Sve je danas zatrovano, hrana, voda, zrak, tlo, ideje i misli, sve posjeduje otrove u tragovima ili je samo po sebi otrov u najočitijem smislu.
Dok se otrovi koji ponekad mogu biti i korisni drže u malim bočicama, visoko na policama najviših ormara, ili u dubini i tmini ladica, van dohvata djece, ima mjesta gdje se ti zagađivači drže na otvorenome.
Pa hlape i isparavaju, pa se udišu ta isparavanja.
A najgori su otrovi koji djeluju polako, ispočetka nezamjetno
kao što je ODBOJNOST, ŽUDNJA, PONOS, SMETENOST, a sve se
to nakupi kao neznanje.
Pa dok neznanje samo po sebi nije grijeh, jer svi mi počinjemo od ne-znanja, otrov neznanja nije manjak intelekta, već nedostatak svjesnosti.
Stvarnost je teško "pročitati" kada djeluju otrovi koje pronalazimo u predrasudama, ograničenjima, predumišljajima.
Dok je naše fizičko tijelo uvjetovano, duh je neuvjetovan, zbog silnih potencijala koji se skrivaju u njemu. Ali otrovi djeluju tako da daju primitivni osjećaj takvom zatrovanom duhu da je slobodan, punovrijedan, i poželjan kao različit koje mu ne daje pozitivnu osobnost.
Zatrovana osobnost ima malo stvarne svjesnosti, jer svoje morbidne fascinacije kao odbojnost spram drugih svjetonazora, žudnjom za tumačenjem (svoje) istine, naglašenim egom i intelektualnom smetenošću ne mogu podnjeti ništa što se kosi sa njihovim poimanjem slike stvari.
Fascinantna distrakcija kao posljedica djelovanja otrova očitava se u ometenosti manifestacijom vlastite energije, odbojnosti spram pozitivnih emocija i neurotičnošću.
Kao što je jedino promjena konstanta ovog svijeta, tako se mijenjaju i otrovi i njihovo djelovanje. U skladu sa svojim vremenom, različiti su po sastavu i djelovanju.
Uvijek prisutni i u malim količinama, stvaraju i pojačavaju "imunitet", jer sadrže jedan blagoslov koji pronalazima u nama dok se trudimo da duhovno nadrastemo.
Kako se trudite da nadrastete ograničenja vlastitih otrova??