Blago me nerviraju "uvijek-veseli" ljudi

[Josephine Anne]

Orlandia kaže:

I ja sam neko vrijeme pušila svima radi duševnog mira, ali shvatila sam da je to pušenje totalna pušiona i sad mi mogu popušiti.

Kužim te al eto svatko od nas nađe svoj sistem koji mu najviše leži i s kojim može u kontaktima s drugima lakše izaći na kraj. Ja sam isto bila temperamentnija nego danas, sad sa svojih 38 godina ne želim se živcirati ako baš ne moram. Uznemiriš se i iznerviraš poprilično te radije volim zaobići takve ljude, ne komunicirati previše sa njima. Ako je moguće naravno...
Na poslu si primoran ali takvi tipovi nisu toliko profesionalni kako se vole predstaviti pred nadređenima, velika je gluma i strategija većinom u pitanju...

[The Maystor]

Ja sam na poslu najmladźi {i pośtar i konobar i glazbeni urednik i sve kaj ljubaznim kolegicama treba}

[kosjenka-]

Mene čak i ljudi koji fejkaju pozitivu manje živciraju nego mrgudi. Mislim da je općenito jako puno negativnih, nadrkanih ljudi koji u svemu traže nešto loše, stalno neke negative vade, i ne zaustavljaju se samo na sebi već i uvjeravaju druge da nisu sretni, da bi trebali biti nezadovoljni.

Sama nisam nešto pozitivna, mada se trudim biti, a volim biti okružena pozitivnim ljudima, mislim da je previše negativnosti općenito u našem društvu.

[MihaOfficial]

kosjenka- kaže:

Mene čak i ljudi koji fejkaju pozitivu manje živciraju nego mrgudi. Mislim da je općenito jako puno negativnih, nadrkanih ljudi koji u svemu traže nešto loše, stalno neke negative vade, i ne zaustavljaju se samo na sebi već i uvjeravaju druge da nisu sretni, da bi trebali biti nezadovoljni.

Sama nisam nešto pozitivna, mada se trudim biti, a volim biti okružena pozitivnim ljudima, mislim da je previše negativnosti općenito u našem društvu.

Meni je isto vec previse te negativne energije koja je na apsolutno svakom koraku oko nas. Bas previse.
Jako je tesko otici kod nekoga, kava, bilo sto a da nema negative i problema.
Jucer sam sreo frenda iz djetinjstva, tak je bilo super na cugi. Napokon da se ne prica o necem losem, o tom kak se nema para, o politici, o tome kak moramo ic van jer je bolje i temama koje svaki dan slusam.
Napokon..
Bas mi je to trebalo, da sat -dva se ne prica o nicemu sto umara. Resetirao sam se odlicno.

[LadyWriterOnTV]

Ja pak ne volim ništa lažno pa ni lažnu pozitivu.

Poslano sa mog D5103 koristeći Tapatalk

[MihaOfficial]

Kako moze biti pozitiva ako je lažna? To onda ni nije pozitiva. Osjeti se da je lažno. Zasto uopce to smatrati kao pozitivom? Necim pozitivnim?

[Kymatica]

LadyWriterOnTV kaže:

Ja pak ne volim ništa lažno pa ni lažnu pozitivu.

Poslano sa mog D5103 koristeći Tapatalk

i ja. iskrenog čovjeka koji iskreno priča i o nekom problemu s kojim se bavi, mi nije naporno.ali lažna pozitiva, površnost kojom se bježi od osječaja, od tuge, od problema, pa se naglašava sve je super i sve je za pet, me umara i pomalo iritira.

[Carpe Diem!!!]

Meni ne izaziva iritaciju nego žaljenje. Meni je žao ljudi koji ne mogu da se izbore sa sobom pa to onda prikrivaju pričaju kako imaju, navodno, savršen život i oni su sami u svakom trenu top.

Tuga. Tuga jer je to stanje koje je u prirodnim konstelacijama nemoguće.

[kosjenka-]

MihaOfficial kaže:

Meni je isto vec previse te negativne energije koja je na apsolutno svakom koraku oko nas. Bas previse.
Jako je tesko otici kod nekoga, kava, bilo sto a da nema negative i problema.
Jucer sam sreo frenda iz djetinjstva, tak je bilo super na cugi. Napokon da se ne prica o necem losem, o tom kak se nema para, o politici, o tome kak moramo ic van jer je bolje i temama koje svaki dan slusam.
Napokon..
Bas mi je to trebalo, da sat -dva se ne prica o nicemu sto umara. Resetirao sam se odlicno.

Baš, gdje god dođeš neke nadrkane face, kome je danas lako, svi mi imamo svoje probleme pa nismo hodajuće negative za sve ostale. Znam i ja biti loše neraspoložena, tužna, ali se nakon nekog vremena sredim i idem dalje. I ne znam baš ljude koji hodaju s vječnom nacerenom facom već samo one koji idu pozitivom kroz život. Kad si u bedu ovakva osoba će te pozvati na piće, oraspoložiti, biti uz tebe, sigurno neće neki negativac, jedino te može još dalje gurnuti u negativu.

[Orlandia]

Ja bih tu razlučila ljude koji se smijulje jer prikrivaju nesigurnost i kuršlus u tintari te kao takvi neminovno zrače lažno i ljude koji su istinski pozitivni, oni prekaljeni životni ratnici koji su prošli dovoljan broj bitaka i iz toga izvukli stav kako je sve relativno i kad već mogu birati radije biraju pozitivu.
Pozitiva kojoj se divim je ona neka smirenost koja zapuhuje iz dubine tih bića, nenametljiva je, čak i skromna ali čvrsta i stabilna.
S druge strane ima i dovoljan broj fejk namrgođenih koji misle da su jako cool. I ti su mi naporni.
Haha, meni je očito većina naporna jer stabilnih, mirnih i iskusnih ljudi koji se ne zamaraju vječitim samoanalizama je razmjerno malo.

[morcego]

Meni nisu problem negativna raspoloženja i "negativni ljudi", nego objektivno negativni događaji oko nas koji se ne mogu i ne smiju negirati.
Kukanje radi kukanja je glupo, ali žaljenje na mrgude koji konstantno prigovaraju tako što pokušavaju promijeniti stvari je u najmanju ruku još gluplje.
Upravo jer je sve u "pozitivi", cvijeću i proljeću većina ljudi nekažnjeno mlati svoju ženu, a susjedi ne reagiraju jer "a šta mi tu možemo - de, okreni Dva i pol muškarca da se malo smijemo jer volimo šalu".

Eto

[Verdadera]

morcego kaže:

Ne znam ima li vas još koji se možete poistovjetit s naslovom.

Da objasnim: jednako volim samoću koliko volim i društvo. Pokazujem emocije, ali zapravo najveći dio ne pokazujem jer niti za tim imam potrebe, niti se to u životu pokazalo pametnim. Ljudi u čijoj blizini volim biti i s kojima se volim družiti moraju imati sljedeće karakteristike, obvezno:
1.mogućnost vođenja apstraktnih razgovora (o idejama, umjesto o drugim ljudima i događajima),
2.ne smiju ismijavati druge, osobito slabije,
3.ne smiju popovati, ni slučajno.
To je, otprilike, to što mi je bitno.
Naravno da neću biti loša prema radnim kolegama koji nisu takvi (a nikad nisu), ali se jednostavno sigurno neću htjeti s njima družiti izvan posla ako nisu takvi.

To da su ljudi dobre volje, odnosno da su dobro raspoloženi...mi nikad nije bilo važno. Ako su loše raspoloženi, sigurno ću biti ta koja će im pokušati pomoći i, ako su jako dobro raspoloženi, veselit ću se njihovoj sreći. Većina ljudi je uvijek negdje između i ima svojih dobrih i loših dana i to mi je ok.

Međutim, mnogo bolje toleriram vječite mrgude nego li vječite veseljake.

Optimizam je super i, kada se "displaya" bez previše skakutanja, protiv njega nemam ništa. Ja sam, recimo, taj veliki mrgud, a muž mi je uvijek dobre volje i super funkcioniramo. Niti sam ja netko tko stalno kuka i psuje, niti on ide okolo govoriti "joj, kako je preeeeeedivan život", nego se, zapravo, ponašamo relativno slično. Samo što se on manje brine oko svega nego ja. I to je ok.

No, primijetila sam da imam problem s ekipom koja se stalno smije, i to onako, oko glave i glasno; koja stalno daje komplimente; koja stalno govori o tome kako se super provela za vikend; kojoj nikad nitko nije antipatičan; koja nikad neće reći da im nešto smeta...i slično. Primijetila sam da takvi ljudi rijetko kad slušaju dok drugi govore. Vrlo često za to vrijeme, npr., traže izlog u kojem će se ogledat ili prekidaju razgovor kako bi naaaajsrdačnije ikad pozdravili nekoga tko je upravo prošao pored stola za kojim sjedite s tom osobom. Svaki koncert im je odličan, koliko god ozvučenje bilo loše...

Znam da to sad zvuči grozno i ne, ne mislim da sam ja bolja, samo mislim da sam iskrenija. Nekad se pitam koliko takvi ljudi sami sebi dopuštaju stvarne emocije. Živjela sam u Americi u kojoj je većina, barem naoko, takva i većina je kod psihijatara nekoliko puta tjedno. O čirevima na želucu i tumorima da ne govorim. Jednostavno, ne mogu vjerovati da takvi ljudi ne glumataju i u njihovoj blizini u principu ne volim biti. Možda sam u kurcu, ali eto

Ima li vas još takvih?

Uvijek veseli ljudi...poznajem baš jednog takvog. Sve mu je šala, uvijek nasmijan, poznaje cijeli grad, prepun energije..."diže" atmosferu svugdje.
Takvi ljudi imaju previše plošnih poznanstava, da ne bi trebali ulaziti u svoje probleme oni su se okružili ljudima-distrakcija. Mislim da nisu ni svjesni kako je to pretjerivanje u biti znak nečega puno goreg. Vjerojatno kad taj momak ostane sam kod kuće osjeti ubod samoće i shvati ispraznost. Ali idući dan, koji on izbor ima? Ili će izaći iz tog svijeta, slomiti se i potencijalno izrasti opet ili će nastaviti tako jer je to postao već programirani način ponašanja. On osobno je prešao preko 30te na isti način živeći. S vremenom da zadrži tu veselost mislim da je i otišao u svijet droge. Uvijek veseli ljudi su oni koji ne znaju ostati sami sa sobom i koji su možda i najtužniji od svih...jer tu tugu ne mogu definirati a kamoli prihvatiti ili dozvoliti sebi da je osjete. Paradoksalno, oni su naj-samiji od svih, okruženi morem površnih poznanstava. Ne mogu dati drugome dubinu jer je ne daju ni samima sebi.

Meni raspoloženje ne mogu ni podići ni spustiti, i jedno i drugo radim sama. Osobno niti sam mrgud niti sam pozitivac, davno sam odustala od takvih pokušaja etiketiranja same sebe kad sam uvidjela da niti sam uvijek pozitivna niti negativna. Realist sam-to je moja nova etiketa. Tako znam da pozitivno ne ide bez negativnog i obratno. Nekad sam tužna, nekad sretna, nekad ljuta. Na poslu to se neće vidjeti jer mi je profesionalizam zaista na prvom mjestu. Ali imam način kompenzacije jer uglavnom na poslu moram biti nasmiješena. Ako mi nije do smijeha onda ću razgovor okrenuti u tom smjeru, malo ozbiljnijem i neće se primjetiti moj osobni nedostatak sreće. Odbijam glumu, onda to više nisam ja i onda je neuspjeh zagarantiran.

Uvijek veseli, kako rekoh, okruženi društvom, su postali uvijek veseli je misle kako društvo traži takve, da bi se mogli okružiti i pobjeći od problema trebali su postati "uvijek veseli".

Zaključak, uvijek veseli ljudi nisu veseli i željela bih im pomoći da pronađu svoj unutrašnji mir ali to nije moguće dok sami odbijaju iti ideju. Da bi bili takvi, oni su sebe u to uvjerili, oni su takvi i ne misle da je to gluma.
Ne nervira me tuđa patnja i način na koji je netko ispoljava jer to je ono što uvijek veseli rade. Ali se ne družim s takvim ljudima, niti su moj tip društva niti mogu gledati kako se netko uvjerava u nešto što nije istina.
Doduše, ja se rijetko družim s ikim pa onda i nisam adekvatna za prosudbu.

[descender]

Blaga.. do teža.. iznerviranost svim ljudima i njihovim kolektivnim svemirom. Uvijek veseli sasvim isti kao i svi "uvijek" ("blago iznervirani..").. u nečemu sebi smislenom, trajnom, održivom.. u suštini, forsirano održavanom. Dio "rada na sebi", moguće. Autosugestija, autohipnoza, mantra, brojanje beads-a, uz mrmor neke-nekome-nečemu molitve.. za (opstojnost) sebe.

Dobra je iznerviranost. Životna. Blaža ili teža. Taktilna.. za razliku od statike indolencije do razine stupora.

[Etta]

Ja bih "uvijek vesele ljude" podijelila u dvije kategorije.

U prvu se ubrajaju super optimistične osobe, kojima osmijeh tako lijepo i prirodno pristaje. Oni su vječni optimisti, dobrodušni, uvijek spremni pomoći, dobri slušači, ljudi koji daju konstruktivne savjete, imaju viška energije i dobrote.
Nekoliko takvih sam upoznala i baš sam imala sreću.

Međutim, postoji druga kategorija, koja se širi kao neka bolest - a u tu skupinu spadaju ljudi koji glume sreću, nasmijani su, ali u osmijehu im se odmah vide izvitoperenost, grč, laž, namještenost.
Uglavnom se drugima, pa i onima polupoznatima, obraćaju gadljivim umanjenicama, dijele lažne komplimentima - obični dodvorice, uvlakači, ljudi bez karaktera.

[Ertrinken]

Ja spadam u "vesele ljude", mada bi se svrstala u prvu Ettinu grupu, nisam povrsna, empaticna sam, racionalna, ne govorim ljudima u umanjenicama, cak ne volim ni koristiti nadimke...u zadnje vrijeme nisam bas toliko happy, ne hinim veselost kada nisam...previse strasnih dogadjaja u kratkom roku...
Mada, i dalje, bez obzira koliko sam tuzna, ja ne mogu da se ne nasmjesim bebi u prolazu, uz osmjeh pozdravim bakicu iz susjedstva, srdacno pitam nekog kako je, ne zato sto treba, vec zato sto sam ja jednostavno takva. I ne zelim se mjenjati, samo zato sto neko ne moze skuziti da sam ja jednostavno neko ko ne moze biti ljut na cijeli svijet i sto cu pokusati naci uvijek nesto lijepo i pozitivno(bez obzira koliko to tesko bilo)- da se nasmjesim.

Sa druge strane, ljude koji mi u poslovnoj komunikaciji krenu sa "cici-mici", automatski prebacujem na led, jednostavno, ne vjerujem ljudima koji se osjecaju slobodno da mi se obracaju tako, a da mi oci nisu vidjeli. Ili si mi poznanik, a kreces sa "joj,ti si divna,krasnaa..blah,blah" i onda uz smjesak krece olajavati nekog. No, thanks! Iskreno, nisam nesto odusevljena ni ljudima koji su stalno fucked up, koji su stalno naroguseni, a da nemaju realan razlog za to. Mislim-OK, svako moze biti nezadovoljan, ljut, razdrazen...ali ne godinama.
Mislim da bi zivot bio puno jednostavniji i ljepsi da jednostavno skuzimo da zivot nije "dolina placa", da svaki dan imas vise razloga da se nasmjesis, nego da ides okolo nadrndan kao da su ti svi na cesti ubili porodicu.

[AceOfCups]

Prema svim mojim iskustvima, istinski veseli ljudi spadaju u kategoriju malo jednostavnijih mentalnih sklopova. Ne razmišljaju previše, ne očekuju previše od života, ako se ima što jesti i razmnožavati se, oni su zadovoljni itd.

Sami po sebi, odnosno njihovo postojanje, niti mi smeta niti me nervira. Ono što me nervira je njihova nemogućnost shvaćanja zašto nisam ja tako vesela. Onako, dosta su "jednodimenzionalni".

S druge strane, ovi s kojima se ja družim, su sasvim suprotna kategorija od jednostavnog uma. A beziznimno sve redom melankolični, poludepresivni...Jedan piše knjige i poeziju, znači radi se o osobama koje zaista imaju sposobnost razmišljanja i neku dubinu, i umjetničku crtu.
Nikad još nisam srela takvog da veseo hoda ulicom.

[MihaOfficial]

Ertrinken kaže:

Ja spadam u "vesele ljude", mada bi se svrstala u prvu Ettinu grupu, nisam povrsna, empaticna sam, racionalna, ne govorim ljudima u umanjenicama, cak ne volim ni koristiti nadimke...u zadnje vrijeme nisam bas toliko happy, ne hinim veselost kada nisam...previse strasnih dogadjaja u kratkom roku...
Mada, i dalje, bez obzira koliko sam tuzna, ja ne mogu da se ne nasmjesim bebi u prolazu, uz osmjeh pozdravim bakicu iz susjedstva, srdacno pitam nekog kako je, ne zato sto treba, vec zato sto sam ja jednostavno takva. I ne zelim se mjenjati, samo zato sto neko ne moze skuziti da sam ja jednostavno neko ko ne moze biti ljut na cijeli svijet i sto cu pokusati naci uvijek nesto lijepo i pozitivno(bez obzira koliko to tesko bilo)- da se nasmjesim.

Svako ima problema, samo oni koji ne zele biti u tome stanju peglaju osmijeh kroz zivot i znaju se nositi sa svojim stanjem.
Svi oni koji su stalno mrgudni, nemaju snage to promijeniti. Vjerojatno niti volje, želje.

Lijepo je pozdraviti bakicu iz susjedstva
Iako zvuci kao klišej, ali je lijepo.

[morcego]

Ne znam, ne smatram se vrhovnim autoritetom za procjenu toga zašto je tko kakav. Niti mislim da su uvijek veseli takvi jer su nužno površni, niti mislim da su mrgudi uvijek takvi zato što su duboki i prosvijetljeni, niti obratno dijelim kvalitete.

Ali, mislim da je vrlo štetno biti onaj koji ili stalno njurga ili onaj koji stalno govori da je svijet predivan. Jer...nije i neće ni bit budemo li ignorirali koliko je dno svijet postao. Jebote, 2017., mi se borimo za pravo na pobačaj. Halo?

Konstruktivni mrgudi, koliko god neugodni bili su ti koji tjeraju svijet naprijed. U to sam uvjerena. Bez negodovanja, nema napretka

[morcego]

I to - "ja uvijek vidim čašu pola punu"... Pa onda si ćorav, bokte, jer je i pola puna i pola je prazna

Naravno, i ti koji je uvijek vide pola praznu mi idu na živce. Ali o njima nije tema jer ionako je jasno da svima idu na živce, postojala tema ili ne. To je ko da pokreneš temu "idu mi na živce ljudi koji se ne peru". Pa dobrojutro, Kolumbo.

[The Maystor]

MihaOfficial kaže:

Svako ima problema, samo oni koji ne zele biti u tome stanju peglaju osmijeh kroz zivot i znaju se nositi sa svojim stanjem.
Svi oni koji su stalno mrgudni, nemaju snage to promijeniti. Vjerojatno niti volje, želje.

Lijepo je pozdraviti bakicu iz susjedstva
Iako zvuci kao klišej, ali je lijepo.

Nrmaju snage zbog prelosih iskustava, poznam ih nekoliko i sasvim mi je okej komunicirati s njima.