Vjenčanje s humanitarnom notom

[Špranja]

Možda se jednom i u Hrvatskoj dogodi ovakvo čudo, ovakva predivna gesta para koji je u trenutcima svoje najveće sreće, kad svi najčešće misle samo na sebe i svoje slavlje, odlučio usrećiti druge:
http://www.bitno.net/vijesti/mladi-b...00-izbjeglica/

Što mislite o tome? Biste li možda i sami bili spremni odustati od skupcjenog i pompoznog svadbenog slavlja i svoju sreću okruniti ovakvim (ili sličnim) izuzetnim postupkom kojim darujete drugima, (ali i sebi!)?

Ili je to - neki paralelni svemir?

[Dorota]

Svaka im čast, ali kako u nas ipak nije takvo stanje, u njih je milijun izbjeglica iz Sirije, mislim da mi ne bi palo na pamet i teško bih se odlučila na to da se odreknem vjenčanja
Sebična sam

[Špranja]

Dorota kaže:

Svaka im čast, ali kako u nas ipak nije takvo stanje, u njih je milijun izbjeglica iz Sirije, mislim da mi ne bi palo na pamet i teško bih se odlučila na to da se odreknem vjenčanja
Sebična sam

Zato sam u pitanju i stavila "takvim ili sličnim postupkom". Nije, dakle, nužno da to bude baš konkretno hranjenje izbjeglica, bitna je poanta: odreći se svadbenog slavlja - hrane, pića i zabave - u korist potrebitih, a tih i takvih ni u Hrvatskoj, nažalost ne nedostaje.

U pučkim su kuhinjama sve veće gužve, npr. Vjerujem da bi se njihovi korisnici usrećili kad bi im npr. jednog dana, iz čista mira, a da nisu nikakvi blagdani, siromašni i jednolični meni bio zamijenjen svadbenim delicijama...

O drugim, još efikasnijim oblicima pomaganja siromašnima da ni ne govorim... (ovo navedeno je ipak samo jedan raskošan obrok, uživanje kojeg izaziva trenutačnu sreću, ali dugoročnije ne znači puno...)

Dakle, da još pojednostavnim pitanje: biste li se mogli odreći svadbenog slavlja (ića i pića, glazbe, plesa, zabave do zore...) i novac namijenjen za tu svrhu prenamijeniti i potrošiti na pomoć ljudima/obiteljima u ozbiljnoj nevolji?

Ako da - zašto da, ako ne - zašto ne?

(:još se nada da je neodgovaranju razlog nedovoljno jasno pitanje

[mrafica]

Lijepo je to, ai ljudi nisu nesebični po prirodi. Ili bolje rečeno bezuvjetno nesebični. Svatko živi da mu bude lijepo. Čak i pomažemo velikim dijelom jer se MI osjećamo lijepo pomažući nekome. I ovi mladenci su se fotkali u svom nesebičnom činu, dakle nisu šutke pomogli.
Da se razumijemo, ja osobno to ne osuđujem. Hoće li se netko 'pohvaliti' svojim dobrim činom ili neće, neće umanjiti dobrobit za one kojima je pomoć usmjerena, tako da mi ne smeta ni kada se netko 'hvali' dobrim djelima.

Iluzorno je očekivati da se čovjek odriče svojih užitaka jer drugi nemaju ni osnovno.
Onda se može postaviti pitanje-zašto npr. praviti ručak za krštenje djeteta, a ne poklone koje dobije i ručak podijeliti onima koji nemaju i podijeliti tu sreću s njima, svaki rođendan, proslavu diplome ili zlatnog pira...
Uostalom, ne mora to biti neka proslava, zašto se ne odreknemo para cipela, ljetovanja, putovanja ili pola svake plaće u korist potrebitih?

Ima takvih, ali to su iznimni ljudi, za svaku pohvalu, prosječan čovjek je ipak sebičan. Po meni je lijepo ako pomogne nekad, nekome, ne mora to biti neko veliko osobno odricanje. Da svi barem to naprave, već bi bilo dovoljno.

[azizi]

Špranja kaže:

Što mislite o tome? Biste li možda i sami bili spremni odustati od skupcjenog i pompoznog svadbenog slavlja i svoju sreću okruniti ovakvim (ili sličnim) izuzetnim postupkom kojim darujete drugima, (ali i sebi!)?

Ili je to - neki paralelni svemir?

Mislim da si pitanjem promašila pdf. Dok se ovdje mladenke grozničavo pripremaju za mnogima od njih najvažniji javni nastup u životu, ti o odricanju... cccc

Pitanje je zanimljivo, ali mislim da bi na Društvenim znanostima bilo više komentara i manje emocija.

mrafica kaže:

Iluzorno je očekivati da se čovjek odriče svojih užitaka jer drugi nemaju ni osnovno.

Ovaj je postulat ugrađen u temelje svakog nepravednog društvenog uređenja. Da je društvo pravedno, ne bi bilo potrebitih, barem ne u ovolikom broju i to u državama koje se diče svojim BDP-om.

Filantropija je također rezultat nepravednog društva. Netko iskešira milijun dva tri dolara eura i onda je glavna faca. Lako ti je iskeširat' nešto što je i lako došlo.

Dok je kompetitivnost jedna od najcijenjenijih kvaliteta današnjeg čovjeka, nema potrebe 'djeci' ovakvog okruženja spočitavati odricanje od tog istog kroz čin vjenčanja.

Uostalom, ovdje se uz rješavanje estetike (odjeća, ukrašavanje restorana, biranje benda, fotografa...) većinom veoma 'utilitarno' inkasira 'stolica'. Tako da, špranja moja, uskoro će ti tema potonuti ili će ti dotrčati ljutite mladenke, jer im kvariš najsvečaniji trenutak u životu.

[mrafica]

Društvo nije pravedno. Jebiga.

[Mayo]

Promijenila sam naslov da bude malo jasnije o čemu je tema

[Špranja]

Hvala Mayo, al imam feeling da temi nema pomoći...

[Timbalandica]

pa s obzirom da većina mladenaca kod nas očekuje da će si pokriti troškove svadbenim darovima, onda ne znam koji novac bi trebali darovati u humanitarne svrhe?
neki dižu čak i kredite.

[francy]

Meni je ovo predivna gesta, ali kao što je rečeno: većina ljudi jedva skupi taj novac za svadbu istovremeno se nadajući da će barem dio pokriti novcem od poklona, tako da iovako ionako ne bi mogli novac koji ni nemaju dati potrebitima.
Da imam novaca voljela bih i sebi platit skromniju svadbu i pomoći potrebitima sa barem istom količinom novaca, ali nemam.
I sigurno da nećemo prestati slaviti išta ikad kako bismo pomogli drugima i mogli pokazati kako smo mi divni i nesebični. Svi mi imamo svoje probleme, nedaće, boli, i svima nam je potrebno ponekada proslaviti neki važan životni događaj kako bismo se napunili energijom za nove životne pothvate.
Ali, eto, sviđa mi se npr. pomisao da pri svakom slavlju koji ću održati, odvojim barem dio svotice na potrebite, ne da umirim savjest, već da znam da jer bar dio tog novca, koji se čini da odlazi u vjetar pri takvim slavljima, zbilja dobio na nekoj težini i koristi.

[Mayo]

Bilo je ovdje i cura koje su poklone ili pozivnice za goste kupovale od udruga čiji su ih štićenici izrađivali. Lijepa gesta koja ne zahtijeva veliko odricanje

Teško je da će se kod nas netko odlučiti da umjesto organiziranja svadbe sav novac pokloni u humanitarne svrhe jer, kako je već rečeno, velik broj mladenaca trošak svadbe podmiruje darovima uzvanika, roditeljskim novcima ili kreditom i nema novce sa strane koje bi mogao donirati. A mrafica je dobro napisala - postoje brojni načini na koje ljudi mogu pomoći potrebitima i nisam sigurna da će velik postotak ljudi, osobito žena, odlučiti štedjeti "na njihovom danu".

Špranja, kakav je tvoj stav? Bi li se ti odrekla ili ne, i zašto?

[Špranja]

Mayo kaže:

Špranja, kakav je tvoj stav? Bi li se ti odrekla ili ne, i zašto?

Ja sam starija gospođa koja je svoj veliki dan imala davnih 80-ih godina, u obliku totalno nespecifične svadbene večere za 16 ljudi. Bila je to sasvim "obična" večera, bez ikakve glazbe, ali izuzetna po finom, posebno spremljenom meniju - riba, morski plodovi, fina vina i pića, posebne slastice... Gosti su nam bili roditelji, kumovi i nekolicina zbilja naj-naj prijatelja/rođaka. Večeru smo, iako smo bili još polustudenti, platili sami (bogme "krvavo" uštedjeli), a za poklon smo od kumova (i nikog drugog) - na vlastito inzistiranje kako to ne smije biti ništa skupo, jer su i oni bili studenti - dobili album za fotografije i servis za kavu. (Oboje sasvim "obično", nikakve fensi-šmensi/dizajnerske komade... kao da sad netko ode u SuperKonzum i kupi nekakav servis koji mu se svidi najviše... Ma nije onda ni bilo nekog posebnog izbora, osim da se otišlo u inozemstvo...)

Za humane geste tada nisam imala nikakvih uvjeta, a nije to tada bilo niti uobičajeno. (Nikakva "humanitarnost" nije tada postojala u društvu, jer bi to bilo isto što i priznanje kako socijalizam baš i nije "najbolji sistem na svijetu" i kako ipak ima i problema u društvu...)

Da danas imam svadbu, opet bih postupila isto, možda bi jedino bilo nešto više ljudi, jer sam u međuvremenu tijekom života skupila još vrijednih prijatelja koje bih voljela imati uz sebe u takvoj prilici... (Doduše, ne bi više bilo ni muževih ni mojih roditelja, nažalost...)

Poklone bih opet svela na minimum - tek da budu znak pažnje i uspomena od kumova.
Večeru bih pravila za onoliko ljudi koliko para imam/mogu odvojiti za tu namjenu, bez da računam na "povrat" novca od poklona. Ako ne bih imala novca, bez grižnje savjesti i žaljenja odustala bih od bilo kakvog slavlja.

Moj muž i ja - sasvim dovoljan razlog za sreću i nezaboravnost tog dana.

U minimalizmu takvog slavlja baš i ne vidim mjesta za veliki humanitarni potez.

Humane poteze manjeg kapaciteta prakticiram cijeli život, ali ne mogu se pohvaliti ničim izuzetnim. Rekla bih da sam prosječna u tome. Ali... sigurna sam da će kraj mog života obilježiti jedna velika humana gesta...

Zašto? Jer to smatram ispravnim i potrebnim u društvu.

[smarinovic]

Isprika moderatoru ako je off topic.
Ne treba se nuzno odreci slavlja i gozbe da bi se nekom pomoglo. Npr od prosle godine surađujem s udrugom Srce za Afriku te nekoliko vjencanja godisnje odradim volonterski na nacin da sav honorar od fotografiranja mladenci umjesto meni uplate na racun udruge ili direktno na racun misije (za izgradnju skole, hranu i sl.).
Nedavno su i drugi fotografi nudili zarucnicka fotografiranja na isti nacin.
Vjerojatno bi se nasao i nekakav cvjecar i sl. koji bi odradio volonterski, a kao sto je vec receno neke udruge nude proizvode koji se mogu iskoristiti za zahvalnice i sl od cije prodaje dio odlazi u humanitarne svrhe.

[francy]

Ajme, ovo je divno, bilo bi dobro da ljudi napišu ako znaju još takvih stvari humanitarnog karaktera vezano za vjenčanja, pa bi se možda više mladenki odlučilo na nešto od toga.

[Piggy]

smarinovic kaže:

Ne treba se nuzno odreci slavlja i gozbe da bi se nekom pomoglo. Npr od prosle godine surađujem s udrugom Srce za Afriku te nekoliko vjencanja godisnje odradim volonterski na nacin da sav honorar od fotografiranja mladenci umjesto meni uplate na racun udruge ili direktno na racun misije (za izgradnju skole, hranu i sl.)

Imate moj duboki respekt! Svaka Vam cast

[adel@ide]

Nama je magnete za zahvalnice, koju su btw prekrasni ��, radila Zajednica Cenacolo koji pomažu u liječenju ovisnika. Mislili smo da tako i tako dajemo novac za te zahvalnice pa zašto onda ne napraviti istovremeno i nešto dobro.

[smarinovic]

Nastavno na ovu priču i uspješno odrađen projekt "Vjenčanje za Afriku" u 2015. godini za sljedeću godinu planiram odraditi fotografiranje dva vjenčanja u sklopu istog projekta.

Princip je isti, sav iznos za fotografiranje vjenčanja mladenci ne plate fotografu nego direktno u misiju. Bilo bi super ako bi vjenčanje bilo u Zagrebu ili Splitu ali ako je i u nekom drugom gradu dogovorit ćemo se.

Svi zainteresirani mogu se javiti na PM preko foruma ili preko linka u potpisu.

Link na misiju kojoj bi pomogli na taj način:
http://vjeko-rwanda.info/hr/novosti/...7-gladnih-usta