Čitam, podaci za srpanj:
Većina novoprijavljenih bez radnog iskustva došla je izravno s redovitog školovanja – ukupno njih 8091, što je pak 399,8 posto više nego u lipnju.
Među njima, najviše je osoba sa završenom trogodišnjom srednjom školom, nakon čega slijede oni s gimnazijom, a čak 1581 osoba je sa završenim visokoškolskim i višim stupnjem obrazovanja.
http://www.vecernji.hr/vijesti/alarm...-clanak-440830
Srpanj je inače mjesec kada se najviše novih nezaposlenih prijavljuje - završava se školska godina, mnogi i koji studiraju (a koji mogu diplomirati tijekom cijele godine), požure obraniti diplomski prije ljeta... No, pogledajte strukturu!
Najviše novih nezaposlenih ima trogodišnje srednje škole, a potom gimnazije? Kakvu budućnost mogu imati ti mladi ljudi, osim malog broja koji će doći do majstorskog ispita i otvoriti obrte? A tek ovi s gimnazijom koji nisu upisali faks ili su odustali od studija? Što se oni mogu sutra nadati? Raditi najjednostavnije poslove i na latinskome pričati o svojoj teškoj sudbini? Hrvatska jednostavno nema kapacitet zapošljavanja velikog broja slabo školovanih ljudi! Naša razina plaća ne omogućava otvaranje klasične industrije koja zapošljava velik broj relativno neškolovane radne snage. Pogledajmo samo prosjek plaća u regiji, što bi se reklo "regionu":
Srpski mediji pišu kako je prosječna plaća u Srbiji isplaćena u siječnju ove godine iznosila samo 333 eura, što je najmanje u cijeloj regiji. U Albaniji je ona iznosila oko 380, Bugarskoj 390, Makedoniji 380, BiH 450, Rumunjskoj 480 te u Crnoj Gori 530 eura. Prema svemu sudeći najviše zarađuju Hrvati čija je prosječna plaća 800, te Slovenci čija prosječna plaća najviša u regiji te iznosi 1.000 eura.
http://www.poslovni.hr/vijesti/place...nu-198229.aspx
Dodajmo tome da su dopinosi kod nas jako visoki, pa su odnosi, kada se gledaju sa strane poslodavca još i lošiji po Hrvatsku. Dakle, ako trebate nešto sklapati, proizvoditi igračke, tekstil, raditi s bilo kojom radno intenzivnom djelatnošću za koju ne trebaju posebno školovani ljudi - u Srbiji prvoj rade u trećinu cijene u odnosu na Hrvatsku. U članicama EU, Bugarskoj i Rumunjskoj, negdje za pola cijene našeg radnika. A kako je teško očekivati da u radno intenzivnim djelatnostima Hrvat bude tri puta produktivniji od Srbina, ili duplo produktivniji od Bugara ili Rumunja, postoje za Hrvatsku tri rješenja:
a) smanjiti prosječne plaće na razini Srbije - pa će i kod nas početi dolaziti "klasična" industrija, ljudi će sa smješkom ići u pogon za svojih 200 € na mjesec (plaće na takvim mjestima obično nisu više od 2/3 prosjeka), nezaposlenost bitno pada,
b) pokušati ostaviti stvari kakve jesu - pa će se ovi s višim školama nekako zaposliti (dio ih sutra otići u EU raditi), a većina ovih s tri godine srednje ili gimnazijama će biti nezaposlena ili će moći također u EU, ali raditi najgore poslove koje nitko drugi ne želi,
c) napokon shvatiti da ako ne želimo a) ili ne želimo b) već želimo ostati i dalje s gotovo najvišim plaćama u regiji te naravno težiti prema još višima, ali uz manju nezaposlenost, onda moramo potpuno promijeniti obrazovni sustav i jednostavno pripremati kadrove koji će raditi složene i specijalizirane poslove, za kakve se ne može na par sati vožnje od Zagreba naći netko spreman raditi ih u pola ili za trećinu cijene.
A ovo pod c) se jednostavno ne radi - ne samo od strane vlasti, već ni od strane građana. Osobno nešto sitno predajem i na državnom tehničkom faksu i negdje trećina studenata prve godine se ni ne pojavi na ispitu. Budući inženjeri dakle, koji sutra čak i da ne nađu posao u Hrvatskoj imajuu ispred sebe cijeli svijet. Provlačiti će se tako po faksu nekoliko godina (uopće ne ne shvaćajući koja povlastica je u svijetu besplatan studij!), s negdje 25 će odustati. U to vrijeme, oni koji su završili će već tražiti odgovarajuće poslove, oni koji nisu ni pokušali će već biti SSS stručnjaci s majstorskim ispitom i nekoliko godina staža, ovi će biti ljuti na cijeli svijet, bez diplome i bez ikakvih znanja.
Jednostavno, školujemo ljude koji sutra neće dobiti neki pristojno plaćen posao, a onda dodatno dosta onih koji škulujemo - sami se potrude ispasti iz sustava koji im nudi ipak veće plaće i veću mogućnost zapošljavanja? Gdje je problem? Zašto to ni država, a ni dobar dio građana ne shvaćaju? Imati trogodišnju srednju školu (osim nekih izuzetaka) ili imati gimnaziju jednostavno znači u većini slučajeva raditi ili najlošije poslove ili biti nezaposlen - jer nekakve pogone koji traže tisuće takvih ljudi ulagači će raditi tamo gdje je radna snaga jeftina, a to je među ostalim naš prvi susjed.
Dodatno, mislim da ova "reforma" obrazovnog sustava koja se zaustavlja na linearnom rezanju plaća nastavnicima i profesorima neće pozitivno djelovati na konkurentsku sposobnost hrvatske radne snage u godinama koje dolaze...
Razgranati mod