Perspektiva mladog para (odabir mjesta zajedničkog života)

[Majstor Fantaz]

I tako, nije do tog razgovora još došlo, no polako se naziru neke zafrkancije na tu temu i to me prvi put ponukalo na ozbiljno razmišljanje što je jednom današnjem mladom paru pametno učiniti? Ja ću iznijeti svoje argumente, odnosno svoje stanje.

Ja sam jedan od onih koji pred sobom ima tri opcije:
1) podstanarstvo
2) kredit za stan
3) ono najnepopularnije kod možda čak i većine - samostalan kat u kući

Pa ajmo sučeliti argumente i donijeti neki konačan zaključak.

1) podstanarstvo
Zašto se odlučiti na ovo? Shvaćam mogućnost podstanarstva na neko kraće razdoblje, no iz godine u godinu plaćati lovu za nešto što nije niti će biti tvoje ja ne shvaćam.
Znam da nekima nije važno posjedovati vlastitu nekretninu, nego samo recimo to tako preživljavati, no za mene to ne vrijedi i definitivno u svom životu želim živjeti u prostoru koji je moj i samo moj (pod ovo "moj" naravno podrazumijevam zajednički sa curom/suprugom).

Zaključno o 1), podstanarstvo možda na koji mjesec, no dugoročno nikako.

2) kredit za stan
Teška je ovo odluka. Mi imamo sreće da oboje radimo i imamo solidna primanja.
No opet sa našeg stajališta mladog para velike ušteđevine nemamo, te je dugoročni kredit neizbježan.
Iako oboje maštamo o nekoj kućici u okolici Zagreba, danas kupiti zemljište i sagraditi kuću je nemoguće, te u nekim realnim razmišljanjima jedina je opcija stan.
No kako se odlučiti za kredit na 20-30 godina? Kako dati preko 1500 eura za kvadratni metar stana? Dakle za stan od cca 70m2 treba preko 100 000 eura + kamate + tečajevi valuta = jedna vrsta štrika oko vrata u ovo današnje vrijeme.
Velika je tu hrabrost potrebna ljudi, što god tko mislio.

Zaključak: nisam pametan.


3) ono najnepopularnije kod možda čak i većine - samostalan kat u kući
Eh sad...
Budući da sam već rekao da ću govoriti o svom slučaju, možda će ovo nekome djelovati preidealno no tako je kako je.
Imam mogućnost živjeti na vlastitom katu svoje kuće. To je čistih 90m2, dakle nije neko malo potkrovlje nego pravi kat sa odvojenim ulazom.
Dolje su starci i mlađi buraz.
Okolica Zagreba udaljena cca. 30 km, vrhunski povezana sa Zagrebom, i javni prijevoz i vlastitim autom.
Veliko dvorište, domaći vrt i voće. Da se razumije, nije to nikakvo selo.

Roditelji su prilično normalni i recimo to tako inteligentni ljudi. Nema gnjavaže, nema upadanja u naš prostor, nema zadiranja u privatnost. Budući da su u mirovini (a nisu baš prestari ), sa njihove strane se može u svakom smislu očekivati samo pomoć. Ako ih moja buduća želi pozdraviti super, ako želi katkad zajedničku kavu super, ako ne želi opet sve super. Neće biti prigovaranja i sličnih pizdarija.
Recimo da bi imala slobodne ruke i u cijeloj okućnici bez beda. Imam sreće da su mi roditelji takvi ljudi i takva je situacija.
Ako ništa drugo u svemu ovome, budući da ova opcija zahtijeva minimalne (najmanje moguće) životne troškove, može se iskoristiti za nešto uštedjeti pa nakon nekog vremena zajedničkog živoa sa tom ušteđevinom lijepo svojim putem.


Zaključno, što bi mladi ljudi odabrali od ovih opcija?
Zanima me kako cure razmišljaju o svemu ovome?

[magic potion]

Kad bi zaista roditelji bili na distanci, ja ne bih imala ništa protiv. Ali znamo kako to u stvarnosti izgleda...I ne mora se uopće raditi o problematičnim roditeljima. Samo je malo vjerojatno da vam neće nekad banuti na vrata, a vi se možda seksate ili iz bilo kojeg razloga vam se ne da otvarati njima vrata...
Nije to sloboda kakvu vlastiti dom pruža. Bili vi odvojeni ili ne, ipak je to ista kuća.
Ali naravno, važno je što o tome misli tvoja bolja polovica. U svakom slučaju, ništa ne košta da pokušate, pa ako ne bude išlo, odete svojim putem...

I da, podstanarstvo mi je najgluplja opcija.

[babarej]

Ja imam slicnu situaciju samo sto ja nemam svoj kat nego svoju kucu koja je u dvoristu koje dijeli sa mojim roditeljima. Bas zavrsavamo renoviranje i tamo cemo se preseliti nadam se sto prije.

Iako to nije idealno i najradije bi imao kucu koji kilometar dalje opet je bilo pitanje novca i dosli smo na ovo sto imamo sad. Nismo se previse zaduzili, kredit ce za 10 godina biti isplacen a mi mirni. Nije idealno ali kako je nekima ovo je lutrija. Sa roditeljima cemo moci imati neki normalan odnos, i inace se mi ne mjesamo nikome u zivot niti podnosimo kad se netko nama mijesa a moji to itekako znaju(da ne volimo mijesanje). Bilo rasprava, raspravilo se i to je sada to.


Od ovih drugih opcija smo odustali. Kredit od 30 godina u koji ce mjesecno ici skoro cijela jedna placa ne zvuci bas lijepo, pogotovo nakon ovih dogadjaja sa svicarcima(i sam sam platio previse kredit za auto u francima) i to smo zeljeli izbjeci.
Sto se tice podstanarstva to mi nije nesto. Ne pruza nikakvu sigurnost i sutra te mogu izbaciti a nakon 30 godina shvatis da si mogao imati svoj stan. Kako si sam rekao, za neko kratko vrijeme da, ali dugorocno nema smisla.



Sad ti samo ostaje nagovoriti dragu na zivot sa tvojima

[LaraFabian]

magic potion kaže:

Kad bi zaista roditelji bili na distanci, ja ne bih imala ništa protiv. Ali znamo kako to u stvarnosti izgleda...I ne mora se uopće raditi o problematičnim roditeljima. Samo je malo vjerojatno da vam neće nekad banuti na vrata, a vi se možda seksate ili iz bilo kojeg razloga vam se ne da otvarati njima vrata...
Nije to sloboda kakvu vlastiti dom pruža. Bili vi odvojeni ili ne, ipak je to ista kuća.
Ali naravno, važno je što o tome misli tvoja bolja polovica. U svakom slučaju, ništa ne košta da pokušate, pa ako ne bude išlo, odete svojim putem...

I da, podstanarstvo mi je najgluplja opcija.

na vrata bane samo onaj kojem je to cilj. Mi smo u prepunoj kući, pa nam nikad nitko nije banuo... a nije da se sakrivamo ili čekamo da nema nikoga doma, već kad nam dođe, odemo u svoju sobu i to je to...

Mislim, ako su ti roditelji baš takvi kakvi ti misliš sada da jesu, onda je opcija br.3 najbolja... Mi radimo isto tako nešto slično i uskoro ćemo preseliti... ali samo zato jer smo u dobrim odnosima (ali svaki par želi imati svoj prostor i svoja pravila, svoj ritam, svoje običaje...) i nemamo jedni s drugima problema nekih baš...

Nije uopće loše biti u blizini obitelji (normalne, da to opet utvrdim)... samo možete jedni drugima pomoći kad zatreba, a dok god ste vi normalni i bez predrasuda, tolerantni, bit će i oni...

Ko' što kaže moja sveki jučer - najlakše je svađati se...

[darkić]

Majstor Fantaz kaže:

Zaključno, što bi mladi ljudi odabrali od ovih opcija?
Zanima me kako cure razmišljaju o svemu ovome?

Do razgovora o tome s dragom nije ni došlo, a ti si već odlučio. Razni ljudi bi odabrali razne stvari, ko i u svemu u životu.

Ono što bi mene brinulo je tvoja sigurnost u to kako će budući život izgledati. Već si živio s nekom curom u takvoj zajednici pa si zato tako siguran u sve?

Ne kažem da tako neće biti, možda i hoće, al ta uvjerenost i sve će ići ko po loju niš se ti ne brini ja sam sve smislio bi me malo, onak, brinula.

Bar da joj kažeš da bi mogli probati tako pa vidjeti, već bi to drugačije zvučalo. Ovako, ne znam. Ne bi voljela da netko sprema argumente za (i) moj budući život temeljene na 'većina cura bi...'.

[4fun]

opcija 1 ili 2 su bolje od opcije 3. opcija 3 ako bas nemate nikakvog izbora. pogotovo ako radite u gradu.

podstanarstvo je ok, pogotovo ako se bojis kredita u ovakvim vremenima.

[chocolatecookie]

Podstanarstvo i štednja razlike do rate kredita, a da je to kat na kući mojih roditelja koji žele pomoć u rješavanju mog stambenog pitanja, pitala bih ih kako im zvuči ideja da iznajme taj kat i da dio stanarine daju meni za štednju.

A volim svoje roditelje i nisu baš dosad pokazali sklonost ka zagorčavanju života petljanjem. Imam mamu koja misli da je jedino prihvatljivo miješanje u upareni život svoje djece nazvat ih da dođu po padelicu s ručkom ako nisu stigli izać iz kreveta i skuhat. Citiram.

Ali ne bih živjela s njima baš da ne moram.

[pozitivax]

Najekonomičnije je urediti kat iznad roditelja u obiteljskoj kući okruženoj prirodom.
Staviti odvojen ulaz.Sjesti s njim i dogovoriti se da nema upadanja,daveža,komandiranja i dosađivanja samo zato jer ste gore.Iskreno i otvoreno razgovarati.Neka vam prepišu kat kuće u slučaju "ne dao Bog zle krvi " i mir.Ako može.
Onda taj kat na kraju uređivanja podijelite ti i žena pravno na pola.Da se žena ne zakida.
Glupo je i oholo podizati kredit za stan od 45 kvadrata.
Plaćati ratu silnih novaca,tiskati se u betonu i asfaltu u maloj rupi da se ne bi reklo roditeljima "sad smo odvojeni,nemojte nas gnjaviti.ne druži nam se."
Dobro ima onih koji ne mogu bez asfalta,kafića i dućana ako su udaljeni više od 200 metara.Tima su šoping centri drugi dom
Jedino je kupiti stan pametno ako se ne želi snahi dati ista prava kao i sinu.Onda ako snaha uređuje a nema nikakva prava u tom prostoru.. onda je bolje za mladu da ne ulazi u tu kuću.Ako su svekići bolesno posesivni i živčani,durasti i nemogući a mladenac mamin i tatin sin sklon švalerisanju i nezrelosti.Zato da snahica ne završi kao neke teme tu sa ŽUD-a
Bokte kaj sve kakti zreli ljudi rade da se ne bi trebali konfrontirati ,zauzeti za sebe i zamjeriti svekrvi ili puncu.
Sjednite,dogovorite se da vi uređujete kat ne oni.
Da nema zapovijedanja i pametovanja.Da se posjeti prethodno dogovaraju.Da nema tihe mise i duračine jer ste svi odrasli.To bi mogao napraviti vrli mladenac.Ne bu ga strela božja niti će ga se roditelji odreći.

[mirabelo123]

chocolatecookie kaže:

Podstanarstvo i štednja razlike do rate kredita

Ovo je računica koju jako ozbiljno uzmi u obzir. Ne da mi se sad računati, ali sam prije nekog vremena bacio neke proračune na papir i mislim da bi se dala tu fina lova skupiti.

Inače, dosta ti je lako razlučiti da li želiš svoj stan pod kreditom ili svoj kat u kući s roditeljima: kog bi rađe imao za vratom? Da li želiš imati rađe posla s bankarom ili roditeljima? Ako ti roditelji nisu Frank i Estelle Costanza, onda rađe odaberi njih, jer bankara boli dupe za tebe i tvoju ženu i tvoju djecu i tvoje želje i tvoje snove i tvoje osjećaje.

[plavi-safir]

onda ti je ova treca opcija najbolja..ali sta kaze zena na to??
jesi li nu pitao sto ona zeli ??
ti vec sve imas isplanirano samo nju nisi jos uklopio..
pazi da nam ne dodjes s temom..zelim zivjeti s njom,a ona nece s mojim roditeljima..

Zaključno, što bi mladi ljudi odabrali od ovih opcija?
Zanima me kako cure razmišljaju o svemu ovome?

[/QUOTE]

[štemajzl]

Majstor Fantaz kaže:

Roditelji su prilično normalni i recimo to tako inteligentni ljudi. Nema gnjavaže, nema upadanja u naš prostor, nema zadiranja u privatnost. Budući da su u mirovini (a nisu baš prestari ), sa njihove strane se može u svakom smislu očekivati samo pomoć. Ako ih moja buduća želi pozdraviti super, ako želi katkad zajedničku kavu super, ako ne želi opet sve super. Neće biti prigovaranja i sličnih pizdarija.
Recimo da bi imala slobodne ruke i u cijeloj okućnici bez beda. Imam sreće da su mi roditelji takvi ljudi i takva je situacija.
Ako ništa drugo u svemu ovome, budući da ova opcija zahtijeva minimalne (najmanje moguće) životne troškove, može se iskoristiti za nešto uštedjeti pa nakon nekog vremena zajedničkog živoa sa tom ušteđevinom lijepo svojim putem.

Sam sebi skačeš u usta. Ako je to sve garantirano tako divno i bajno, zašto bi se ikad pakirao i išao svojim putem?

Brijem da je cijela ova tema samo skupljanje argumenata kako da dragu privoliš da se doseli k tebi, zapravo mamici u kuću jer ti si ionako odlučio.

[cajna_mjesavina]

Meni se najbolja opcija čini biti podstanar i svaki mjesec stavljati neku lovu sa strane, koliko se može.
Ako oboje dobro zarađujete, uspjet ćete kroz nekoliko godina skupit ozbiljniji novac, tu je i statistička vjerojatnost da ćete imati bolja primanja nego sada, i onda se odlučiti ne kredit od tipa 10-15 godina.
Ovi od 30 godina su ubitačni jer koliko love ti daju, ti im vratiš više od duplo više.

Što se tiče staraca - ha ne znam. Osobno se nikad na to ne bih odlučila.
Bez obzira na očit komfor - prikrpat im se tu i tamo na ručak, čuvat će klince jednog dana, to je najjeftinija opcija, opet mi je to premala cijena za slobodu.

[ilea avis]

Ovako, slažem se sa tvrdnjom da je podstanarstvo nužno zlo....svaki mjesec lupaš lovu u nešto što nikad neće biti tvoje.
Slažem se da je dići kredit u današnje vrijeme koma, i osobno se ne bih usudila, iako i zaručnik i ja radimo.
Ali...život u istoj kući/dvorištu s roditeljima ne bih nikad nikome prepoučila. Bez obzira na to u kakvim ste vi sad super odnosima, i koliko su oni normalni i kul itd...to nikad ne funkcionira. Uvijek će postojati nesuglasice i uvijek nekom nešto neće pasati.

E sad, ne znam koliko novaca bi trebao ulupati da bi sredio taj kat za sebe i djevojku, ali možda bi najbolje bilo kad bi mogao za neke male pare srediti kat, i da tu budete koju godinu dok si ne skupite neke pare, pa onda dignete kredit i kupite nešto svoje
Ali ako imaš dosta posla s tim katom kuće da bi ga sredio, onda ti ta opcija i nije nešto...

[Na oblaku]

Iskreno, meni se opcije 1) i 2) najviše sviđaju. Na opciju 3) sumnjam da bih pristala osim kao na neku privremenu opciju od min nekoliko mjeseci. Također ne znam u kakvom ti je stanju to potkrovlje, ali nadam se da cura neće upast u zamku da ulaže svoje novce u uređivanje/renoviranje tog prostora bez da dobije neku ovjerenu potvrdu ili udio u vlasništvu. Jer veze i brakovi pucaju pa da se ne desi da je 10 god ulagala u tuđu obiteljsku kuću.

[Majstor Fantaz]

štemajzl kaže:

Sam sebi skačeš u usta. Ako je to sve garantirano tako divno i bajno, zašto bi se ikad pakirao i išao svojim putem?

Brijem da je cijela ova tema samo skupljanje argumenata kako da dragu privoliš da se doseli k tebi, zapravo mamici u kuću jer ti si ionako odlučio.

@štemajzl i plavi safir

Ništa ja još nisam odlučio i naravno da nikoga neću ni na što nagovarati jer nisam takav tip. Naravno iznijeti svoje teze i favoriziranu opciju sa zdravim argumentima ću uvijek učiniti.
A na kraju će zajednički dogovor presuditi. Nisam zadrt i naravno da ću poštivati svaku odluku drage.
Već smo mi onako ležerno i neobavezno razgovarali i oboje se složili da nisamo tipovi za 50-60 kvadrata stana, i da je idealno neka kućica sa nešto okućnice. Ali budući da sam prilično upućen u te stvari znam da je to danas nemoguće. Ne teško, nego nemoguće.

Volim razmišljati realno sa argumenima za i protiv i ne krijem da mi je ova treća opcija od nabrojanih najbliža u današnje vrijeme koliko god mi se možda ne sviđala toliko.

Da se odmah razumije, prvi sam koji bih se odvojio od staraca jer me ovo mjesto gdje sada živim ničim toliko ne privlači.
Ali koji god potez napravio u tom smjeru, veliki kredit ne gine. A budući da sam cijeli svoj dosadašnji život odradio bez lipe kredita, živio sam u svojim mogućnostima i za vrijeme studentskih dana i cijelo vrijeme od kad radim, neko dugoročno zaduživanje mi je nepoznanica i u neku ruku nezamislivo (iako naravno ne zatvorena opcija). Ali o tom teretu za vratom bih dobro razmislio. Pogotovo kada vidim ljude oko sebe koji su u banani zbog manjih kredita, npr. za auto, a kamoli još stambenih.

@štemajzl - ovo boldano: Kao što sam rekao, volim stvari pogledati sa svih mogućih strana, odnosno uzeti u obzir sve moguće rasplete.
Iako smatram da imam normalne roditelje, neću dati ruku u vatru da s vremenom ne bi došlo do nekih trzavica, sve je to za ljude.
Samo sam htio naglasiti da i ako u nekom slučaju dođe do toga, što gubim da se u tom trenutku recimo odselim?
Pa najmanji je problem u bilo kojem se trenutku odlučiti na kredit i osamostaliti.
Samo ja u samom startu razmišljam o mogućim posljedicama (zato ova rasprava) kojih mnogi postanu svjesni tek kada dobiju otkaz ili se dovedu u situaciju da nemaju za kruh.
A ja se u tu situaciju ne želim dovesti...

[štemajzl]

slafko kaže:

Uvijek će postojati nesuglasice sa susjedima tamo gdje si podstanar, a mogu postojati i s vlasnikom stana. Isto tako nesuglasice mogu postojati i sa susjedima kada si kupiš stan. Ne znam za ostatak ekipe, ali meni je daleko lakše riješit nesuglasice sa starcima nego s nasumičnim idiotima na čije pojavljivanje nikako ne mogu utjecati. Na katu iznad staraca barem znaš na čemu si i kakvi su ti prvi susjedi. Bilo gdje da odeš se možeš samo nadati da ti susjedi neće biti notorni debili i kreteni bez pametnijeg posla nego da te jebu u zdrav mozak.

Au contraire, mon ami. Ako idemo lakoćom rješavanja problema, na prvom mjestu je podstanarstvo.

U svakom trenutku imaš na raspolaganju cijeli spektar intenziteta i nije ni najmanji problem ispičkarat se s random idiotom na mrtvo ime, ako ne ide drukčije. I najvažnije - kad ti dopizdi, već sutra možeš dignuti sidro bez većih problema i bez značajnijeg gubitka ulaganja.

Nešto teže je riješiti problem kad se živi sa starcima. S njima se u komunikaciji uvijek vuku neki repovi iz prošlosti i kojekakve traume i emocionalne ucjene s obje strane i nije rijetko da nemamo obje strane koje su dovoljno razumne da A) ne bude većih problema i trzavica ili B) da su u stanju te probleme riješiti razumnim metodama. Odlazak je nešto teži zbog dosta većih ulaganja u uređenje 'kata' koji je često roh-bau.

Najveći je zajeb s nekretninom na kredu. Sa susjedima može pokušavati svašta nešto, zbog banke za vratom i kreditnog opterećenja odlazak je gotovo nemoguć u bilo kakvo dogledno vrijeme.

Majstor Fantaz kaže:

Pa najmanji je problem u bilo kojem se trenutku odlučiti na kredit i osamostaliti.

Aha, već vidim taj najmanji problem nakon što u uređenje kata ulupaš ušteđevinu i vjerojatno digneš kredu na par godina.

[slafko]

štemajzl kaže:

Nešto teže je riješiti problem kad se živi sa starcima. S njima se u komunikaciji uvijek vuku neki repovi iz prošlosti i kojekakve traume i emocionalne ucjene s obje strane i nije rijetko da nemamo obje strane koje su dovoljno razumne da A) ne bude većih problema i trzavica ili B) da su u stanju te probleme riješiti razumnim metodama.

Vjerovao ti ili ne, ne dolazimo svi iz sjebanih obitelji i nismo materijal za crnu kroniku.

[Lord Byron]

Dok je čovjek mlad i razmjerno mobilan, proskribiranost podstanarstva kao nekakvog bauka je potpuno promašena. Pustimo sad kupovinu stana za keš, ali ednostavna računica pokazuje da je uvaljivanje u dugogodišnji stambeni kredit danas i ovdje potpuna bedastoća. Ta fora "imati nešto svoje" je iluzija: dok si u kreditu, "tvoje" su jedino gaće koje imaš na guzici.

Plaćanje podstanarstva i još dodatna štednja za stan su, onak, malo sci-fi u današnjim uvjetima.

Vjerujem da ljudi koji se zgražaju nad trećom varijantom ovdje projiciraju svoje odnose s roditeljima: da postoji bilo kakvo prožimanje zajedničkih sadržaja (kuhinja, kupaonica), jednako bih se tako zgražao - ali, ako će stvari fakat biti onakve kako ih čovjek opisuje, u čemu je problem?

Nikako mi nije jasno zašto se ne bi barem pokušalo živjeti u toj kući, ne uvaliti se u velike investicije radi uređivanja dok se ne razjasni jesu li stvari fakat onakve kakvima su ih zamišljali.

[slafko]

Nitko ne garantira da će divno i bajno biti za nekoliko godina. Uostalom, previdio si mlađeg buraza koji će si, prije ili kasnije, morati postaviti ista pitanja kao OP. Dakle, majstor razmišlja sasvim okej i logično, bez ikakvih skokova u vlastita usta. Živjeti na odvojenom katu kuće nekoliko godina, a za to vrijeme štedjeti za vlastiti stan je sasvim okej opcija i osobno bih izabrao upravo nju. Kad majstor i majstorica dignu sidra i odu svojim putem, mlađi buraz se popenje kat više i stavlja pare u čarapu za svoj stan. I tak... Sve lijepo lagano bez nepotrebnih sranja.

[slafko]

Uvijek će postojati nesuglasice sa susjedima tamo gdje si podstanar, a mogu postojati i s vlasnikom stana. Isto tako nesuglasice mogu postojati i sa susjedima kada si kupiš stan. Ne znam za ostatak ekipe, ali meni je daleko lakše riješit nesuglasice sa starcima nego s nasumičnim idiotima na čije pojavljivanje nikako ne mogu utjecati. Na katu iznad staraca barem znaš na čemu si i kakvi su ti prvi susjedi. Bilo gdje da odeš se možeš samo nadati da ti susjedi neće biti notorni debili i kreteni bez pametnijeg posla nego da te jebu u zdrav mozak.