Bullying - zlostavljanje u školama

[adidasfan]

Nije sve bullying što se tako smatra, sva djeca ne vole jedni druge nit bi trebali. Normalno je da netko nekog "podškalji", baci mu bilježnicu... Problem je s djecom manijacima koji ništa ne rade na satu, maltretiraju sve, zlostavljaju sve- a profesori ih puštaju jer ne žele imati problema s njihovim roditeljima. I onda se tako isfrustriran profesor namjeri na Ivicu koji je povukao Anicu za kosu jer mu se sviđa i mali na*ebe, a fakat ništa nije bilo. Znam imam ja iskustva.

Meni su isto starci govorili, nemoj se nikad tući, čak sam ja znao dobit batine nekad kad sam se branio od drugih klinaca (bilou OŠ-davno al sjećam se). Tako da sam stvorio dvostruku sliku, nisam pričao više doma što se dogodilo, a u školi sam prebio likove koji su me izazivali, i s vremenom me nitko više nije dirao. A stvarno ja nikad nisam prvi nešto započeo.

[Maria Callas]

Freelancer77



tvoja prica je grozna....kako to da ni roditelji ni skola nisu reagirali......to nije normalno....to nije djecje zadirkivanje i svadjanje.....to sto su radili nad tobom je sustavno unistavanje zdravlja i stalno dovodjenje zivota u opasnost......
...ovo kao da prica netko tko je prozivio logor....... uzas....

....vecina djece prodje jedan period omalovazavanja ili maltretiranja od strane jedne ili vise osoba u skoli.... ja sam to prosla od strane jednog nastavnika u 5. razredu ali to je proslo....bilo je to omalovazavanje zato sto sam doselila sa sela.....u stilu...." a sto je nasa seljancica danas jela kod kuce"...pred cijerlim razredom sam morala pricati sto sam jela kod kuce...i tako mnogo puta....
....poslije 10tak godina isla sam jednim nocnim vlakom i nasla tog nastavnika mrtvog-pijanog na podu kupea kaAko spava....fuuuujj.....
....u nekoliko navrata dozivjewla sam fizicko nasilje na ulici od grupe mladica....svaki puta drugi....koji bi me zaustavili u prolazu i onda u krugu oko mene poceli bi me opipavati po grudima i preponama.....smijali bi se....rugali....
....nekoliko odraslih osoba koje su imali tada djecu mojih godina ili nesto mladju....nudili su mi sex i pricali odvratne stvari sa aluzijama na sex....
....jedna osoba me je godinama pratila i prisluskivala cak u kuci.....izjavljujuci ljubav....ocito malteretiranje i dominiranje je za njega sinonim za ljubav.....
...
....nikada nisam pomislila na osvetu....nemam viska vremena da ga posvecujem takvim kreaturama.....ali cu svako takvo zlo sprijeciti da se siri.....i zastiti druge od njih i njima slicnih....

....mislim da je najbolji revans da se napravi organizacija koja ce pomagati zrtvama nasilja....i istovremeno voditi brigu o pervenciji.....

....ja cinim sve sto mogu u mojoj okolini da sprijecim takvo nasilje i cinim sve da se djeca upoznaju sa uzrocima i posljedicama nasilja....ne samo zrtve vec i siledjije.....jer velik procenat siledjija poslije postaju kriminalci...

[Freelancer77]

Maria Callas kaže:

Freelancer77



tvoja prica je grozna....kako to da ni roditelji ni skola nisu reagirali......to nije normalno....to nije djecje zadirkivanje i svadjanje.....to sto su radili nad tobom je sustavno unistavanje zdravlja i stalno dovodjenje zivota u opasnost......
...ovo kao da prica netko tko je prozivio logor....... uzas....

....vecina djece prodje jedan period omalovazavanja ili maltretiranja od strane jedne ili vise osoba u skoli.... ja sam to prosla od strane jednog nastavnika u 5. razredu ali to je proslo....bilo je to omalovazavanje zato sto sam doselila sa sela.....u stilu...." a sto je nasa seljancica danas jela kod kuce"...pred cijerlim razredom sam morala pricati sto sam jela kod kuce...i tako mnogo puta....
....poslije 10tak godina isla sam jednim nocnim vlakom i nasla tog nastavnika mrtvog-pijanog na podu kupea kaAko spava....fuuuujj.....
....u nekoliko navrata dozivjewla sam fizicko nasilje na ulici od grupe mladica....svaki puta drugi....koji bi me zaustavili u prolazu i onda u krugu oko mene poceli bi me opipavati po grudima i preponama.....smijali bi se....rugali....
....nekoliko odraslih osoba koje su imali tada djecu mojih godina ili nesto mladju....nudili su mi sex i pricali odvratne stvari sa aluzijama na sex....
....jedna osoba me je godinama pratila i prisluskivala cak u kuci.....izjavljujuci ljubav....ocito malteretiranje i dominiranje je za njega sinonim za ljubav.....
...
....nikada nisam pomislila na osvetu....nemam viska vremena da ga posvecujem takvim kreaturama.....ali cu svako takvo zlo sprijeciti da se siri.....i zastiti druge od njih i njima slicnih....

....mislim da je najbolji revans da se napravi organizacija koja ce pomagati zrtvama nasilja....i istovremeno voditi brigu o pervenciji.....

....ja cinim sve sto mogu u mojoj okolini da sprijecim takvo nasilje i cinim sve da se djeca upoznaju sa uzrocima i posljedicama nasilja....ne samo zrtve vec i siledjije.....jer velik procenat siledjija poslije postaju kriminalci...

Ovo je strašno...to je već seksualno zlostavljanje, ti ljudi spadaju u zatvor. Ne mogu vjerovati da si prolazila kroz takvo nešto Žao mi je što to moram čuti. Potpuno se slažem sa tobom da bi trebala postojati organizacija za prevenciju takvih stvari. Takve u biti organizacije postoje, samo što očito ne reade dovoljno...

Nadam se da ne moraš i dalje takve stvari proživljavati. Ja se također trudim pomoći onima koji se ne mogu braniti ili se boje. Nikada nisam bio osoba koja se može okrenuti na drugu stranu i praviti se kao da se ništa ne događa. Više nisam bolestan ni bespomoćan, pa mogu pomoći.

A što se tiče tvoga komentara o logorima, mislim da ne bismo trebali one koji su prošli kroz te logore omalovažavati na taj način da ih uspoređujemo sa mojom situacijom

[Maria Callas]

Freelancer77 kaže:

Ovo je strašno...to je već seksualno zlostavljanje, ti ljudi spadaju u zatvor. Ne mogu vjerovati da si prolazila kroz takvo nešto Žao mi je što to moram čuti. Potpuno se slažem sa tobom da bi trebala postojati organizacija za prevenciju takvih stvari. Takve u biti organizacije postoje, samo što očito ne reade dovoljno...

Nadam se da ne moraš i dalje takve stvari proživljavati. Ja se također trudim pomoći onima koji se ne mogu braniti ili se boje. Nikada nisam bio osoba koja se može okrenuti na drugu stranu i praviti se kao da se ništa ne događa. Više nisam bolestan ni bespomoćan, pa mogu pomoći.

A što se tiče tvoga komentara o logorima, mislim da ne bismo trebali one koji su prošli kroz te logore omalovažavati na taj način da ih uspoređujemo sa mojom situacijom

to sto se desilo....desilo se davno.....
...da, takvi ljudi spadaju u zatvor...ali i na psihijatriju....oni su obicno bolesnici i ne tako rijetko zrtve nasilja....i to roditeljskog i svoje okoline....
...ali nasilje je i dio kulture, ekonomskog i politickog sistema...


organizacije koje rade na suzbijanju nasilja u principu postoje ....ali nemaju dovoljno zaposlenih ili voluntera.....a najmanje sredstava ....tako da im treba pomoc u radnom i financijskom smislu....

tvoj slucaj prema onome sto pises nije uopce puno drugaciji od slucaja nekih logorasa sa kojima sam imala priliku razgovarati.... naravno....postoje i oni logorasi koji su prosli uzasnije torture.....ali tvoje zdravlje i zivot su bili takodjer ugrozeni kao i njihovo....a odnikale zastite.....zakazali su roditelji, nastavnici, susjedi, prolaznici, drzava.......jer netko je to ipak znao.....mnetko je to ipak vidjeo..... netko je tu razularenu djecurliju pustio da to cine tebi..... i mnogim drugima....
...rekla bih da su ti koji su njima dozvolili da to cine odgovorniji od te djecurlije...

[Freelancer77]

to sto se desilo....desilo se davno.....
...da, takvi ljudi spadaju u zatvor...ali i na psihijatriju....oni su obicno bolesnici i ne tako rijetko zrtve nasilja....i to roditeljskog i svoje okoline....
...ali nasilje je i dio kulture, ekonomskog i politickog sistema...


organizacije koje rade na suzbijanju nasilja u principu postoje ....ali nemaju dovoljno zaposlenih ili voluntera.....a najmanje sredstava ....tako da im treba pomoc u radnom i financijskom smislu....

Da, slažem se sa tobom. To su uglavnom žrtve nasilja koje su odlučile postupiti poput njihovih nasilnika pa maltretirati druge oko sebe. A u ljudima poput mene nalaze savršene mete. No ja to ne smatram isprikom. Nikada nisam digao ruku na osobu koja mi nije ništa napravila, ili na osobu koja je bila bespomočna ili bolesna, premda sam i sam bio žrtva prilično gadnog nasilja.

tvoj slucaj prema onome sto pises nije uopce puno drugaciji od slucaja nekih logorasa sa kojima sam imala priliku razgovarati.... naravno....postoje i oni logorasi koji su prosli uzasnije torture.....ali tvoje zdravlje i zivot su bili takodjer ugrozeni kao i njihovo....a odnikale zastite.....zakazali su roditelji, nastavnici, susjedi, prolaznici, drzava.......jer netko je to ipak znao.....mnetko je to ipak vidjeo..... netko je tu razularenu djecurliju pustio da to cine tebi..... i mnogim drugima....
...rekla bih da su ti koji su njima dozvolili da to cine odgovorniji od te djecurlije...

Moram priznati da sam iznenađen takvom izjavom, nisam baš znao da su slučajevi logoraša slični mome...uvijek sam mislio da su daleko gori, jer ipak sam svjestan da postoji puno ljudi koji su bili u daleko gorim situacijama od mene.

Za mene više nije važno tko je kriv a tko nije, tko je trebao što uraditi, a što nije trebao, tko je odgovoran, tko nije... Davno je prošlo vrijeme kada se trebalo upirati prstom. A doći će vrijeme kada će to smeće koje se naziva ljudskim rodom do kraja života pamtiti dan kada su digli ruku na bespomoćno, bolesno, paralizirano dijete.

[šećerna vata]

[QUOTE=adidasfan;28541568]
Problem je s djecom manijacima koji ništa ne rade na satu, maltretiraju sve, zlostavljaju sve-a profesori ih puštaju jer ne žele imati problema s njihovim roditeljima.
...da, ili ih se i sami boje.. toga je bilo u mojoj školi, strašljivih profesora koji nikad nisu kaznili takve koji maltretiraju, a i ako su rekli nešto, onda su to rekli onako mirno, kao da to nije ništa strašno, i time im dali poicaj da im neće ništa i da nastave dalje..

a uglavnom su ti nasilnici sami isfrustrirani sa sobom pa da se tio ne bi vidjelo na van, onda krenu mlatiti i vrijeđati nekoga tko je slabiji pa da svi njega vide kao "facu"..

[jajanka]

Sad kad čitam o ovoj temi shvatim koliko je ljudi zapravo proživjelo maltretiranje od strane vršnjaka ili malo starije ekipe.

Moram reći da sam i ja jedna od njih. U nižim razredima osnovne(zamislite, niži razred, to su kikići do 11. godine) me maltretirala grupa cura, mojih vršnjakinja, dosta često nakon škole, tako da me zapravo svaki put bilo strah ići doma. U 6. razredu, dečko koji je navodno bio zaljubljen u mene, me je maltretirao batinama i šamarima. Jel možete to zamislit, mene curicu od 29 kila(bila sam ekstremno mršava) ide tući nekakav idiot i nazivat pogrdnim imenima itd. i to konstantno skoro svaki dan (a živi u mojoj ulici)-možete mislit kak mi je bilo ić doma.

Ja naravno nisam ništa nikome govorila jer me bilo ne strah, nego sram.Da, ljudi moji, bilo me je sram što sam zlostavljana i što se ne mogu obranit. Sve dok me jedan dan nije napala hrpa djece iz ulice, i to na nagovor tog dečka, ono svi su me tukli. Ja došla doma u suzama, i kažem bratu i tati da su me gađali kamenjem (što je bila laž, jer su me tukli rukama i nogama). Ali želja za osvetom i za tim da im pokažem da ih se ne bojim navela je da prikažem situaciju groznom.(jer ako te netko gađa kamenjem, valjda te želi ubit). No, ta laž je učinila svoje. Tata i brat na noge, isprepadali su malog, njegovog starog, njegova mama se dolazila ispričavat i više me nije ni pogledao, a ne da me pipnuo.
A također sam bila izložena i psihičkom maltretiranju, odnosno neprihvaćanju od strane vršnjaka u višim razredima osnovne škole. Bila sam užasni introvert, uvijek u nekom svom svijetu, zamišljena, sama sebi dostatna, totalno indiferentna-valjda je to nekima smetalo, pa su me doživljavali čudnom...što ja znam...
a nekakve osvetničke osjećaje sam izbrisala i jednostavno sama sebe prisilila da zaboravim situacije u kojima sam bila povrijeđena ili ponižena...tako se osjećam bolje...

[heleny 15]

miljenka1975 kaže:

Druga, stvar, profesorima u školi se živo fućka, ako će neko dijete biti maltretirano. Ako i vide da se nekoga maltretira, prave se da ništa nisu vidjeli. U jednom razredu u kojem sam predavala bio je jedan učenik s posebnim potrebama kojega su maltretirali i ismijavali. Ja idem reći profesorici koja je razrednik tom razredu i ona kaže. "Da, obratit ću pažnju na to." I dalje ostane sve po starom. Na kraju sam uzela stvar u svoje ruke i pokazala malo pametnjakovićkama koje su ismijavale dečka. Takvi se na kraju skoro rasplaču kad im pokažeš kako je kad te netko maltretira.

Heh...a "najbolje" mi je ono profesoru se živo jebe što ti prozivljavas traume radi kretena,a kad ti vrneš istom mjerom onda ti nastradaš...to sam iskusila na vlastitoj koži oba puta kad su me te 2 krmače maltletirale,oba puta sam se potukla i oba su puta meni srali u školi zašto sam se tukla,pa bilo je boljih načina...wtf??! sreća da sam imala podršku u svojoj obitelji...stari mi je samo rekao:"kćeri,ako te koja lupi,ti je samo nalupaj,a ako ti budu srali,ja ću im dati po gubici....." dan danas se sjećam tih riječi,a mislim da su izgovorene u 6.osnovne.

[Freelancer77]

heleny 15 kaže:

Heh...a "najbolje" mi je ono profesoru se živo jebe što ti prozivljavas traume radi kretena,a kad ti vrneš istom mjerom onda ti nastradaš...to sam iskusila na vlastitoj koži oba puta kad su me te 2 krmače maltletirale,oba puta sam se potukla i oba su puta meni srali u školi zašto sam se tukla,pa bilo je boljih načina...wtf??! sreća da sam imala podršku u svojoj obitelji...stari mi je samo rekao:"kćeri,ako te koja lupi,ti je samo nalupaj,a ako ti budu srali,ja ću im dati po gubici....." dan danas se sjećam tih riječi,a mislim da su izgovorene u 6.osnovne.

Da, to je najbolje. Oni rade sranja non-stop i nikada ništa. Ti napraviš i najebeš. To ti je ono, znaju da si fin i pristojan, pa će onda kao od tebe napraviti primjer, a ti ćeš naravno i dalje biti fin i dobar i prihvatiti sve to bez pogovora Žalosno.

A profesori i učitelji, odrasli i zreli, obrazovani ljudi koji se boje učenika. Sramota.

[Marril]

Rastužile su me neke priče ovdje. Nadam se da je u redu da ja napišem svoju.

Pred kraj 7. razreda dvojica iz razreda vrijeđala su me na račun moje težine (jača sam, ali nisam debela, no zbog njihovih riječi osjećala sam se tako). Onda me iznenada na isti način počela vrijeđati jedna od 'glavnim' cura iz razreda, i to je rekla dok sam rješavala zadatak pred pločom. A nastavnica je stajala pokraj mene i ništa joj nije rekla, nije je ni upozorila s izgovorom: "Ovo je njen prvi put da išta tako govori". Naravno, rekla sam razrednici, na što je ova što me vrijeđala rekla meni da je samo se šalila(e, pa meni nije bilo smiješno jer kad je to rekla, podrugljivo se smijala). Sat razrednika, raska ih je čula dok je zapisivala sat kako me vrijeđaju i natjerala da se ispričaju. A zamislite izgovora zašto su to govorili: ovoj dvojici je bilo dosadno, a ova je to radila jer ako njih dvojica to rade, pa zašto nebi i ona.

Onda se ista ekipa + frendica od gore spomenute stalno smijala i ismijavala me kad sam bila pred pločom(8. razred). Prije sam obožavala ići pred ploču, a sada pogodite sami. Njima je, zamislite, iz nekog razloga bilo smiješno kako ja stojim Mislim, svatko drugačije stoji. Dok jednom nisam rekla svojoj staroj koja je otišla u školu i rekla razrednici. Razrednica je došla u razred i pitala redom sve smiju li se drugima kada stoje pred pločom. I zamislite odgovor od ove ekipe: "Ne." Ne, malo sutra!

U 2. mjesecu ove godine, dan prije mogu rođendana, htjela sam se ubit. Bilo mi je dosta svega. Još sam se i nešto bila posvađala sa starcima, što me još više nagnalo na samoubojstvo. Već sam zamišljala kako nakon što starci zaspu uzimam tablete i idem spavat i nikad se više ne probudim, a njima neće biti sumnjivo ako ne izađem rano iz sobe jer spavam vikendom do kasno. Otišla sam u svoj profil na deviantArtu i napisala oproštajni journal svojim prijateljima. Sva sreća jedna od mojih prijateljica od tamo rekla mi je da još jednom razmislim i ohrabrila me je. Dugujem joj svoj život. Hvala, Monika

I ne, nisam neka štreberica. Imala sam prosječne ocjene iz svih predmeta, osim iz Engleskog, koji mi je najbolje išao(iz njega sam imala sve 5, ali i dalje me to ne čini štrebericom). Zbog njih sam i njega zamrzila. Ovdje me ta ženska nazivala štrebericom, a zbog straha da idem na ploču nikada se nisam javljala da nadopunim riječ ili nešto, iako sam znala odgovore. Ako sam i bila prozvana, na brzinu bih napisala i zbrisala na mjesto i nadala se da me ovi neće primijetiti. Jednom sam bila vrijeđana(nisam samo ja, i frendica je) jer nisam došla u školu na dan kada se pisao ispit. Išla sam kod doktora taj dan. I kad je cijeli razred + ti pamtenjakovići koji vole vrijeđati dobio 1 i morali naravno ispravljati, onda smo mi koje nismo došle nazvane svakako (čak sam se tada i razočarala u frenda kijem sam 100% vjerovala jer me i on povrijedio. od tada sam hladnija prema njemu) jer na ispravku ispita nastavnica nije htjela dati isti ispit kakav su oni pisali jer je rekla da nebi bilo fer prema nama(meni je u redu stari ispit jer znam, ali frendica nije neka stručnjakinja). Tada sam ja uzvratila jednom od tih uvredu i nastavnica se izgalamila na njega i upisala mu minus(kod nje se dobivao minus, a 3 minusa jedinica). On je tražio da i mene upiše, ali nije me upisala jer je rekla da nije čula kako mu vraćam (a čula je sigurno jer rekla sam dovoljno glasno). I skoro do kraja godine prepričavao je to svim nastavnicama jer ja sam zločesta što sam mu uzvratila, a on je jadničak dobio minus. Bar je jednom bilo pravde.

Često sam i namjerno izostajala iz škole zbog spomenute ekipe. Nisam ni ptišla na maturalnu jer nisam htjela biti na zabavi sa onima koji me ne vole.

Uvijek mi je u glavi bilo pitanje "Zašto ja?" I stvarno, zašto? Što sam učinila da me tako ismijavaju? Uvijek sam bila dobra prema svima, nisam izazivala svađu, vrijeđala nekoga, davala sam(iako nisam trebala i nije mi se to svidjelo) da prepisuju zadaće, uvijek sam bila spremna pomoći nekome jer sam htjela biti prijateljica sa svima. I kako su mi vratili?


Ispričavam se na poduljem postu, morala sam nekome reći. I da, i mene je, kao i mnoge, bilo sram. Kad sam govorila staroj nisam htjela gledati uopće u nju, bila sam joj okrenuta leđima jer sam se sramila što nisam imala hrabrosti uzvratiti. Roditelji su mi još u prvom razredu rekli da vratim ako me netko uvrijedi ili uradi, ali ja nisam mogla...

@heleny 15
Da sam bar hrabra kao ti i da sam mogla vratiti... Sigurna sam da bi bar neke stvari bile drugačije. Evo, sad kad sam ovo sve rekla, osjećam se bolje kad znam(bar se nadam) da će netko pročitati. Sad krećem u srednju, nadam se "novom početku", ako bi se to moglo tako reći.

[miljenka1975]

Marril kaže:

Rastužile su me neke priče ovdje. Nadam se da je u redu da ja napišem svoju.

Pred kraj 7. razreda dvojica iz razreda vrijeđala su me na račun moje težine (jača sam, ali nisam debela, no zbog njihovih riječi osjećala sam se tako). Onda me iznenada na isti način počela vrijeđati jedna od 'glavnim' cura iz razreda, i to je rekla dok sam rješavala zadatak pred pločom. A nastavnica je stajala pokraj mene i ništa joj nije rekla, nije je ni upozorila s izgovorom: "Ovo je njen prvi put da išta tako govori". Naravno, rekla sam razrednici, na što je ova što me vrijeđala rekla meni da je samo se šalila(e, pa meni nije bilo smiješno jer kad je to rekla, podrugljivo se smijala). Sat razrednika, raska ih je čula dok je zapisivala sat kako me vrijeđaju i natjerala da se ispričaju. A zamislite izgovora zašto su to govorili: ovoj dvojici je bilo dosadno, a ova je to radila jer ako njih dvojica to rade, pa zašto nebi i ona.

Onda se ista ekipa + frendica od gore spomenute stalno smijala i ismijavala me kad sam bila pred pločom(8. razred). Prije sam obožavala ići pred ploču, a sada pogodite sami. Njima je, zamislite, iz nekog razloga bilo smiješno kako ja stojim Mislim, svatko drugačije stoji. Dok jednom nisam rekla svojoj staroj koja je otišla u školu i rekla razrednici. Razrednica je došla u razred i pitala redom sve smiju li se drugima kada stoje pred pločom. I zamislite odgovor od ove ekipe: "Ne." Ne, malo sutra!

U 2. mjesecu ove godine, dan prije mogu rođendana, htjela sam se ubit. Bilo mi je dosta svega. Još sam se i nešto bila posvađala sa starcima, što me još više nagnalo na samoubojstvo. Već sam zamišljala kako nakon što starci zaspu uzimam tablete i idem spavat i nikad se više ne probudim, a njima neće biti sumnjivo ako ne izađem rano iz sobe jer spavam vikendom do kasno. Otišla sam u svoj profil na deviantArtu i napisala oproštajni journal svojim prijateljima. Sva sreća jedna od mojih prijateljica od tamo rekla mi je da još jednom razmislim i ohrabrila me je. Dugujem joj svoj život. Hvala, Monika

I ne, nisam neka štreberica. Imala sam prosječne ocjene iz svih predmeta, osim iz Engleskog, koji mi je najbolje išao(iz njega sam imala sve 5, ali i dalje me to ne čini štrebericom). Zbog njih sam i njega zamrzila. Ovdje me ta ženska nazivala štrebericom, a zbog straha da idem na ploču nikada se nisam javljala da nadopunim riječ ili nešto, iako sam znala odgovore. Ako sam i bila prozvana, na brzinu bih napisala i zbrisala na mjesto i nadala se da me ovi neće primijetiti. Jednom sam bila vrijeđana(nisam samo ja, i frendica je) jer nisam došla u školu na dan kada se pisao ispit. Išla sam kod doktora taj dan. I kad je cijeli razred + ti pamtenjakovići koji vole vrijeđati dobio 1 i morali naravno ispravljati, onda smo mi koje nismo došle nazvane svakako (čak sam se tada i razočarala u frenda kijem sam 100% vjerovala jer me i on povrijedio. od tada sam hladnija prema njemu) jer na ispravku ispita nastavnica nije htjela dati isti ispit kakav su oni pisali jer je rekla da nebi bilo fer prema nama(meni je u redu stari ispit jer znam, ali frendica nije neka stručnjakinja). Tada sam ja uzvratila jednom od tih uvredu i nastavnica se izgalamila na njega i upisala mu minus(kod nje se dobivao minus, a 3 minusa jedinica). On je tražio da i mene upiše, ali nije me upisala jer je rekla da nije čula kako mu vraćam (a čula je sigurno jer rekla sam dovoljno glasno). I skoro do kraja godine prepričavao je to svim nastavnicama jer ja sam zločesta što sam mu uzvratila, a on je jadničak dobio minus. Bar je jednom bilo pravde.

Često sam i namjerno izostajala iz škole zbog spomenute ekipe. Nisam ni ptišla na maturalnu jer nisam htjela biti na zabavi sa onima koji me ne vole.

Uvijek mi je u glavi bilo pitanje "Zašto ja?" I stvarno, zašto? Što sam učinila da me tako ismijavaju? Uvijek sam bila dobra prema svima, nisam izazivala svađu, vrijeđala nekoga, davala sam(iako nisam trebala i nije mi se to svidjelo) da prepisuju zadaće, uvijek sam bila spremna pomoći nekome jer sam htjela biti prijateljica sa svima. I kako su mi vratili?


Ispričavam se na poduljem postu, morala sam nekome reći. I da, i mene je, kao i mnoge, bilo sram. Kad sam govorila staroj nisam htjela gledati uopće u nju, bila sam joj okrenuta leđima jer sam se sramila što nisam imala hrabrosti uzvratiti. Roditelji su mi još u prvom razredu rekli da vratim ako me netko uvrijedi ili uradi, ali ja nisam mogla...

@heleny 15
Da sam bar hrabra kao ti i da sam mogla vratiti... Sigurna sam da bi bar neke stvari bile drugačije. Evo, sad kad sam ovo sve rekla, osjećam se bolje kad znam(bar se nadam) da će netko pročitati. Sad krećem u srednju, nadam se "novom početku", ako bi se to moglo tako reći.

Draga Marril, sve znam, ja sam se bojala voziti autobusom u školu od straha da će se naći ekipa koja će me sramotiti.
Vidi, ti si mirna, dobra i vjerojatno povučenija cura i jednostavno se time činiš lakom metom, jer misle da si slabija.
Ja sam se sama našla u situaciji (to je, doduše, bilo prije 10 godina) da sam plačući došla iz autobusa kući, jer me jedan sa svojom ekipom ismijavao, vrijeđao moj izgled, iako nisam ružna, govorio mi da me treba zgaziti, sve je to bilo s nekom nevjerojatnom mržnjom.

Sad ćeš krenuti u srednju i to je novi početak, ali to će biti doista novi početak, ako se budeš drukčije postavila. Ja ti savjetujem da ne praviš svakome usluge, da ne daješ svakome da prepisuje zadaću, jer onda te ljudi počinju olako shvaćati.
Nije istina da nemaš snage. To sam i ja mislila za sebe. Samo se trebaš odvažiti i kad opališ jedan šamar onome tko je zaslužio, već će ti biti lakše.
Nema razloga da se bojiš fizičkog sukoba. Moraš biti spremna da ćeš, ako daš udarac i primiti ga i ti ćeš ga opet vratiti, ali makar će vršnjaci steći poštovanje prema tebi, jer će vidjeti da ne mogu pometati s tobom.
Ako i primiš udarac, ne možeš pasti dalje od poda, a pokazat ćeš da se znaš zauzeti za sebe.
Molim te zbog tebe same da reagiraš na prvu provokaciju, nemoj dozvoliti da se dogodi "lančana reakcija". Tu jako puno ovisi o tebi samoj i o tvom stavu. Nažalost, srednjoškolci su dosta okrutni i traže koga će zajebavati, ali na tebi je da to ne dopustiš. To ti govorim kao netko tko je preživio bullying i kao nastavnica koja svakodnevno vidi takve slučajeve u srednjoj školi i koja se trudi da kazni zlostavljače i da osjete ono što osjećaju njihove žrtve.

Želim ti puno sreće, a što je najvažnije HRABROSTI!

[Marril]

miljenka1975 kaže:

Draga Marril, sve znam, ja sam se bojala voziti autobusom u školu od straha da će se naći ekipa koja će me sramotiti.
Vidi, ti si mirna, dobra i vjerojatno povučenija cura i jednostavno se time činiš lakom metom, jer misle da si slabija.
Ja sam se sama našla u situaciji (to je, doduše, bilo prije 10 godina) da sam plačući došla iz autobusa kući, jer me jedan sa svojom ekipom ismijavao, vrijeđao moj izgled, iako nisam ružna, govorio mi da me treba zgaziti, sve je to bilo s nekom nevjerojatnom mržnjom.

Sad ćeš krenuti u srednju i to je novi početak, ali to će biti doista novi početak, ako se budeš drukčije postavila. Ja ti savjetujem da ne praviš svakome usluge, da ne daješ svakome da prepisuje zadaću, jer onda te ljudi počinju olako shvaćati.
Nije istina da nemaš snage. To sam i ja mislila za sebe. Samo se trebaš odvažiti i kad opališ jedan šamar onome tko je zaslužio, već će ti biti lakše.
Nema razloga da se bojiš fizičkog sukoba. Moraš biti spremna da ćeš, ako daš udarac i primiti ga i ti ćeš ga opet vratiti, ali makar će vršnjaci steći poštovanje prema tebi, jer će vidjeti da ne mogu pometati s tobom.
Ako i primiš udarac, ne možeš pasti dalje od poda, a pokazat ćeš da se znaš zauzeti za sebe.
Molim te zbog tebe same da reagiraš na prvu provokaciju, nemoj dozvoliti da se dogodi "lančana reakcija". Tu jako puno ovisi o tebi samoj i o tvom stavu. Nažalost, srednjoškolci su dosta okrutni i traže koga će zajebavati, ali na tebi je da to ne dopustiš. To ti govorim kao netko tko je preživio bullying i kao nastavnica koja svakodnevno vidi takve slučajeve u srednjoj školi i koja se trudi da kazni zlostavljače i da osjete ono što osjećaju njihove žrtve.

Želim ti puno sreće, a što je najvažnije HRABROSTI!

Puno hvala na lijepim riječima
Potrudit ću se i nadam se da ću uspjeti. Možda ovo krivo zvuči, ali drago mi je da nisam jedina kojoj se to dogodilo. Bolje se osjećam kada znam da ima i drugih.

A našla sam i način da se nosim s tim. Ovo će zvučati smiješno i djetinjasto, ali ja kad god pišem neku priču, uvijek u nju uključim te nasilnike, ali tu ja budem ona koja ima supermoći i ona koja se sveti i ja njih tjeram da me se boje. Šteta što mogu povrijediti ljude samo na papiru. Ali vjerujem da ću uspjeti! Iako ne mogu imati supermoći, pokušat ću se izboriti za sebe.


Zanimljivo, čula sam da su nasilnici ti koju su doživili neku tragediju i da zato žele nauditi drugima jer se lakše nose s tom boli. Prema meni, to nije isprika za takvo ponašanje!

I ja sam, kao dijete od oko 7 godina svašta doživjela, pred menom se vršilo fizičko nasilje u obitelji i to 2 puta, a ja sam, kao mala, samo promatrala i plakala. Iz početka nisam znala što se događa, no kasnije sam shvatila. Također sam bila i zlostavljana. Ali, ja ne vrijeđam druge zbog toga. Ne ismijavam ih, ne nanosim drugima bol jer zašto bih? Oni nisu odgovorni za to što se dogodilo. Zato sam u vječitoj svađi sa starcima, ali to je već druga priča.

Frendica je također bila psihički zlostavljana u školi, a ja.... Sada me je sramota, ali nisam se usudila ni riječi reći da je obranim jer znam da bih onda i ja bila na meti. Sve je bilo u redu do negdje 6. razreda... Tada su se svi promijenili. Neki su postali umišljeni, neki nasilnici, a neki oboje. A ja... ja sam ostala ista, stara, dosadna Marril... Možda sam ipak trebala postati bitch.

[miljenka1975]

Marril kaže:

Puno hvala na lijepim riječima
Potrudit ću se i nadam se da ću uspjeti. Možda ovo krivo zvuči, ali drago mi je da nisam jedina kojoj se to dogodilo. Bolje se osjećam kada znam da ima i drugih.

A našla sam i način da se nosim s tim. Ovo će zvučati smiješno i djetinjasto, ali ja kad god pišem neku priču, uvijek u nju uključim te nasilnike, ali tu ja budem ona koja ima supermoći i ona koja se sveti i ja njih tjeram da me se boje. Šteta što mogu povrijediti ljude samo na papiru. Ali vjerujem da ću uspjeti! Iako ne mogu imati supermoći, pokušat ću se izboriti za sebe.


Zanimljivo, čula sam da su nasilnici ti koju su doživili neku tragediju i da zato žele nauditi drugima jer se lakše nose s tom boli. Prema meni, to nije isprika za takvo ponašanje!

I ja sam, kao dijete od oko 7 godina svašta doživjela, pred menom se vršilo fizičko nasilje u obitelji i to 2 puta, a ja sam, kao mala, samo promatrala i plakala. Iz početka nisam znala što se događa, no kasnije sam shvatila. Također sam bila i zlostavljana. Ali, ja ne vrijeđam druge zbog toga. Ne ismijavam ih, ne nanosim drugima bol jer zašto bih? Oni nisu odgovorni za to što se dogodilo. Zato sam u vječitoj svađi sa starcima, ali to je već druga priča.

Frendica je također bila psihički zlostavljana u školi, a ja.... Sada me je sramota, ali nisam se usudila ni riječi reći da je obranim jer znam da bih onda i ja bila na meti. Sve je bilo u redu do negdje 6. razreda... Tada su se svi promijenili. Neki su postali umišljeni, neki nasilnici, a neki oboje. A ja... ja sam ostala ista, stara, dosadna Marril... Možda sam ipak trebala postati bitch.

Među nasilnicima sigurno ima onih koji su doživjeli nasilje, ali ne smatram to pravilom. Jednostavno bih rekla da su neki ljudi loši od djetinjstva pa do kraja života. Vrlo su male šanse da će netko tko je bio nasilnik u djetinjstvu biti dobra osoba kad odraste.
Evo, ja ti mogu reći da određene (loše) osobe iz srednje škole su i dan danas ostale takve. Tko je bio umišljen u srednjoj školi, uglavnom to bude i kad odraste.
Normalno je da ti bude lakše kad vidiš da nisi sama, ali sve se to da riješiti. Samo moraš odmah na početku udariti o stol. Kad vide da se tučeš, nikome neće biti do toga da te provocira, jer takvi su uglavnom jaki na riječima, a boje se potući.

Sve ti to govorim zato da spriječiš da ti se to više događa. Bullying je nešto što ti može kasnije itekako psihički otežati život, ako to ne prekineš.

[Freelancer77]

Marril kaže:

Rastužile su me neke priče ovdje. Nadam se da je u redu da ja napišem svoju.

Pred kraj 7. razreda dvojica iz razreda vrijeđala su me na račun moje težine (jača sam, ali nisam debela, no zbog njihovih riječi osjećala sam se tako). Onda me iznenada na isti način počela vrijeđati jedna od 'glavnim' cura iz razreda, i to je rekla dok sam rješavala zadatak pred pločom. A nastavnica je stajala pokraj mene i ništa joj nije rekla, nije je ni upozorila s izgovorom: "Ovo je njen prvi put da išta tako govori". Naravno, rekla sam razrednici, na što je ova što me vrijeđala rekla meni da je samo se šalila(e, pa meni nije bilo smiješno jer kad je to rekla, podrugljivo se smijala). Sat razrednika, raska ih je čula dok je zapisivala sat kako me vrijeđaju i natjerala da se ispričaju. A zamislite izgovora zašto su to govorili: ovoj dvojici je bilo dosadno, a ova je to radila jer ako njih dvojica to rade, pa zašto nebi i ona.

Onda se ista ekipa + frendica od gore spomenute stalno smijala i ismijavala me kad sam bila pred pločom(8. razred). Prije sam obožavala ići pred ploču, a sada pogodite sami. Njima je, zamislite, iz nekog razloga bilo smiješno kako ja stojim Mislim, svatko drugačije stoji. Dok jednom nisam rekla svojoj staroj koja je otišla u školu i rekla razrednici. Razrednica je došla u razred i pitala redom sve smiju li se drugima kada stoje pred pločom. I zamislite odgovor od ove ekipe: "Ne." Ne, malo sutra!

U 2. mjesecu ove godine, dan prije mogu rođendana, htjela sam se ubit. Bilo mi je dosta svega. Još sam se i nešto bila posvađala sa starcima, što me još više nagnalo na samoubojstvo. Već sam zamišljala kako nakon što starci zaspu uzimam tablete i idem spavat i nikad se više ne probudim, a njima neće biti sumnjivo ako ne izađem rano iz sobe jer spavam vikendom do kasno. Otišla sam u svoj profil na deviantArtu i napisala oproštajni journal svojim prijateljima. Sva sreća jedna od mojih prijateljica od tamo rekla mi je da još jednom razmislim i ohrabrila me je. Dugujem joj svoj život. Hvala, Monika

I ne, nisam neka štreberica. Imala sam prosječne ocjene iz svih predmeta, osim iz Engleskog, koji mi je najbolje išao(iz njega sam imala sve 5, ali i dalje me to ne čini štrebericom). Zbog njih sam i njega zamrzila. Ovdje me ta ženska nazivala štrebericom, a zbog straha da idem na ploču nikada se nisam javljala da nadopunim riječ ili nešto, iako sam znala odgovore. Ako sam i bila prozvana, na brzinu bih napisala i zbrisala na mjesto i nadala se da me ovi neće primijetiti. Jednom sam bila vrijeđana(nisam samo ja, i frendica je) jer nisam došla u školu na dan kada se pisao ispit. Išla sam kod doktora taj dan. I kad je cijeli razred + ti pamtenjakovići koji vole vrijeđati dobio 1 i morali naravno ispravljati, onda smo mi koje nismo došle nazvane svakako (čak sam se tada i razočarala u frenda kijem sam 100% vjerovala jer me i on povrijedio. od tada sam hladnija prema njemu) jer na ispravku ispita nastavnica nije htjela dati isti ispit kakav su oni pisali jer je rekla da nebi bilo fer prema nama(meni je u redu stari ispit jer znam, ali frendica nije neka stručnjakinja). Tada sam ja uzvratila jednom od tih uvredu i nastavnica se izgalamila na njega i upisala mu minus(kod nje se dobivao minus, a 3 minusa jedinica). On je tražio da i mene upiše, ali nije me upisala jer je rekla da nije čula kako mu vraćam (a čula je sigurno jer rekla sam dovoljno glasno). I skoro do kraja godine prepričavao je to svim nastavnicama jer ja sam zločesta što sam mu uzvratila, a on je jadničak dobio minus. Bar je jednom bilo pravde.

Često sam i namjerno izostajala iz škole zbog spomenute ekipe. Nisam ni ptišla na maturalnu jer nisam htjela biti na zabavi sa onima koji me ne vole.

Uvijek mi je u glavi bilo pitanje "Zašto ja?" I stvarno, zašto? Što sam učinila da me tako ismijavaju? Uvijek sam bila dobra prema svima, nisam izazivala svađu, vrijeđala nekoga, davala sam(iako nisam trebala i nije mi se to svidjelo) da prepisuju zadaće, uvijek sam bila spremna pomoći nekome jer sam htjela biti prijateljica sa svima. I kako su mi vratili?


Ispričavam se na poduljem postu, morala sam nekome reći. I da, i mene je, kao i mnoge, bilo sram. Kad sam govorila staroj nisam htjela gledati uopće u nju, bila sam joj okrenuta leđima jer sam se sramila što nisam imala hrabrosti uzvratiti. Roditelji su mi još u prvom razredu rekli da vratim ako me netko uvrijedi ili uradi, ali ja nisam mogla...

@heleny 15
Da sam bar hrabra kao ti i da sam mogla vratiti... Sigurna sam da bi bar neke stvari bile drugačije. Evo, sad kad sam ovo sve rekla, osjećam se bolje kad znam(bar se nadam) da će netko pročitati. Sad krećem u srednju, nadam se "novom početku", ako bi se to moglo tako reći.

Šta da kažem na ovo? Nemam riječi. Ono najgore jest što profesori ništa ne rade, što uopće ne mogu shvatiti. Čuj Marril, samo mi obećaj da nećeš završiti u crnoj kronici

A što se tiče svega ovoga što si prošla, mogu si i zamisliti da si se htjela ubiti, no nadam se da nećeš to napraviti! Ja nikada nisam razmišljao o samoubojstvu premda sam prošao svakakve stvari, ne bi trebala ni ti.

[dexterica]

jajanka kaže:

Ja naravno nisam ništa nikome govorila jer me bilo ne strah, nego sram.

mene je isto bilo sram ispričati to bilo kome. pa i danas je tako. ovo pisanje na forumu je ok, i lakše mi je, ali reći sve ovo nekome u facu.. to će biti malo teže.

Marril kaže:

U 2. mjesecu ove godine, dan prije mogu rođendana, htjela sam se ubit. Bilo mi je dosta svega.
Sva sreća jedna od mojih prijateljica od tamo rekla mi je da još jednom razmislim i ohrabrila me je. ..

nisu oni vrijedni tvog života.
super je što imaš tako dobru frendicu koja ti je pomogla. mene su jedno vrijeme mučile suicidalne misli i zamalo sam to napravila. danas mi je drago što sam izdržala. a ako mi opet bude toliko teško, znam kome se mogu javiti.
isto tako i ti - imaš frendicu kojoj se možeš povjeriti, a danas postoje i razni telefoni na koje se možeš javiti ako ti je frka.

I ne, nisam neka štreberica. ..

niti moraš biti da bi uspjela u životu. ja nisam prolazila s 5.0 pa sam svejedno upisala faks. i na dobrom sam putu da ga završim . i nisam jedina takva ne-štreberica.

Sad krećem u srednju, nadam se "novom početku", ako bi se to moglo tako reći.

to i je novi početak. kod mene u srednjoj maltretiranje nije prestalo, ali je bilo lakše utoliko što sam se skompala s još par čudaka, pa smo se mi držali skupa. e da si vidjela tu ekipu i danas se nađemo na kavi i to su mi zbilja dobri prijatelji, vjerujem da ćeš i ti u novoj školi naći neke spodobe koje će ti odgovarati.
a ne bi ti bilo loše i da upišeš neki tečaj samoobrane, čisto iz praktičnih razloga
želim ti puno sreće i srce ko u lafa

[Marril]

Puno hvala, ljudi! Nadam se da ću naći "čudake" poput mene u srednjoj i da ćemo biti dobra ekipa.

@Freelancer77
Obećajem

[heleny 15]

Marril kaže:

@heleny 15
Da sam bar hrabra kao ti i da sam mogla vratiti... Sigurna sam da bi bar neke stvari bile drugačije. Evo, sad kad sam ovo sve rekla, osjećam se bolje kad znam(bar se nadam) da će netko pročitati. Sad krećem u srednju, nadam se "novom početku", ako bi se to moglo tako reći.

vjeruj,dosta puta sam stradala zbog tog mog naglog karaktera...dosta puta...

[Scorpione]

Marril kaže:

Puno hvala, ljudi! Nadam se da ću naći "čudake" poput mene u srednjoj i da ćemo biti dobra ekipa.

što bolja škola to bolji ljudi
ja sam u gimnaziji i ekipa je super (za razliku od osnovnoškolske),nitko nikoga fizički ne zlostavlja možda ponekad verbalno ali nikad toliko pretjerano da bježiš s nastave itd

još se pitam dali bi izdržao u komercijalnoj koji je najgori razred u školi(jedan lik je upisao tamo pa se preselio u gimnaziju,pretpostavljam da je ekipa razlog)

[ray of light]

samo velika pohvala za odabir teme!

[Marril]

Ja idem u odjevne tehničare. Nadam se da će tamo biti normalnih ljudi