Natrag   Forum.hr > Društvo > Psihologija

Psihologija Vodič kroz um i ponašanje za entuzijaste. Podforum: Psihokauč

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 14.12.2017., 16:32   #1
Odnos kao u lošem braku

Naslov je ovaj,jer sam nekada znao kliknuti u prolazu na temu o lošem braku,gdje su dvoje ljudi u odnosu u kojem ne valjaju,ali zbog djece,neriješenog stambenog pitanja ili nećeg trećeg ostaju i dalje u tom lošem odnosu,često puta samo kao neki površni poznanici.

E,u takvoj nekakvoj situaciji sam još uvijek ja,naravno nadam se ne još dugo,ali nisam financijski skroz neovisan i teško je krenuti samo tako rentati stan.Budimo realni,nije Hrvatska neki zapad.

Naravno ne radi se o ženi,curi nego o osobi koju više niti ne nazivamo otac!

Da odmah na početku napomenem,ne smatram se ja nikakvim savršenim,odličnim i ostalo,međutim s druge strane se nalazi osoba koja odkad znam za sebe je odlučivala o našim životima (ne samo djece dok su bila mala,nego i žene i gdje god je mogao) od biranja odjeće,obuće koja se njemu sviđa,do podizanja svakavih potvrda,biranja škola,apsolutno sve .Neke od tih stvari nisu bile niti loše,tada je čak bilo dobro imati taj lakši put,ali sve je to od nas napravilo još veće invalide,uvjeravajući cijelo vrijeme da su neke stvari rezervirane za pametnije od poslova,a poznajem danas svoje vršanjake koji nikada nisu bili nešto bolji od mene,ali eto naučili su i rade odlične poslove.On nije bio nikad fizički,ali psihički zlostavljač definitivno je-za neke njemu neomiljene-mene.

Sve to mu je pomoglo da danas,kada nisam financijski neovisan,on postaje osoba koja i ono malo što imam iza sebe,ponajprije majku okreće protiv mene,uništava me i prikazuje me kao nešto najgore.Da ne idem u detalje,igra poprilično poznatu igru (tipa pomoć oko zaposlenja,što nije baš lako sam čak niti u nekim lošijim firmama) i onda ne radi po pitanju toga ništa,eventualno napravi neku situaciju u kojoj ja ispadam osoba koja to ne želi,koja želi neki dobar posao (a prihvatio bi najniže stvari,ali radije u svojoj struci - i tu ispod razine obrazovanja).Ima i ostalih primjera,čak i banalnih,u kojima ja kao neki nepopravljivi optimist da ti to krv nemože napraviti-ja ispadam gad.

Kako se uz milijun drugig problema,već i uvjerenosti da nisam sposoban za ništa,iskoprcam i krenem na put sam,i da se pomirim da imam uza sebe velikog neprijatelja.
Noviherceg is offline  
Odgovori s citatom
Old 15.12.2017., 09:51   #2
Quote:
Noviherceg kaže: Pogledaj post
Naslov je ovaj,jer sam nekada znao kliknuti u prolazu na temu o lošem braku,gdje su dvoje ljudi u odnosu u kojem ne valjaju,ali zbog djece,neriješenog stambenog pitanja ili nećeg trećeg ostaju i dalje u tom lošem odnosu,često puta samo kao neki površni poznanici.

E,u takvoj nekakvoj situaciji sam još uvijek ja,naravno nadam se ne još dugo,ali nisam financijski skroz neovisan i teško je krenuti samo tako rentati stan.Budimo realni,nije Hrvatska neki zapad.

Naravno ne radi se o ženi,curi nego o osobi koju više niti ne nazivamo otac!

Da odmah na početku napomenem,ne smatram se ja nikakvim savršenim,odličnim i ostalo,međutim s druge strane se nalazi osoba koja odkad znam za sebe je odlučivala o našim životima (ne samo djece dok su bila mala,nego i žene i gdje god je mogao) od biranja odjeće,obuće koja se njemu sviđa,do podizanja svakavih potvrda,biranja škola,apsolutno sve .Neke od tih stvari nisu bile niti loše,tada je čak bilo dobro imati taj lakši put,ali sve je to od nas napravilo još veće invalide,uvjeravajući cijelo vrijeme da su neke stvari rezervirane za pametnije od poslova,a poznajem danas svoje vršanjake koji nikada nisu bili nešto bolji od mene,ali eto naučili su i rade odlične poslove.On nije bio nikad fizički,ali psihički zlostavljač definitivno je-za neke njemu neomiljene-mene.

Sve to mu je pomoglo da danas,kada nisam financijski neovisan,on postaje osoba koja i ono malo što imam iza sebe,ponajprije majku okreće protiv mene,uništava me i prikazuje me kao nešto najgore.Da ne idem u detalje,igra poprilično poznatu igru (tipa pomoć oko zaposlenja,što nije baš lako sam čak niti u nekim lošijim firmama) i onda ne radi po pitanju toga ništa,eventualno napravi neku situaciju u kojoj ja ispadam osoba koja to ne želi,koja želi neki dobar posao (a prihvatio bi najniže stvari,ali radije u svojoj struci - i tu ispod razine obrazovanja).Ima i ostalih primjera,čak i banalnih,u kojima ja kao neki nepopravljivi optimist da ti to krv nemože napraviti-ja ispadam gad.

Kako se uz milijun drugig problema,već i uvjerenosti da nisam sposoban za ništa,iskoprcam i krenem na put sam,i da se pomirim da imam uza sebe velikog neprijatelja.
Koliko imaš godina? Nisam skužila zašto ne možeš biti financijski neovisan? Jesi student ili si završio školu/faks ?
Eto zanimaju me ta pitanja pa ću nastaviti kada dobijem iste.

I samo bih se osvrnula na dio "velikog neprijatelja".
Znam jednu situaciju gdje je od jednog momka otac bio baš takav. Non stop kritiziranje; nisi dobro napravio, zašto ne možeš bolje, jesi li lijen, kriv si za ovo ili ono, jesi ovo ili ono...takav je bio njihov način ponašanja, tj očev. Ali ono što sam vidjela je da se taj otac ponaša tako kako se sin ne bi opustio nego kako bi ga "negativna kritika" pogurala za naprijed da se bori za sebe. Vjerojatno je on mislio ako sina podržava i ako ga ohrabruje i govori mu "bravo" da od njega, u narodu rečeno, neće biti ništa. Stara zahrđala škola. Ne kažem da takav način podržavam, ali, jeli, tako neki i funkcioniraju. S druge strane, vjerujem da bi ti lakše bilo da si financijski neovisan i da imaš svoj krov i svoj mir. Često se znaju popraviti odnosi kada ljudi ne žive pod istim krovom.
__________________
Imam ništa, idem na sve.
Maclbeth is offline  
Odgovori s citatom
Old 15.12.2017., 14:24   #3
Baci oko na ovu temu.
__________________
#HoldMyRakija
Leteća is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.12.2017., 13:55   #4
Quote:
Noviherceg kaže: Pogledaj post
Naslov je ovaj,jer sam nekada znao kliknuti u prolazu na temu o lošem braku,gdje su dvoje ljudi u odnosu u kojem ne valjaju,ali zbog djece,neriješenog stambenog pitanja ili nećeg trećeg ostaju i dalje u tom lošem odnosu,često puta samo kao neki površni poznanici.

E,u takvoj nekakvoj situaciji sam još uvijek ja,naravno nadam se ne još dugo,ali nisam financijski skroz neovisan i teško je krenuti samo tako rentati stan.Budimo realni,nije Hrvatska neki zapad.

Naravno ne radi se o ženi,curi nego o osobi koju više niti ne nazivamo otac!

Da odmah na početku napomenem,ne smatram se ja nikakvim savršenim,odličnim i ostalo,međutim s druge strane se nalazi osoba koja odkad znam za sebe je odlučivala o našim životima (ne samo djece dok su bila mala,nego i žene i gdje god je mogao) od biranja odjeće,obuće koja se njemu sviđa,do podizanja svakavih potvrda,biranja škola,apsolutno sve .Neke od tih stvari nisu bile niti loše,tada je čak bilo dobro imati taj lakši put,ali sve je to od nas napravilo još veće invalide,uvjeravajući cijelo vrijeme da su neke stvari rezervirane za pametnije od poslova,a poznajem danas svoje vršanjake koji nikada nisu bili nešto bolji od mene,ali eto naučili su i rade odlične poslove.On nije bio nikad fizički,ali psihički zlostavljač definitivno je-za neke njemu neomiljene-mene.

Sve to mu je pomoglo da danas,kada nisam financijski neovisan,on postaje osoba koja i ono malo što imam iza sebe,ponajprije majku okreće protiv mene,uništava me i prikazuje me kao nešto najgore.Da ne idem u detalje,igra poprilično poznatu igru (tipa pomoć oko zaposlenja,što nije baš lako sam čak niti u nekim lošijim firmama) i onda ne radi po pitanju toga ništa,eventualno napravi neku situaciju u kojoj ja ispadam osoba koja to ne želi,koja želi neki dobar posao (a prihvatio bi najniže stvari,ali radije u svojoj struci - i tu ispod razine obrazovanja).Ima i ostalih primjera,čak i banalnih,u kojima ja kao neki nepopravljivi optimist da ti to krv nemože napraviti-ja ispadam gad.

Kako se uz milijun drugig problema,već i uvjerenosti da nisam sposoban za ništa,iskoprcam i krenem na put sam,i da se pomirim da imam uza sebe velikog neprijatelja.
Ne moras ni biti savrsen i odlican da bi se pokrenuo.
I ne smijes dozvoliti da te itko, pa i tvoj otac, uvjeri u to.

Kako da se maknes?
Jednostavno moras zivjeti svoj zivot i prerezati spone s tim covjekom jer s vremenom nece biti nista bolje.
Nemas dosta novca? Stvori ga, nadji posao SAM. Ne znam koje si struke.

NIJE BITNO sto ce tvoj otac misliti o tome, rentaj stan makar s cimerima, nakon sto nadjes posao, lijepo doma spakiraj torbe i makni se. Pripremi se na salve uvreda u tom trenutku, ali probaj se ne obazreti. Okreni se i izadji van.

Quote:
Maclbeth kaže: Pogledaj post

I samo bih se osvrnula na dio "velikog neprijatelja".
Znam jednu situaciju gdje je od jednog momka otac bio baš takav. Non stop kritiziranje; nisi dobro napravio, zašto ne možeš bolje, jesi li lijen, kriv si za ovo ili ono, jesi ovo ili ono...takav je bio njihov način ponašanja, tj očev. Ali ono što sam vidjela je da se taj otac ponaša tako kako se sin ne bi opustio nego kako bi ga "negativna kritika" pogurala za naprijed da se bori za sebe. Vjerojatno je on mislio ako sina podržava i ako ga ohrabruje i govori mu "bravo" da od njega, u narodu rečeno, neće biti ništa. Stara zahrđala škola. Ne kažem da takav način podržavam, ali, jeli, tako neki i funkcioniraju. S druge strane, vjerujem da bi ti lakše bilo da si financijski neovisan i da imaš svoj krov i svoj mir. Često se znaju popraviti odnosi kada ljudi ne žive pod istim krovom.
Ne bih rekla da je ovo taj slucaj, najvise zbog ovoga:

osoba koja odkad znam za sebe je odlučivala o našim životima (ne samo djece dok su bila mala,nego i žene i gdje god je mogao) od biranja odjeće,obuće koja se njemu sviđa,do podizanja svakavih potvrda,biranja škola,apsolutno sve .Neke od tih stvari nisu bile niti loše,tada je čak bilo dobro imati taj lakši put,ali sve je to od nas napravilo još veće invalide,uvjeravajući cijelo vrijeme da su neke stvari rezervirane za pametnije
Sve to mu je pomoglo da danas,kada nisam financijski neovisan,on postaje osoba koja i ono malo što imam iza sebe,ponajprije majku okreće protiv mene,uništava me i prikazuje me kao nešto najgore.Da ne idem u detalje,igra poprilično poznatu igru (tipa pomoć oko zaposlenja,što nije baš lako sam čak niti u nekim lošijim firmama) i onda ne radi po pitanju toga ništa,eventualno napravi neku situaciju u kojoj ja ispadam osoba koja to ne želi,koja želi neki dobar posao (a prihvatio bi najniže stvari,ali radije u svojoj struci - i tu ispod razine obrazovanja).Ima i ostalih primjera,čak i banalnih,u kojima ja kao neki nepopravljivi optimist da ti to krv nemože napraviti-ja ispadam gad.




Frajer je toksican i manipulativan i emotivno ce razoriti autora topica do kraja ukoliko se ovaj ne makne.
TincH is offline  
Odgovori s citatom
Old 23.12.2017., 09:00   #5
Quote:
TincH kaže: Pogledaj post
Ne moras ni biti savrsen i odlican da bi se pokrenuo.
I ne smijes dozvoliti da te itko, pa i tvoj otac, uvjeri u to.

Kako da se maknes?
Jednostavno moras zivjeti svoj zivot i prerezati spone s tim covjekom jer s vremenom nece biti nista bolje.
Nemas dosta novca? Stvori ga, nadji posao SAM. Ne znam koje si struke.

NIJE BITNO sto ce tvoj otac misliti o tome, rentaj stan makar s cimerima, nakon sto nadjes posao, lijepo doma spakiraj torbe i makni se. Pripremi se na salve uvreda u tom trenutku, ali probaj se ne obazreti. Okreni se i izadji van.

Ne bih rekla da je ovo taj slucaj, najvise zbog ovoga:

osoba koja odkad znam za sebe je odlučivala o našim životima (ne samo djece dok su bila mala,nego i žene i gdje god je mogao) od biranja odjeće,obuće koja se njemu sviđa,do podizanja svakavih potvrda,biranja škola,apsolutno sve .Neke od tih stvari nisu bile niti loše,tada je čak bilo dobro imati taj lakši put,ali sve je to od nas napravilo još veće invalide,uvjeravajući cijelo vrijeme da su neke stvari rezervirane za pametnije
Sve to mu je pomoglo da danas,kada nisam financijski neovisan,on postaje osoba koja i ono malo što imam iza sebe,ponajprije majku okreće protiv mene,uništava me i prikazuje me kao nešto najgore.Da ne idem u detalje,igra poprilično poznatu igru (tipa pomoć oko zaposlenja,što nije baš lako sam čak niti u nekim lošijim firmama) i onda ne radi po pitanju toga ništa,eventualno napravi neku situaciju u kojoj ja ispadam osoba koja to ne želi,koja želi neki dobar posao (a prihvatio bi najniže stvari,ali radije u svojoj struci - i tu ispod razine obrazovanja).Ima i ostalih primjera,čak i banalnih,u kojima ja kao neki nepopravljivi optimist da ti to krv nemože napraviti-ja ispadam gad.




Frajer je toksican i manipulativan i emotivno ce razoriti autora topica do kraja ukoliko se ovaj ne makne.
šteta je već učinjena. ali nije uništen, jer barem može raditi, i zaraditi. ako bi se maknuo iz tog doma, možda ima šanse. jer to kako se otac ponaša prema njemu je već u autoru topika, taj odnos ostane kao dio autora, sigurno je prekritičan prema sebi, to je naučio iz odnosa sa starim, i tu automatiku je teško izbaciti iz sebe. to postane dio ličnosti. ona tjeskoba, i osječaj da nešto ne valja s nama. to je od toga.
__________________
And although my eyes were open wide
They might have just as well been closed..
Kymatica is offline  
Odgovori s citatom
Old 23.12.2017., 10:50   #6
Ostane da.
Ali protiv toga se mora i treba boriti.

Moj otac sere po meni i ogovara me pred rodbinom i dan danas kad nemam nikakve veze s njime.
Gdje bih dosla da se obazirem na sve to, da nisam odjebala njegova sranja i sama se bacila stvarati svoj zivot i nacin zarade?

Da je bilo lako, nije. I dan danas ustajem nikakva ali kad se sjetim koji mi je cilj odmah se pokrenem. Cilj mi je biti psihicki i emocionalno slobodna osoba i sama sebi 'roditelj'.

Radije placam podstanarstvo nego da savijam ledja pod njegovim maltretiranjima kako bi mi ostao pokoji kvadrat.
TincH is offline  
Odgovori s citatom
Old 23.12.2017., 16:54   #7
Quote:
TincH kaže: Pogledaj post

Da je bilo lako, nije. I dan danas ustajem nikakva ali kad se sjetim koji mi je cilj odmah se pokrenem. Cilj mi je biti psihicki i emocionalno slobodna osoba i sama sebi 'roditelj'.

Radije placam podstanarstvo nego da savijam ledja pod njegovim maltretiranjima kako bi mi ostao pokoji kvadrat.
Bravo! Cestitam ti na snazi da si se sama izvukla iz situacije koja ti ne odgovara. Veoma me iritira kada odrasli ljudi kukaju na roditelje, umesto da se sami pokrenu i prihvate neke neugodnosti koje neminovno idu uz osamostaljivanje. Ali, mnogim ljudima je draze da zive na tudj racun i da jos kukaju na uslove zivota.

Autore, iako ti se ne dopada savet, ali moras se pokrenuti. Pa sta, ako ti se za pocetak nudi losija firma? Nemas radnog iskustva, mnoge stvari tek trebas da naucis i morao bi biti zahvalan za sansu koju ti pruza firma da krenes svojim putem. Ti zamisljas sebe kao zvezdu koja ce sa neba da padne u firmu gde te cekaju sirom otvorenih ruku sa visokom platom? Tvoj stav prema zivotu je prilicno razmazen i obesan, trebao bi to da promenis. Nije ti otac kriv za tvoj neuspeh u zivotu, to jest, tvoju nesamostalnost, nego si ti previse komotan. Znam da nije prijatno cuti istinu ovako direktno, ali ti najbolje znas sta ti je vaznije u zivotu, da li komoditet i zivot na tudj racun uz stalne propovedi ili muska, zrela samostalnost, pa makar i po cenu teskog pocetka. Niko od nas nije poceo na vrhu, nego se tamo dolazi korak po korak. Razmisli malo o svojim prioritetima i onda tako postupi.
__________________
*Per aspera ad astra.*
AlessandraB is offline  
Odgovori s citatom
Old 23.12.2017., 19:01   #8
Hvala Alessandra.
Ne mogu reci da sam gotova, to je dugotrajna borba koja traje godinama i iz dana u dan je izazov. Treba biti jako ustrajan i vrlo svjestan svega sto se dogadja, sto se govori i kako. Moras voditi razgovore koncentrirano i stopirati svaku emocionalnu reakciju koju bi mogao imati pred tim ljudima. To je borba koja traje cijeli zivot i uzasno je vazno stvoriti si svoje utociste, bilo da je to posao, hobi, svoj stan, sport neki, zena, muz, cura, obitelj, prijatelji....

I kad se odselis i osamostalis ponekad i dalje trebaju godine da se emotivno skroz odvojis i ima uzasnih dana, kad jedva da mozes ustati ili tijekom razgovora izbacis iz sebe nesto pogresno pa te osoba opet ulovi nespremnog i napadne. Da ne pricam o blagdanima koji su nocna mora u tim situacijama.

Ali zbilja nema druge nego da covjek skupi muda i otisne se svojim putem.. naravno da ima sumnji u sebe i da je koma tesko i ocajno ponekad ali to je zbilja jedini izlaz.

Jer ima puno dobrih dana, kad se probudis u svom miru, sretan, i pred sobom imas dan pun stvari koje su samo tvoje i koje si sam odabrao raditi, i zivot kojeg si si sam kreirao i to je zbilja sasvim dovoljno za srecu.
TincH is offline  
Odgovori s citatom
Old 23.12.2017., 20:25   #9
Quote:
TincH kaže: Pogledaj post
Hvala Alessandra.
Ne mogu reci da sam gotova, to je dugotrajna borba koja traje godinama i iz dana u dan je izazov. Treba biti jako ustrajan i vrlo svjestan svega sto se dogadja, sto se govori i kako. Moras voditi razgovore koncentrirano i stopirati svaku emocionalnu reakciju koju bi mogao imati pred tim ljudima. To je borba koja traje cijeli zivot i uzasno je vazno stvoriti si svoje utociste, bilo da je to posao, hobi, svoj stan, sport neki, zena, muz, cura, obitelj, prijatelji....

I kad se odselis i osamostalis ponekad i dalje trebaju godine da se emotivno skroz odvojis i ima uzasnih dana, kad jedva da mozes ustati ili tijekom razgovora izbacis iz sebe nesto pogresno pa te osoba opet ulovi nespremnog i napadne. Da ne pricam o blagdanima koji su nocna mora u tim situacijama.

Ali zbilja nema druge nego da covjek skupi muda i otisne se svojim putem.. naravno da ima sumnji u sebe i da je koma tesko i ocajno ponekad ali to je zbilja jedini izlaz.

Jer ima puno dobrih dana, kad se probudis u svom miru, sretan, i pred sobom imas dan pun stvari koje su samo tvoje i koje si sam odabrao raditi, i zivot kojeg si si sam kreirao i to je zbilja sasvim dovoljno za srecu.
Razumem te, imas pravo da samo sa odvajanjem proces nije zavrsen, ali najteze je uciniti prvi korak. Posle moras odrzavati tempo koracanja, a to nije ni malo lako, pogotovo kad opipljivo pocnes da osecas usamljenost, pa se pitas mnoge stvari. Ali, ti verujes u sebe i svoje odluke, takvi ljudi me uvek impresioniraju, jer ne mogu da prodju lose u zivotu, oni razmisljaju, deluju. menjaju... E, sada, za sve u zivotu postoji cena i to mora takodje da se plati i ti tu cenu placas, sto nije lako, ali ti se kao ratnik nosis sa time, kontrolises sebe sto je vise moguce i tako rastes karakterno. Ne moze to svako, sto ti uspevas, samo nastavi dalje, bice ti s vremenom lakse....
__________________
*Per aspera ad astra.*
AlessandraB is offline  
Odgovori s citatom
Old 23.12.2017., 22:41   #10
Quote:
AlessandraB kaže: Pogledaj post
Bravo! Cestitam ti na snazi da si se sama izvukla iz situacije koja ti ne odgovara. Veoma me iritira kada odrasli ljudi kukaju na roditelje, umesto da se sami pokrenu i prihvate neke neugodnosti koje neminovno idu uz osamostaljivanje. Ali, mnogim ljudima je draze da zive na tudj racun i da jos kukaju na uslove zivota.

Autore, iako ti se ne dopada savet, ali moras se pokrenuti. Pa sta, ako ti se za pocetak nudi losija firma? Nemas radnog iskustva, mnoge stvari tek trebas da naucis i morao bi biti zahvalan za sansu koju ti pruza firma da krenes svojim putem. Ti zamisljas sebe kao zvezdu koja ce sa neba da padne u firmu gde te cekaju sirom otvorenih ruku sa visokom platom? Tvoj stav prema zivotu je prilicno razmazen i obesan, trebao bi to da promenis. Nije ti otac kriv za tvoj neuspeh u zivotu, to jest, tvoju nesamostalnost, nego si ti previse komotan. Znam da nije prijatno cuti istinu ovako direktno, ali ti najbolje znas sta ti je vaznije u zivotu, da li komoditet i zivot na tudj racun uz stalne propovedi ili muska, zrela samostalnost, pa makar i po cenu teskog pocetka. Niko od nas nije poceo na vrhu, nego se tamo dolazi korak po korak. Razmisli malo o svojim prioritetima i onda tako postupi.
Samo ću ovo kratko,ostatak postova sutra kad budem odmorniji.

O čemu ti pričaš ???

Kakvom vrhu? Razmisli ti koji puta pa onda odgovori.
Noviherceg is offline  
Odgovori s citatom
Old 23.12.2017., 23:19   #11
Quote:
Noviherceg kaže: Pogledaj post
Samo ću ovo kratko,ostatak postova sutra kad budem odmorniji.

O čemu ti pričaš ???

Kakvom vrhu? Razmisli ti koji puta pa onda odgovori.
Procitaj SVE napisano, a ne samo delovie, pa ces razumeti, nije napisano zlonamerno, nego direktno, a tebi se ne dopada pogledati istini u oci. To je vec druga tema. Od sazaljenja neces resiti svoj problem, jer ces i dalje ostati komotan i razmazen, umesto da se uhvatis u kostac sa zivotom, da prihvatis ponudjeno i da sam napredujes i postignes nesto. Biranje komotne firme, nije put ka osamostaljivanju, a tebi treba samostalnost i to sam zelis.
__________________
*Per aspera ad astra.*
AlessandraB is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.12.2017., 18:36   #12
Quote:
Kymatica kaže: Pogledaj post
šteta je već učinjena. ali nije uništen, jer barem može raditi, i zaraditi. ako bi se maknuo iz tog doma, možda ima šanse. jer to kako se otac ponaša prema njemu je već u autoru topika, taj odnos ostane kao dio autora, sigurno je prekritičan prema sebi, to je naučio iz odnosa sa starim, i tu automatiku je teško izbaciti iz sebe. to postane dio ličnosti. ona tjeskoba, i osječaj da nešto ne valja s nama. to je od toga.
To je najveći problem.

Možda sam i prije ima neko samopouzdanje,vjerovao u sebe,ali onda sam imao neke probleme oko studiranja,koji su me poprilično uništili,naravno on je to uhvatio,a kad uhvati on ti to nabija na nos do smrti,sve ostale stvari i definitivno danas više ne vjerujem u sebe.

Zaista tražim posao,mrzim biti doma više bez imalo svoje kune,trošim ono mlao ušteđevine što imam,ali ne ide.Na svako i lošije mjesto dođe nečiji sin radnika,u boljim firmama niti ne tražim previše,nije ni tamo bolje po tome pitanju.Neznam,vjerovatno se i vidi na intervju ta nesigurnost pa da eventualno tko i hoće,to je isto problem.Mada su natječaji samo formalnost.
Noviherceg is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.12.2017., 19:54   #13
Quote:
Noviherceg kaže: Pogledaj post
To je najveći problem.

Možda sam i prije ima neko samopouzdanje,vjerovao u sebe,ali onda sam imao neke probleme oko studiranja,koji su me poprilično uništili,naravno on je to uhvatio,a kad uhvati on ti to nabija na nos do smrti,sve ostale stvari i definitivno danas više ne vjerujem u sebe.

Zaista tražim posao,mrzim biti doma više bez imalo svoje kune,trošim ono mlao ušteđevine što imam,ali ne ide.Na svako i lošije mjesto dođe nečiji sin radnika,u boljim firmama niti ne tražim previše,nije ni tamo bolje po tome pitanju.Neznam,vjerovatno se i vidi na intervju ta nesigurnost pa da eventualno tko i hoće,to je isto problem.Mada su natječaji samo formalnost.
da, vidi se nesigurnost. i radi te nesigurnoati ce ti patiti i odnosi na poslu, u ljubavi, prijateljstvima. to sto ti otrovni roditelj usadi, je jako tesko promjeniti. ali je neophodno.i to sto on ne zna drugacije, nimalo ne pomaze. da bi mogao biti u njegovoj blizini, morat ces se maknuti, mozda i prekinuti odnos na par godina. uz pt redovnu, postat ces sam sebi roditelj, i to dobar. onom isponizavanom uplasenom djecaku u tebi, ces pruziti ruku, isplakati se i zastititi ga kao sto je trebalo i biti. moze se ta rana zaljeciti. al treba ti posao, da bi mogao se maknuti fizicki, treba ti terapeut da bude uz tebe kada ostanes sam, a zsvakodnevni zivot te samara i ostatak obitelji i drustva ti radi pritisak jer si se maknuo od otrovnog roditelja, a oblacio te, hranio i nije te tukao.
znaci treba ti posao da krenes u ozdravljenje zivota. procitaj online otrovne roditelje knjigu. za pocetak.

Sent from my NOA N2 using Tapatalk
__________________
And although my eyes were open wide
They might have just as well been closed..
Kymatica is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.12.2017., 19:34   #14
Quote:
Noviherceg kaže: Pogledaj post
To je najveći problem.

Možda sam i prije ima neko samopouzdanje,vjerovao u sebe,ali onda sam imao neke probleme oko studiranja,koji su me poprilično uništili,naravno on je to uhvatio,a kad uhvati on ti to nabija na nos do smrti,sve ostale stvari i definitivno danas više ne vjerujem u sebe.

Zaista tražim posao,mrzim biti doma više bez imalo svoje kune,trošim ono mlao ušteđevine što imam,ali ne ide.Na svako i lošije mjesto dođe nečiji sin radnika,u boljim firmama niti ne tražim previše,nije ni tamo bolje po tome pitanju.Neznam,vjerovatno se i vidi na intervju ta nesigurnost pa da eventualno tko i hoće,to je isto problem.Mada su natječaji samo formalnost.
Onog trena kad shvatis da zaista nije bitno sto ON misli i cega se ON hvata bit ces slobodan covjek.

A do tada...
TincH is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.12.2017., 20:46   #15
Quote:
Kymatica kaže: Pogledaj post
da, vidi se nesigurnost. i radi te nesigurnoati ce ti patiti i odnosi na poslu, u ljubavi, prijateljstvima. to sto ti otrovni roditelj usadi, je jako tesko promjeniti. ali je neophodno.i to sto on ne zna drugacije, nimalo ne pomaze. da bi mogao biti u njegovoj blizini, morat ces se maknuti, mozda i prekinuti odnos na par godina. uz pt redovnu, postat ces sam sebi roditelj, i to dobar. onom isponizavanom uplasenom djecaku u tebi, ces pruziti ruku, isplakati se i zastititi ga kao sto je trebalo i biti. moze se ta rana zaljeciti. al treba ti posao, da bi mogao se maknuti fizicki, treba ti terapeut da bude uz tebe kada ostanes sam, a zsvakodnevni zivot te samara i ostatak obitelji i drustva ti radi pritisak jer si se maknuo od otrovnog roditelja, a oblacio te, hranio i nije te tukao.
znaci treba ti posao da krenes u ozdravljenje zivota. procitaj online otrovne roditelje knjigu. za pocetak.

Sent from my NOA N2 using Tapatalk
Znam da se vidi,kako je tek uživo

I patim zbog te nesigurnosti,sjeban sam potpuno i ne želim nikoga(a opet nekada fale ljudi) i defitnivno nemogu dati ništa drugome tako da veza,neko veće prijateljstvo otpada.

Počeo sam raditi na sebi,uhodavam se i vjerujem da ću službeno od 1.1. početi normalno raditi više na sebi i probati se posložiti,imam nešto što me trenutno sprrječava za fizički rad,ali moram definitivno naći nešto za raditi pa makar i na terenu negdje daleko.

Što se tiče posla i nesigurnost,toga se najviše bojim.Kako se pokazati i uspjeti u najboljem svjetlu-ako uspijem ,mislim da će mi to biti veliki pomak i da ću "procvasti",a ako fail-am,neće biti dobro.

Za druga mišljenja me nije briga previše,da uspijem se podignuti i stati na noge što prije (ili kasnije kada će biti gore,a jasno mi se poručuje da odlazim iz kuće),neću se nikada vratiti,to je sigurno.

Quote:
TincH kaže: Pogledaj post
Onog trena kad shvatis da zaista nije bitno sto ON misli i cega se ON hvata bit ces slobodan covjek.

A do tada...
Jasno mi je to sve.Nije me briga da mi ti kažeš tu da sam jadan,nikakav...ali ja se nisam (neznam hoću li ikada)pomiriti da mi je netko takav neprijatelj.Zbog nekih stvari jesam postao više osjetljiv u zadnje vrijeme,ali kad mi kaže neke stvari-zaplačem.
Noviherceg is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.12.2017., 00:37   #16
Quote:
TincH kaže: Pogledaj post
Frajer je toksican i manipulativan i emotivno ce razoriti autora topica do kraja ukoliko se ovaj ne makne.
.. u tom slucaju je i socijalna pomoc bolje odnosno spavanje u kartonskim kutijama i nudi vise mogucnosti u zivotu nego slikovita prognoza

.. vecina problema unutar problema pocinje u ranoj dobi kada se djecu JEBE U MOZAK sa kaznjavanjem i ubijanjem u pojam te unistavanjem volje za zivotom odnosno procesa koje dovode do racionalnih odluka

.. i eto covjek svjesno gleda uvjeren da nemoze nista promjeniti .. a SVE moze i jos puno toga vise o cemu nema smisla govoriti jer je u stanju da MISLI da ne moze
F.A.Q is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.12.2017., 11:43   #17
Quote:
Noviherceg kaže: Pogledaj post


Jasno mi je to sve.Nije me briga da mi ti kažeš tu da sam jadan,nikakav...ali ja se nisam (neznam hoću li ikada) pomiriti da mi je netko takav neprijatelj. Zbog nekih stvari jesam postao više osjetljiv u zadnje vrijeme,ali kad mi kaže neke stvari-zaplačem.
E ovo boldano je bas kljucni problem i najveci mindfuck u tipu problema kojeg ti imas (i ja, i mnogi)

I tu se krije rjesenje, znam da je uzasno to prihvatiti, ali je jedino moguce.
Mi smo svi isprogramirani prirodno da se oslanjamo na roditelje, na njihovu podrsku najvise i ona umnogome diktira nase zivotne smjerove i odluke.

Naravno, normalni ljudi u stanju su tu podrsku na zdrav nacin pruziti djeci i olaksati im individuaciju.
Nazalost, kako su ljudi samo ljudi, a mnogi su nesposobni, losi, nestrucni, zlocesti i svakakvi - tako i medju roditeljima ima i boljih i losijih roditelja. Stovise, ima ih toliko losih da se toksicni oblak prelijeva na cijelu obitelj i sire

Ja kuzim da ti patis za roditeljskom potporom i roditeljskom ljubavlju sto je OKEJ, jer si to zasluzio jednako kao i svaki covjek na svijetu.
No svijet nije savrsen, postoje malformacije i tu i tamo poneko zivo bice ne dobije ono sto bi idealno trebalo. Dost je to cesta pojava zapravo.

Ti bi IMO trebao poceti prihvacati da je tvoj kriz po tom pitanju jebiga tezi od ostalih i da ces si neku vrstu oslonca i potpore koju ti inace daju starci morati nauciti davati sam.

Nije to nis nemoguce, samo je nesto teze nego kako bi pod normalno trebalo biti, ali nagrada ti moze biti puno veca i na kraju mozes biti jaca individua, 101% emocionalno i psihicki samostalna i razvijena, dok je kod onih s jakim roditeljskim toplim gnijezdom i podrskom to krajnje odvajanje ipak (ako se previse oduzi) malo teze i mnogi od njih na neki nacin ostanu malo vezani za svoje i onda kada to vise nije prirodno (u kasnijoj dobi). Tako da - sve ima svoje.

Iliti, kak ja isto volim reci - ako prezivis to, i isplivas, nema tog sranja u zivotu kojeg neces prezivjeti.

Dakle, ponavljam - je, zasluzio si ohrabrenje i podrsku roditelja, kao i svatko. No, ako ona izostaje, stovise, ako je vise kao podmetanje noge nego kao pomaganje - onda nema drugog izbora nego prihvatiti da ju nikad nisi imao niti ces ju nikad dobiti. I to je neki pocetak ispravnog smjera, zapravo.
Nikad ju neces dobiti - kazem to zato sto se takve osobe poput tvog oca ne mijenjaju, dapace, sa staroscu postaju gore. Ili probaj razmisljati ovako: ako nije bio njezan i blag prema tebi kada si bio mladji klinac, mislis li da ce te stedjeti sada kada si odrasli konj? Ili za 10 godina kada ces biti jos odrasliji i potencijalno (za njega) veca prijetnja?
I najbitnije, ti nista nisi kriv, pogotovo nisi kriv za ponasanje svog oca. To je njegov vlastiti problem i nisi ti taj 'filter' kroz koji se on mora cistiti.

Meni ti je bilo dost slicno kao tebi u pocetku, sjecam se, jednostavno mi mozak nije htio prihvatiti da moram nauciti prestati brinuti o tome sto ce on misliti o meni i pricati okolo, i kako ce se osjecati i koliko ce biti povrijedjen i ranjen. DUboka uznemirenost zbog same ideje da ce on biti 'lose' zbog mene mi nije dala spavati neko vrijeme, cak ni nakon kaj sam odlucila da je dosta.
Sad me stvarno konacno vise nije briga, ni kako se osjeca, ni sto prica, ni kome. Jer mi je vlastiti mir vazniji, i psihicko zdravlje. A bogamu i fizicko jer sam se dovela fakat do ruba da se od svega skupa cak i razbolim na odredjen nacin.
Dan danas malo placem kad vidim kakve oceve imaju moje prijateljice i koliko su divni prema njima, dok sam se ja cijeli zivot osjecala kao otpad, a nikad nisam bila ni trunke losa osoba. No, obrisem suze i idem dalje.

Inace, dost mi je signifikantno sto si uveo rijec 'brak' u naslov.
Jer bas si mislim - urpavo je to sto te cluster B osobnosti rade ljudima oko sebe - stvaraju nezdrave, patoloske, emocionalne odnose.
Ja sam se svom ocu emocionalno osjecala vise ko partnerica nego kao kci, i to neka partnerica koju on ne moze podnijeti. Doslovce kao da sam se izvukla iz toksicne veze. Bolesno.
Jednog dana i takva ce ponasanja biti klasificirana kao zlostavljanja, jedva cekam.

Quote:
F.A.Q kaže: Pogledaj post
.. u tom slucaju je i socijalna pomoc bolje odnosno spavanje u kartonskim kutijama i nudi vise mogucnosti u zivotu nego slikovita prognoza

.. vecina problema unutar problema pocinje u ranoj dobi kada se djecu JEBE U MOZAK sa kaznjavanjem i ubijanjem u pojam te unistavanjem volje za zivotom odnosno procesa koje dovode do racionalnih odluka

.. i eto covjek svjesno gleda uvjeren da nemoze nista promjeniti .. a SVE moze i jos puno toga vise o cemu nema smisla govoriti jer je u stanju da MISLI da ne moze
Boldano - da.
I to je tocno moj osjecaj kad pomislim da bi mi jednom mozda moglo krenuti financijski lose, radije dakle kartonska kutija i most
No ja cu dati sve od sebe da se osiguram maksimalno, iako znamo svi kakav je zivot.

No cini mi se nekako, da se ljudi koji su svjesni da nemaju zaledje nekako intuitivno vise trude i cesto zapravo i relativno uspiju (ovisno i o tome sto je za njih uspjeh, meni osobno nije samo materijalan vec i da radim ono sto osjecam kao poziv). Jednostavno tako to ide.


I zadnju recenicu potpisujem.
Bas sam sinoc gledala Matrix
Fakat se moze, samo je problem u tome da ljudi zele da se moze LAKO, a zajeb je sto ne ide to tako.

Zadnje uređivanje TincH : 27.12.2017. at 12:12.
TincH is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.12.2017., 18:26   #18
Quote:
TincH kaže: Pogledaj post
E ovo boldano je bas kljucni problem i najveci mindfuck u tipu problema kojeg ti imas (i ja, i mnogi)

I tu se krije rjesenje, znam da je uzasno to prihvatiti, ali je jedino moguce.
Mi smo svi isprogramirani prirodno da se oslanjamo na roditelje, na njihovu podrsku najvise i ona umnogome diktira nase zivotne smjerove i odluke.

Naravno, normalni ljudi u stanju su tu podrsku na zdrav nacin pruziti djeci i olaksati im individuaciju.
Nazalost, kako su ljudi samo ljudi, a mnogi su nesposobni, losi, nestrucni, zlocesti i svakakvi - tako i medju roditeljima ima i boljih i losijih roditelja. Stovise, ima ih toliko losih da se toksicni oblak prelijeva na cijelu obitelj i sire

Ja kuzim da ti patis za roditeljskom potporom i roditeljskom ljubavlju sto je OKEJ, jer si to zasluzio jednako kao i svaki covjek na svijetu.
No svijet nije savrsen, postoje malformacije i tu i tamo poneko zivo bice ne dobije ono sto bi idealno trebalo. Dost je to cesta pojava zapravo.

Ti bi IMO trebao poceti prihvacati da je tvoj kriz po tom pitanju jebiga tezi od ostalih i da ces si neku vrstu oslonca i potpore koju ti inace daju starci morati nauciti davati sam.

Nije to nis nemoguce, samo je nesto teze nego kako bi pod normalno trebalo biti, ali nagrada ti moze biti puno veca i na kraju mozes biti jaca individua, 101% emocionalno i psihicki samostalna i razvijena, dok je kod onih s jakim roditeljskim toplim gnijezdom i podrskom to krajnje odvajanje ipak (ako se previse oduzi) malo teze i mnogi od njih na neki nacin ostanu malo vezani za svoje i onda kada to vise nije prirodno (u kasnijoj dobi). Tako da - sve ima svoje.

Iliti, kak ja isto volim reci - ako prezivis to, i isplivas, nema tog sranja u zivotu kojeg neces prezivjeti.

Dakle, ponavljam - je, zasluzio si ohrabrenje i podrsku roditelja, kao i svatko. No, ako ona izostaje, stovise, ako je vise kao podmetanje noge nego kao pomaganje - onda nema drugog izbora nego prihvatiti da ju nikad nisi imao niti ces ju nikad dobiti. I to je neki pocetak ispravnog smjera, zapravo.
Nikad ju neces dobiti - kazem to zato sto se takve osobe poput tvog oca ne mijenjaju, dapace, sa staroscu postaju gore. Ili probaj razmisljati ovako: ako nije bio njezan i blag prema tebi kada si bio mladji klinac, mislis li da ce te stedjeti sada kada si odrasli konj? Ili za 10 godina kada ces biti jos odrasliji i potencijalno (za njega) veca prijetnja?
I najbitnije, ti nista nisi kriv, pogotovo nisi kriv za ponasanje svog oca. To je njegov vlastiti problem i nisi ti taj 'filter' kroz koji se on mora cistiti.

Meni ti je bilo dost slicno kao tebi u pocetku, sjecam se, jednostavno mi mozak nije htio prihvatiti da moram nauciti prestati brinuti o tome sto ce on misliti o meni i pricati okolo, i kako ce se osjecati i koliko ce biti povrijedjen i ranjen. DUboka uznemirenost zbog same ideje da ce on biti 'lose' zbog mene mi nije dala spavati neko vrijeme, cak ni nakon kaj sam odlucila da je dosta.
Sad me stvarno konacno vise nije briga, ni kako se osjeca, ni sto prica, ni kome. Jer mi je vlastiti mir vazniji, i psihicko zdravlje. A bogamu i fizicko jer sam se dovela fakat do ruba da se od svega skupa cak i razbolim na odredjen nacin.
Dan danas malo placem kad vidim kakve oceve imaju moje prijateljice i koliko su divni prema njima, dok sam se ja cijeli zivot osjecala kao otpad, a nikad nisam bila ni trunke losa osoba. No, obrisem suze i idem dalje.

Inace, dost mi je signifikantno sto si uveo rijec 'brak' u naslov.
Jer bas si mislim - urpavo je to sto te cluster B osobnosti rade ljudima oko sebe - stvaraju nezdrave, patoloske, emocionalne odnose.
Ja sam se svom ocu emocionalno osjecala vise ko partnerica nego kao kci, i to neka partnerica koju on ne moze podnijeti. Doslovce kao da sam se izvukla iz toksicne veze. Bolesno.
Jednog dana i takva ce ponasanja biti klasificirana kao zlostavljanja, jedva cekam.
Problem i je taj ako,jer sam sjeban i ne vjerujem sam sebi i to je ta njegova pobjeda.

U nekim stvarim sam se počeo miriti da ću dobiti puno manje od ostalih,ali problem je što ide u onu drugu krajnost.Bio bi sretan da je na nuli,da je alkoholičar ,da sam sebi je loš gospodar i da ga na neki način žalim,lakše bi krenuo dalje (čak mu i pomogao),ali kad vidiš da te osoba smatra gorim od nekog mlađeg kolege (moga vršnjaka)na poslu i sl,onda je to

Planiram pobjeći,teško će doći do mene o čemu će on pričati,ali slažem se,to je veliki problem.Ja nekako smatram da je brat,otac,majka ipak nešto što bi i zadnju kap vode podijelili.A istina je surova i jako teško prihvatljiva.

Ma to sam malo pojasnio,čitajući neke teme na ŽuD,stavio sam taj "brak",jer neka vrsta mržnje kod mene postoji,iako jako teško nekoga zaista mrzim (prvo te osobe voliš,ne možeš neznanca mrzit) i naš odnos je svakim danom još gori,iako bi mi bilo pametnije da malo popustim,možda bi bilo mrvicu bolje (srž će ostati ista,u to ne sumnjam).
Noviherceg is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.12.2017., 19:42   #19
Mi svi želimo vjerovati da je porodica svetinja i da se najbliži vole više od svega, pa ponekad i samih sebe. No, činjenice su da neke majke ginu za svoju djecu dok druge bacaju djecu u kontejnere za smeće. Neki ljudi sposobni su voljeti, a nekima su njihovi interesi svetinja. Očevi, majke, sestre, braća mogu biti podrška, ali mogu biti i najveći neprijatelji. Kada shvatiš da ljude ne možeš promijeniti, a pogotovo njihove osjećaje prema sebi, ostat će ti jedino što možeš napraviti, a to je maknuti se. Najbolje bi bilo potpuno prekinuti svaki kontakt. I zato radi na tome da postaneš neovisan.
__________________
.
Soul sister is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.12.2017., 20:10   #20
Quote:
Noviherceg kaže: Pogledaj post
Problem i je taj ako,jer sam sjeban i ne vjerujem sam sebi i to je ta njegova pobjeda.

U nekim stvarim sam se počeo miriti da ću dobiti puno manje od ostalih,ali problem je što ide u onu drugu krajnost.Bio bi sretan da je na nuli,da je alkoholičar ,da sam sebi je loš gospodar i da ga na neki način žalim,lakše bi krenuo dalje (čak mu i pomogao),ali kad vidiš da te osoba smatra gorim od nekog mlađeg kolege (moga vršnjaka)na poslu i sl,onda je to

Planiram pobjeći,teško će doći do mene o čemu će on pričati,ali slažem se,to je veliki problem.Ja nekako smatram da je brat,otac,majka ipak nešto što bi i zadnju kap vode podijelili.A istina je surova i jako teško prihvatljiva.

Ma to sam malo pojasnio,čitajući neke teme na ŽuD,stavio sam taj "brak",jer neka vrsta mržnje kod mene postoji,iako jako teško nekoga zaista mrzim (prvo te osobe voliš,ne možeš neznanca mrzit) i naš odnos je svakim danom još gori,iako bi mi bilo pametnije da malo popustim,možda bi bilo mrvicu bolje (srž će ostati ista,u to ne sumnjam).
Jbg, zao mi je jer oni upravo to rade, dobro se pobrinu da ti kontroliraju sliku o samom sebi
Cak i nakon sto umru, osobi taj super ego i dalje ostaje, znaci nema oca vise, ne sere, ne prigovara a ti se i dalje osjecas bezvrijedno.

Jel kuzis, kad se to ovako napise - koliko su takve osobe zle i pokvarene?
Jel kuzis da normalna osoba ne bi takvo sto mogla raditi svom djetetu?

Kuzis vjerojatno kognitivno sto je ok, ali iskreno nadam se da ce ti sjesti i na emocionalnoj razini, sto bi moglo izazvati bijes i navalu energije da promijenis nesto u svom zivotu, evo toplo se nadam...

Jbg, nazalost, to sto te netko fizicki stvorio ne znaci da je roditelj u punom smislu. Nazalost, mnoge psihicke strukture nisu sposobne obavljati roditeljsku ulogu na imalo kvalitetni nacin, koliko god imali sposobnost mnozenja i onda tapkaju u praznom i samo cine stetu, bilo da su toga svjesni, bilo da nisu.

S druge strane, toliko divnih i toplih i briznih ljudi je neplodno, zivot je bas tragikomican Ali tako to valjda jest.

Bilo bi ti mozda ok u nekom drugom naci roditeljski oslonac, pada mi napamet npr neka tvrtka u kojoj bi se zaposlio, pa sef koji bi ti mogao na neki nacin 'zamijeniti' to, takve stvari dosta znaju biti terapeutske.

Ne mislim da ti mijenja oca 100%, ali npr da dobijas normalan feedback kroz rad, da te jasno usmjeri i vrednuje tvoje rezultate i slicno. Moze to biti neki sport ili bilo sto drugo slicno, sto god te zanima. Znaci puno je potencijalnih transfera koji bi ti mogli djelomicno popuniti praznine koje osjecas, naravno da postoji i rizik da ces naletjeti na budale, ali nekako se pokusas pripremiti na to.

Ovo da bi 'bio sretan da je nula ili alkoholicar' dosta dobro govori koliko si duboko zaglibio. Ja sam, u najgoroj fazi, pomisljala stvari u stilu 'da me barem fizicki tuce, a ne samo psihicki, onda bi mogla svijetu dokazati kakav je' no par pametnih osoba mi je ukazalo koliko je pogresan taj moj tijek misli - jer mi je lakse zamisliti da me se fizicki zlostavlja nego prihvatiti osobu kakva jest. Kuzis, ti imas isti problem - nije ti sjelo, i nisi ga prihvatio kakav je i dokle god to ne uspijes, osjecat ces se ovako kao sada.

A kada kroz rad na sebi i osamostaljivanju spoznas doista, ali DOISTA da ti je otac manipulativan, otrovan, da se hrani na emotivnom raspadu sebi bliskih ljudi i da im doslovno pokusava oduzeti zadnju trunku zivotne volje i energije, i najbitnije - da NIJE kao drugi normalni ocevi... e tada je tek utrt put tvome oporavku i mozes poceti raditi na tome da izgradis vjeru u sebe i svoje sposobnosti.

Dotad, probaj se sjetiti svega sto si sam uspio napraviti, koliko god bilo sitno i beznacajno. Napravi popis na mobitelu i svako malo procitaj ako treba - glupo je ali zbilja pomaze u trenucima ocaja.

I ne, nisi gori od vrsnjaka, bili oni mladji ili stariji. Ok, mozda u necemu jesi, a u necemu pak nisi. Ali to smo svi. I to nije bitno. Da se vratim na start - ne moras biti najbolji da bi se pokrenuo i nesto postigao. Najboljih je 1%, ostali su svi losiji od toga, pa zive, rade, uspijevaju si hendlati zivot i ne sjede im ljudi na glavi. Kuzis?

Glede popustanja - najgore je kaj s takvim osobama sto vise popustas, to one vise gaze. I to nisam samo vidjela u svojoj obitelji nego kod apsolutno SVIH u toj situaciji
Najbolje je rjesenje pomalo ih odjebavati i udaljavati se, evo stvarno, vec se ponavljam, ali ne mogu to dosta puta ponoviti.

Quote:
Soul sister kaže: Pogledaj post
Mi svi želimo vjerovati da je porodica svetinja i da se najbliži vole više od svega, pa ponekad i samih sebe. No, činjenice su da neke majke ginu za svoju djecu dok druge bacaju djecu u kontejnere za smeće. Neki ljudi sposobni su voljeti, a nekima su njihovi interesi svetinja. Očevi, majke, sestre, braća mogu biti podrška, ali mogu biti i najveći neprijatelji. Kada shvatiš da ljude ne možeš promijeniti, a pogotovo njihove osjećaje prema sebi, ostat će ti jedino što možeš napraviti, a to je maknuti se. Najbolje bi bilo potpuno prekinuti svaki kontakt. I zato radi na tome da postaneš neovisan.
Da, to je to, in a nutshell

Al kuzim ja da njemu to jos najbolje ne sjeda, jos uvijek se nada da ce se stvari magicno promijeniti. Nije to nerazumljivo. Najbolje da bookmarka ovu temu i vrati se svako malo na nju kad padne u krizu ili pomisli slucajno da ce stvari mozda postati 'bolje'.
TincH is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 11:52.