Naši stihovi

[Akinetoh blues]

Daj oprosti zbog predhodnog posta mislio sam da ideš na tvrdu kartu, pa odgovorio tako, jebiga izvini mojim slabim živcima.

[Akinetoh blues]

No. 9

sirota gospođa n. ima godina napredak,
osamdeset i više
cijeli život bijaše joj bajka dok nismo došli mi
sirota gospođa n. Nije joj se baš svidio razlog zbog kojeg smo došli
zar ima veze da nas kalašnjikovi traže! Eh, pa da to razlog bude što se skrili kod nje.
Prazan trosoban stan vapi za dušama gospođo n. Ona rekla i...
... i mi ušli.
Ostali nisu baš puno pričali s njom, a ja sam s njom divano pijan i drogiran cijelu veče
Bila mi to relaksacija u ono doba, ko da ja želim nekoga da ubijem osim sebe
Kako se smijala i žestila, bila je totalno luda.
Neki su mislli da me mrzi, ma koješta prozreo ja njenu dušu,
Ona je mizantrop za pet, bože kako smo se dobro našli,
Pričao bih joj kako sam neku opalio, smijala se kao da je ona opaljena toga časa
Nekada bih izvadio svoje međunožje i mahao s njim, orila se kuća od njenog smijeha,
Bože kako je bila luda sirota gospođa n.

[carica]

+i bi dijete, po vokaciji žensko; izvedenica:žena.

od mene odvaljena.
svježeg ljubavnog mirisa još neosušenih poljubaca, takva bi željela dočekati jutro.

+i bi sestra.

kakva-takva. neloša.
jedino što je izvjesno – starija.

+i bi dijete.

od oca i matere.
živo, boležljivo, ali tvrdoglavo; otporno na ruku.

+i bi prijatelj.

za poginuti.
na kraju blago u Gospodinu preminuo nakon duge i teške laži.

+i bi ljubavnica.

topla i mekana.
svilenih bedara.

+i bi žena.

pronađena.
udomljena.
zavoljena.
čista.


+i bi želja
što tek će biti ostvarena.
sanjala sam to.

[Latica]

spustili su me na zemlju
iz nebeskih visina,
kad sam vec skoro dodirnula zvijezde...
uhvacena u vrtlog zivota,
uznemirena nemirima svijeta,
gore sam zaboravila srce;
pa sad skoro vise ni ne placem ,
rijetko se smijem;
jesen je za mene sad tek jesen, nista vise:
tmurno godisnje doba
puno sivila i kise...,
...a ni proljece ne cvate
novim idejama.

no, nocu jos uvijek promatram
zvijezde
...i moje srce...
cekam trenutak da napustim svijet:
sanjam o povratku,
pripremam krila za let...

[kameni kamen]

nije to više ni osjećaj
samo pitanje
igrati se ljudske igre?
ljubavi, života i smrti..
a kako sam nekad igrao dobro
ili
sjediti samo mirno
ne raditi ništa
proljeće dolazi
a trava raste sama po sebi

[Akinetoh blues]

Moja vrba

primjetio sam danas da su vrbi otkidali par grana
usuđujem se reći mojoj vrbi
znam da nije moja
za deset godina možda tu bude neka kuća
ali svejedno neka bude moja za ovo kratko vrijeme
ili svoja
to ne mogu nikako doznati od nje jer me ona samo sluša
kolike smo sitne sate proveli zajedno
kada me č(ć)udav Ja umori i melanin preplavi
danas sam sijeo na klupu i gledao je i pao
zaoboravio sam da ta klupa ima i svoje vrijeme starosti
pa sam ipak sijeo u skladu s tim
volio bih da nije ovdje
volio bih da je daleko
bože kako je divna ova ljepota u mojim očima

[cukili]

Sve Njemu,snove Njemu
breze i lišće i prijatnu
težinu prošlih godina,
školjke mojih cežnji,sva
nadanja Njemu dajte.

Njega je vrijeme ucinilo
zaboravnim, a mene ce uciniti
neranjivom i bit cemo odvojena
življenja, bez spona što su pukle
jedne tople jesenske noci.

Moje se srce opire u šaci ,
ono je krvavim srebrom
zaboravljena voda.

Hoce li se prijatelj moj ikada vratiti
u predvecerje jedne tople jesenske noci?????

[Kesten]

Zagreb - Bregana


Vozio sam, prije godinu dana
prema hrvatsko-slovenskoj granici
Zvao sam tu obijest idejom

Ostavio sam auto na praznom parkiralištu
Stajao je sam pokraj autoputa
Dvjesto metara dalje
izmijenio sam par riječi s graničarom.
Potom sam nazvao prijateljicu - "Pogodi gdje sam!"

Dućan uz cestu bio je suh i natrpan stvarčicama
Uzeo sam sladoled, izašao, vratio se autu.
Sjedio sam kraj ceste i gledao prolazeća vozila
Potom suho kamenje, šljunak i zemlju.

Bilo je sunčano. U zraku se osjećao lagani miris olova.
Dalje od ceste pružala su se polja.
Obzor su ispunjavala brda.

[carica]

ne znam da li još uvijek
s pogledom na Ilicu
stoji grafit koji pita kako si?
svaki puta pomislim:
nisam sama

i dodam upitnik,
za svaki slučaj

[Akinetoh blues]

Kanoni

strahota je stvorila boga u čovjeku
što je strahota veća to je prisutnost boga bliža
takav bog stvori put
da ubijaš za cilj,
za plemenitu ideju - ono što već životu pripada
no dok ne shavtiš da si radio to zbog toga što si ti to htio raditi
ne pozivaj se na takvog boga
ako ti se obrati slušaj jer za tebe - ono što životu pripada
odbijajući,
neće biti moguće
dok takav bog ne ispovjedi tebe
živjeti ćeš u grijehu.

Ili sve to naposljetku bješe tvoja savjest.

[tofu]

MOM OCU RAELU

Dvije milijarde tona koštanog brašna
Dopremili su vanzemaljci u moje dvorište
A susjedi zatvaraju oči
Prave se da nisu čuli škrip guma
I policiji govore da je to ovdje već poduže
Lažovi – gnjide
Nemaju muda!

[Akinetoh blues]

**

na sastancima jedne bezdušne državne kompanije
bilo je izričito važno da sijedimo u krugu
tijana je bila prekrasna djevojka
apsolventica ruskog i engleskog, ovo druženje malo je zaskočilo,
njeno napredovanje
često mi je tako inteligentno pričala o bulgakovu
odnosno o majstoru i margariti i ostalim klasicima
da sam sve češće postajao svjestan svoga neznanja
a viceve kako je pričala, bože
da nismo bili tu grčio bih se od smjeha
međutim uz sve te proklete hostije
gotovo da sam mislio da ću postati čempres
imao sam samo jednu želju tada
da ako već treba da budem čempres neka bude to na mom otoku
a ne ovdje među ogradama i aprtmanima kako sam ih ironično nazivao
u tijanu gotovo da sam bio zaljubljen
ali vrijeme mi nije bilo sklono ljubavi
iako je državna kompanija doduše potica danonoćno jebanje
rajko vječiti gost, srednjoviječni čovjek izgubio je nevinost tu
rajko je bio strašno dobar čovjek međutim kao što rekoh...
tijanin sjaj sve se više gubio u podočnjacima i sjeti
tako da smo sve više postajali slični
moj sjaj i moje sve izgubilo se već prvi dan
službenici su mislili valjda po prvom dojmu da sam razjareni bik
pa su me izboli kao da sam četverostruki
tijana mi je počela govoriti pomalo o sebi na klupama ispod hrastova
lizala je slike i pušila puno trave u svoje vrijeme
kaže da je bila pomalo promiskuitetna
tada me pogledala u međunožje ja sam je gledao u oči
naposljetku i ona
isijavala neka tuga iz njenih očiju a iz mojih, e da se mogu sijetiti
ali svakako nije bilo nešto što je pozivalo na nešto
da smo se sreli barem godinu dana prije, bože kako bi nam bilo dobro
mislio sam se pa što ti radiš ovdje
da se sudbina tako polomi iz čejifa nekog hoffmana ili suncokreta,
malo dima i dobrog seksa
kaže da je vidjela zmaja koji je guši
pa da te tako ruše zipreksama i benzodiazepinima, naposljetku prozakom,
totalno je potonula – što samo samo zato što je vidjela zmajeve
pa ja sam išao jednoga jutra nakon sedam sati motorne pile u mislima
umiti se morem i strmoglavio se niz polukosu liticu među sva sreća
doista prijeteće hridi,
mislio sam da je more deset centimetara daleko od mojih ruku
doista sam se pošteno umio i naposljetku kada su svi moji pajdaši
skočili u more da ma pitaju što mi bi,
totalno mokri u decembru grčili smo se od smjeha, bože da nas je netko tada vidio
međutim tijana se sijetila nečega što sam ja u šali rekao na klupi
i rekla mi da sam u šali pogodio istinu.
tijana je izgubila nevinost sa ocem kao i njene dvije mlađe sestre,
a otac po izlikom ne dolaženja kući i možda zmajeva
sada već pod drugi put doveo tu, nitko ne bi ni posumljao u njega
možda ne bi ni ja, on je ugledni glumac u HNK,
tijana i ja otišli smo istoga dana ona je dobila otpust,
a ja sam otišao,
šefica mi je napisala otpust po pritiskom viših joj državnih sila.

[Kesten]

Dat ću vam sve


Tko god jeste, što god mogu
Dat ću vam sve

Ako nešto date natrag, primit ću to
I pokloniti nekom drugom tko želi još više

Što više prihvatite, više ćete me poznavati
Stvorit ćemo novi svijet, vi i ja
Kroz naše davanje i primanje

A potom još jedan, pa sljedeći,
pa još njih desetke i stotine

Davanje će trajati i stvarati
Kao što je nama dano
I kao što smo stvoreni

[kameni kamen]

samo nemoj nikada
nemoj voljet drugoga
nemoj nikad ljubavi
moje srce raniti

tvoje srce to već zna
koliko te volim ja
jer poljubac svaki tvoj
cijeli život znači moj

[carica]

budi strpljiva
nema veze
doći će
doći će kad se makneš s prozora
kad prestaneš čekati
nemoj se zavaravati lošim tranzitima
budi strpljiva
ti to možeš
ti to želiš
bezuvjetno
tako si nakanila
kad si srce objesila na jarbol
da vijori
prestani se tješiti
otvori oko i vjeruj:
između trepavica i suze stane jedan cijeli svijet
njega ti nitko ne može uzeti

budi strpljiva
i blaga
oprosti psovke
one nisu za tebe
pokušaj zaspati
zagrlivši vlastito tijelo
i sjeti se:
nije mala stvar
znati da te je netko
nekad
nekako
makar malo
volio


budi strpljiva
i ne boj se
gore visokog
dolje tvrdog
ne usudi se
zavjetovati na šutnju
tvoja je ljubav naizust

mokro poljubi
zagrli
ne puštaj
sjedni u trenutak
spoji trepavice
dlanove
trbuhe
prišij se
za ljubav svog života

jer to je jedino vrijedno
sve se ostalo može zamijeniti
sa ili bez

[Akinetoh blues]

***
sijedim i dopuštam vremenu da se oduzima samo od sebe
gutam dim i pravim društvo malom parku pokraj suterena
otpuhujem u tobogan da osjeti moj dah
nije vrijeme da se dijeca spuštaju
niti da se ja penjem
u moje vrijeme tobogani su imali žilete
to je bila baja baba roga da se za koga zastraši
moja leđa nisu dale krvi da se publicira koji prazan redak
sijedim nedjelja i bestarij posvuda
socijalnog relazima da okreneš glavu
zagorje mala šetnja par koraka
ispračam katolike iz crkve
gunjđaju u bradu, djevojke lete u dm
sused otvrio prozore i pušta zagrebački rock'n'roll
zaleti se i riblja čorba i ostalo ex yu
sijedim i mislim ex yu
ex yu
ex yu
i ponavljam
ex yu
ex yu
sused mi maše kroz prozor i smije se
zajebant stalno pričamo o tome

[cukili]

Kada me gleda jutro, ja šutim,
nijemo tecem, a na mostovima
me docekuju ljudi i lažu mi
da su im drage moje obale.........


Bojim se podneva
jer su raskrsnice blizu
i moram misliti brzo
odlucivati hrabro,
a nemogu?

[Akinetoh blues]

I dio

puno sam toga rekao lošega o tebi u sebi
a i tebi na pokretnim skalama papeso kada putujem dole
klanjam se demonu i samo mijenjam lica od klaunova
mijenjam oči i mijenjam lica
i što sam dole više to sam veći i to sam ljepši
putujem na kamenoj kocki zavezana dva satira me prate
i što sam više dole to sam fatalniji i to sam opušteniji

tada u malom pansionu drhtim i čekam pečat auguri

bježim preko mora via italija
moj prijatelj nije ustupio pravdi izrezao vene i vratio se kući
na isti dan, pokoj mu duši

tada među plahtama mala igra karata kao da bacaš klikere
baš bila ta arkana gospodin bio oduševljen i rekao auguri
i dao mi jarčeve kopite i rep i krila šišmiša
kada sam zakročio u akademiju takav
pitao sam neku makedonku u redu što to znači auguri
prošao si rekla je u šoku

[Kesten]

Da mi je samo

Lupiti svakog tipa šakom u rebra
i pljusnuti po dupetu svaku koku

Pogladiti po kosi svako dijete
Zgaziti svakog diktatora kao žohara

Okrenuti svaki kamen
Zavrtiti svaku ploču

Plesati divlje kose na rok
putenim nimfama uz bok

Trčati po mjesečevoj stazi
Livadom, preko potoka, do vrha

Biti kost u ruci pračovjeka
Zub u raljama reptila

Zamagliti čelo voljene žene
Biti uspomena na zalazak sunca
ili tek želja jedne sjene

[...nEvrmajnd...]

Bol
Besmisao
praznina
Tupilo
To je sve što sad imam
Zašto živim?
Ja ne zaslužujem život
Ne želim ga
Želim nestati
Zauvijek
Što me još drži ovdije
To se često pitam
A tada se sjetim
Sitnih trenutaka sreće
I još mi je gore
I pitam se
Jesam li ovdije zbog tih trenutaka
Ili zbog mora tuge
I dosade
Ali na to pitanje
Nikad neću saznati odgovor
Zašto ga uopće tražim
Jer ne mogu živjeti kao drugi
Ne mogu se prepustiti
Da me rijeka života nosi
I da me vodi gdje želi
Sve tako predviđeno
Monotono
Jadno
Ali nemam snage
Oduprijeti se
Promijeniti to
Samo puštam suze da teku
I ne poduzimam ništa
I mrzim se
Jer sam tako slaba
I nesposobna
Da uhvatim život u svoje ruke
Nemam snage da se borim
Gubim ovu bitku
Tek sam ju započela
A več gubim
Puštam da me tuču
Dok ne zasvira kraj
Smrt
A tada ču sretna
Što je sve gotovo
A tužna
Što se nisam borila
Otići ću
I nema me više
Nema..