razgranati mod