Bullying - zlostavljanje u školama

[Freelancer77]

xyzxyzyyy kaže:

Pročitala sam tvoju priču i žao mi je što si imao epilepsiju, i da su te unatoč tome tukli ,i nisu htjeli pružiti pomoć kod napadaja.

Rekao si da im se želiš osvetiti, jesi li se osvetio?
Jeli misliš da je način da se osvetiš da im napraviš ono što su oni tebi?
Onda ispadaš da si kao i oni.
Sve se vraća, sve se plaća, te osobe će jednog dana dobiti ono što su drugima radili na štetu, na neki drugi način.
Vjeruj mi, mislim da osveta nije način.
Godine ne možeš vratiti i svoje uništeno djetinjstvo

Ne ispadam, ja nisam poput njih niti ću ikad biti. Razlika između mene i njih je to što su oni isprebijali nedužno, bespomoćno i bolesno dijete bez ikakvog razloga i provokacije jer im se nisam sviđao jer sam bio drugačiji. Ja ću njima uraditi isto zato jer su to oni meni napravili.

Čovjeka ne definira ono što radi, nego ga definira razlog zbog kojeg to radi. Čovijek koji ubije drugog bez razloga je manijak i ubojica i treba sa njim u zatvor. Čovijek koji ubije u samoobrani je potpuno normalna osoba koja se pokušala obraniti od napadača. Prvi je ubojica, a drugi je nedužan jer nije imao izbora.

Razlozi zbog kojih postupamo tako kako postupamo nas čine drugačijima od onih koji postupaju na isti način, ali zbog drugih razloga. Ja nisam poput njih samo zato jer ću postupiti poput njih. Postupit ću poput njih zato jer im treba očitati lekciju, a ne zato jer sam bolesnik koji uživa u psihičkom i fizičkom mučenju bolesnih i bespomoćnih ljudi.

Nemoj me uspoređivati sa tim ljudskim otpadom.

[Eric Prydz]

Nisam se nikada susreo s ovako (oprostite na izrazu) ekstremnim situacijama dok sam isao u osmoljetku ili srednju gdje bi konstantno nekoga pikirali (i posebice fizicki tukli) na temelju financijske, rasne, nacionalne, vjerske ili bilo kakve druge osnove ali mislim da je dobro da se takva iskustva iznesu i mogu procitati iz kutka zrtve kako bi danas-sutra mogli detektirati i pravilno reagirati.

Nisam posebno ponosan i ne trazim pohvale niti (virtualno) tapsanje po ramenu ali sam uvjek branio kada bi osjetio da se nekoga kinji, uvjek sam bio posebno osjetljiv na takve stvari (raspizdjivalo me jako).
Niti jednom sakama, uvjek rijecima i nekako sam imao odredjenu razinu postovanja od prijatelja iz razreda. S druge strane sam s malo ljudi bio jako blizak i rijetko bio pozivan na pusenje cigareta iza skole, pijenje alkohola, 1.maj i takve pizdarije ali kada se malo osvrnem - nije mi nimalo zao zbog toga.
Ipak sve u svemu, bili smo relativno slozan razred i nismo imali nekoga tko je bio ekstremno agresivan, tko je znao manipulirati....

U srednoj smo bili nekako u grupicama i isto tako nije bilo tako tuznih prica poput vasih koje me istodobno ljute i rastuzuju.

A koliko cujem od starih profesora i ucitelja, bila to floskula ili ne, danas su klinci sve manje senzibilni na takve stvari, bez nekakve mjere u humoru i doze postovanja prema autoritetu.

Nastavite pisati, osobno mogu reci da me takve price interesiraju kao buduceg roditelja jednog dana...

[Rose_Belong]

Bas sam sada citala na jednoj grupi na facebooku sta se ljudima sve dogadalo. Uzasne stvari.

Bez rijeci sam, bez teksta.

Jedna djevojcica se ubila sa 15.god., nakon dvije godine zlostavljanja. A bilo je i drugih smrtnih slucajeva.

Nisu niti osjetili srecu, zadovoljstvo...umrijeli su onako kako su i zivjeli, puni tuge.
Nikada nisu shvatili sto je ljubav, upoznali pravu osobu ili dovrsili skolovanje. Ti ljudi su im oduzeli sve sto su imali, sve za sto su zivjeli...

Zalosno.

[Onajovaj]

U osnovnim školama apsolutno svi profesori se prave da ništa ne vide
bar je tako bilo u mojoj osnovnoj. Jbg, postoje djeca koja se daju maltretirat, isto tako djeca koja vole maltretirat druge. Dečko koji je išo samnom u osnovnu je tri škole promijenio jer su ga maltretirali, a glavni razlog zašto su ga maltretirali je zato što je bio bahat.
Uglavnom, roditelji i profesori imaju jako važnu ulogu u prevenciji.
Ja sam zahvalan svom starom što me naučio da me nitko ne smije maltretirat i da ja ne smijem maltretirat druge, ali zato mi nisu jasni profesori koji samo okrenu glavu na drugu stranu svaki put

[xyzxyzyyy]

Rose_Belong kaže:

Bas sam sada citala na jednoj grupi na facebooku sta se ljudima sve dogadalo. Uzasne stvari.

Bez rijeci sam, bez teksta.

Jedna djevojcica se ubila sa 15.god., nakon dvije godine zlostavljanja. A bilo je i drugih smrtnih slucajeva.

Nisu niti osjetili srecu, zadovoljstvo...umrijeli su onako kako su i zivjeli, puni tuge.
Nikada nisu shvatili sto je ljubav, upoznali pravu osobu ili dovrsili skolovanje. Ti ljudi su im oduzeli sve sto su imali, sve za sto su zivjeli...

Zalosno.

Koja je to grupa?

[Rose_Belong]

xyzxyzyyy kaže:

Koja je to grupa?

Preko razgovora cu ti poslati.

[tina1404]

Eric Prydz kaže:

Nisam se nikada susreo s ovako (oprostite na izrazu) ekstremnim situacijama dok sam isao u osmoljetku ili srednju gdje bi konstantno nekoga pikirali (i posebice fizicki tukli) na temelju financijske, rasne, nacionalne, vjerske ili bilo kakve druge osnove ali mislim da je dobro da se takva iskustva iznesu i mogu procitati iz kutka zrtve kako bi danas-sutra mogli detektirati i pravilno reagirati.

Nisam posebno ponosan i ne trazim pohvale niti (virtualno) tapsanje po ramenu ali sam uvjek branio kada bi osjetio da se nekoga kinji, uvjek sam bio posebno osjetljiv na takve stvari (raspizdjivalo me jako).
Niti jednom sakama, uvjek rijecima i nekako sam imao odredjenu razinu postovanja od prijatelja iz razreda. S druge strane sam s malo ljudi bio jako blizak i rijetko bio pozivan na pusenje cigareta iza skole, pijenje alkohola, 1.maj i takve pizdarije ali kada se malo osvrnem - nije mi nimalo zao zbog toga.
Ipak sve u svemu, bili smo relativno slozan razred i nismo imali nekoga tko je bio ekstremno agresivan, tko je znao manipulirati....

U srednoj smo bili nekako u grupicama i isto tako nije bilo tako tuznih prica poput vasih koje me istodobno ljute i rastuzuju.

A koliko cujem od starih profesora i ucitelja, bila to floskula ili ne, danas su klinci sve manje senzibilni na takve stvari, bez nekakve mjere u humoru i doze postovanja prema autoritetu.

Nastavite pisati, osobno mogu reci da me takve price interesiraju kao buduceg roditelja jednog dana...

Ovo je jako pohvalno jer danas je to jako rijetko.Večinom se svi prave kao da ništa ne vide,i još se pridružuju nasilniku u tome.Mislim da je više ovakvih ljudi koji se žele uspostaviti i reći da to nije ok,da bi bilo manje i nasilja,jer nasilniku nije zanimljivo ako ga "publika"ne podržava u tome.

[maslin]

dok sam išla u osnovnu desilo mi se da su me dvije djevojke znale vrijeđati i napadati bez razloga, inače sam bila jako mirna kao klinka i nikada nisam privlačila pažnju, samo sam bila drugačija od njih, ajmo reći nisam imala plavu kosu i plave oči ili tako nešto.... s tim da im ja nisam bila jedina žrtva, bilo nas je više

one su bile iz uglednih obitelji kojima su se svi klanjali...ugl. ne znam razlog njihovog ponašanja prema meni, no nije ni bitno, budući da nemam problem sa tim danas... bilo pa prošlo...

ali tu dolazi bitna stvar sa kojom nikako ne mogu biti na ok, a to je da su te iste dvije djevojke, danas žene koje rade u školi..... to je nešto što ne znam kako bih komentirala, nije ni smiješno, a nije ni zabavno. takve osobe su pedagozi koji uče nečiju djecu, čemu ih mogu one naučiti, možda one nisu više takve kakve su bile kao djeca, ali čisto sumnjam da je ta zloća u njima nestala s godinama

[gold_girl]

maslin kaže:

dok sam išla u osnovnu desilo mi se da su me dvije djevojke znale vrijeđati i napadati bez razloga, inače sam bila jako mirna kao klinka i nikada nisam privlačila pažnju, samo sam bila drugačija od njih, ajmo reći nisam imala plavu kosu i plave oči ili tako nešto.... s tim da im ja nisam bila jedina žrtva, bilo nas je više

one su bile iz uglednih obitelji kojima su se svi klanjali...ugl. ne znam razlog njihovog ponašanja prema meni, no nije ni bitno, budući da nemam problem sa tim danas... bilo pa prošlo...

ali tu dolazi bitna stvar sa kojom nikako ne mogu biti na ok, a to je da su te iste dvije djevojke, danas žene koje rade u školi..... to je nešto što ne znam kako bih komentirala, nije ni smiješno, a nije ni zabavno. takve osobe su pedagozi koji uče nečiju djecu, čemu ih mogu one naučiti, možda one nisu više takve kakve su bile kao djeca, ali čisto sumnjam da je ta zloća u njima nestala s godinama

Užas.Ja sam mišljenja da se takve osobe ne mijenjaju i mogu slobodno reći da ih ne smatram dobrim osobama.Ja sam imala problema u osnovnoj školi.Pogotovo u završnim razredima.U srednjoj je bilo podnošljivije.Ali osnovnoj su mi neke osobe radile doslovno pakao do života,i što jen najgore svi su to gledali i ismijali se na to.Nikad nikome nisam rekla nešto ružni niti sam dala povoda da me maltretiraju,eto to im je bilo valjda fora.Profesora nije bilo doslovno briga.To jeu utjecalo ina moje ocjene,nisam sem mogla koncentirati na školu,niti učiti,samo sam što prije htjela pobjeći iz nje...Stvarno nikome ne želim ono što sam ja proživjela.Tim osobama se ne želim osvetiti,mada me ponekad boli kako nikad nitko nije odgovarao za to,samo ih želim zaboraviti i nikad s njima više imati kontakt.To je utjecalo dosta nam moje ponašanje,postala sam povučenija,sklonija depresiji i tako..To mi je obilježilo život

[Rose_Belong]

gold_girl kaže:

Užas.Ja sam mišljenja da se takve osobe ne mijenjaju i mogu slobodno reći da ih ne smatram dobrim osobama.Ja sam imala problema u osnovnoj školi.Pogotovo u završnim razredima.U srednjoj je bilo podnošljivije.Ali osnovnoj su mi neke osobe radile doslovno pakao do života,i što jen najgore svi su to gledali i ismijali se na to.Nikad nikome nisam rekla nešto ružni niti sam dala povoda da me maltretiraju,eto to im je bilo valjda fora.Profesora nije bilo doslovno briga.To jeu utjecalo ina moje ocjene,nisam sem mogla koncentirati na školu,niti učiti,samo sam što prije htjela pobjeći iz nje...Stvarno nikome ne želim ono što sam ja proživjela.Tim osobama se ne želim osvetiti,mada me ponekad boli kako nikad nitko nije odgovarao za to,samo ih želim zaboraviti i nikad s njima više imati kontakt.To je utjecalo dosta nam moje ponašanje,postala sam povučenija,sklonija depresiji i tako..To mi je obilježilo život

Draga...shavacam apsolutno kako se osjecas. Bas sam slucajno na facebooku kliknula na profil decka koji me maltretirao. Nevjerojatno je kako te odmah obuzme strah, uzas...

Uzasno je tesko, uzasno boli...ali najzalosnije je kako se takve osobe bave humanitarnim poslovima, poslovima odgoja djece... Osim, ako su se iskreno pokajale.

Nakon svega sto sam ja prosla...jako mi je tesko vjerovati muskim osobama. Povucenija sam, mirnija...

Zovjek se bilo kako treba rijesiti te boli, ispricati to nekome jer ako ne moze postati grozno. Treba uzivati u zivotu i svakom trenutku koji udise i boriti se za sebe, za svoj zivot, za svoju srecu.

[gold_girl]

Rose_Belong kaže:

Draga...shavacam apsolutno kako se osjecas. Bas sam slucajno na facebooku kliknula na profil decka koji me maltretirao. Nevjerojatno je kako te odmah obuzme strah, uzas...

Uzasno je tesko, uzasno boli...ali najzalosnije je kako se takve osobe bave humanitarnim poslovima, poslovima odgoja djece... Osim, ako su se iskreno pokajale.

Nakon svega sto sam ja prosla...jako mi je tesko vjerovati muskim osobama. Povucenija sam, mirnija...

Zovjek se bilo kako treba rijesiti te boli, ispricati to nekome jer ako ne moze postati grozno. Treba uzivati u zivotu i svakom trenutku koji udise i boriti se za sebe, za svoj zivot, za svoju srecu.

Hvala draga na podršciZnam da je potrebno krenuti dalje,pokušati sve zaboraviti,ne misliti na to,ali to je tako teško..Ja kao što sam napisala ne bih nikad mogla s tim osobama se ponašati kao da nije ništa bilo,previše to boli sad da bih ja s njima bila dobra ili nešto tako..nikada.Kad sam proživljavala nasilje prvo je bilo na psih.bazi ajde isprva to nije bilo tako strašno,ali kasnije je postajalo sve gore i gore.Svakodnevno pilanje u mozak,a proživjela sam i fiz.nasilje koji put,jednom su me tako udarili da nisam mogla doći do zraka,suze su mi samo tekle,i tako par puta iz čista mira,samo te lupe,i nikoga nije briga.Čak i prof.su se pravili da ništa ne vide,a nekada su im se i oni pridružili u tome(provociranju i omalovažavanju)zamislite da dođete negdje i da imate osjeća kao da vas svi mrze,ja sam imala taj osjećaj jer bile su 3 grupe ljudi,jedni koji su vršili nasilje,drugi koji su podržavali,smijali se na to,a treći koji su se pravili da ništa ne vide a vidjela bih na njima onaj zloban smješak kao da im je to smješno....Najgore je što su se svi ponašali kao da je to normalno,kao da ja to zaslužujem.Nikad mi nitko nije dao podršku niti stao uz mene.Živjela sam za vikend samo da ne idem u školu,a nedjelju navečer već bih osjetila tjeskobu jer znam da me sutra to čeka..čak sam i koji izmišljala da sam bolesna,da ostanem doma samo da ne moram u školu jer sam se bojala.Svaki dan kad nisam otišla u školu bio mi je kao praznik zbog njih.Ovaj moj post možda zvuči jezivo ali stvarno ja se tako osjećam..btw u srednjoj je bilo ok,osim nekih tračeva ali to nije ništa bilo za spomen,ali imali smo jednu curu koju su zezali na početku,pa sam se i ja tako ne znam zašto jednom uključila u to..To je bilo sve na bazi zahebancije.,ni slično ovome kao meni ništa zlonamjerno barem s moje strane,ali kad sam došla doma imala sam grižnju savjesti,kako se ona osjećapa makar to bila samo zahebancija,i nikad više nisam....a neki rade nekima pakao od života pa nikad ne osjete grižnju savjesti,kakvi su to ljudi,kako žive s time..mene sitnice proganjaju a da znam da sam nekome shebala život,ja ne bih mogla živjeti s time..btw jel i meni možeš poslati link za tu gupu na fac.ako imaš vremena.Pozz

[nonanichts]

Pa jednostavno mislim da ima boljih i gorih sredina. U gorim sredinama će jednostavno postojati žrtva koja će biti drugačija od ostalih.
Ne živimo u idealnom svijetu i svima koji nisu imali sreće i bili žrtve želim punoooooooo sreće u budućnosti.

periodičar kaže:

Čovjek kad pročita sve ovo pomisli da je 90% djece u osnovnoj školi zlostavljano. I ja sam nekad išao u osnovnu,ali nisam uopće primjetio da ima toliko zlostavljanja, a valjda to zavisi i od toga što netko percipira pod zlostavljanje. Meni je osnovna škola bilo jedno od najljepših razdoblja u životu. Nisu me zlostavljali, a nisam ni ja nikog ako se ne računa zadirkivanje nekih učenika i šlatanje učenica

[Rose_Belong]

gold_girl kaže:

Ovaj moj post možda zvuči jezivo ali stvarno ja se tako osjećam..btw u srednjoj je bilo ok,osim nekih tračeva ali to nije ništa bilo za spomen,ali imali smo jednu curu koju su zezali na početku,pa sam se i ja tako ne znam zašto jednom uključila u to..To je bilo sve na bazi zahebancije.,ni slično ovome kao meni ništa zlonamjerno barem s moje strane,ali kad sam došla doma imala sam grižnju savjesti,kako se ona osjećapa makar to bila samo zahebancija,i nikad više nisam....a neki rade nekima pakao od života pa nikad ne osjete grižnju savjesti,kakvi su to ljudi,kako žive s time..mene sitnice proganjaju a da znam da sam nekome shebala život,ja ne bih mogla živjeti s time..btw jel i meni možeš poslati link za tu gupu na fac.ako imaš vremena.Pozz

Da. Istu stvar sam i ja napravila. I vjeruj mi i sada me boli dusa sto sam zezala tu osobu. Ne mogu opisati koliko mi je zao...ali isto nije bilo nista zlonamjerno. A i za tu zezanciju mi je ista osoba postavila nogu pa sam pala. Zasluzeno.

Zalosno je sto profesori na to ne znaju reagirati iako se dogada dok su prisutni.

Neki dan kada sam isla u grad prolazi upravo jedan od tih nekoliko sto su me sustavno maltretirali. I naravno da je pozdravio...ja sam ga lijepo i kulturno ignorirala. Nije mi zapisano da ga moram pozdraviti pa niti necu. Ostao je ista budala... Takoder, jednog od njih nisam dosta dugo vidjela, negdje od prosle godine. Vjerojatno i bolje jer cim sam ga ugledala samo sam usla u ducan. Iako da ga sada vidim, stala bih lijepo i uspravno ispred njega pa neka vidi koga je nekada zlostavljao. Da vidim kome je govorio da je ruzan, koga je ismijavao i koja mu je budala pomagala na testovima jer frajer nije bio u stanju osnovne stvari nauciti.
Mislim da bih ga sada mogla zgaziti i unistiti. Probao bi jednom i nebi vise...

Zelim mu sve dobro, njemu i ostalima, i neka se klone da ih nikada vise ne gledam.

Dobro je jedino sto sam ja nakon nekog vremena sve ispricala mami. tati ipak nisam mogla, bilo me je sram, a tata je tata. Mama je ipak mama.

Poludila sam bila totalno. Teska depresija. Izgubljenost. Pomisao na samoubojstvo. Imala sam svijet u kojemu sam zivjela, svijet koji je bio razliciti od ovoga. Svijet u kojemu me vole. Na kraju je to postalo toliko ocajno da sam zaboravila na sve oko sebe.

A evo...to je moja prica. Boli me uopce se prisjecati, ali me nadahnjuje kada procitam pricu o nekome tko je unatoc toj teskoj stvari uspio u zivotu, napredovao, ostao ziv sto je najvaznije. A isto tako mi je nepoisivo zao onih koji su izgubili zivot zbog toga.

Iako mozda u sebi govorim da sam jaka...znam da bi me opet boljelo da se tako nesto dogodi. Mozda manje, mozda bih se znala nositi s time, ali...


Link sam ti poslala pa pogledaj...jedino mi je zao sto su dodatno uredivali pa je pola toga pobrisano. Poslala sam ti jos neke.

Nadam se da si dobro.

[aoleon]

Ono št je mene držalo kroz sva ta sranja nije bila želja za osvetom na način da ih sve izmlatim ili da ih netko drugi izmlati ili čak da ih (nedaj Bože) ubijam. Meni je strašnu snagu davala pomisao na to da ću ja ipak u životu uspjeti jednoga dana i da će me ti nasilnici doći moliti za pomoći ili će me silno željeti pozdraviti na ulici.
Zato sam sve radila da sebe usavršim i da si utrem put prema uspjehu. Priznajem da na tome radim još i sada i da još osjećam neke posljedice svega toga (kompleksi, nedostatak samopouzdanja, nepovjerenje prema ljudima,...), ali ponosna sam na svoj napredak i svakim sam danom sve sigurnija da ću biti uspješna i svima njima pokazati tko sam. Iako iskreno više mi nije toliko bitno da se njima osvetim i da im pokažem. Sada mi je mnogo važnije da sam ja zadovoljna i da su ljudi koji me vole i okružuju zadovoljni samima sobom. I više se ne radujem kada ćujem da je nekome od mojih nasilnika loše. Čak sam nekima pružila pomoć i znate što... mislim da im je to bila strašnija kazna nego da sam ih odbila jer me više ne gledaju u oči.
Sada kada sam jača od svih njih oni ne mogu podnjeti da sam i dalje čovjek.

[gold_girl]

Rose_Belong kaže:

Da. Istu stvar sam i ja napravila. I vjeruj mi i sada me boli dusa sto sam zezala tu osobu. Ne mogu opisati koliko mi je zao...ali isto nije bilo nista zlonamjerno. A i za tu zezanciju mi je ista osoba postavila nogu pa sam pala. Zasluzeno.

Zalosno je sto profesori na to ne znaju reagirati iako se dogada dok su prisutni.

Neki dan kada sam isla u grad prolazi upravo jedan od tih nekoliko sto su me sustavno maltretirali. I naravno da je pozdravio...ja sam ga lijepo i kulturno ignorirala. Nije mi zapisano da ga moram pozdraviti pa niti necu. Ostao je ista budala... Takoder, jednog od njih nisam dosta dugo vidjela, negdje od prosle godine. Vjerojatno i bolje jer cim sam ga ugledala samo sam usla u ducan. Iako da ga sada vidim, stala bih lijepo i uspravno ispred njega pa neka vidi koga je nekada zlostavljao. Da vidim kome je govorio da je ruzan, koga je ismijavao i koja mu je budala pomagala na testovima jer frajer nije bio u stanju osnovne stvari nauciti.
Mislim da bih ga sada mogla zgaziti i unistiti. Probao bi jednom i nebi vise...

Zelim mu sve dobro, njemu i ostalima, i neka se klone da ih nikada vise ne gledam.

Dobro je jedino sto sam ja nakon nekog vremena sve ispricala mami. tati ipak nisam mogla, bilo me je sram, a tata je tata. Mama je ipak mama.

Poludila sam bila totalno. Teska depresija. Izgubljenost. Pomisao na samoubojstvo. Imala sam svijet u kojemu sam zivjela, svijet koji je bio razliciti od ovoga. Svijet u kojemu me vole. Na kraju je to postalo toliko ocajno da sam zaboravila na sve oko sebe.

A evo...to je moja prica. Boli me uopce se prisjecati, ali me nadahnjuje kada procitam pricu o nekome tko je unatoc toj teskoj stvari uspio u zivotu, napredovao, ostao ziv sto je najvaznije. A isto tako mi je nepoisivo zao onih koji su izgubili zivot zbog toga.

Iako mozda u sebi govorim da sam jaka...znam da bi me opet boljelo da se tako nesto dogodi. Mozda manje, mozda bih se znala nositi s time, ali...


Link sam ti poslala pa pogledaj...jedino mi je zao sto su dodatno uredivali pa je pola toga pobrisano. Poslala sam ti jos neke.

Nadam se da si dobro.

Dobro sam sada koliko mogu bitiSlažem se.Pogotovo s boldanim.Stvarno ne želim nikome loše nešto,ali ne želim ih u svome životu.Najsretnija bih bila da ih nikada u životu više ne vidim.Znači nek budu sretni,imaju svoje savršene živote i tako,ali što dalje od mene.Meni kad netko počne pričati o njima,ja samo odmahnem rukom ne želim slušati uopće o njima,ne zanima me tko su sada,što rade,ama baš ništa.Te osobe za mene više ne postoje,samo postoje njihova djela koja me danas bole...ne mogu zamisliti da bih ja bila frendica s njima ili nešto tako.,to nikako,sretna sam što sam ih se riješila.Neke sam srela poslije,ponašaju se kao da ništa nije bilo,gledala sam ih blijedo,što očekuju sad da normalno ćaskam njima,ili.Nisu zaslužili da ih čovjek ni pogleda,a kamoli da ih pozdraviTa cura koju sam ja malo zezala i ja postale smo dobre prijateljice,ona mi nije ništa zamjerila jer ona to nije shvatila ništa osobno,sve je shvatila kao zahebanciju.A i ona je meni vratila,pa smo bile kvitAli svejedno ja sam se oosjećala loše iako ona to uopće shvaćala ozbiljno.Kad god povrijedim nekoga pa i bilo nenamjerno shvatim da pogriješila i ispričam se i bude mi grozno zbog toga.Tako da ne shvaćam kako nitko od njih nikada nije osjetio grižnju savjesti,niti se ispričao,ali ama baš nitko.Dolazim od zaključka da su loši ljudi i zato ih ne želim blizu sebe
@ aoleon drago mi je zbog tebe da si uspjela u tome.Ali opet mišljenja sam da opet nikad neće saznati kako si se ti osjećala tada.Ali drago mi je da si uspjela sve pobijediti i da si uspjela životu usprkos njima

[Integrator]

zak fatalist kaže:

Štoviše, znam kako se žrtva bullyinga osjeća i što joj je jedino na pameti - osveta. Kad nemaš kuda, moraš uzvratiti. Moraš se spasiti, ne možeš samo gledati. Nakon toga se dobro osjećaš i onda sljedeći dan... opet iznova. Dobro je pokazati zube, ali to se može na više načina. Znam da ako ovo čita netko tko je trenutno zlostavljan da mu ovi moji "savjeti" neće nimalo pomoći.

Moj problem je što se ja tako osjećam i kad vidim da nekoga drugoga maltretiraju. No često mi se događalo da kad sam stao u obranu zlostavljanog, taj se okrenuo protiv mene. Nešto kao po principu, "zašto ne dozvoljavaš da se stvari odvijaju prirodnim putem", "pusti me, ja ovo moram tako proći".
Nasilnici su isto tako zbunjeni. Kad ih opališ po nosu nakon što su maltretirali slabijeg, odjednom se snužde i postanu još gori po slabosti od onoga kojega su napadali. Nešto kao kad krvoločnom tigru izvadiš očnjake. Odjednom postane snuždena mačkica koja skapa od tuge i umre.

Čudno je to nasilje. Mislim da mu je danas uzrok u pogrešnom tumačenju prirode kojega nazivamo DARWINIZAM.

aoleon kaže:

Zato sam sve radila da sebe usavršim i da si utrem put prema uspjehu. Priznajem da na tome radim još i sada i da još osjećam neke posljedice svega toga (kompleksi, nedostatak samopouzdanja, nepovjerenje prema ljudima,...), ali ponosna sam na svoj napredak i svakim sam danom sve sigurnija da ću biti uspješna i svima njima pokazati tko sam. Iako iskreno više mi nije toliko bitno da se njima osvetim i da im pokažem. Sada mi je mnogo važnije da sam ja zadovoljna i da su ljudi koji me vole i okružuju zadovoljni samima sobom. I više se ne radujem kada ćujem da je nekome od mojih nasilnika loše. Čak sam nekima pružila pomoć i znate što... mislim da im je to bila strašnija kazna nego da sam ih odbila jer me više ne gledaju u oči.
Sada kada sam jača od svih njih oni ne mogu podnjeti da sam i dalje čovjek.

Problem je u ovome: kada oni iz čiste zezancije tebe povrijede, zaborave to isti dan. No ti se trudiš 20 godina da im pokažeš. Tko je tu pobijedio?
Pa oni.
Njima je to bila šala. Neće te se ni sjećati. A ti si čitav život posvetila njima.

[gold_girl]

Integrator kaže:

Moj problem je što se ja tako osjećam i kad vidim da nekoga drugoga maltretiraju. No često mi se događalo da kad sam stao u obranu zlostavljanog, taj se okrenuo protiv mene. Nešto kao po principu, "zašto ne dozvoljavaš da se stvari odvijaju prirodnim putem", "pusti me, ja ovo moram tako proći".
Nasilnici su isto tako zbunjeni. Kad ih opališ po nosu nakon što su maltretirali slabijeg, odjednom se snužde i postanu još gori po slabosti od onoga kojega su napadali. Nešto kao kad krvoločnom tigru izvadiš očnjake. Odjednom postane snuždena mačkica koja skapa od tuge i umre.

Čudno je to nasilje. Mislim da mu je danas uzrok u pogrešnom tumačenju prirode kojega nazivamo DARWINIZAM.



Problem je u ovome: kada oni iz čiste zezancije tebe povrijede, zaborave to isti dan. No ti se trudiš 20 godina da im pokažeš. Tko je tu pobijedio?
Pa oni.
Njima je to bila šala. Neće te se ni sjećati. A ti si čitav život posvetila njima.

Zlostavljani se okrenuo protiv tebe?Ne mogu vjerovati u moju obranu ama baš nitko nije nikada stao,da bi netko riječ rekao..ništa..Slažem se i s ovim s jednim djelom.Samo tu nije riječ o šali,da je riječ o šali ne bi ostavljalo tako grozne posljedice na psihu i na osobu.Šala je kad ponekad nekog ideš zahebavati, i znaš kad trebaš stati.A ne kad ga non-stop maltretiraš non-stop i fiz.i psih.A to da se ne osječaju osobe kojoj shebali život vjerojatno je i to istina,jer to su takvi ljudi.A s ovim drugim djelom se slažem ja bih htjela da te osobe nikad više ne vidim ,znači da nemam nikakav kontakt s njima,pa ni pozdrav na cesti.Da ne znaju ništa o meni ,niti ja o njima.Jednostavno kao da ne postoje.

[Integrator]

gold_girl kaže:

Samo tu nije riječ o šali,da je riječ o šali ne bi ostavljalo tako grozne posljedice na psihu i na osobu.Šala je kad ponekad nekog ideš zahebavati, i znaš kad trebaš stati.

Nije šala tebi i meni. Njima jest.
Što ti misliš, da su ubojice Luke Ritza to smatrale ozbiljnim? Njima je to bila zeka-peka. "Aj'mo stuč nekoga".
No problem, i to veliki je, što je to šala i PRAVNICIMA I SUCIMA. Pravnici, advokati i suci, najčešće su po psihološkom tipu isti takvi bullyji. Neki su to u mladosti ispoljili, neki nisu. Suci će ti bullyja pustiti, jer smatraju da je DOBRO ZA DRUŠTVO da se odvija "prirodna selekcija"
Recimo, ubojice Luke Ritza ga nisu željele ubiti. Oni su ga htjeli "stuč". Pa su ga "preveč stukli".
No SUDAC koji je odlučivao, zaključio je () : "djeca su se igrala, malo su pretjerala. Bio je to nehat. Normalno je da jači treba tlačiti slabijeg, to je prirodna selekcija, i dobra je za društvo. Pogledajte mene. Bio sam mlad jak i zgodan, inače ne bih postao sudac. Bog i batina. Slabiji trebaju kopati po kontejneru. To je tako."

A neki zaista razmišljaju na način "kako se kalio čelik", po principu "što nas ne ubije to nas ojača". Istina je pak: djeca su svirepa. Gotovo sva. Samo budala djeci daje kalašnjikov u ruke. I samo budala djecu gladi po guzici kad nekoga pretuku. Na žalost, budale nam čine pravosuđe. 90%.


Moj savjet: ne čekati 20 godina "da im pokažeš".
Djeluj odmah. Bilo kako. Prijavi učiteljici. Ravnatelju. Ne odreagiraju li, tuži i njih. Sucima za prekršaje pokaži zube, ali fino, da ti ne mogu ništa. Žali se. Okaljaj ih u novinama.

[gold_girl]

Integrator kaže:

Nije šala tebi i meni. Njima jest.
Što ti misliš, da su ubojice Luke Ritza to smatrale ozbiljnim? Njima je to bila zeka-peka. "Aj'mo stuč nekoga".
No problem, i to veliki je, što je to šala i PRAVNICIMA I SUCIMA. Pravnici, advokati i suci, najčešće su po psihološkom tipu isti takvi bullyji. Neki su to u mladosti ispoljili, neki nisu. Suci će ti bullyja pustiti, jer smatraju da je DOBRO ZA DRUŠTVO da se odvija "prirodna selekcija"
Recimo, ubojice Luke Ritza ga nisu željele ubiti. Oni su ga htjeli "stuč". Pa su ga "preveč stukli".
No SUDAC koji je odlučivao, zaključio je () : "djeca su se igrala, malo su pretjerala. Bio je to nehat. Normalno je da jači treba tlačiti slabijeg, to je prirodna selekcija, i dobra je za društvo. Pogledajte mene. Bio sam mlad jak i zgodan, inače ne bih postao sudac. Bog i batina. Slabiji trebaju kopati po kontejneru. To je tako."

A neki zaista razmišljaju na način "kako se kalio čelik", po principu "što nas ne ubije to nas ojača". Istina je pak: djeca su svirepa. Gotovo sva. Samo budala djeci daje kalašnjikov u ruke. I samo budala djecu gladi po guzici kad nekoga pretuku. Na žalost, budale nam čine pravosuđe. 90%.


Moj savjet: ne čekati 20 godina "da im pokažeš".
Djeluj odmah. Bilo kako. Prijavi učiteljici. Ravnatelju. Ne odreagiraju li, tuži i njih. Sucima za prekršaje pokaži zube, ali fino, da ti ne mogu ništa. Žali se. Okaljaj ih u novinama.

Ali u većini slučajeva školu briga,profesori to gledaju i ne reagiraju.A da pitaju nekog iz razreda npr da potvrde nitko ne bi odao nasilnika,jer ti pomagači su dosta slični pa skoro isti kao i nasilnici,i kako da se onda žrtva sjeća kad ima osjećaj da joj nitko ne vjeruje,da nikoga nije briga i da nema podršku.Ali ja da mogu vratit vrijeme sigurno bih to napravila,to ne treba ostati nekažnjeno,treba reagirati,nitko ne zaslužuje da se netko iživljava na njemu,samo da sam bila hrabrija

[Integrator]

gold_girl kaže:

Ali u većini slučajeva školu briga,profesori to gledaju i ne reagiraju.A da pitaju nekog iz razreda npr da potvrde nitko ne bi odao nasilnika,jer ti pomagači su dosta slični pa skoro isti kao i nasilnici,i kako da se onda žrtva sjeća kad ima osjećaj da joj nitko ne vjeruje,da nikoga nije briga i da nema podršku.Ali ja da mogu vratit vrijeme sigurno bih to napravila,to ne treba ostati nekažnjeno,treba reagirati,nitko ne zaslužuje da se netko iživljava na njemu,samo da sam bila hrabrija

Ja sam vraćao pa su me suci za prekršaje smatrali nasilnikom jednakim napadaču. Odnosno, oni imaju običaj izjednačiti žrtvu i agresora. Obojica su krivi. Jer, to treba funkcionirati ovako: žrtva treba biti žrtva, to je prirodni tok stvari. Ako vrati, pravno ćemo ga ganjati zato što se branio. Na taj način zapravo, žrtva nema pomoć od društva. Mora se braniti sama, i to tako da nitko ne vidi (nema dokaza).

Ne znam ljudi kako ne razumijete da bullyje stvara i štiti PRAVOSUĐE.