Bog je pravedan, Bog će to dokazati i zbog Sotonine optužbe da je Bog nepravedan vodi se i čitav ovaj dugotrajni i mučni sukob između dobra i zla. Sotona je na nebu oklevetao Boga da je nepravedan i Bog je mogao istog časa da izvrši pravednu presudu i uništi pobunjenike ali vjerovatno bi sjeme sumnje ostalo u srcima mnogi i ponovo bi proklijalo i stvaralo nove pobunjenike. Zbog toga je Bog odlučio da dokaže svoju pravednost i na kraju će Bog ipak morati po pravdi zakonskoj da uništi sve one koji se ne budu pokajali i kad to ne bi uradio onda bi bio optužen od strane oni koji su ostali lojalni Bogu da tolerira grijeh i zlo.
Iako je Bog pravedn i morat će po svom Zakonu da presudi, On je pokazao da je i milostiv Bog jer je pružio šansu grešnicima da se pokaju. Na kraju velike borbe kad cijeli nepokajani svijet bude stajao pred Bozjim prijestoljem svaka duša će primiti svjetlost Bozjeg zakona. Svaka usta će se zatisnuti jer će križ sa svojom umirućom žrtvom biti prikazan, i stvarno značenje toga uvidjet će svaka duše koja je bila zaslijepljena i iskvarena grijehom.
Grešnici će stajati osuđeni pred križom sa njegovom tajanstvenom žrtvom podignutom pred neizmjernim teretom ljudski prijestupa. Ljudsko otpadništvo će se pojaviti u svoj svojoj odvratnosti i gnusobi. Ljudi će vidjeti šta su učinili svojim izborom.Uvidjet će da su izabrali Barabu umjesto Krista.
Tajna Kristovog utjelovljenja i raspeća, bit će jasno otkrivena pred očima svakog pojedinca, i svaka osuđena duša će čitati kakav je bio karakter njenog odbacivanja istine. Svi će uvidjeti da su zavedeni od istine. Vekiki ljudi na zemlji tada će uvidjeti da su svoj um i srce predali varljivoj filozofiji koja odgovara nepreporođenom tjelesnom srcu. Oni su se uznosili svojim visokim mišljenjem i svojim ljudskim zaključcima; smatrli su se dovoljno mudrima da prodru u božanske tajne, i mislili su da su u svojoj oštroumnosti dovoljno jaki da razumiju istinu za sebe. Međutim, pali su kao lake žrtve Sotonine prepredenosti, jer im je on podmetnuo naročite zablude ljudske filozofije , kojom on lukavo zaluđuje ljudski um.
Oni se okreći od Onoga koji je izvor svake mudrosti i obožavaju intelekt. Bozja poruka i Njegovi vjesnici odbacuju se kao nedorsli njihovim ljudskim visokim idealima. Pozivi milosti postaju za nji predmetom podsmijeha i poruge, a Kristovo postojanje prije nego je uzeo na sebe ljudsku prirodu , oni ismijavaju. Ali sve ništavilo ljudskog zaključivanja i mudrovanja pokazat će se na dan velikog Bozjeg suda kao niti od paučine, ili kao vrbov klin.
Oni koji su odbacili milost tako obilno i besplatno ponuđenu, saznat će ipak vrijednost onoga što su prezreli. Osjetit će agoniju koju je Krist izdržao na križu da bi platio cijenu iskupljenja za sve one koji to budu znali da cijene i private.
I tada će shvatiti šta su izgubili-vječni život i nepropadljivo nasljeđe.
Kad nepokajani budu prisiljeni da gledju Onoga koji je svoje božanstvo zaodjenuo ljudskom prirodom, i koji tu odjeću još uvijek nosi, njiova zbunjenost i pometnja bit će neopisivi.Krljušt će otpasti sa njiovi očiju, i oni će ugledati što do tad nisu vidjeli.Svatit će šta su mogli imati da su privatili Krista i da su iskoristili mogućnosti koje su im bile pružene. Uvidjet će da je zakon kojeg su tako prezrivo odbacili uzvišen kao i sam Bozji prijesto.Kakav li će to prizor biti? To ni jedno pero nije u stanju da opiše! Krivica svijeta koja se vjekovima nagomilavala bit će potpuno razotkrivena i zatim će čuti glas Sudije kako nepokajanima naređuje: "idite od mene koji činite bezakonje".
Tada će oni koji Krista razapeše prisjećati kako su omalovažavali Njegovu ljubav i zloupotrebljavali Njegovu samilost i dobrotu; kako su umjeto Njega birali Barabu, razbojnika i ubicu; kako su Spasitelju stavili na glavu trnov vijenac, ranjavali Ga i bičevali i razapeli, kako su Mu u smrtno jagonij na križu zajdeljivo dobacivali: "Neka siđe sad s križa", pa ćemo Mu vjerovati. Činit će im se da ponovo čuju Njegov glas preklinjanja i usrdni molbi.Oni će moliti stijene i planine da padne na nji i da ih sakrije od lica Onoga koji sjedi na prijestolu i od gnjeva Jagnjetova.
Oprošataj i opravdanje predstavljaju jedno te isto. Vjerom jedan pobunjenik, dijete grijea i rob sotone, postaje odani podanik Krista Isusa ne zato što mu je dobro svojstveno i što je za njega nerazlučivo vezan, već zato što ga Krist prima kao usvojeno dijete. Oproštaj za svaki grijeh, grešnik prima zato što su ti grijesi prenijeti na njegovog Jamca i Zamjenu. Krist za takvog govori svom nebeskom Ocu: "Ovo je moje dijete, Ja sam ga spasio od smrtne presude i svojim životom mu zagarantirao vječni život, zauzimajući njegovo mjesto i stradajući za njegove grijehe. On je sad sin moj ljubezni" Tako čovjek oprostivši se grijeha i obukavši divne haljine Kristove pravde, stoji pred Bogom bez ikakve mane.
Grešnik može biti u zabludi ali on nije ostavljen bez milosti. Njegova jedina nada nalazi se u pokajanju pred Bogom i vjeri u Gospodina Isusa Krista. pošto je Krist uzeo na sebe našu krivicu i oslobodio nas, pripisujući nam svoju pravdu. Očevo je preimućstvo da nam oprosti i da nas primi. Svojom žrtvom Krist je u potpunosti zadovoljio zahtjeve pravde.Opravdanje je suprotno osudi. Bozja bezgranična milost ukazuje se onima koji su je potpuno nezaslužni.
Nijedan čovjek ne može svojim djelima otplatiti dug svog prestupa. To je sudbonosna obmana. Ako želite da ovo shvatite, morate odbaciti svoje omiljene ideje i ponizna srca razmotriti način pomirenja. Shvaćanje ovog pitanja je tako zamagljeno da tisuće i tisuće onih koji tvrde da su djeca Bozja su u stvari sinovi bezakonja, jer se za spasenje oslanjaju na sopstvene zasluge. Bog je oduvijek tražio dobra djela, i Njegov zakon zahtijeva to; međutim, čovjek se svojim padom u grijeh stavio u položaj gdje ta dobra djela nemaju vrijednosti. jedino Kristova pravda može da mu pomogne. krist je u stanju da spasi uvjek, jer svagda živi i može posredovati za nas.
Sve što čovjek može da učini za svoje spasenje u tome je da se odazove pozivu: "Ko je žedan neka dođe, i ko hoće neka uzme vodu života zabadava" Nema grijeha koji bi čovjek mogao počiniti za koji nije plaćena dovoljna cijena na Golgoti. Tako križ u najusrdnijim pozivima, ne prestaje da grešniku nudi potpuno ispaštanje i pomirenje.
Pomirenje koje je Krist izvršio za nas je dovoljno i u potpunosti je zadovoljilo Očev zahtjev. Tako Bog može da ostane pravedan, a da opravda one koji uzvjeruju Krista. Kristova blagodat je potpuno dovoljna da opravda pokajničkog grešnika bez ikakve zasluge ili prava sa njegove strane. Opravdanje predstavlja potpuni, kompletni oproštaj grijeha. Trenutak kad grešnik vjerom primi Krista, trenutak je njegovog pomilovanja i primanja oproštaja. Njemu se pripisuje Kristova pravda i on više ne sumnja da mu je Bog u svojoj milosti oprostio.
U samoj vjeri nema ničega što bi je učinilo našim Spasiteljm. Vjera ne može da otkloni krivicu. Krist je sila Bozja na spasenje svima koji uzvjeruju u Njega. Opravdanje dolazi kroz zaslugu Krista Isusa. On je platio cijenu za čovjekovo iskupljanje. Pa ipak samo vjerom u Njegovu prolivenu krv, krist može opravdati vjernika.
Linearni mod
