Ljudskost iliti sto nas razlikuje od majmuna? (redukcionisticki)

[addx]

Na drugoj temi se zakacila ova tematika kojoj bi volio posvetiti cisti thread

Dakle, po cemu se razlikujemo od majmuna, zasto su ljudski komputacijski strojevi tako razliciti od zivotinjskih tj. "pametniji"?

Ljudi su, po meni, mutacijom(ili duplikacijom radje) dijela genoma koji gradi mozak stekli dodatni "centar"(node) u mozgu - dugorocno planiranje - koji je u KRONICNOJ kontradikciji sa kratkorocnim/neposrednim (nizi sisavci) ili pak sa samim sobom (znaci dvije dugorocne opcije u opoziciji, pitanje da li zbilja postoji mogucnost za ovo ili se jedna opcija uvijek procesira kao neposredna zelja kojoj dugorocno planiranje oponira?).

Upravo zato, zbog tog centra, smo, po meni, STALNO svjesni *necega*, ili nekog problema u buducnosti ili neke kontradikcije izmedju neposrednog i buduceg.

Taj zadnje evoluirani centar u mozgu kad se osteti dobije se ponasanje koje opisuje A. Damasio - nemogucnost percipiranja dugorocnih(slozenih/integriranih) posljedica svojih odluka. Ljudi s takvim ostecenjima imaju problema u socijaliziranju i vole se druziti sa zivotinjama! Ljudi koji u mladoj dobi imaju takva ostecenja odrastu u vrstu psihopata jer ne uspiju kroz razvoj emergirati potrebne socijalno-mentalne strukture kojim bi se, makar podsvjesno, kontrolirali.
Self ili sebstvo je ono sto drzi uvezano sva ta znanja i uvjerenja i sigurnost u njih - njihov nositelj.
To dugorocno planiranje zapravo emergira sebstvo kao mentalnu konstrukciju - self - ljudi su s time svjesni vrijednosti sebe(dugorocno tj. "za buducnost")!!!
Pa onda mogu rezonirati o kompromitaciji sebe i svoje vrijednosti radi neposrednog nagona i sl. To je taj jos jedan ekstra stupanj slobode u misljenju tj. jos jedna opozicija u misljenju. Odrasli ljudi koji steknu to ostecenje ostanu "socijalno istrenirani" sto nauce dok su jos bili zdravi da se ne ponasaju kao psihopate ali nisu u stanju dalje percipirati buducnost kako treba - dakle self-racionalnost im je drasticno 'umanjena' iako su u stanju rjesavati sve non-self hipotetske probleme kao i drugi ljudi.

Da probamo bolje definirati sta radi "centar za dugorocnost":

Recimo da svako uvjerenje koje drzi neki covjek ima pridruzenu "sigurnost uvjerenja" kao nekakvu vrijednost od 0 do 100% (ovo vjerujem da facilitiraju serotonergicki mehanizmi). Covjek je na taj nacin svjestan "ispravnosti" ili "istinitosti" svog uvjerenja. Uvjerenja nastaju oko stvari koje su vec identificirane prethodno kao relevantne nasem zivotu, sto su relevantnije, to je bitnije otkloniti nesigurnost iz njih tj. povecati sigurnost uvjerenja na 100%. Zapravo te sigurnosti uvjerenja su tvoje - i one zapravo emergiraju sebstvo - *ti* si taj koji je uvjeren i nosi ta uvjerenja sa sobom - moze ih koristiti - na tvom su raspolaganju - pa ona cine tebe posebnim od ostalih - individuom - diferenciraju te - to je self - sebstvo.
E sad, taj centar za dugorocnost zapravo prati i odrzava te vrijednosti sigurnosti uvjerenja a njegov output je zapravo emocinalne prirode tj. on reagira na "gubljenje sigurnosti" ili "dobivanje sigurnosti" u uvjerenje koje je bitno za nas na pozitivan ili negativan nacin.

U tom smislu je to mozda najbolje reci da je to "uvjerenje o kontroli" tj. sigurnost u kontrolu da je neka pojava, situacija pod tvojom kontrolom sto zapravo ukljucuje i "posjedovanje"/"kontrolu" materijalnog kao i "posjedovanje"/"kontrolu" vlastitog imidza pa na kraju i samog sebe.

Dakle centar za dugorocnost reagira emotivno na promjene u sigurnosti kontrole/posjeda kao da taj "delta gubitka ili dobitka kontrole" integrira kroz vrijeme/buducnost i zakljuci da je to dugorocno pozitivna ili negativna bitna promjena koja zato zasluzuje emotivnu reakciju tj. opoziciju "iz dugorocne(integrirane) perspektive" a to ljudima stvara neprestane kontradikcije izmedju neposrednog nagona i svjesnosti o dugorocnim posljedicama - i zbog toga ljudi po meni imaju vrlo aktivnu/busy samosvijest u odnosu na druge zivotinje i zbog toga su okrenuti buducnosti sto je razvilo intelekt a i emergiralo mentalne strukture koje se suocavaju s buducnoscu - sebstvo - kao i taj osjecaj samopouzdanja kojim sebstvo ide u nepoznatu buducnost koji je lako moguce povezan s onim suptilnim nezadovoljstvom koje se navodi u budizmu.
Kada se sebstvo kompromitira u smislu da ne osjeca da je sposobno se suocavati s buducnosti stvara se depresija a moguc je i suicid (nesigurnost u bitna uvjerenja/kontrolu eskalira u ocaj). Suicid je takodjer ljudima specifican fenomen.

Cini se tako kljucna adaptacija izmedju majmuna i ljudi - upravo taj centar za dugorocno planiranje - te kapaciteti za jezik - koji su takodjer u paketu s tim, jer jezik ima smisla najvise za ne-neposredne situacije. Nizi sisavci u neposrednim situacijama funkcioniraju vrlo uigrano bez jezika - jer su svi slicni iz istog copora - u syncu, znaju na sta misle, dovoljan je pokret i pogled da se razumiju. Eventualno koriste nekoliko vokalizacija za odredjene neposredne situacije. Jezik je potreban za pricati o "dugorocnim" situacijama - koje nisu tu neposredno, nisu dio neposrednog konteksta.

Poanta ovog teksta je i pokazati da samo jos jedan "node" ili "centar" u kompleksnom sustavu mozga je dovoljan da napravi monumentalnu razliku u ponasanju. Jedna ovakva mutacija tj. duplikacija koja generira novi "misaoni centar" ili "node" u mozgu je kljucna, a potom selekcija vjerojatno probere jos niz jednostavnijih mutacija koje pospjesuju broj neurona ili premrezenost tj. kapitaliziraju taj novi centar.


Node mozga o kojem se tu radi je vmPFC

Zanimljivo je gledati koji sve aspekti ljudskosti se raspadaju ostecenjem vmPFCa.

Patients with bilateral lesions of the vmPFC develop severe impairments in personal and social decision-making[4][7] even though most of their intellectual ability is preserved.[7][8] For instance, they have difficulties in choosing between options with uncertain outcomes, whether the uncertainty is in the form of a risk or of an ambiguity.[9] After their lesion, these patients have an impaired capacity to learn from their mistakes, making the same decisions again and again even though they lead to negative consequences. These patients choose alternatives that give immediate rewards, but seem to be blind to the future consequences of their actions

...

People with damage to the ventromedial prefrontal cortex still retain the ability to consciously make moral judgments without error, but only in hypothetical situations presented to them. There is a gap in reasoning when applying the same moral principles to similar situations in their own lives.

Dakle cini se kao da je ostecenjem vmPFCa sebstvo kao perspektiva buducnosti kirurski odstranjeno u svakom smislu iz osobe dok ona zadrzava identicne intelektualne sposobnosti!

The vmPFC also is involved in courage. In experiments with participants allowing snakes to come near or away from them, acts of courage correlated with activation in the vmPFC, specifically the subgenual anterior cingulate cortex.[15][16]

Hrabrost kao takva je zapravo dio sebstva - samo onaj tko razumije dugorocnu vrijednost hrabrosti moze investirati u "hrabrost". Onaj tko to ne percipira, ne razmislja uopce prije bjezanja od neceg.

Patients with vmPFC lesions show defects both in emotional response and emotion regulation.[8] Their emotional responsivity is generally diminished and they show markedly reduced social emotions such as compassion, shame and guilt.

I ovi osjecaji su zapravo signalizacija "dugorocnih" negativnih efekata po sebstvo.

Patients with focal lesions in the vmPFC show personality changes such as lack of empathy, irresponsibility, and poor decision making. These traits are similar to psychopathic personality traits.

-----
Nizi sisavci imaju emocionalne reakcije na spoznaje o gubitku ili stjecanju kontrole nad necim neposrednim ali cini se da nisu u stanju tu svjesnost kapitalizirati na nacin na koji ljudi mogu - tj. pretvoriti/derivirati je u konstrukciju o sigurnosti buducnosti za tu individuu.

Eto, dobrodosli svi koji hoce diskutirati temu konstruktivno sto znaci da je i kritika dobrodosla no nije dobrodosla antiredukcionisticka propaganda, eto pise i u naslovu pa molim da se kontrolirate, hvala.

Zanimljivi su mi ovi aspekti koje sam stavio pod upitnik, da li je moguce u razmatranju svog postupanja u opoziciji imati samo dvije dugorocne opcije i kako?

Nekako sam uvjeren da neposredna mogucnost zapravo svojom pomisli inducira asocirane dugorocno oprecne opcije koje su onda opozicije toj neposrednoj mogucnosti - bore se s njom...
Dugorocna opcija mozda moze inducirati sebi dugorocne opozicije tako da se *nekako* pomisli (nesto opet neposredno dovede do te misli al ajd..) pa onda prodje kroz svijest sto uzrokuje svijest da je dozivi kao neposrednu mogucnost sto aktivira njoj oprecne dugorocne opcije. To bi imalo nekog smisla u smisla po meni, tako bi se dalo permutirati izbore, topografski se cini zamislivo

P.S. inace u tom centru za dugorocnost vidim vrednovanje/teznju ponavaljanja nekog iskustva radi otklanjanja nesigurnosti kontrole tog iskustva pa tako zamisljam da bi on mogao biti i izvor autizma - sto je opet koliko znam ljudski poremecaj

[cestar]

addx kaže:

Na drugoj temi se zakacila ova tematika kojoj bi volio posvetiti cisti thread

Dakle, po cemu se razlikujemo od majmuna, zasto su ljudski komputacijski strojevi tako razliciti od zivotinjskih tj. "pametniji"?

Ljudi su, po meni, mutacijom(ili duplikacijom radje) dijela genoma koji gradi mozak stekli dodatni "centar"(node) u mozgu - dugorocno planiranje - koji je u KRONICNOJ kontradikciji sa kratkorocnim/neposrednim (nizi sisavci) ili pak sa samim sobom (znaci dvije dugorocne opcije u opoziciji, pitanje da li zbilja postoji mogucnost za ovo ili se jedna opcija uvijek procesira kao neposredna zelja kojoj dugorocno planiranje oponira?).

Upravo zato, zbog tog centra, smo, po meni, STALNO svjesni *necega*, ili nekog problema u buducnosti ili neke kontradikcije izmedju neposrednog i buduceg.

Taj zadnje evoluirani centar u mozgu kad se osteti dobije se ponasanje koje opisuje A. Damasio - nemogucnost percipiranja dugorocnih(slozenih/integriranih) posljedica svojih odluka. Ljudi s takvim ostecenjima imaju problema u socijaliziranju i vole se druziti sa zivotinjama! Ljudi koji u mladoj dobi imaju takva ostecenja odrastu u vrstu psihopata jer ne uspiju kroz razvoj emergirati potrebne socijalno-mentalne strukture kojim bi se, makar podsvjesno, kontrolirali.
Self ili sebstvo je ono sto drzi uvezano sva ta znanja i uvjerenja i sigurnost u njih - njihov nositelj.

Postojala su mnoga zapažanja antropologa, i ne samo njih, o zajednicama koje žive na stupnju razvoja lovaca i sakupljača, a imaju dosta nižu mogućnost, i motivaciju prije svega, za 'dugoročno planiranje'... ali ovisno i o sredini u kojoj su živjeli (postoji li oskudnost ili bogatstvo resursa za život).
Dakle, radi se o ljudima koji su biološki poput nas, pretpostavljam (možda sam u krivu !) da imaju centar vmPFC razvijen kao i zdravi ljudi danas, u sadašnjem modernom društvu.

Inicijalna biološka razlika koju spominješ između čovjekolikih majmuna i ljudi (postojanje tog centra), možda je svoj utjecaj ispoljila tek mnogo kasnije, povratnim utjecajem okoline i društvenog razvoja na ljude... prilikom velikih vanjskih promjena i katastrofa.

Nagađam...

Sad, da li je mutacija koja je dovela do razvoja takvog centra slučajna, ili je na njezin nastanak utjecao netko ili nešto daleko veće od nas, drugo je pitanje... na Filozofiji smo a ne Religiji, pa ne nastavljam s pričom o tome... i ne smeta mi trenutno tvoj pristup nimalo.

[mravac8]

A gdje su definicije?

Definicija pametniji pa zatim definicija *pametniji* (riječ iz samog početka teksta).

Definicija dugoročnog planiranja i zatim definicija kratoročnog planiranja.

Definicija uvjerenja.

Definicija sebstva.

Definicija individue.

Definicija samosvijesti.

Definicija budnosti.

Definicija ljudskosti.

Postoji još toga za što bi trebalo dati definicije, ali za ove izraze definicije bi bile neophodne da bi se tekst shvatio onako kako ga razumije autor.

[addx]

Sta ce definicija kad je temi naslov zapravo pitanje: sto cini covjeka razlicitog od majmuna? Sta tu treba definirat? Uvodni post je moja ideja, ti slobodno napisi sta ti mislis da je kljucna razlika.... To je poanta teme. Mozes komentirat moje ili napisat svoje ili oboje...

[mravac8]

addx kaže:

Sta ce definicija kad je temi naslov zapravo pitanje: sto cini covjeka razlicitog od majmuna? Sta tu treba definirat? Uvodni post je moja ideja, ti slobodno napisi sta ti mislis da je kljucna razlika.... To je poanta teme. Mozes komentirat moje ili napisat svoje ili oboje...

Naslov je naslov.

U tekstu se koristiš riječima za koje je potrebna definicija.

Ako si ti mislio da je trebalo definirati riječ nasumičnost u jednostavnom pitanju: *Koji su znanstveni dokazi da su mutacije nasumične?* onda pogotovo treba i definirati sve ove riječi koje sam napisala.

Naime nasumičnost je puno jednostavnija i jasnija riječ od ovih koje ti koristiš.

Ako postaviš kriterije jednom forumašu (ako hoćeš odgovor definiraj što je to nasumičnost), onda ih se i ti moraš držati.

[Jednostavko]

addx kaže:

Sta ce definicija kad je temi naslov zapravo pitanje: sto cini covjeka razlicitog od majmuna?

Ključna razlika je u tome što čovjek može biti nečovjek, a majmun ne može biti nemajmun.

[addx]

mravac8 kaže:

Naslov je naslov.

U tekstu se koristiš riječima za koje je potrebna definicija.

Ako si ti mislio da je trebalo definirati riječ nasumičnost u jednostavnom pitanju: *Koji su znanstveni dokazi da su mutacije nasumične?* onda pogotovo treba i definirati sve ove riječi koje sam napisala.

Naime nasumičnost je puno jednostavnija i jasnija riječ od ovih koje ti koristiš.

Ako postaviš kriterije jednom forumašu (ako hoćeš odgovor definiraj što je to nasumičnost), onda ih se i ti moraš držati.

Naporna si ko crna zemlja. Ja sam s tobom JEDINI tvoju temu raspravljao bez kriterija na tvoj nacin. Samo nisam htio DRUGI PUT raspravljati tu tvoju temu bez kriterija na tvoj nacin. Stvarno si nesnosna.

[mravac8]

addx kaže:

Naporna si ko crna zemlja. Ja sam s tobom JEDINI tvoju temu raspravljao bez kriterija na tvoj nacin. Samo nisam htio DRUGI PUT raspravljati tu tvoju temu bez kriterija na tvoj nacin. Stvarno si nesnosna.

Naporna sam onako kako si ti bio naporan uporno i uporno tražeći definiciju nasumičnosti?

Neki ljudi mogu shvatiti što rade tek kad se to isto radi njima, odnosno kada osjete na vlastitoj koži.

Međutim, ne radi se o tome.

Definicija nasumičnosti nije potrebna. Dokaz: ako u tražilicu uneseš *nasumično definicija* dobit ćeš i hrpu znanstvenih tekstova u kojima se spominje riječ nasumično ali bez definicije. Recimo, *Osnovne činjenice molekularno-kinetičke teorije*, *Brownovo gibanje*, *Nasumična amplifikacija polimorfne DNA* ....... sve su to tekstovi u kojima imaš riječ nasumično, ali ni u jednom nema definicije te riječi.

Međutim, definicija riječi kojima se ti služiš u uvodnom tekstu itekako su potrebne.

Recimo, definicija ljudskosti. Što je to ljudskost? Probaj definirati ljudskost.

[wand_1]

mravac8 kaže:

Definicija nasumičnosti nije potrebna. Dokaz: ako u tražilicu uneseš *nasumično definicija* dobit ćeš i hrpu znanstvenih tekstova u kojima se spominje riječ nasumično ali bez definicije. Recimo, *Osnovne činjenice molekularno-kinetičke teorije*, *Brownovo gibanje*, *Nasumična amplifikacija polimorfne DNA* ....... sve su to tekstovi u kojima imaš riječ nasumično, ali ni u jednom nema definicije te riječi.

https://en.wikipedia.org/wiki/Randomness

Randomness is the lack of pattern or predictability in events.[1] A random sequence of events, symbols or steps has no order and does not follow an intelligible pattern or combination. Individual random events are by definition unpredictable, but in many cases the frequency of different outcomes over a large number of events (or "trials") is predictable.

[Jednostavko]

mravac8 kaže:

Definicija nasumičnosti nije potrebna. Dokaz: ako u tražilicu uneseš *nasumično definicija* dobit ćeš i hrpu znanstvenih tekstova u kojima se spominje riječ nasumično ali bez definicije.

Ne treba ti tražilica. Nisi morala dati preciznu definiciju nasumičnosti, nego samo reći što ti podrazumijevaš pod tim pojmom.

[mravac8]

wand_1 kaže:

https://en.wikipedia.org/wiki/Randomness

Randomness is the lack of pattern or predictability in events.[1] A random sequence of events, symbols or steps has no order and does not follow an intelligible pattern or combination. Individual random events are by definition unpredictable, but in many cases the frequency of different outcomes over a large number of events (or "trials") is predictable.

Ako nisi primjetio ja govorim hrvatskim jezikom o hrvatskoj tražilici i hrvatskim riječima.

Ti odgovaraš na engleskom,.

To su dva različita jezika. Nisu čak ni slični, kao što su, recimo, hrvatski i srpski jezik.

Međutim, nebitno, nije potrebno da sad tema skrene u jezične vode.

Nije potrebno niti da sada dajemo definiciju nasumičnog. Uostalom, mene nije ni zanimala definicija riječi nasumično već me zanimalo nešto potpuno drugo - koji su znanstveni dokazi da su mutacije nasumične. Na to pitanje nije nitko odgovorio. Osim Zorana. Ostali, valjda nisu znali odgovor pa su onda uporno tražili definiciju nasumičnog. Poput lošeg učenika kojeg učiteljica pita jednu lekciju, onu koju ne zna, a on uporno pokušava odgovoriti govoreći o nečem drugom, o onom što zna.

Ali ovo je ova tema, ajmo o temi.

Recimo definicija ljudskosti. Što je to?

Na hrvatskom ne na engleskom.

Valjda shvaćaš zašto je bitno definirati ljudskost na ovoj temi?

[mravac8]

Jednostavko kaže:

Ne treba ti tražilica. Nisi morala dati preciznu definiciju nasumičnosti, nego samo reći što ti podrazumijevaš pod tim pojmom.

Ono što i svi ostali.

Što ti podrazumijevaš pod riječi brzo? Ili veliko? Možemo inzistirati na definiciji ili misliti da se podrazumijeva što te riječi znače.

I, molim, vratimo se temi.

[wand_1]

mravac8 kaže:

Ako nisi primjetio ja govorim hrvatskim jezikom o hrvatskoj tražilici i hrvatskim riječima.

Ti odgovaraš na engleskom

Time pokazujem da na hrvatskom jeziku, nažalost, nema dovoljno 'literature'.

Nije potrebno niti da sada dajemo definiciju nasumičnog.

Sigurno da nije kad sam je zadnjih 10 dana dao 7-8 puta.

Uostalom, mene nije ni zanimala definicija riječi nasumično već me zanimalo nešto potpuno drugo - koji su znanstveni dokazi da su mutacije nasumične. Na to pitanje nije nitko odgovorio. Osim Zorana. Ostali, valjda nisu znali odgovor pa su onda uporno tražili definiciju nasumičnog. Poput lošeg učenika kojeg učiteljica pita jednu lekciju, onu koju ne zna, a on uporno pokušava odgovoriti govoreći o nečem drugom, o onom što zna.

Ja sam odgovorio i to točnim imenom eksperimenta i godinom kada je prvi put izveden.

Recimo definicija ljudskosti. Što je to?

Ne znam u kojem smislu istražujemo taj pojam, jer može imati više značenja.

Vjerojatno za potrebe razlikovanja od ostalih vrsta na planetu u vidu različitih/superiornih kognitivnih sposobnosti?

U tom smislu, to je skup provjeljivih kognitivnih sposobnosti koji nema zajedničkih elemenata sa skupovima kognitivnih sposobnosti ostalih bioloških vrsta na Zemlji.

Valjda shvaćaš zašto je bitno definirati ljudskost na ovoj temi?

Nije bitno samo definirati, za raspravu je nužno i slagati se međusobno oko definicije.

[mravac8]

wand_1 kaže:

Ne znam u kojem smislu istražujemo taj pojam, jer može imati više značenja.

Vjerojatno za potrebe razlikovanja od ostalih vrsta na planetu u vidu različitih/superiornih kognitivnih sposobnosti?

U tom smislu, to je skup provjeljivih kognitivnih sposobnosti koji nema zajedničkih elemenata sa skupovima kognitivnih sposobnosti ostalih bioloških vrsta na Zemlji.

Nije bitno samo definirati, za raspravu je nužno i slagati se međusobno oko definicije.

Ljudskost bi bilo ono po čemu se čovjek razlikuje od ostalih živih bića, a u skladu sa temom, pogotovo od majmuna.

Međutim, ako ljudskost rastavimo na osobine, komponente, vidjeti ćemo da niti jedna ta osobina nije presudna.

Recimo, možemo kazati da se čovjek razlikuje od majmuna po tome što zna čitati. Ali ima jako puno ljudi koji ne znaju čitati pa ipak su i oni ljudi, zar ne?

Autor teme je, kao bitnu razliku naveo *dugoročno planiranje*.

Dugoročno planiranje također bi trebalo definirati jer, recimo, i vjeverice dugoročno planiraju budući da spremaju hranu da imaju što jesti do proljeća. A ima brdo ljudi koji ne planiraju dugoročno .....

Ovo su samo natuknice.

[Jednostavko]

mravac8 kaže:

Što ti podrazumijevaš pod riječi brzo? Ili veliko? Možemo inzistirati na definiciji ili misliti da se podrazumijeva što te riječi znače.

Riječi "brzo" i "veliko" su relativni pojmovi i svakako bi ih trebalo objasniti ako bi bilo neke dvosmislenosti oko njihove upotrebe. Ja sam ti naveo (ako si vidjela) četiri načina kako se može shvatiti pojam nasumičnog, a ti nisi nijedan, premda su drugi diskutanti rekli da ne razumiju tvoje pitanje.

[Sigmund]

mravac8 kaže:

Ljudskost bi bilo ono po čemu se čovjek razlikuje od ostalih živih bića, a u skladu sa temom, pogotovo od majmuna.

Međutim, ako ljudskost rastavimo na osobine, komponente, vidjeti ćemo da niti jedna ta osobina nije presudna.

Recimo, možemo kazati da se čovjek razlikuje od majmuna po tome što zna čitati. Ali ima jako puno ljudi koji ne znaju čitati pa ipak su i oni ljudi, zar ne?

Puko razlikovanje determinacija ne može dovesti do biti jednog pojma. Ili, kako kaže Hegel (u enciklopedijskoj logici):

The usual species of clear, distinct, and adequate concepts pertain, not to the concept, but to psychology insofar as, by 'clear and distinct concepts', representations are meant, where 'clear' means an abstract, simply determinate representation and 'distinct' the sort of representation in which a distinguishing mark [Merkmal], i.e. some sort of determinacy has been singled out as a sign for subjective knowing. Nothing is so much the distinguishing mark of the externality and decay of logic than the cherished category of the distinguishing mark.

Što se tiče pitanja o ljudskosti, a ako smo svjesti da nas differentia specifica do toga neće dovesti, onda je korisno pogledati što Heidegger kaže o tome, jer je kod njega smisao bivstvovanja tubivstvovanja (Dasein-a) isto što i pitanje o biti čovjeka (premda kao prethodno pitanje za glavno pitanje - o smislu postojanja uopće). A po njemu je osnovno ustrojstvo tubivstvovanja - bivstvovanje u svijetu (za razliku od objekata koji su samo "unutar svijeta"). Bivstvovanje (Sein) tubivstvovanja (Dasein-a) bi bila briga (Sorge), a smisao bivstvovanja tubivstvovanja (smisao brige) - vremenitost (die Zeitlichkeit).

[wand_1]

mravac8 kaže:

Ljudskost bi bilo ono po čemu se čovjek razlikuje od ostalih živih bića, a u skladu sa temom, pogotovo od majmuna.

Ok.

Recimo, možemo kazati da se čovjek razlikuje od majmuna po tome što zna čitati. Ali ima jako puno ljudi koji ne znaju čitati pa ipak su i oni ljudi, zar ne?

Stvar je u tome ima li ta jedinka kognitivne sposobnosti za naučiti tu vještinu u svom životnom vijeku.

Takve iznimke ti nisu dobre, jer bi ispalo da netko retardiran uopće niti nije čovjek, što ne slijedi.

Govori se o općim, prosječnim sposobnostima.

Autor teme je, kao bitnu razliku naveo *dugoročno planiranje*

Pod dugoročno, se vjerojatno misli na višegodišnje planiranje.

Istraživanja na primatima su pokazala da su oni u stanju kratkoročno planirati i to dosta dobro.

Primjerice, orangutan koji za dohvatiti bananu iz kaveza svako jutro treba željeznu polugu, nekon par dana već nosi sa sobom pod rukom polugu kad ide spavati, znajući da će mu ujutro trebati.

Opet, previše bi bilo očekivati da orangutan planira što će točno raditi kad ode u mirovinu.

[Sigmund]

wand_1 kaže:

Opet, previše bi bilo očekivati da orangutan planira što će točno raditi kad ode u mirovinu.

Znači, nema Sorge, a ni Zeitlichkeit.

[mravac8]

wand_1 kaže:

Stvar je u tome ima li ta jedinka kognitivne sposobnosti za naučiti tu vještinu u svom životnom vijeku.

Takve iznimke ti nisu dobre, jer bi ispalo da netko retardiran uopće niti nije čovjek, što ne slijedi.

Nisi razumio.

Naravno da gotovo svaki čovjek može naučiti čitati. Isto tako niti jedan majmun ne može naučiti čitati.

Međutim, pitanje je bilo što je to ljudskost, koje su to osobine koje ljude čine ljudima.

Dakle, ispada da čitanje nije ljudskost (jedna od osobina) evenutalno je to mogućnost čitanja. Jer ne čitaju svi ljudi ali imaju mogućnost čitanja.

Međutim, je li bitna osobina ljudskosti mogućnost koju ljudi ne koriste?

Odnosno ne bi li temeljne osobine pomoću kojih ćemo dati definiciju ljudskosti biti one osobine koje će čovjek stalno koristiti?

[Sigmund]

...a slično kaže i Gajo Petrović (u predgovoru Sein und Zeit-a):
"Tradicionalno pitanje o biti čovjeka unaprijed je sugeriralo simplificiranu dvodjelnu podjelu čovjeka na "bitna" i "nebitna" svojstva i osiromašenje ljudske biti na nekoliko glavnih svojstava - u prvom redu na viši rodni pojam i na specifičnu razliku."