Što ćeš bit kad odrasteš?

[omen4k]

volver kaže:

Prilažem raspravi jedno mišljenje dobijeno u neformalnom razgovoru.

Ne treba djecu učiti da život treba biti projekt. Djecu treba učiti da njihov život treba biti promjena koju žele vidjeti oko sebe, u svijetu, parafraziram Gandhija. Stalna, neprekidna promjena.
Jasno, i to se može nazvati projektom, sve ovisi koliko "tvrdo" definiramo riječ "projekt".

Da bi zivot bio to sto se zeli, mora postojati osmisljeno, sustavno i konstruktivno djelovanje koje to realizira.

= Projekt

[servantes]

Za sve su kriva djetinjstva naša

Izrasli smo sami kao biljke.
I sada smo postali istraživači
zapuštenih predjela mašte
nenavikli na poslušnost zlu.

Iznikli smo pokraj drumova
i s nama rastao je strah naš
od divljih kopita koja će nas pregaziti
i od kamena međašnih koji će razdvojiti
našu mladost.

Nitko od nas nema dvije cijele ruke.
Dva netaknuta oka. I srce
u kojem se nije zaustavio jauk.

Svijet je u nas ulazio neskladno
i ranjavao naša čela
zveketom svojih ubojitih istina
i bukom zvijezda zakašnjelih.

Starimo. A bajke idu uz nas
kao stado za ognjem u daljini.
I pjesme su nam takve kao i mi.
Oteščale i tužne.

Vesna Parun

[planinar]

volver kaže:

Ipak, zgodno je: "Neznanje je naša bit", vrijednosni je sud koji bi trebao proizilaziti iz znanja.
Znamo li?
Znamo li što je naša bit?

I meni je zgodno, zato sam malo razgledao tu ideju sa svih strana i onda je doveo, istjerao u sebi do toga da je neznanje (samo) sudbina čovjeka. Ali, zašto? Upravo zato jer je znanje ili trajno spoznavanje bitno određenje čovjeka. I ta spoznaja, da čovjek (trajno) ne zna, jest znanje ili saznanje ili svijest o sebi, ono što ga oblikuje i gradi u biće znanja, a ne neznanja.

[gajto gazdanov]

planinar kaže:

I meni je zgodno, zato sam malo razgledao tu ideju sa svih strana i onda je doveo, istjerao u sebi do toga da je neznanje (samo) sudbina čovjeka. Ali, zašto? Upravo zato jer je znanje ili trajno spoznavanje bitno određenje čovjeka. I ta spoznaja, da čovjek (trajno) ne zna, jest znanje ili saznanje ili svijest o sebi, ono što ga oblikuje i gradi u biće znanja, a ne neznanja.

ne vjerujem da postoji konačno znanje. u smislu, znanja kao završetka svega onoga što ne spoznajemo. znanje stvara neznanje. i to ide ad infinitum.
ukratko.
zapravo mi se to ne da obrazlagati. a koliko osjećam to što pišeš, razumiješ, tako da i nije potrebno.

[planinar]

gajto gazdanov kaže:

ne vjerujem da postoji konačno znanje. u smislu, znanja kao završetka svega onoga što ne spoznajemo. znanje stvara neznanje. i to ide ad infinitum.
ukratko.
zapravo mi se to ne da obrazlagati. a koliko osjećam to što pišeš, razumiješ, tako da i nije potrebno.

Ne moraš, točno je. No, radi se o svijesti o neznanju, što je "viši" stupanj znanja...

[Volver]

omen4k kaže:

Da bi zivot bio to sto se zeli, mora postojati osmisljeno, sustavno i konstruktivno djelovanje koje to realizira.

= Projekt

Dakle, najprije treba znati što je to što se želi...

[Volver]

servantes kaže:

Nitko od nas nema dvije cijele ruke.
Dva netaknuta oka. I srce
u kojem se nije zaustavio jauk.

Jako lijepo

Starimo. A bajke idu uz nas
kao stado za ognjem u daljini.
I pjesme su nam takve kao i mi.
Oteščale i tužne.

Ipak, i pjesme nam se mijenjaju. Nisu uvijek oteščale (kako lijepa riječ kod Vesne Parun) i tužne jer ni mi nismo uvijek takvi

[Volver]

planinar kaže:

I meni je zgodno, zato sam malo razgledao tu ideju sa svih strana i onda je doveo, istjerao u sebi do toga da je neznanje (samo) sudbina čovjeka. Ali, zašto? Upravo zato jer je znanje ili trajno spoznavanje bitno određenje čovjeka. I ta spoznaja, da čovjek (trajno) ne zna, jest znanje ili saznanje ili svijest o sebi, ono što ga oblikuje i gradi u biće znanja, a ne neznanja.

Da, biće znanja.

Ja mislim da je u čovjeku riznica.
Ali ključ se mora podudariti s onim što je otključava, otvara.

Kad kažem "riznica" - to je "prostor" duha neograničen, ne pripada samo vremenu u kojem živimo, već je izvor za koji se otvaramo a on, otvarajući se za nas.

Riznica je izvor na kojem nam se otkriva da imamo pristup znanjima koja su u našem duhu, onom duše, a koje je evergreen i neznano koliko starije od nas.

[planinar]

volver kaže:

Dakle, najprije treba znati što je to što se želi...

Tako je, najprije, ili unaprijed...

[servantes]

volver kaže:

Riznica je izvor na kojem nam se otkriva da imamo pristup znanjima koja su u našem duhu, onom duše, a koje je evergreen i neznano koliko starije od nas.

Ljudi mogu kao ribe

Ljudi mogu kao ribe: biti
S jednim svijetom u drugom svijetu.
Oni mogu živjeti u jednom svijetu,
Gledajući drugi svijet iz njega.
U svijetu koji tako gledaju,
Svijet je u kojem žive kao ribe.
Ljudi, također, mogu imati ribe,
Koje ih gledaju iz svog svijeta.
I oni mogu gledati ribe,
Gledajući drugi svijet u svom.

Vlado Gotovac

[servantes]

planinar kaže:

I meni je zgodno, zato sam malo razgledao tu ideju sa svih strana i onda je doveo, istjerao u sebi do toga da je neznanje (samo) sudbina čovjeka. Ali, zašto? Upravo zato jer je znanje ili trajno spoznavanje bitno određenje čovjeka. I ta spoznaja, da čovjek (trajno) ne zna, jest znanje ili saznanje ili svijest o sebi, ono što ga oblikuje i gradi u biće znanja, a ne neznanja.

Možda i jeste?, ali koliko je sam čovjek određen stvarima na koje ne može utjecati? Da li ta težnja ka trajnoj spoznaji ili težnja da se izgradi vlastiti svijet zaista ima težinu naspram mnoštva stvari na koja nismo mogli utjecati. Ja mogu željeti ne znam koliko da budem vrhunski baletan, ali sa svojih 110 kila i visinom više bih napravio kao profesionalni košarkaš ili boksač.

Uostalom..........

BRATSTVO I SESTRINSTVO

Kada bih se ponovo rodio
i mogao birati, ne bih izabrao
ovaj jezik, ni ovo zanimanje.

Ni ovaj znak vjere, ni ovu vjeru
bez nade. Ne bih prihvatio
da me ubojice uče pravdi.

Ne bih izabrao ovo vrijeme
ni ovu zemlju u kojoj utjehe
nema. Ni ovu braću koja su me

prodala. Ni ovaj narod što
svoje sinove prinosi teletu
od zlata. Bacio bih svoje

ime. Jedino bih ponovo
izabrao tebe, što te u svakom
danu tisuću puta dodirnem

pogledom odanosti i sjaja.

Mile Stojić

[planinar]

servantes kaže:

Možda i jeste?, ali koliko je sam čovjek određen stvarima na koje ne može utjecati? Da li ta težnja ka trajnoj spoznaji ili težnja da se izgradi vlastiti svijet zaista ima težinu naspram mnoštva stvari na koja nismo mogli utjecati. Ja mogu željeti ne znam koliko da budem vrhunski baletan, ali sa svojih 110 kila i visinom više bih napravio kao profesionalni košarkaš ili boksač.

Možda je čovjek-pojedinac u tom smislu premali uzorak, ali ako promatraš stremljenje čovječanstva kroz povijest, i pokušaš ga apstrakcijom shvatiti kao namjeru jednog, "skupnog čovjeka", onda ćeš vidjeti da se takav "skupni čovjek" razvija na svom znanju.

Sav odgoj roditelja, škole, od osnovne do srednje kao obavezne, tete, učitelji, profesori, znanstvenici, fakulteti, programi i projekti, znanstvene institucije, akademije, nagrade za znanstvene radove, napisane knjige, istraživanja, eksperimentiranja, primjene znanja u svakoj sferi života i rada, itd., sve to promatraj kao akciju jednog "skupnog čovjeka", tj. čovječanstva, i shvatit ćeš da je stremljenje znanju jedna ljudska namjera, usredotočenost ili sudbina.

To stremljenje upravo određuje unaprijed svakog pojedinca kao učenika programa kolektivnog znanja čovječanstva, nekog koga se i ne pita i koji nema izbora da se u to ne uključi...

[servantes]

planinar kaže:

To stremljenje upravo određuje unaprijed svakog pojedinca kao učenika programa kolektivnog znanja čovječanstva, nekog koga se i ne pita i koji nema izbora da se u to ne uključi...

Znači projekt "moje ja" nije pitanje izbora već pitanje "sreće".Istina da većina svijeta statistički ide naprijed ali ja se, igrom slučaja, baš nalazim u svijetu koji ide natrag. Na nekom subjektivnom nivou boli me ona stvar za "kolektivno znanje čovječanstva" ili fantastičan napredak u stanju ljudskih prava ako ja, samo zato što sam se rodio u pogrešnoj zemlji, ne sudjelujem u tome.
I zato:

Ne volim

Ne volim fatalni ishod,
Od života se nikad ne umaram,
Ne volim nijedno godišnje doba
Kad svoje pjesme pjevam.
Ne volim otvoreni cinizam
I ne vjerujem u zanos,i još
Ne volim kad mi netko čita pisma
Gledajući preko mog ramena.
Ne volim ništa polovično,
Ili kad netko prekida riječ.
Ne volim kad pucaju u leđa
Niti iz neposredne blizine.
Mrzim "verzije događaja".
I crva sumnje,i žaoku slave,
I kad se ide namjerno uz dlaku,
Ili namjerno željezom po staklu.
Mrzim nadmeno samopouzdanje
Više nego kad kočnice otkažu.
Žalim što je "čast" zaboravljena riječ,
I što se cijeni ogovaranje iza leđa.
Kad ugledam slomljena krila
Tad nisam tužan,a nije ni čudo:
Ja ne volim ni nasilje ni slabost,
Samo mi je žao raspetog Krista.
Ne volim ni sebe kad sam kukavica,
I ne mogu da trpim kad nevine biju,
Ne volim kad mi zaviruju u dušu,
A još manje kad u nju pljuju.
Ne volim ni cirkuske arene,
Gdje se milijun mijenja za rublju,
Iako su pred nama velike promjene,
Ja to nikada voljeti neću!
Iako su pred nama velike promjene,
Ja to nikada voljeti neću!

Vladimir Visocki

[planinar]

servantes kaže:

Znači projekt "moje ja" nije pitanje izbora već pitanje "sreće".Istina da većina svijeta statistički ide naprijed ali ja se, igrom slučaja, baš nalazim u svijetu koji ide natrag. Na nekom subjektivnom nivou boli me ona stvar za "kolektivno znanje čovječanstva" ili fantastičan napredak u stanju ljudskih prava ako ja, samo zato što sam se rodio u pogrešnoj zemlji, ne sudjelujem u tome.

Uzimajući u obzir.....mislim da si ti još imao i puno sreće.

[Nea--]

planinar kaže:

Tako je, najprije, ili unaprijed...

Obično se ne želi isto čitav život.
Pogotovo se ono što se želi u mladosti prestane željeti već u zrelim godinama, itd.
Tako da se postavlja pitanje: Čemu "izrađivati projekt" (užasne li sintagme, kao da se kani raditi neki stroj ili graditi zgrada, a ne živjeti život... ) kada će se od cilja tog projekta možda odustati prije negoli se on postigne?
Drugo zanimljivo pitanje glasi: Kako bi se to moglo "izraditi projekt" za ostvarenje nekog cilja koji, ako je iole vrijedan, daleko prevazilazi ograničenja uma koji nema najbitnije informacije relevantne za njegovo ostvarenje (tipa sretne "slučajnosti", suradnja i ponašanje drugih koji su povezani sa zacrtanim ciljem ako ne i ključni za njegov uspjeh, itd itd) ?

Što se tiče ostvarenja životnih ciljeva, čula sam za "postavljanje namjera", ali još nisam čula da se može "izraditi projekt".
Osim ako se ne radi o banalnim ciljevima tipa "završiti fakultet", "zaposliti se u toj-i-toj firmi", itd, pa se onda izrađuje racionalni plan kako to ostvariti, ali blesavo bi bilo za takve stvari izrađivati bilo kakve planove ako se zna da su generacije i generacije u tome uspijevale pomoću volje, ustrajnosti i marljivosti, bez ikakvog plana koji bi im visio na zidu da ih iz dana u dan upućuje što će i kako će


Mimo svega ovoga, najvažniji razlog zašto je bilo kakvo "projektiranje" vlastitog života ne samo neizvediva nego i smiješna ideja jest to što kad za nešto izrađuješ projekt to podrazumijeva da imaš konce za ostvarenje svake stavke projekta u vlastitim rukama - a da mi je znati koje je to živo ljudsko biće ikada imalo sve konce svog života u svojim rukama te svojom voljom, uz to još i isključivo racionalno, upravljalo životom od početka do kraja ....

[servantes]

planinar kaže:

Uzimajući u obzir.....mislim da si ti još imao i puno sreće.

Bio ciničan ili ne mislim da si u pravu.

[omen4k]

servantes kaže:

Znači projekt "moje ja" nije pitanje izbora već pitanje "sreće".

"Sreca" kao i "slucajnost" su samo ljudski imaginarni koncepti i zamjenski termini za nespoznati lanac kauzaliteta.

servantes kaže:

Istina da većina svijeta statistički ide naprijed ali ja se, igrom slučaja, baš nalazim u svijetu koji ide natrag.

"Slucajnost" = vidi gore

Kamo svijet ide ovisi i o tvom izboru.

servantes kaže:

Na nekom subjektivnom nivou boli me ona stvar za "kolektivno znanje čovječanstva" ili fantastičan napredak u stanju ljudskih prava ako ja, samo zato što sam se rodio u pogrešnoj zemlji, ne sudjelujem u tome.

1. Sudjelujes puno vise nego sto si svjestan. Evidentno.

2. Nema problema. S obzirom da tebe "boli ona stvar" za kolektiv, kolektivnu svijest "boli ona stvar" i za neki njen element, koji ima sposobnost poimanja problema i utjecanja na stvarnost, no unatoc tome vlastitim odabirom trosi resurse zivota u manifestiranje principa inercije.

[omen4k]

Nea-- kaže:

Obično se ne želi isto čitav život.
Pogotovo se ono što se želi u mladosti prestane željeti već u zrelim godinama, itd.
Tako da se postavlja pitanje: Čemu "izrađivati projekt" (užasne li sintagme, kao da se kani raditi neki stroj ili graditi zgrada, a ne živjeti život... ) kada će se od cilja tog projekta možda odustati prije negoli se on postigne?

Postavljas pitanje ciji odgovor je uvjetovan tvojom postavkom.

Izgradjuje se projekt od kojeg se ne odustaje.

Sto iziskuje stanje svijesti u kojem se zna jasan cilj.

Nea-- kaže:

Drugo zanimljivo pitanje glasi: Kako bi se to moglo "izraditi projekt" za ostvarenje nekog cilja koji, ako je iole vrijedan, daleko prevazilazi ograničenja uma koji nema najbitnije informacije relevantne za njegovo ostvarenje (tipa sretne "slučajnosti", suradnja i ponašanje drugih koji su povezani sa zacrtanim ciljem ako ne i ključni za njegov uspjeh, itd itd) ?

Drugo pitanje na temelju tvoje postavke.

"Cilj ako je iole vrijedan, daleko prevazilazi ograničenja uma koji nema najbitnije informacije relevantne za njegovo ostvarenje" = tvoja interpretacija

Cilj ovisi o sposobnosti svijesti onoga tko ima cilj.

"Sretne slucajnosti" = sintagma koja oznacava "nesto sto ne mogu analizirati a odgovara mi".

Nea-- kaže:

Što se tiče ostvarenja životnih ciljeva, čula sam za "postavljanje namjera", ali još nisam čula da se može "izraditi projekt".

Moze se "izgraditi projekt".

Covjekova sudbina ovisi o a) silama jacim od covjeka i b) covjekovoj svijesti koja omogucuje njihovo razumijevanje i razvitak sposobnosti kojima se utjece na vlastiti zivot.

Nea-- kaže:

Mimo svega ovoga, najvažniji razlog zašto je bilo kakvo "projektiranje" vlastitog života ne samo neizvediva nego i smiješna ideja jest

"Meni najjaci argument zasto mi se nesto cini kao nemoguce jest..."

Nea-- kaže:

to što kad za nešto izrađuješ projekt to podrazumijeva da imaš konce za ostvarenje svake stavke projekta u vlastitim rukama

Ne podrazumijeva.

Pitaj arhitekta, redatelja i vlasnika tvrtke da li drze sve stavke u vlastitim rukama.

Nea-- kaže:

- a da mi je znati koje je to živo ljudsko biće ikada imalo sve konce svog života u svojim rukama

Niti jedno.

Nea-- kaže:

te svojom voljom, uz to još i isključivo racionalno, upravljalo životom od početka do kraja ....

Svojom voljom = svako uspjesno

Iskljucivo racionalno = niti jedno, racionalna razina je nedostatna

Od pocetka do kraja = niti jedno, svijest je u ranijoj dobi nerazvijena i osoba tek zreloscu moze preuzeti kontrolu nad vlastitim zivotom. Ako to odabere i razvije sposobnosti.

[Nea--]

omen4k kaže:

"Sretne slucajnosti" = sintagma koja oznacava "nesto sto ne mogu analizirati a odgovara mi".

"Sreca" kao i "slucajnost" su samo ljudski imaginarni koncepti i zamjenski termini za nespoznati lanac kauzaliteta.

Hoćeš reći da ono što zovemo "sreća" i "slučajnost", znajući pri tom da se NE radi o slučajnosti, jer ništa nije slučajno, nego o "nespoznatom lancu kauzaliteta" kojega zbog lakšeg sporazumijevanja u razgovoru ne zovemo "nespoznati lanac kauzaliteta" nego "slučajnost" - da za tebe takvo što ne postoji?
Tebi ne trebaju nikakvi bezvezni zamjenski termini za nespoznate lance kauzaliteta, jer si spoznao sve moguće lance kauzaliteta?

omen4k kaže:

Izgradjuje se projekt od kojeg se ne odustaje.
Sto iziskuje stanje svijesti u kojem se zna jasan cilj.

Cilj ovisi o sposobnosti svijesti onoga tko ima cilj.

Ovdje pričamo o čitavom životu kao o projektu.
Pa, kad kažeš "Izgrađuje se projekt od kojeg se ne odustaje" čiji će se cilj postići ako je prisutna specijalna "sposobnost svijesti onoga tko ima cilj", da li iz toga imam zaključiti da se projekt zvan život može jasno sagledati u mladim godinama, spomenutom "sposobnošću svijesti" biti 100% uvjeren da se nedvojbeno zna točni cilj vlastitog života i da se na osnovu iste te "sposobnosti" može napraviti projekt koji ne samo da se neće mijenjati tijekom godina, nego ga nitko i ništa, nikakav "nespoznati lanac kauzaliteta" (kojega takva superiorna svijest lako spoznaje ... ) neće omesti u ostvarenju?

Postavlja se pitanje zbog čega bi biće s takvom superiornom sviješću koja sve zna i za koju ne postoje nepoznanice ni bilo kakve "slučajnosti", dakle biće koje ima sposobnost sve predvidjeti i samo sve svjesno uzrokovati - biće koje je do kraja i to već u mladim godinama "spoznalo sebe" - uopće radilo projekt? Što će mu?
I ne samo to, nego što takvo totalno samospoznato biće uopće više radi na Zemlji, među ljudima?
(Glumi Isusa? )

omen4k kaže:

Covjekova sudbina ovisi o a) silama jacim od covjeka i b) covjekovoj svijesti koja omogucuje njihovo razumijevanje i razvitak sposobnosti kojima se utjece na vlastiti zivot.

Iskljucivo racionalno = niti jedno, racionalna razina je nedostatna

Od pocetka do kraja = niti jedno, svijest je u ranijoj dobi nerazvijena i osoba tek zreloscu moze preuzeti kontrolu nad vlastitim zivotom. Ako to odabere i razvije sposobnosti.

Dakle, ti uistinu smatraš da je čovjekovoj svijesti moguće 1. sasvim razumjeti 2. zavladati "silama jačim od čovjeka" odnosno da je čovjeku moguće imati totalnu kontrolu nad vlastitim životom?
Kako u te "sile jače od čovjeka" spadaju razne prirodne katastrofe, kao i društvene katastrofe tipa ekonomska kriza i rat, nepredvidljive reakcije bližnjih, raznorazne nesreće i bolesti, itd itd, ti u stvari tvrdiš da je moguće "razviti sposobnosti" kojima će se predvidjeti i uspješno izbjeći i potresi i poplave i ratovi i da te žena napusti i da ti dijete završi u lošem društvu i da dobiješ tumor, itd itd itd - sve ono nad čime običan čovjek nema kontrolu?
(I da ti npr imaš svijest takvih izvanrednih sposobnosti?)

Jesam li ovo dobro razumjela?

[omen4k]

Nea-- kaže:

Hoćeš reći da ono što zovemo "sreća" i "slučajnost", znajući pri tom da se NE radi o slučajnosti,

Velik dio ljudi pod pojmom "slucajnost" interpretira slucajnost, ne znajuci da se ne radi o slucajnosti.

Neki su se cak spremni i prepirati oko svoje pretpostavke o necemu njima potpuno nepoznatom.

Nea-- kaže:

Ovdje pričamo o čitavom životu kao o projektu.

Pa, kad kažeš "Izgrađuje se projekt od kojeg se ne odustaje" čiji će se cilj postići ako je prisutna specijalna "sposobnost svijesti onoga tko ima cilj",

Nikakva "specijalna" sposobnost svijesti.

Ima ih svatko ali cesto sjede u ladici vlastitim odabirom i ako se ne koriste atrofiraju.

Oni koji ih koriste u zivotu nesto postizu, oni koji ne kasnije krive svijet, zivot, politicare, sudbinu, Boga i sto god ostalo im padne na pamet.

Nea-- kaže:

da li iz toga imam zaključiti da se projekt zvan život može jasno sagledati u mladim godinama,

Ne.

U mladim godinama se moze naslutiti cilj, hraniti plodno tlo i poceti saditi. Ostalo dolazi kasnije.

Moc sagledavanja se razvija kontinuirano kroz zivot.

Nea-- kaže:

spomenutom "sposobnošću svijesti" biti 100% uvjeren da se nedvojbeno zna točni cilj vlastitog života i da se na osnovu iste te "sposobnosti" može napraviti projekt koji ne samo da se neće mijenjati tijekom godina, nego ga nitko i ništa, nikakav "nespoznati lanac kauzaliteta" (kojega takva superiorna svijest lako spoznaje ... ) neće omesti u ostvarenju?

Ne.

Da li su ti poznati koncepti fleksibilnost, adaptacija, improvizacija i optimizacija ?

Nea-- kaže:

Postavlja se pitanje zbog čega bi biće s takvom superiornom sviješću koja sve zna i za koju ne postoje nepoznanice

Opet postavljas pitanje na temelju vlastite postavke.

Nea-- kaže:

Dakle, ti uistinu smatraš da je čovjekovoj svijesti moguće 1. sasvim razumjeti 2. zavladati "silama jačim od čovjeka" odnosno da je čovjeku moguće imati totalnu kontrolu nad vlastitim životom?

Covjek razvijanjem svijesti povecava upravljanje vlastitim zivotom. Svijest sto je razvijenija vidi dalje i utjece na vise. Sto optimalnije utjece na vlastiti zivot, optimalnije utjece i na zivot oko njega.

Termin "sasvim" si ti opet pridodala u logicku juhu pa se opet iscudjavas okusu.

U oceanu se ne zavlada valovima i vjetrom nego pojmi kako njihovi principi funkcioniraju, pa nauci veslati, jedriti i kormilariti. Inace sile vjetra i valova nose bilo kamo.

Jedino cime covjek moze zavladati je samim sobom i to ga se uci tisucljecima. Kada si dopusti aroganciju i umjesto toga pokusa zavladati drugima ili silama jacim od sebe to mu se obije o glavu.

Nea-- kaže:

Kako u te "sile jače od čovjeka" spadaju razne prirodne katastrofe, kao i društvene katastrofe tipa ekonomska kriza i rat, nepredvidljive reakcije bližnjih, raznorazne nesreće i bolesti, itd itd, ti u stvari tvrdiš da je moguće "razviti sposobnosti" kojima će se predvidjeti i uspješno izbjeći i potresi i poplave i ratovi i da te žena napusti i da ti dijete završi u lošem društvu i da dobiješ tumor, itd itd itd - sve ono nad čime običan čovjek nema kontrolu?

Razmotri ponovno sto je napisano i u kojem kontekstu a sto si sve ti pridodala i u kojem kontekstu te se tome cudis. Pokusaj ubuduce izbjegavati generalizaciju u logickom procesu.

Covjek puno toga moze spoznati, na puno toga i utjecati a na ostalo se moze adaptirati. Njegov cilj je unatoc preprekama i nepoznanicama ostvariv, ovisno o tome koliko i kako koristi svoje sposobnosti.