Natrag   Forum.hr > Društvo > Psihologija > Psihokauč

Psihokauč Prozac Nation

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 27.09.2015., 21:17   #1281
Rekla bih da je ovisnost o alkoholu - ili biločemu - samo posljedica, tek nuspojava dubljih poremećaja ličnosti i neizgrađene osobe....ako je netko labilan i nije se naučio nositi sa životom, naći će bilokoje sredstvo da anulira tu poteškoću. Sve su to samo štake za njih koji nisu naučili koristiti vlastite kosti i mišiće. Ako je tome tako, čak i kad se uspostavi apstinencija, opet nema pomaka....
kosmata is offline  
Odgovori s citatom
Old 28.09.2015., 13:54   #1282
Quote:
Eugenio kaže: Pogledaj post
Svako piše i daje savjete iz nekog svog iskustva! Hoćeš li ti ostati s njim to mora biti i bit će odluka iz tvog srca. Dakako, valja uključiti i pamet. A bome imaš i ti sada vremena da razmisliš. I o njemu, o vašem odnosu, o sebi. Čini mi se pametnim da nastaviš sa svojim životom i da lijepo i temeljito razmisliš o svemu tomu skupa, a ovo:



se čini kao vrijedno za razmišljanje. Prvo, tvoje vjerovanje uopće ne mora biti istinito. Od trenutka kada izađe iz komune pa sve do kraja života, bila ti s njim ili ne, on ne mora recidivirati. Nije to neka nužnost. A drugo, i važnije, jest da liječenje ovisnosti nikada ne smije stajati na uklanjanju sredstva ovisnosti. Treba nastaviti raditi na sebi. Putem psihoterapije ili što-ti-ga-ja-znam. On mora moći rješavati probleme i biti spreman da se problemi strovaljuju na njega, bio on ovisnik ili ne. Nije lijepo, a i nezrelo je, kada se alibi za ne suočavanje s problemima traži u činjenici da je liječeni ovisnik. I ja sam takav ponekad bio u jednoj svojoj dugogodišnjoj vezi… razlog zašto je ta veza propala jednim dijelom se nalazi i u tome. Ali opet. Najbolje ćeš ti znati.

pazi, u tih pet godina njega su svi štitili od nekih problema, samo da nebi došao u napast da zaglibi u alkohol. on je sam izjavio da se ne zna nositi s problemima i da je ovo kratkotrajni i prividni izlaz it toga, dakle, on se u alkoholu skriva od problema, jer ne zna drugacije.
mila8787 is offline  
Odgovori s citatom
Old 28.09.2015., 18:15   #1283
Nisam razumio ovo: "da je ovo kratkotrajni i prividni izlaz iz toga." Što je kratkotrajno i prividno? I izlaz iz čega?

Time što su ga svi štitili napravili su mu medvjeđu uslugu. Ali onda opet ne razumijem kako to da mu nitko nije bio potpora tijekom boravka na psihijatriji. Bilo kako bilo izgleda da je i on sam svjestan toga da je uspostavljanje i održavanje apstinencije tek prvi i nužni korak u oporavku i izgradnji sebe. Ja se mogu složiti s Kosmatom da je puka apstinencija ništa drugo negoli puka apstinencija, oliti goli k. Uz jednu ogradu da je i puka apstinencija, ipak, pomak bolja od opijanja. A to govorim zato što sam imao prečesto priliku gledati i razgovarati s obiteljima ovisnika čija su lica bila toliko očajna i koje su bile toliko iscrpljene da bi im i ta puka apstinencija njihova člana obitelji bila sasvim dovoljna. Moj otac, recimo, puko apstinira. I to od '87 godine. I na tomu mu je zahvalna i moja majka, i moja sestra i ja.

U drugom mjesecu sam bio na liječenju od alkoholizma. Tijekom tog liječenja pacijenti svašta moraju pisati i čitati na terapijskim zajednicama. Jedan od zadataka je bio i da napišemo pet prioriteta. Pod prvi prioritet ja sam napisao, citiram, ovo: "uspostavljanje kvalitetnije apstinencije od prethodne pod čime podrazumijevam promjenu ovisničkog obrasca ponašanja…" I kada sam odlazio na to liječenje i kada sam se liječio bio sam potpuno svjestan toga da je alkohol samo sredstvo. Tekućina. Ništa više. Da su problemi drugdje. Dublji. I da je ponašanje to koje moram mijenjati. Odnosno, naučeni obrazac. I da je moja prethodna, skoro četverogodišnja, apstinencija bila nepotpuna i nezadovoljavajuća. Da sam u emotivnoj vezi kojoj sam bio često se služio nezdravim mehanizmima obrane. Poput projektivne identifikacije i tako dalje. I da sve to treba mijenjati. U nastavku tog mog prvog prioriteta, napisao sam, citiram, ovo: "što, pak, u mom slučaju podrazumijeva i prestanak pijenja bilokakvih psihofarmaka, i naravno, da ta apstinencija bude do kraja života." Zbog ovog nastavka osjećam se trenutno vrlo nesretan. Kako se ne osjećam baš najbolje u zadnje vrijeme – pod stresom sam i svašta nešto – počeo sam ponovo piti Normabel, i od malo i rijetko, u zadnja dva tjedna to je postalo svakodnevno 10 Mg. Nije to puno niti je to tako strašno. Ali kada sam sebi kažem da želim promijeniti ovisnički obrazac ponašanja onda to uključuje, tj. isključuje i taj Normabel. Ja ga nemam napisanog pod terapijom jer sam se, kao, skinuo s njega tako da i način kako dolazim do njega mi se gadi. I to moram mijenjati. Nema labavo. Radim posao koji ne volim. Radim za minimalac. Radim puno. Ono što želim, ono za što sam se školovao, nikako da mi se otvori. Majka mi je teško bolesna. Lova, računi… planovi. Hrvatska, otići vani, zbrka… Nemam curu. Svoju obitelj. I tako dalje. Sve je to objektivno, a i normalno, i logično je da se osjećam nezadovoljno i pod stresom (osobito na poslu koji je lud da ne može biti luđi), ali mi ništa od toga ne može, ne smije biti, opravdanje da ponovo počnem piti Normabel.

Da se vratim.

Ja ne kažem da je moj prioritet jednako prioritetan za bilo kojeg ovisnika. Ali čini mi se da sam ja, koliko god mi se nekad to činilo suprotnim, na dobrom putu. Ne želim piti. Osiguravam se i putem Antabusa. Odlazim na KLA. Uskoro ću krenuti na grupnu psihoterapiju. Kidam se na poslu. Tražim i dalje posao u struci. Pokušavam nikoga ne uvlačiti u ovu svoju priču. Razmišljam o sebi. Uočavam svoje mane i nedostatke. One koje ne mogu promijeniti pokušavam prihvatiti, a na onima koje mogu radim na tomu da ih promijenim. I pokušavam uočiti tu razliku. Nije baš uvijek jasna i zato mi je drago da ću uskoro na psihoterapiju. Nadam se najboljemu.
Nisam narcisoidan. Barem se nadam. I, vjerujem, da sam ovakav kakav sam dobar prijatelj, sin, brat, ujak i tako, i tako dalje… I kada su stvari takve. Kada su one tako posložene u glavi liječenog ovisnika ne vidim razloga zašto mu netko ne bi dao drugu priliku.

PS. E izvinite, izvini… ako sam ja malo otišao predugačko u svoju priču. Jbg. I meni ovo dođe kao ispušni ventil.
Eugenio is offline  
Odgovori s citatom
Old 28.09.2015., 18:53   #1284
Quote:
kosmata kaže: Pogledaj post
Rekla bih da je ovisnost o alkoholu - ili biločemu - samo posljedica, tek nuspojava dubljih poremećaja ličnosti i neizgrađene osobe....ako je netko labilan i nije se naučio nositi sa životom, naći će bilokoje sredstvo da anulira tu poteškoću. Sve su to samo štake za njih koji nisu naučili koristiti vlastite kosti i mišiće. Ako je tome tako, čak i kad se uspostavi apstinencija, opet nema pomaka....
Ja ne znam ni što je to ličnost niti što je to poremećaj ličnosti. U tim stvarima sam laik. Ali imam dojam da se naši psihijatri razbacuju s tom dijagnozom kada god imaju posla s ličnošću koju nemaju vremena razumjeti. Eto toliko o poremećaju ličnosti.

Što se tiče odnosa bolesti ovisnosti i neke druge bolesti – ili bolje rečeno socijalnog nesnalaženja, psihičkih tegoba i tako dalje (ne volim se razbacivati terminom bolest), ja bih, kao i dr. Torre, napravio razliku između toga na sljedeći način. U podlozi alkoholizma može biti, primjerice, depresija. Kako se duže pije tako i bolest ovisnosti postaje zasebna bolest sada već neovisna o depresiji. Dakle, riječ je o dvije bolesti. Inače, moje je mišljenje, laičko dakako, da nitko ne zapada u alkoholizam (ne u piće, nego u ovisnost o piću) tek tako i bez ikakvog razloga. Što je to što nije tek tako i što nije bez razloga je individualno i na tomu treba raditi simultano. Opet, kod nekoga se kao posljedice alkoholizma mogu razviti različite psihičke tegobe koje su opet drugačije od samog alkoholizma.

Stav da su ovisnici slabići koji se ne znaju nositi sa životom je relativno čest. I relativno točan. Mene više zanima što tim stavom dobivaju ovisnici, a što dobivaju oni koji imaju takav stav. S tim da postoji razlika kada se to pitanje postavi kao pitanje emotivnog odnosa ovisnika i ne-ovisnika i kada se to pitanje odnosi na društvo u cjelini – na ono koje jest ovisno i ono koje nije.
Eugenio is offline  
Odgovori s citatom
Old 28.09.2015., 19:04   #1285
Za psihologiju i psihijatriju; alkohol uzrokuje shiofreniju, alkoholnu demenciju, rak. Toliko o alkoholu.
__________________
" Stupid people do stupid things. Smart people outsmart each other, then themselves." - " The more wisdom you attain and the more conscious you become the crazier you will appear to others. "
Usuditi se je cijena napretka.
john newman is offline  
Odgovori s citatom
Old 28.09.2015., 22:04   #1286
Eugenio, jako mi je zanimljivo čitati kako to izgleda s druge strane.
Ma nemam predrasude, ali čak i Torre primjenjuje takav stav, da je problem u krivo posloženoj ličnosti a da je alkohol samo sredstvo kojim se premošćuju neke druge stvari u podlozi...imam vrlo blizak primjer gdje ta puka apstinencija nije pomogla....ma skoro nimalo. Osim možda po pitanju golog života i smrti.
kosmata is offline  
Odgovori s citatom
Old 28.09.2015., 22:13   #1287
Eugenio..
Puno se frustracija nakupilo...nezadovoljstvo poslom, plaćom, preživljavanje, bolesna majka...i cuga kao šlag na torti
Ili obrnuto. Cuga pa dalje..
Ljudi piju jer alkoholom mijenjaju stanje svijesti. Valjda im je tako lakše biti u vlastitom umu. Mislim da si sebi stavio previše tereta na leđa koji moraš nositi.
Možda je bolja ideja piti te normabele za početak a ne se osuđivati.
Apstiniraš i to je već veliki korak. Bolje normabel nego cuga. Upravo zbog tog alkohola si sam sebi dodatno otežao život.
Polako...korak po korak. Ne možeš sve odjednom.
Ne velim da se navučeš na normabele ali činiš mi se malo prestrog prema sebi.
Drži sam sebe
__________________
Eci peci pec, ti si mali zec. A ja mala vjeverica, eci peci pec.
Muškica is offline  
Odgovori s citatom
Old 06.10.2015., 05:06   #1288
Da. I meni je zanimljivo i poučno čitati iskustva s druge strane. Sve te ovisnosti imaju neke veze i s prevelikom usredotočenošću na samoga sebe. Pa ako ništa drugo barem zbog toga može biti poučno.

Meni nije bed što sam prestrog kada je u pitanju cuga. I lijekovi. Žao mi je što sam prestrog prema samome sebi kada su u pitanju neke druge stvari. Ili sve. I što mi se teško opustiti. Što sam konstantno nešto zabrinut (dobro ne baš konstantno). Što imam tremu. Sklon sam i panici. Ali ne pokazujem to na van. Radim na ovim projektivnim identifikacijama. Nisam ni znao što je to dok se nismo počeli kuvati (bariti) jedna mala s graničnim i ja. Nismo se baš skuvali, ali sam ja, budući da sam štreber u duši, posudio knjigu o graničnom poremećaju gdje sam naišao na objašnjenje tog obrambenog mehanizma i primijetio da sam mu i ja bio sklon. Ili da sam mu još sklon. Uglavnom, sva ta neka uznemirenost se pretprošli tjedan manifestirala kao fizička bol u prsima. Kako sam radio popodnevnu, negdje na kraju smjene sam otišao na hitnu i srce kuca kako treba… nalazi svi dobri. Riječ je o stresu. Valjda. Ali prošli tjedan, hvala bogu, otvorila su mi se vrata za posao u struci. Riječ je o stažiranju. Ali baš me briga. Kako moram biti nezaposlen da bi se realizirala ta stvar s poslom, tako sam ovaj petak pričao s gazdom i, začudo, dogovorili smo se kao ljudi. Sporazumni prekid radnog odnosa, a dok se ne realizira to stažiranje – pripravništvo (a to može potrajati do Božića) mogu raditi kod njega na crno. Dobro njemu. Dobro meni. Sljedeći ponedjeljak ili utorak idem na razgovor kod tajnice i nadam se da će sve proći u redu.
Eugenio is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.10.2015., 14:47   #1289
Poštovanje svima!
Znaima me jedna činjenica u vezi ljekova Esperal.
Molio bih nekoga tko podosta zna o tome.Radi se o jednoj osobi koja je podosta cugala i sada uzima Esperal 1/2 svaka dva dana,alimene brine nešto drugo.Kad prođu ta dva dana da li se on može napiti i neće mu nikakva rekacija se izbaciti.
Psihić tvrdi isto da može i nikakve probleme neće imati.Isto mi tvrdi i on da je to i prije radio i da mu se nije ništa dogodilo.On pije konstatno tablete Esperala već nekih zadnjih 25 dana,redovno svaki drugi dan pola tablete,prije ih je isto uzimao u par navrata,ali onda se je bio smirio nije pio i nisu mu bile potrebne,ali sada je opet krenuo sa time i pod ljekovima je,pa molio bih nekoga da mi malo objasni situaciju u vezi Esperala toga?
bavarac90 is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.10.2015., 16:56   #1290
Može piti dva dana nakon uzimanja Esperala. Jedino u slučajevima kada se Esperal uzima dulje vremena (pola godine, godinu itd.) potrebno je nešto više dana ne uzimanja Esperala (tjedan dana, primjerice) da bi se mogao piti alkohol.
Eugenio is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.10.2015., 17:39   #1291
Znaci danas on moze lokati,jer od subote ili nedjelje ga nije popio,a pije ga kratko skroz,nekih ni mjesec dana,hvala ti sto si mi to rekao....
bavarac90 is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.10.2015., 21:00   #1292
Quote:
bavarac90 kaže: Pogledaj post
Znaci danas on moze lokati
Da.
Eugenio is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.10.2015., 00:30   #1293
Hvala ti,ali doktorica mi je isto potvrdila,da cim prođe 48 sati da smije cugnuti,tako da ce odmah dobiti ljek.
On pije svaka dva dana pola tablete,a u biti bi trebao svaki dan.Tako da i ja mislim da cugnuti može i da mu nece ništa biti,nikakve pojave.U jutro odmah tableta.
bavarac90 is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.10.2015., 03:18   #1294
Quote:
bavarac90 kaže: Pogledaj post
On pije svaka dva dana pola tablete,a u biti bi trebao svaki dan.
Da. Obično se tako i navede u terapiji. Da se pije svaki dan. Ja jednu polovinu pijem više od pola godine, svaki dan, kada se probudim.
Eugenio is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.10.2015., 16:06   #1295
Quote:
MihaOfficial kaže: Pogledaj post
Da se pohvalim ovdje mojoj ekipici koja me podrzavala, jos uvijek se svega pridrzavam i nemam niti najmanju potrebu za alkoholom. Ispunjen zivot i radost svakodnevnog dana me cine ispunjenim i zadovoljnim
Od ovog posta, proslo je cca 6mj - jos uvijek, ni kapi Zelja i potreba su apsolutno nikada. Zivot mi se promijenio, sve je vecinom okej i vidi se veliki napredak.

Svima savjet, zakopajte svoj stari zivot i krenite dalje kako god tesko bilo. Micite se od ljudi i stvari koje vam stete. Navika je najgora bolest.

Sretno svima, ako netko zatreba pomoc slobodno nek pise
MihaOfficial is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.10.2015., 16:31   #1296
Quote:
kosmata kaže: Pogledaj post
Rekla bih da je ovisnost o alkoholu - ili biločemu - samo posljedica, tek nuspojava dubljih poremećaja ličnosti i neizgrađene osobe....ako je netko labilan i nije se naučio nositi sa životom, naći će bilokoje sredstvo da anulira tu poteškoću. Sve su to samo štake za njih koji nisu naučili koristiti vlastite kosti i mišiće. Ako je tome tako, čak i kad se uspostavi apstinencija, opet nema pomaka....

Možeš li mi, molim te, ovo pojasniti?
(pitam jer sam sama apstinent sedam godina i u gotovo svim segmentima egzistencije doživjela sam značajan pomak prema naprijed, ali često se uhvatim u nostalgiji prema divljoj i razuzdanoj prošlosti - da li je to ono o čemu govoriš?)
Vivian Volcano is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.10.2015., 05:36   #1297
Čestitam ti, Vivian!
Ne, nije - nego imam blizak slučaj gdje je alkoholizam bio samo nuspojava, kako sam već ranije opisala.
Uspostavom apstitencije donekle saniran fizikalni oblik probema - dok je rješavanje uzroka završavanja u takvoj ovisnosti neraščišćeno, bar od strane te osobe. Iako mi koji smo involvirani naslućujemo prave uzroke. Na toj osobi uopće ne vidim da je "bolje" nakon što više ne pije, psihički je i dalje prilično loše jer ne radi na sebi i odbija terapiju.
I sama ta apstinencija nije uspostavljena vlastitom voljom tj. odlukom, nego silom prilika jer je već došlo do po život opasnih zdravstvenih problema-redom akutna upala gušterače, hitna, hospitalizacija, teški delirium tremens i intenzivna njega, održavanje na životu gotovo dva tjedna, razvijen dijabetes....i nakon svega, neka mlaka psihoterapija. Bez pomaka.
Još dva bliska slučaja znam gdje također gola apstinencija gotovo da ništa nije značila, nisu rješeni problemi u podlozi i nema nastavka normalnog života. Tužno.
Ovo što ti kažeš je vjerojatno nostalgija prema tadašnjem načinu življenja, ne prema samoom alkoholu pretpostavljam

I Miha čestitke!
kosmata is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.11.2015., 11:53   #1298
Bok,


uh, ne znam odakle bih počela, probat ću biti što kraća.
Dakle, mama mi ima težak problem s alkoholom i prilično sam sigurna da su u zadnje vrijeme prisutne i nekakve tablete za spavanje/smirenje. Stanje u koje se dovede ne mogu nikakve riječi opisati, a to je prizor koji gledam svaki dan, bez pretjerivanja, s time da je već u alkoholiziranom stanju oko 9 ujutro. Ponavljam, svaki dan. S obzirom da ovisnost postoji već 30ak godina, bilo je i pokušaja i razgovora o problemima, uzrocima i priče o liječenju bezbroj puta. Ovo zadnje samo sa strane nas jer je ona možda jednom ili dvaput priznala problem, ali je već sljedeći dan bila druga priča. Situacija je postala toliko loša da sam dva puta zvala hitnu pomoć koja ju je odvela na psihijatriju i isti dan pustila uz izjavu: ˝Sve nam je jasno, ali mi je ne možemo zadržati bez njenog pristanka ili u slučaju agresije.˝ Moje pitanje je, zna li netko nekakvu alternativu? Čula sam da se navodno nešto promjenilo u takvim postupcima, te da po novome zadržavaju osobe na psihijatriji? Sumnjam u to, ali ako netko ima slična iskustva, molim pomoć.

Pozdrav svima
Lightening Bolt is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.11.2015., 23:25   #1299
Lightening

Napisati ću mišljenje isključivo iz vlastitog iskustva sa nekoliko alkoholičara: vanjske pomoći nema. U jednom trenutku obično dođu do dna i onda neki shvate da je tu prekretnica. Ili osvijeste problem i počnu se boriti s njim, ili jednostavno odustaju i unište se do kraja.
Ne možeš joj ti pomoći nikako - nitko to ne može umjesto njih - nego eventualno pružati pozitivnu potporu, bez optuživanja i drame...uvjeravati ju po malo da sama potraži stručnu pomoć, da joj je to potrebno i moguće.
Ako u na tvojoj lokaciji postoji KLA, možeš se obratiti njima za savjet i mišljenje.
kosmata is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.11.2015., 11:33   #1300
Vjerojatno si to već sve pokušavala i pokušavaš, ali vrijedi ponoviti: pokušaj razgovarati s doktoricom opće prakse. Tipa da ti da neke konkretne savjete. Konkretne! Jer na koncu konca ona joj i propisuje sedative, ako su tvoje sumnje opravdane. U ovih trideset godina zasigurno je došlo i do alkoholom uzrokovanih medicinskih problema. Uz psihičke. Mislim da na konto toga čak i mogu zadržati osobu malo dulje na psihijatriji (dok joj se ne stabilizira za život opasne komplikacije), ali nisam siguran. Bitno ju je dovući na liječenje. I radi nje i radi svih vas. Dugo to traje. Njen alkoholizam. I onda je bitno napravit taj neki vid obiteljskog presinga – tipa na terapijskoj zajednici (pozitivnog, ali i pomalo šokantnog, da ona ipak proba barem malčice otvoriti oči i vidjeti što to znači i kako je to biti trijezan, pa i da vas konačno vidi). Kontaktiraj sve i svakog. Ukoliko postoji Klub liječenih alkoholičara otiđi tamo (obično sastanku prisustvuje netko od stručnog osoblja) i pitaj i njih što napraviti. Ne znam u kojem si gradu i kakve su ti mogućnosti. Ali pokušaj i radi sebe i radi situacije u kojoj se nalaziš popričati s psihijatrom. Potreban je tebi savjet i da ti da savjet što sa majkom. Pokušaj ostat normalna i koliko god je to teško ne gubit vjeru. Dogodi se da uspije. Želim ti svaku sreću i potrebnu snagu. Javi se na forum kada prođu turbulencije. Ili za vrijeme njih. Hrabro.
Eugenio is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 13:41.