Što trenutno čitamo i što preporučujemo za čitanje (obavezno s par rečenica o knjizi)

[californiamen]

Italija, 1935. Svaki dan Francesca s mosta promatra djevojčicu koja se zadignute suknje i bosonoga igra uz rijeku s dvojicom dječaka. To je Maddalena, dijete iz skromne radničke obitelji, koju sumještani zovu Zlokobna govoreći da je ukleta i da donosi nesreću. No nešto prkosno i buntovno u toj djevojčici te duh nesputane slobode Francesci su, koja potječe iz buržoaske obitelji i odrasta okružena društvenim konvencijama, silno privlačni. Jedan spontani nestašluk bit će dovoljan da se između njih dvije rodi neočekivano prijateljstvo. Dok u konzervativnoj provinciji prolaze osjetljivo mladenačko doba, Francesca uči koliko je važno glasno izražavati svoje misli i osjećaje. Ipak, u društvu u kojem vlada zakon jačega, a licemjerje izbija iz svih pora društvenih struktura, hrabrost dviju djevojčica često je na kušnji. Hoće li njihovo prijateljstvo preživjeti čak i kada je potrebno ustati protiv moćnika i zloporabe moći unatoč neodobravanju cijele zajednice?
Vjerno prizivajući slike Mussolinijeve Italije, Beatrice Salvioni živopisno ispisuje priču nesvakidašnjih junakinja, ali i secira talijansko društvo i položaj žena tridesetih godina prošlog stoljeća. Prijevod potpisuje Dean Trdak.

“Zlokobna je poput Genijalne prijateljice roman o odrastanju, oda prijateljstvu i silovitoj moći koju ono ima.”– Il Foglio

Meni je ovo puno slojevitija, kompleksnija drama od E. Ferrantove „Genijalne prijateljice“; ne zato što naslov propituje zlo/zloću ( koja mi je prihvatljiva), ne zbog toga što se radnja događa u drugačijoj sredini ( zlokobnoj), ne – naravno – zbog toga što je ovdje djevojčica ( Francesca) što dolazi iz siromaštva; nego upravo zbog - emocija, i to dječjih, koje lagano prerastaju u djevojačke. Suptilna, na tren – nježna; izuzetno zanimljiv narativ, u osvit 2. svjetskog rata, kada talijanski fašisti uznemiruju Europu i napadaju Etiopiju ( Abesiniju), svoj kolonijalni posjed, ali to je samo uzgred, jer osnovna poanta jeste moćna i jaka žena ( djevojka), u patrijarhalnoj obitelji, kršćanskoj, u kojoj samo prividna dobrota ( a zapravo: zla) prevlađuje - kao i u društvu. I kada na kraju narativa, kada strada jedan od mladića, optužuju Maddalenu ( „Zlokobnu“), pojavljuje se glavni akter, djevojka Francesca i kaže: „I ja sam kriva, kriva je i Donatella i djece koje raste u njoj. Krivi su i Gospod i đavao. Kriva je voda Lambra, krivo je kamenje na obali, krivo je to njegovo prokleto srce. Sve to ga je ubilo!“ - i tada shvaća da je djevojačko prijateljstvo ono što ju snaži, ono što ju jača, jer je to – snažno prijateljstvo, jače od društva, jača od svega. Moćna knjiga. Nije za svakoga. Samo za one koji se usude propitkivati samog sebe..

Moja ocjena: 8/10

[Aciha]

californiamen kaže:

Žovijalna, iskustvena, zajebantska, lukava, vedra i razigrana, mudra je ova knjiga što propitkuje „Bili libar“, Hajduk, od početaka do današnjih dana. Ovu knjigu valja pročitati svih Hajdukovi navijači zajedno s purgerima omraženim „Dinamo“ – dakle: svi. Zašto? Jer se iz svog i tuđeg iskustva rađaju nova prijateljstva, nikako sukobi.
„Na levoj ruci imam istetovirano ime Fudbalskog kluba Hajduk Split, a i njegovu značku. Pored njega imam istetoviran autogram Bernarda Vukasa, a njegov anfas lik mi je istoteviran mi je na ramenu. Jedini sam Jugoslaven sa istetoviranim cijelim timom Hajduka na grudima“ – na komadu grubog trgovačkog papira napisao Gabor Moldvaj iz Novog sada.“ – ovu zabavnu storiju o navijačima Hajduka vrijedi pročitati još jednom. Zašto? Jer je mudra i urnebesno zabavna.

Moja ocjena: 8/10

Boris Dežulović je nekoć ovdje na forumu imao profil i redovito je pisao. Jako zanimljivo, ako koga zanima
https://www.forum.hr/showthread.php?t=108587&page=2

[mladjo79]

Robert Bryndza:NOĆNA GRABEŽLJIVICA

Tijelo uglednog doktora nađeno je mrtvo u njegovoj kući i to potpuno golo sa vrećom preko glave. Viša inspektorica Erika Foster počinje rješavati slučaj, a slučaj se samo komplicira jer pojavljuju se i druge žrtve, ali glavno pitanje koje muči Eriku je:kakva je povezanost među žrtvama?
Ovo je druga knjiga u serijalu o višoj inspektorici Eriki Foster i moram reći da je ispunila moja očekivanja. Dobio sam upravo ono što sam znao da ću dobiti: vrlo dobar, solidan krimić sa zanimljivim likovima i interesantnim zapletom. Priča teče, fluidna je, a odnosi između likova dobro su razrađeni. Sami motivi ubojice su dobro objašnjeni i iako sam ubojica nije prva liga kao Lucijan kod Chrisa Cartera, ipak je dosta dobar, a njegovi unutrašnji demoni su i više nego solidno obrađeni.
Ocjena:7/10

[californiamen]

Odrastanje u socijalizmu 1980-ih uz pregršt humora, oslikava bosansku urbanu svakodnevnicu kroz koju Alić suptilno kritizira prostor lažnih moralnih nasada socijalističke mitologije. Almir Alić, mladi bosanskohercegovački pripovjedač, i svojim drugim romanom tematizira odrastanje u socijalizmu s ljudskim likom. ( predgovor)

Uvijek se gorko naslađujem kada pisac promatra svoje odrastanje u socijalizmu ( s ljudskim likom), jer tada iz njega progovara cinizam, onaj nepatvoreni i zdravi ( neobičan) humor, nešto doista teško i lagano za pisanje narativa, ove kritike, komentara. Tako radi i ovaj pisac, ali ipak ponešto drugačije – jer sve je u dlaku isto: njegova obitelj, njegov brat, njegove voljene djevojčice ( od kojih je jedna Anika glumica u „Pipi duga čarapa“), njegovo odrastanje uz ( voljenog) Tita i sve tako nekakve smušene i nedovršene novotarije u koje on ugrađuje zdrav jezgrovit bosanski humor.
Sad naravno valja opisati – zašto je ova knjiga-knjigica ponešto drugačija od drugih? Prvo, humor je obilan i ciničan, drugo, njegovo odrastanje uz starijeg brata ( „Moj brat je genije, genijalčina“ – 123 str.) mu daje onaj patronizani „nadzor“, treće – i zapravo posljednje – je njegov „touch“: njegova razrušena i smušena obitelj; takav opis majke i oca ( koje se na kraju rastavljaju) ne može biti a da nije prožeto gorkim iskustvom. Počevši od fotografije - naslovne stranice: gorka ironija.

Sjajna – zaista: sjajna - knjiga, moja ocjena je 9/10.