Odbacivanje religije i ateizam

[Beljki]

Ne mjenjaju li s druge strane svjesni mentalni procesi mozdane? Naravno stvar je samo percepcije (nterne ili mjerenja fizickih impulsa) ali ono sto mi percipiramo kao mentalno kontroliramo kao mentalno, a to se ocituje neuroloski. Mozemo reci i da "zongliramo neuronima" ali svakako subjektivno dozivljavamo kao mentalan proces.

No nije u tome stvar, tko moze znati da je to pocetak lanca i da ne postoji nesto prije mentalnog procesa, svjesti itd? Vjera u neku sustinu ne podrazumjeva da se radi o licnosti i mentalnim procesima, stovise nerjetko se jasno i odvaja od njih (naravno ovisi o specificnim vjerskim uvjerenjima). Pomalo pitanje isto kao sa nastankom univerzuma isl. Sto dalje znanost odmice to teologija dalje uzmice, no uvijek ima vise nego dovoljno prostora za jos jedan korak unatrag. Ok, BigBang, ali prije toga Bog. Ok multiverzumi, al prije toga Bog, ok... nesto peto, uvijek ce se svemu sto mozemo istraziti u materijalnom univerzumu moci ugurati nematerijalna ideja jer je jednostavno neprovjeriva.

[krena]

mhermes kaže:

"Ili skraćeno: tek kad sam doveo u pitanje iskrenost motiva za vlastitu okultnu/duhovnu praksu, kad sam vidio da okolo-naokolo, indirektno pokušavam riješiti probleme vlastite neurotske ličnosti..."


Kakvi su bili motivi?
Mislim da svi imaju sebične motive, ali neće sami sebi da priznaju. Dudeism kao filozofija, ne tvrdi se ništa o bogu, životu poslije smrti, moralu. Filozofija jednom rečenicom "just take it easy". S obzirom na nastanak radi filma, motiv je upitan.
Što se tiče ministranata, najveći antiteisti koje znam su bivši ministranti, ali većina ministranata su ostali vjernici.

Ili su postali duhovni yebatschi , kao ovaj ovdje: http://www.slobodnadalmacija.hr/Hrva...7/Default.aspx
ISPOVIJEST NOVE ŽRTVE DON NEDJELJKA - TRAUME IZ BIBINJA NASTOJI IZLIJEČITI U DUHOVNOM POKRETU O UMIJEĆU LJUBAVI I ŽIVLJENJA
ISPOVIJEST ŽRTVE DON NEDJELJKA 'U Komaji sam potisnuo sve užase iz župne kuće'

"Ja sam se naslušao puno predavanja od Maharishi Mahesh Jogija.
A i ostalih lijepih priča mnogih duhovnjaka.
Na kraju mi to sve skupa izgleda kao lijepa teorija bez praktične vrijednosti."


Kakva je praktična vrijednost bilo kakvog vjerovanja?
Posljednji mesija (The Last Messiah) https://philosophynow.org/issues/45/The_Last_Messiah

Kakva je praktična vrijednost ovoga, samo lijepa priča?

Posljednji mesija ?
http://www.24sata.hr/news/islamski-m...scekuje-215218
U videu se tvrdi kako je situacija na Bliskom istoku božanski uvod u skorašnji dolazak mitskog dvanaestog imama (arapska riječ za vođu) koji će, prema vjerovanju šijita, predvoditi snage islama u posljednjim danima čovječanstva. Prosvjedi i neredi u Jemenu i Egiptu, tranzicije u ostalim zemljama islamskog svijeta i sve lošije zdravlje kralja protivničke Saudijske Arabije također se tumače kao Božji znaci. Kada dođe imam Mahdi, Iran će se uzdići do svjetske sile netom prije Sudnjeg dana i pomoći svijetu u pobjedi nad Amerikom i Izraelom, vjeruju autori videa.

To su pizdarije. Slične ovako nečemu: http://www.share-international.net/h..._nairobiju.htm
11. lipnja 1988. godine u Nairobiju u Keniji se pred velikim mnoštvom nenadano prikazao visok čovjek. Ljudi su se okupili da bi sudjelovali u čudesnim ozdravljenjima koje izvodi kenijska duhovna iscjeliteljica Mary Akatsa. Visokog, u bijelo odjevenog čovjeka ljudi su odmah prepoznali kao "Isusa Krista" i u ushićenju popadali na koljena. Job Mutungi, urednik izdanja Kenya Timesa na svahiliju, prisustvovao je događaju, napravio nekoliko snimaka i napisao članak za svoj časopis. Ovdje je cjelovita verzija njegovog članka kakvu je prije desetak godina objavio i časopis Share International, a o događaju je izvjestio i velik broj svjetskih medija uključujući CNN. Majstor Benjamina Crema tada je potvrdio da je čovjek, koji je govorio ljudima i kasnije nestao, bio Maitreja.

Kao što su pizdarije da se masovnim skakutanjem čisti svijet:
http://www.tm-savez.hr/dpp.php
Dubrovački mirotvorni projekt trajao je od 18.04.1999.-15.11.2000., s ukupno oko 3000 sudionika, praktikanata transcendentalne meditacije i TM-Sidhi programa, iz 35 zemalja svijeta.
Početak Dubrovačkog mirotvornog projekta je bio potaknut stvaranjem mira u području koje je bilo uskovitlano kosovskim ratom.

S obzirom na brojne rezultate znanstvenih istraživanja, mi smo predvidjeli da će grupa praktikanata naprednog TM-Sidhi programa neutralizirati napetosti i sukobe, te donijeti mir ovom području.

Već nakon deset dana od početka Projekta, vojska tadašnje Jugoslavije se povukla iz područja u blizini hrvatske granice, kod poluotoka Prevlake, odakle su bili prijetili proširenjem sukoba i na Hrvatsku.

Kako je s vremenom broj praktikanata yogijskog letenja rastao, tako su se smanjivali ratni sukobi na Kosovu.

Čini mi se da je najbolje da dođe neki novi Bodidarma:

Kada je Bodhidharma 520. došao iz Indije u Kinu,posjetio je cara Wu-tia iz Lianga,zaštitnika Budha- inog puta u Kini.Car mu je govorio što je sve učinio za napredak Budhina učenja u svojoj zemlji i upitao Bodhidharmu koja je njegova zasluga za njegova dijela.Bodhidharma je odgovorio: Baš nikakva.
Car ljut, zbunjen i znatiželjan upita: Koji je onda smisao najveće svete istine?
Bodhidharma odgovori: Beskrajno prostranstvo, nikakve svetosti.
Car ga onda upita: A tko si onda ti?
Bodhidharma odgovori: Ne znam!

A motivi !!??

Trebali bi biti ovakvi:
https://www.forum.hr/showpost.php?p=4...&postcount=267

Buddhistička je svećenica, poznata kao Rionen, rođena 1797. godine. Bila je unuka glasovitog japanskog ratnika Shingena. Imala je pjesničku dušu i bila toliko zanosne ljepote da je već u sedamnaestoj godini bila u caričinoj pratnji kao jedna od dvorskih dama. Očekivala ju je slava već i u ranoj mladosti.
Voljena carica iznenada umre i time iščezoše i Rionenini snovi prepuni nadanja. Postade svjesna nestalnosti života u ovome svijetu, te poželi izučavati zen.
Njezina se rodbina s time ne složi, te je prisili neka se uda. Uz obećanje da može postati svećenica kada rodi troje djece, Rionen pristade. Prije no što je napunila dvadeset i petu godinu, ispunila je postavljeni uvjet. Suprug i rođaci nisu je više mogli odvraćati od njezine želje. Obrijala je glavu, uzela ime Rionen, što znači jasno spoznati, te krenula na svoje hodočašće...........................

Ovakvi motivi garantirano nisu sebični !!

[Empyreus]

Beljki kaže:

Ne mjenjaju li s druge strane svjesni mentalni procesi mozdane?

Raspravljalo se je o tome u filozofiji..

http://plato.stanford.edu/entries/mental-causation/
http://en.wikipedia.org/wiki/Problem...ntal_causation

Po mojemu, ovisi o kojemu smislu. Ono što i stvara taj problem in the first place je interakcionistički dualizam supstanca, koji je očito dio naših intuicija. Po fizikalizmu, ovdje zapravo postoji samo jedna stvar koja je u interakciji sa samom sobom. Na kraju krajeva, um je ono što mozak radi. Proces izvođen od strane mozga. Pa kada velimo, 'moja odluka u mojem umu je uzrokovala aktivnost neurona', ustvari mozak je taj koji je izvršio taj proces. To je i u skladu sa time kako i znamo da mozak funkcionira.

[omen4k]

Empyreus kaže:

Na kraju krajeva, um je ono što mozak radi.

Tvoja formulacija sugerira neosporivu istinu a radi se o klimavoj i povrsnoj teoriji vrlo mlade i materijalisticki orijentirane/ovisne znanosti.

Empyreus kaže:

Pa kada velimo, 'moja odluka u mojem umu je uzrokovala aktivnost neurona', ustvari mozak je taj koji je izvršio taj proces.

Da i ? Mozak izvrsava procese. Tocno.
Neuroloske procese. Tocnije - dio neuroloskih procesa.
http://en.m.wikipedia.org/wiki/Autonomic_nervous_system

Da li ti je smisleno da ono sto "izvrsava" moze i "narediti" ? Mozak je sam sebi odlucio aktivirati neurone ? Mozak sam sebi nanosi stetu kad se covjek intoksicira ? Mozak gleda kako naredjuje ruci da zagrabi otrov i spali desetine tisuca vlastitih stanica. To ti je smisleno ?

[Empyreus]

omen4k kaže:

Tvoja formulacija sugerira neosporivu istinu a radi se o klimavoj i povrsnoj teoriji vrlo mlade i materijalisticki orijentirane/ovisne znanosti.

Krivo si shvatio. Ne smatram da je to 'neosporiva istina', čim govorimo o tome govorimo o metafiziki zapravo. Evo npr. pročitaj ono istraživanje koje sam stavio na prošloj stranici. Bilo je objavljeno prošle godine. Napisali su:

Thus, we provide the first causal evidence, to our knowledge, that the frontal lobes are involved in mind wandering.

Ali ipak, da si te godine i prije pitao materijaliste oni bi ti rekli da je to sigurno produkt mozga, iako je ta njihova tvrdnja znanstveno neutemeljena. Barem je bila, sada barem ima neki temelj.

Ali nije ta funkcija izolirani slučaj.

Mozak je sam sebi odlucio aktivirati neurone ?

To radi cijelo vrijeme. Mozak je sistem tih stanica (i mnogih drugih) povezanih u kompleksne mreže. Neuron ne može oknut iz ničega, jedini način da neuron okne je da prime imput od svojeg susjeda koji mora dosegnuti određeni prag i jačinu. Ta njegova aktivnost se stalno odvija, ali prati određene patterne na temelju vanjske i unutarnje stimulacije. Dobro, priča je još malo kompliciranija od toga koliko znam, ali to je uglavnom to.

Nema ništa neobično u tome.

[Retra]

Obitelj katoličko ateistična, baka i prabaka proglašene vješticama. Voljela sam slušati partizanske priče, pričice iz Biblije, mitove i praznovjerja. Partizanske priče su dolazile od djeda koji je bio vjernik kada je išao u rat, vratio se kao ateist i ostao ateist do kraja života.

Oduvijek me zanimalo sve tajanstveno, nevidljivo, mistično. Kao klinka sam napamet znala stoljetni kalendar, recitirala definicije horoskopskih znakova, u osmom osnovne napravila prvu natalnu i pročitala opus Astral Vesne.

Uz to sam išla u crkvu i bila prilično fascinirana Isusom. Početkom srednje sam se sprijateljila s dečkom koji je bio u sjemeništu i druženje s njim je ojačalo moju ljubav prema kršćanstvu. Nakon traumatičnog iskustva sam odlučila da ću postati opatica, život u izolaciji, samostanu, u svakodnevnoj molitvi i miru me neopisivo privlacio. Kako sam zgombala ptsp, tako je želja za tim nestala, a kasnije se ispostavilo da baš i nisam štof za tak nešto.
Mislim da sam negdje u to vrijeme počela s jogom.

Nakon Marksa, Haralambosa i ponešto nihilističkih tekstova sam se našla u čistom ateizmu (imao je korijenje u onim partizanskim pričama), međutim, u tom prilično mračnom razdoblju sam završila u bolnici i prošla prvi OBE. To iskustvo me ponukalo da ponovo potražim odgovore u vjeri… počela sam ponovo s kršćanstvom, prešla na new age i završila na misticizmu i okultizmu. Potonje me najduže držalo.

Pa opet par godina new agea, pa kabala. Kabalu sam proučavala u više navrata, posljednji put od židova. Ta, koja je trebala biti totalno izvorna, je na kraju bila nekakva mješavina mističnog judaizma i njuejđa (neki s ovog foruma se sjećaju kako sam bila zagrizla zbog kakti izvornog učitelja… )

Ja sam ekstrovert i bitna mi je interakcija s ljudima. Prijatelji su mi oduvijek „šareni“, od njuejđera, preko sotonista do katolika… i koliko bih god zagrizla u nešto, često su me baš prijateljstva s ljudima koji nisu bili u tome poticala na razvijanje zdravog skepticizma. Pa bih se lovila kako s podsmijehom gledam na njuejđevsko žmirenje, sotonističku aroganciju ili katolicki strah… bez obzira koliko se trudila biti predana.
Rad u grupi isto tako. Često bih vidjela ljude koji su fanatični i ako bih ih bolje upoznala shvaćala bih da im je religija/sistem nadomjestak… ljudi su često naša ogledala. Kada bih krenula u analizu i preispitivanje sebe uvidjela bih da radim istu, identičnu stvar…

Sada sam nekakvi skeptičan panteistični agnostik. I dalje volim sociologiju i psihologiju, nastojim pomoći sebi i održavati harmonicne odnose s ljudima koji su mi važni, misticizam i općenito elitarenje i ekskluziviteti mi više nisu napeti, volim jednostavnost.
Nekad se sjećam vremena kada bih dobila neko štivo koje je kao tajno, posvećen tekst i slično, kako bih s guštom otvarala i sva u euforiji i iscekivanju isla čitati i tražiti Istinu… pa mi bude žao što mi se to više ne dešava i što više ne očekujem da ću naći religiju/sistem u koji ću predano vjerovati i koji će mi dati sve odgovore i tutorijal za život…

Od istoka mi se sviđa budizam i taoizam, od joge i povremenog posta na Ekadaši imam koristi, od njuejđa sam zadržala zahvalnost.

Odbacila sam religije/kultove/sisteme u smislu da nemam potrebu nešto slijediti. S druge strane, godinama simpatiziram jainizam i nadam se dublje ga proučiti. Jainizam ne podrazumijeva postojanje boga kao vrhovnog bića pa to ni ne vidim kao povratak religiji (ne u smislu religije kao religije vs. ateizma).

Od filinga koji sam nekoć imala, da na nekom oblaku sjedi dobrodušni Gandalf koji me neizmjerno voli i samo čeka ispuniti ono što ja poželim, uglavnom nije ostalo ništa.

[Mudskipper]

Ne mogu tvrditi za sve, ali ja sam ostao tj. osvjestio i prihvatio sebe ateista kad više nisam mogao zanemaivati očigledne logičke rupe u vjerskom poimanju svijeta i praksama vjernika. Kad tome dodamo poprilčnu dozu selektivnosti, nedosljednosti i otvorenog licemjerja u razmišljanju i praksi koje imamo kod debele većine vjernika paja više nisam htio biti dio tog stada.

Uzmimo benigni primjer vjernik se moli i zahvaljuje bogu na obroku koji ima ili ga se moli za nešto (zdravlje, novac, sreću) što je čisto legitimna kršćanska praksa (slično je i u drugim monoteističkim religijama). Mogu shvatiti da to pruža nadu, ali gledano s vjerskog individualnog aspekta meni bi bilo nezmislivo da svemogući stvoritelj se obazire na moje molitve i mene blagoslivlja dok širom svijeta gomila nedužnih ljudi stradava u najgorim mukama (npr. trenutno ratovi Siriji i Ukrajini, grozne bolesti koje pogđaju i najmlađe itd).

Međutim vjernik sebi tumači slučajne događaje ako npr. zakasni na vlak koji zatim iskoči iz tračnica kako ga je "spasio/čuvao bog". Međutim to je samo izuzetna samodopadnost i egocentrizam zamotan u poniznost (mene bog spašava zato jer sam dobar vjernik dok druge pušta da umiru u groznim mukama jr su očito grešni, bez obzira radilo se tu o skroz maloj djeci ili drugim potpuno nedužnima). Svaki put kad se zahvalite bogu na juhici na stolu sjetiti se malih afrikanaca koji vašem bogu očito nisu previše važni i zapitatjte se koliko je licemjerno i samodopadno to što radite. Ukoliko bog nema utjecaja zašto mu zahvaljujete na vašoj juhici? Ukoliko pak ima i vaša molitva je smislena kakav je tog bog uopće koji jednima daje, a za druge ne mari? Kad bi i postojao ikakav relevantan dokaz o postojanju kršćanskog boga ja osobno ne bih odabrao štovati takvog isključivog i nemilosrdnog boga kakvog štuju naši vjernici.

[Nemruth Dagi]

Retra kaže:

Od istoka mi se sviđa budizam i taoizam, od joge i povremenog posta na Ekadaši imam koristi, od njuejđa sam zadržala zahvalnost.

Odbacila sam religije/kultove/sisteme u smislu da nemam potrebu nešto slijediti.

Kao i ja....nemam potrebe nešto slijediti već i štovati kao kult.

A za ovo prvo; budizam, taoizam, joga ..i dakako zahvalnost što imam sve što mi treba a ono što nemam očito mi ne treba...

[yakuzza]

Empyreus kaže:

To radi cijelo vrijeme. Mozak je sistem tih stanica (i mnogih drugih) povezanih u kompleksne mreže. Neuron ne može oknut iz ničega, jedini način da neuron okne je da prime imput od svojeg susjeda koji mora dosegnuti određeni prag i jačinu. Ta njegova aktivnost se stalno odvija, ali prati određene patterne na temelju vanjske i unutarnje stimulacije. Dobro, priča je još malo kompliciranija od toga koliko znam, ali to je uglavnom to.

Nema ništa neobično u tome.

Postoji input nervnom sistemu koji nema veze sa čulima u jednom smislu taj "input" ili "Životovorni talas" je imanentan biću a u drugom smislu on svu prirodu doživljava kao celinu u kojoj je jedinka (npr čovek) poput jednog neurona - to je ključ postojanja bića. Da nema tog talasa, ne bi postojao živi svet u kosmosu - jer vegetativni nervni sistem je takođe samo instrument, kao i mozak (organ), svest je nešto drugo u odnosu na funkcije mozga kao organa, iako se sve dešava "unutar" bića, i jedino je funkcionalno kao celina (na način o kojem govorimo, dakle, svest bez tela nije čovek, ali svest bez tela svakako je funkcionalna na svoj način dok mozgu bez prisustva energije-svesti prestaje funkcija).

Nije mozak taj koji razmišlja već svest (kroz medijum određene energije čija je karakteristika da može da ramišlja na način na koji nam je poznato, fizičko telo nije svest i ne razmišlja) - mozak ima druge značajne funkcije, a niti je mozak taj koji je izvor informacija koje vegetativnim putevima šalje u svaku ćeliju tela i odražava ga već je to "Životni talas" - ali je naravno, u formi čoveka, razmišljanje neodvojivo od organa-mozga.

[omen4k]

Empyreus kaže:

To radi cijelo vrijeme.

Zbilja ? Tko kaze to ? Znanost stara 100 godina koja bulji u mikroskop ? Svijet je stariji od 100 godina. Neke znanosti sa kojom nulom vise govore upravo suprotno i velik broj neurologa ne daje si za pravo "znati" i govori da su mozak i svijest jos uvijek misterij.

Mikroskop, EEG i sl. ne vide "odluku" nego manifestaciju odluke u tkivu.
To sto neki misle da je to jedno te isto jer ne vide distinkciju ne negira mogucnost da drugi vide niti znaci da bi ostali to trebali prihvatiti kao cinjenicno stanje. Koliko je smisleno da modemi i kablovi odlucuju sto se gdje spaja na internetu prica je za sebe, a u objasnjavanje paradoksa nema smisla trositi energiju.

Empyreus kaže:

Mozak je sistem tih stanica (i mnogih drugih) povezanih u kompleksne mreže. Neuron ne može oknut iz ničega, jedini način da neuron okne je da prime imput od svojeg susjeda koji mora dosegnuti određeni prag i jačinu. Ta njegova aktivnost se stalno odvija, ali prati određene patterne na temelju vanjske i unutarnje stimulacije.

Bravo.
Na temelju vanjske i unutarnje stimulacije. Heureka.

Empyreus kaže:

Dobro, priča je još malo kompliciranija od toga koliko znam

Tocno. Malo je kompliciranija od toga.

[cestar]

Rođen u katoličkoj obitelji. Otac mi je bio ministrant, ali u kaotičnim vremenima nakon II svjetskog rata, kao omladinac skojevac prošao je "ideološki preodgoj", kasnije je postepeno "labavio". Baka mi je znala dati katekizam, volio sam čitati svašta, pa sam uzeo i njega, ali nije mi baš bio zanimljivo štivo, na bakinu žalost. Nasuprot, knjige o prirodi, biologiji, a posebno o evoluciji, oduševljavale su me. Dinosauri i slične beštije bile su mi broj jedan.
Majka se trudila da barem poštujemo običaje, i na tome je manje-više ostalo. Crkva kao građevina, a posebno muzika (zvuk orgulja, zborno pjevanje) ipak su me privlačili.
Negdje krajem 70-tih, početkom 80-tih godina, počeo sam odbacivati dotada samorazumljivo shvaćanje svijeta, kao i ostatak društva u kojem sam se kretao, dotadašnjim ikonama i svecima sustava počelo se smijati, novine više nisu bile samo partijski bilteni, novi val je bio na sceni. I politika i religija i kultura bili su u "jednom paketu", sve se mijenjalo pred našim očima. Sve ovo ipak me nije potaklo na neko veće zanimanje niti za religiju, a niti za duhovnost općenito.
Tek kasnije, u nekim kriznim stanjima, dolazio sam u crkvu i molio, ali samotnjački, nisam se pridružio nekoj molitvenoj grupi ili slično. Uz to sam paralelno otkrivao transcedentalnu meditaciju i koristio je u nekoj mjeri, čitao nešto psihološke i filozofske literature.
Moji sadašnji stavovi o vjeri su dosta subjektivni, kao da Boga moram zamisliti, predočiti sebi na dva načina. Jedan je pogled kada govorim prirodoznanstvenim jezikom, tj. u odgovarajućim kategorijama. Tada je on udaljen entitet, na samoj granici ljudskog poimanja i mogućnosti govora o njemu, koji posjeduje svijest, a obuhvaća i prožima svemir koji je dio njega. To bi bio panenteistički Bog, kako ga je P.Teilhard de Chardin opisao u knjizi "Fenomen čovjeka". Drugi je pogled kada ga zamišljam i opisujem u kontekstu tradicije, kulture.

[Grazia]

bubi mir kaže:

U mojoj se zupi curice upucivalo u zbor.
Zapravo ne znam ni za jednu zupu gdje je curica ministrirala. Nasi su dosta konzervativni i uglavnom ih upucuju u zbor.

ne znam ni ja, to mozda neki (novi) trend u AU.

altar girls??

(ne odaje se utisak da si vjernik 'bubi mirko' jer imas taj neki hm....'depresivni vibe' btw . meni barem...

mhermes kaže:

Zanima me je li vas nešto dovelo, prilikom istraživanja duhovnosti, da odbacite religiju. Isto i bilo koji slučaj da je ateist ili vjernik kroz duhovnost promijenio stajalište.

Opišite odbacivanje i primanje religije.

krscanska duhovnost je vrsta sakramentalne duhovnosti, postoji i krscanska meditacija isto ili kontemplacija i slicno. pa ako zelis biti (vise) duhovan 'odbacivanje' religije nije opcija mislim nego jedan od nacina -- krscani ce reci najboljii nacin. to je tzv nase (zapadno) duhovno nasljedje koje je najvise definiralo nasu (tzv zapadnu) civilizaciju i kulturu...

[bubi mir]

Grazia kaže:

ne znam ni ja, to mozda neki (novi) trend u AU.

altar girls??

(ne odaje se utisak da si vjernik 'bubi mirko' jer imas taj neki hm....'depresivni vibe' btw . meni barem...

Depresivni ateist, ha?
Ti si vec druga koja mi je to rekla, moram poraditi na toj online vibri koju odasiljem.

[Grazia]

bubi mir kaže:

Depresivni ateist, ha?
Ti si vec druga koja mi je to rekla, moram poraditi na toj online vibri koju odasiljem.

druga znaci?

ma da, svi mi izgleda ostavljamo razlicite utiske na razlicite ljude i ne uvijek mozda one prave. (kakav ja tebi utisak ostavljam? )

[Retra]

Nemruth Dagi kaže:

Kao i ja....nemam potrebe nešto slijediti već i štovati kao kult.

A za ovo prvo; budizam, taoizam, joga ..i dakako zahvalnost što imam sve što mi treba a ono što nemam očito mi ne treba...

Problem sa zahvalnošću je uglavnom u onome što naleti, a nije željeno.

bubi mir kaže:

Depresivni ateist, ha?

Meni si čisto simpatican ateist.

[Grazia]

Retra kaže:

Meni si čisto simpatican ateist.

ne kazem da je nesimpatican, nego kao da nosi svu tezinu ovog svijeta na svojim ramenima. treba to dignuti i ostaviti (odbaciti) mozda, ali da, kako kad je co'ek 'novopeceni ateista'.



>

ma zezam se....

[mravac8]

omen4k kaže:

Da li ti je smisleno da ono sto "izvrsava" moze i "narediti" ? Mozak je sam sebi odlucio aktivirati neurone ? Mozak sam sebi nanosi stetu kad se covjek intoksicira ? Mozak gleda kako naredjuje ruci da zagrabi otrov i spali desetine tisuca vlastitih stanica. To ti je smisleno ?

Radi se o pokusu kojim se smatra da je dokazano da aktivnosti u mozgu počinju prije nego što smo postali svjesni tih aktivnosti.

Aktivnost je pomaknuti ruku, ispitanici su trebali kazati u kojem trenutku su postali svjesni da žele pokrenuti ruku, a snimanjem mozga se ustanovilo da se mozak počinje pripremati za tu atkivnost 350 milisekundi prije nego su ispitanici kazali da su osvjestili potrebu za pokretom.

Dakle, imamo aktivnost u mozgu pa svijest o pokretu. Time znanstvenici misle da su dokazali da svijest nastaje u mozgu odnosno da je nusprodukt mozga.

Međutim, budući da se radi o svega 350 milisekundi i da se radi o čovjeku, odnosno čovjek mora dati do znanja kada je postao svjestan, a čovjek nije precizan onako kako su precizni precizno namješteni aparati i instrumenti, mislim da je tu mogućnost greške i krivog tumačenja jako velika.

Dodajmo tome da ne znamo što je svijest, pa da ima više vrsta svijesti, pa da um i svijest nisu isto a um ne mora biti isto što i mozak .... i tako dalje i tako dalje .....

Vezano s tim pokusom je i pokus kojim se elektrostimulacijom mozga preuzima upravljanje nad tijelom.

Jasnije - znanstvenici stimuliraju određeni dio mozga a čovjek miče prste ruke. Međutim, u tom slučaju svijest čovjeku govori da je netko drugi preuzeo upravljanje njegovim tijelom i čovjek se osjeća jako neugodno.

[Empyreus]

mravac8 kaže:

Radi se o pokusu kojim se smatra da je dokazano da aktivnosti u mozgu počinju prije nego što smo postali svjesni tih aktivnosti.

Aktivnost je pomaknuti ruku, ispitanici su trebali kazati u kojem trenutku su postali svjesni da žele pokrenuti ruku, a snimanjem mozga se ustanovilo da se mozak počinje pripremati za tu atkivnost 350 milisekundi prije nego su ispitanici kazali da su osvjestili potrebu za pokretom.

To su takozvani libetovi eksperimenti. Bile su rađene i neke novije vrste tog eksperimenta. I nisam zapravo uopće niti mislio na taj eksperiment. Nisam mislio na nikakve eksperimente nego na ono što znamo kako mozak funkcionira.

Dakle, imamo aktivnost u mozgu pa svijest o pokretu. Time znanstvenici misle da su dokazali da svijest nastaje u mozgu odnosno da je nusprodukt mozga.

To samo budala može zaključiti, oprostite što se tako moram izraziti. Niti su znanstvenici to zaključili niti se ti eksperimenti zapravo mnogo tiču pitanja svijesti.

Rađe, imamo vremenski slijed između događaja gdje jedno dolazi prije drugog. Zaključiti da to jedno zbog toga uzrokuje to drugo je inače logička pogreška post hoc ergo propter hoc.

Iako je to definitivno jedan od hintova kojeg bi očekivali vidjeti ako postoji kauzalni odnos. Uzroci dolaze prije svojih efekta. U slučaju tih eksperimenta, taj efekt nije svijest več takozvano iskustvo slobodne volje i sam proces odlučivanja.

Vezano s tim pokusom je i pokus kojim se elektrostimulacijom mozga preuzima upravljanje nad tijelom.

Jasnije - znanstvenici stimuliraju određeni dio mozga a čovjek miče prste ruke. Međutim, u tom slučaju svijest čovjeku govori da je netko drugi preuzeo upravljanje njegovim tijelom i čovjek se osjeća jako neugodno.

Stimulacijom mozga se i može izvazvati iskustvo slobodne volje, odnosno da čovjek i snažno osjeća da je on svojom voljom pomaknuo taj prst.

A na neke ostale stvari koje su ljudi ovdje komentirali na to što sam napisao zaista nije niti vrijedno odgovoriti, bez uvrede molim. A i tako smo u off-topicu.

[Šabović Adis]

Retra kaže:

Obitelj katoličko ateistična, baka i prabaka proglašene vješticama. Voljela sam slušati partizanske priče, pričice iz Biblije, mitove i praznovjerja. Partizanske priče su dolazile od djeda koji je bio vjernik kada je išao u rat, vratio se kao ateist i ostao ateist do kraja života.

Oduvijek me zanimalo sve tajanstveno, nevidljivo, mistično. Kao klinka sam napamet znala stoljetni kalendar, recitirala definicije horoskopskih znakova, u osmom osnovne napravila prvu natalnu i pročitala opus Astral Vesne.

Uz to sam išla u crkvu i bila prilično fascinirana Isusom. Početkom srednje sam se sprijateljila s dečkom koji je bio u sjemeništu i druženje s njim je ojačalo moju ljubav prema kršćanstvu. Nakon traumatičnog iskustva sam odlučila da ću postati opatica, život u izolaciji, samostanu, u svakodnevnoj molitvi i miru me neopisivo privlacio. Kako sam zgombala ptsp, tako je želja za tim nestala, a kasnije se ispostavilo da baš i nisam štof za tak nešto.
Mislim da sam negdje u to vrijeme počela s jogom.

Nakon Marksa, Haralambosa i ponešto nihilističkih tekstova sam se našla u čistom ateizmu (imao je korijenje u onim partizanskim pričama), međutim, u tom prilično mračnom razdoblju sam završila u bolnici i prošla prvi OBE. To iskustvo me ponukalo da ponovo potražim odgovore u vjeri… počela sam ponovo s kršćanstvom, prešla na new age i završila na misticizmu i okultizmu. Potonje me najduže držalo.

Pa opet par godina new agea, pa kabala. Kabalu sam proučavala u više navrata, posljednji put od židova. Ta, koja je trebala biti totalno izvorna, je na kraju bila nekakva mješavina mističnog judaizma i njuejđa (neki s ovog foruma se sjećaju kako sam bila zagrizla zbog kakti izvornog učitelja… )

Ja sam ekstrovert i bitna mi je interakcija s ljudima. Prijatelji su mi oduvijek „šareni“, od njuejđera, preko sotonista do katolika… i koliko bih god zagrizla u nešto, često su me baš prijateljstva s ljudima koji nisu bili u tome poticala na razvijanje zdravog skepticizma. Pa bih se lovila kako s podsmijehom gledam na njuejđevsko žmirenje, sotonističku aroganciju ili katolicki strah… bez obzira koliko se trudila biti predana.
Rad u grupi isto tako. Često bih vidjela ljude koji su fanatični i ako bih ih bolje upoznala shvaćala bih da im je religija/sistem nadomjestak… ljudi su često naša ogledala. Kada bih krenula u analizu i preispitivanje sebe uvidjela bih da radim istu, identičnu stvar…

Sada sam nekakvi skeptičan panteistični agnostik. I dalje volim sociologiju i psihologiju, nastojim pomoći sebi i održavati harmonicne odnose s ljudima koji su mi važni, misticizam i općenito elitarenje i ekskluziviteti mi više nisu napeti, volim jednostavnost.
Nekad se sjećam vremena kada bih dobila neko štivo koje je kao tajno, posvećen tekst i slično, kako bih s guštom otvarala i sva u euforiji i iscekivanju isla čitati i tražiti Istinu… pa mi bude žao što mi se to više ne dešava i što više ne očekujem da ću naći religiju/sistem u koji ću predano vjerovati i koji će mi dati sve odgovore i tutorijal za život…

Od istoka mi se sviđa budizam i taoizam, od joge i povremenog posta na Ekadaši imam koristi, od njuejđa sam zadržala zahvalnost.

Odbacila sam religije/kultove/sisteme u smislu da nemam potrebu nešto slijediti. S druge strane, godinama simpatiziram jainizam i nadam se dublje ga proučiti. Jainizam ne podrazumijeva postojanje boga kao vrhovnog bića pa to ni ne vidim kao povratak religiji (ne u smislu religije kao religije vs. ateizma).

Od filinga koji sam nekoć imala, da na nekom oblaku sjedi dobrodušni Gandalf koji me neizmjerno voli i samo čeka ispuniti ono što ja poželim, uglavnom nije ostalo ništa.

<>=...
Meni samo da je još na Tjenanmenu odsvirat' En-ten-tini. Al' ne mogu se baš sve želje ostvarit'.

[pukovnikz]

todaytonight kaže:

ajme, koliko ovdje ima bivsih ministranata

zanimljivo bi bilo cuti da li i medju forumskim zenskama ima bivshih altar girls koje je zahvatio kolorit orijenta

I ja sam bivši ministrant i dugo sam ministrirao, ali sam već bio najstariji ministran pa me ružno bilo vidjeti. Sjećam se kako je jedan moj prijatelj odjedanred prestao ministrirati, a nikad mi nije rekao zašto je prestao, onda sam shvatio (ženksa mu jedna pokazala komadić raja).

Ministrirao sam i po sporovodima, tako da sam i tu sticao određena iskustva (ne baš ugodan kao ovaj moj spomenuti prijatelj), ali eto, za mene Bog pripremio druge stvari dikod budem malo i zavidan, ali bude se to u pravom raju sve nadoknadilo