Natrag   Forum.hr > Društvo > Roditelji i djeca > Dojenčad i predškolci

Dojenčad i predškolci Roditeljstvo korak po korak

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 24.10.2019., 12:26   #1
Koliko su vaša djeca bila stara kad su prvi put ostala dulje bez vas?

Uopće ne znam kako ovo sročit, a da ne bude upiranja prstom i optuživanja jer realno i ne mislim da je itko kriv. Neka admini slobodno prebace temu – meni nije bila za „neizdržive bake i djedove“, a ne pada mi na pamet ni neko drugo mjesto.

Koliko vaša djeca provode vremena s bakama i djedovima? Ili s nekim drugim od rodbine? Ili bilo kim osim vas? Kad je to krenulo?

Moja svekrva živi vrlo vrlo vrlo blizu nas, ali ne provodi vrijeme s malom skoro nikad. Ona je jedina od rodbine koja je blizu. U prvih godinu dana, nijednom je nije izvela u šetnju, a odlazi sama svaki dan u šetnju. Sada kad je mala u vrtiću, ponekad (tipa 10% vremena) je ona pokupi, i to u 16.00, a mi dođemo s posla u 16.30 – dakle pola sata provede s njom, jednom je provela sat vremena jer smo oboje imali pregleda kod liječnika nakon posla i nismo ih mogli odgađati. Prespavljivanje ili ostajanje s djetetom da jedno od nas ne bi uzelo bolovanje je science fiction – to se nije još nikad dogodilo i iskreno, nije nam ni palo na pamet to tražiti.

Mene u svemu tome zbunjuju dvije stvari:
1. Svekrva je jako uvrijeđena što „nije uključena u njen život“, tipa jednom se naljutila jer joj nismo javili da je bolesna. Nije bio šarlah ni kolera, nego povraćanje koje je prošlo u roku jednog dana. Stalno nas potiče na to da je skinemo iz pelena, iako mala nije ni približno zrela za to. Imala je stav o tome da ja moram prestati dojiti kad mala nije imala još ni godinu dana, i to je baš jako forsirala, kolutala očima i sl. Žulja je sto stvari vezanih za dijete s kojim svojevoljno ne provodi vrijeme.

2. Priču svojeg neprovođenja vremena s njom stalno prikazuje kao nešto što smo mi odabrali; „mala nije mogla ostajati s njom jer sam ja dojila“ (na stranu to što je u dobi od šest-sedam mjeseci mala uredno ostajala satima sama s tatom jer je već jela krutu hranu, dakle, nije bila na cici non-stop); sad ne može ostati s njom jer je „jako vezana za mamu i tatu“ (a za koga drugog, kad nikad nije dulje od sat vremena ostala s rodbinom)… Stalno se, tobože, nudi da nam bude na usluzi, a onda kad se negdje daleeeeeeko daleko daleko na horizontu ukaže mogućnost toga da bismo je mooooožda mogli jednom, nekad, uskoro uručit baki, eto nekako slučajno uleti razlog zašto to baš slučajno sad – slučajno! – nije moguće, ali drugi put će sigurno.

Ja to uopće od nje ni ne očekujem (moj muž očekuje, ali to je za neku drugu temu) i vidim velike prednosti toga da je mala puno s nama. Dapače, ne bih voljela da je često kod drugih dok je tako mala jer mislim da to nije dobro – i to s vrtićem je previše, ali tu stvarno (očito) nemamo drugog izbora. Ali ovako laički, malo mi se sere od te velike ljubavi i uvrijeđenosti zbog neuključenosti od osobe koja, vrlo očito, ne želi provoditi vrijeme sa svojom unukom. Da želi, našla bi način jer nalazi vrijeme za stvari koje je vesele. Dakle, nije stvar u tome da bi ona rado, ali nema vremena, nego bi ona rado da joj je to zabavnije nego što joj, realno, jest.

I ok, sad je tako kako je – mala i nije dijete s kojim je lako pa ne znam kako bi to sad i izgledalo, ali iskreno, mene je malo strah da će naše dijete odrasti u veće dijete koje uopće ne zna kako je to spavati bez mame i tate i koje će biti dugo dugo posve nesvjesno toga da mama i tata možda nekad žele otići na večeru bez nje. Ostavimo li je prvi put baki s njenih pet godina, npr., ja čisto sumnjam da će ijedna od njih dviju biti oduševljena time (makar, kako je krenulo, nije da ćemo ikad imati tu mogućnost pa se možda previše i brinem oko toga).

Uglavnom, zanima me ima li vas koji se niste odvojili od djece kad su ona imala dvije godine jer meni se to čini dosta dugo i mislim da se navike stječu sad. Možda sam u krivu pa me zanimaju vaša iskustva.
Da nadodam – kad je moj muž bio dijete, svekrvi je bilo posve normalno da on po tri mjeseca u komadu provede s bakom, tako da vjerojatno nije iscrpljena njegovim toddler godinama, budući da ih je, više-manje, propustila. I to je isto posve u redu, samo kad to uzmeš u obzir, očito nije da baš smatra kako bake i djedovi nemaju tu dužnost – samo kao da ona konkretno nema. Prava na donošenje odgojnih odluka, s druge strane, obilato želi koristiti, a teoretski prigovori nama jer je "ne uključujemo" su, po mome mišljenju, samo pranje savjesti jer očito sama smatra da to mora (kako je njena mama "morala", jel').

Dajte mi neku nadu u to da ću ostavit dijete nekom na dan i pol i otić s mužem na cugu, za pet jebenih godina. Ono, da neće bit striktno ovisna o nama do puberteta, samo zato što je sad očito tako.
Jer mi se nemamo u koga pouzdati za pomoć, realno. Pritom ne mislim na redovitu pomoć, nego ono, pomoć when shit hits the fan i dosta me strah da odgajam dijete koje će se ušokirat doneba kad jednom shvati - wow, pa mama i tata možda imaju neki život i interese koji ne uključuje mene i evo, jedan posto svog života žele provesti tako
__________________
Previše često se zbunimo pa mislimo da su pristojni oni ljudi koji ne psuju.
morcego is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.10.2019., 13:17   #2
prvi put je mala otisla s bakom na more izmedju prvog i drugog razreda
inace, slicna situacija, sveki je ostavljala mm cijelo ljeto kod bake i dede i onda je prirodno nase ne ostavljanje shvacala kao nekakav atak na njene roditeljske kompetencije
buduci da nas to nimalo nije diralo te da smo bili sigurni u nase odabire, dijete je ostalo kad je zeljelo. i to je to. da je htjela s 4, ostala bi s 4. nije htjela pa nije ostala.
Isto je "bila previse vezana za nas" po njenom, ali eto, ispostavilo se da je dijete s 10 g potpuno samostalno i da nikakvih problema nema sa skolama u prirodi i ljetovanjima bez nas
__________________
“I have nightmares about hell, where all I do is add up numbers and try to have conversations with people like you.”
SummerNight is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.10.2019., 13:21   #3
stariji je prvi put ostao s nekim 3 dana bez mene kad je imao 6 godina.
mladja nije nikad (4 g).
nitko ne zeli "preuzimati odgovornost" pa sam odavno prestala inzistirati.
kaj je, tu je.
__________________
Think positive...
frupy is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.10.2019., 13:21   #4
Ti prvenstveno imaš problem sa svekrvom, ni sa čim drugim
Mislim da se moraš prestati sa njom opterećivati, ali bih rekla da tu neku ulogu ima i tvoj muž, tj da on glede toga ima neke zahtjeve i drugačija viđenja oko njihovog druženja, ali to je opet na njemu da riješi sa svojom mamom

Znam nekoliko obitelji koje imaju već veću djecu koja nisu nikad nigdje prespavala jer jednostavno nisu imali gdje
Najnormalnije su u predškoli išli u grad mladih i spavali bez roditelja i sve je prošlo ok

Ovak je situacija kod mene, imamo moje roditelje i njegove

Svekrva se malog nije usudila uzet na ruke dok nije imao mjesec dana, sva je bila nekak ustrašena od njega dok je bio beba
Vidiš na ženi da ne zna kaj bi s njim. Tak je i danas. Svekar ga valjda nikad nije ni primio na ruke, on tek posebno ne zna kaj bi s njim
Svekrvi sam ga ostavila prvi put na čuvanju jedno popodne kad je imao godinu i pol. Nije mu se cijelo popodne sjetila dati vode a jesi "nije htio"
DAkle dočekalo me jedno izbezumljeno dijete i nisam joj ga više uopće ostavljala do jedno 3-4 godine starosti a i to samo kad moram jer ona se ne zna igrati s njim nego ga posjedne pred crtiće
Onda recimo često smo tamo išli na ručak, pa kad se pojede, sat vremena se treba spremat kuhinja. A jbg, mi nakon sat vremena nakon ručka idemo doma, tak da je mali kad je imao jedno 2,5 godine došao kod njih, nju uzeo za ruku i odveo ju u kuhinju i zatvorio vrata. Jer baka tamo pripada jelte... Ja sam se samozadovoljno cerekala u sebi
Danas kad ode tamo igra se isključivo sa tetom, a baka je za hranu i piće ili ak ide kakat pa da mu obriše guzu.
Ja kažem: kak si je napravila, tak joj je
Oni njega vole, to bez daljnjeg ali jednostavno ne znaju kako se s njim igrati, kako se spustiti na njegovu razinu...
Kad god mi treba pričuva ga, ono napravila bi šta god ali to jednostavno nije to, i ja im to ne zamjeram jer su jednostavno takvi.
Kod njih je prespavao jedno 3-4 puta i to kak je bio veći, i to ide na tetinu dušu, on ide k njoj, a ne k njima, ali to je onda zajebancija do ponoći jer oni njega ne znaju spremit na spavanje nego dok on ne padne od umora oni tamburaju s njim


Moji su ga čuvali godinu dana dok ga nismo dali u vrtić, oni su to inicirali jer im ja ne bi takvu obavezu natrpala i svaki dan kretali u pol 7 od kuće i vozili na drugi kraj grada i sigurno da su s njim izgradili drugačiji odnos.
Sa njima ga ostavim kad god idem negdje na put (prvi put sa jedno 2 godine) , njih zovem da ga čuvaju kad je bolestan, i uvijek sam bez brige kad je s njima. Kad kod njih spava, u krevetu je u 9 i sve po ps-u kao i doma
Oni su isto podjelili uloge: baka je za higijenu i hranu, igranje društvenih igara i gledanje crtića, a deda je za sve ostalo, s njim je najviše vani, stalno nešto "rade", igraju se simboličkih igara

Oba kompleta baka i deda su tu negdje po godinama, tako da nije da su sad moji mlađi bla bla... nisu... samo se žele više baviti unukom

I to je cijela mudrost, tko želi i bavi se, bez obzira na sve udaljenosti i prepreke
__________________
Moj Zmajek je MPO beba :)

#nemrem
Francesca is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.10.2019., 13:27   #5
eh da, bez mene je bila 3 dana kad je imala 4 i pol. al to je s tatom ostala pa ne racunam bas tako
__________________
“I have nightmares about hell, where all I do is add up numbers and try to have conversations with people like you.”
SummerNight is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.10.2019., 13:41   #6
Quote:
SummerNight kaže: Pogledaj post
eh da, bez mene je bila 3 dana kad je imala 4 i pol. al to je s tatom ostala pa ne racunam bas tako
moji ni s tatom nisu ostajali bez mene dulje od jednog dana (ili jedne noci) tamo negdje do cetvrte/pete godine.
__________________
Think positive...
frupy is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.10.2019., 13:46   #7
Quote:
SummerNight kaže: Pogledaj post
prvi put je mala otisla s bakom na more izmedju prvog i drugog razreda
inace, slicna situacija, sveki je ostavljala mm cijelo ljeto kod bake i dede i onda je prirodno nase ne ostavljanje shvacala kao nekakav atak na njene roditeljske kompetencije
buduci da nas to nimalo nije diralo te da smo bili sigurni u nase odabire, dijete je ostalo kad je zeljelo. i to je to. da je htjela s 4, ostala bi s 4. nije htjela pa nije ostala.
Isto je "bila previse vezana za nas" po njenom, ali eto, ispostavilo se da je dijete s 10 g potpuno samostalno i da nikakvih problema nema sa skolama u prirodi i ljetovanjima bez nas
Ajde, ovo je utješno. Hvala ti

Quote:
Francesca kaže: Pogledaj post
Ti prvenstveno imaš problem sa svekrvom, ni sa čim drugim
Pa...da, nije da sam išta drugo i sama ustvrdila

Quote:
Francesca kaže: Pogledaj post
ali bih rekla da tu neku ulogu ima i tvoj muž, tj da on glede toga ima neke zahtjeve i drugačija viđenja oko njihovog druženja, ali to je opet na njemu da riješi sa svojom mamom
Apsolutno.
Ja se s njom nisam dosad sukobljavala - ni oko toga, ni oko bilo čega drugog, osim što sam joj jednom rekla da ću je skinut s cice kad ja to budem htjela.
Mužu također ne serem po njegovoj mami.
Njih dvoje imaju dosta specifičan odnos i zašto on ima od nje očekivanja kakva ima (koja, btw, također nisu "ona treba to to i to", nego više "malo sam iznenađen time koliko nije zainteresirana"), ne znam, niti me briga.

Quote:
Francesca kaže: Pogledaj post
Znam nekoliko obitelji koje imaju već veću djecu koja nisu nikad nigdje prespavala jer jednostavno nisu imali gdje
Najnormalnije su u predškoli išli u grad mladih i spavali bez roditelja i sve je prošlo ok
Hvala, evo, samo me to zanimalo
Pitam jer u svojoj blizini ne znam nikoga kome bake i djedovi baš nikad nisu pričuvali malu djecu. I pritom ne govorim nužno o prespavljivanju, nego o tome da su dulje s njima od pola sata, što je kod nas, očito, zasad rekord.
Moji roditelji su svoje starije unuke povremeno čuvali u toj dobi, čak su i ostajali spavati kod njih, ali oni su sad stvarno bolesni i niti su se kad ponudili, niti smo kad tražili, niti se uopće ikako ponašaju kao da imaju unuku - bilo činjenjem usluga, bilo popovanjem. I to mi je posve u redu - ne mora svatko u svakoj fazi života biti oduševljen prisustvom djece.


Quote:
SummerNight kaže: Pogledaj post
eh da, bez mene je bila 3 dana kad je imala 4 i pol. al to je s tatom ostala pa ne racunam bas tako
Da, ja ću je uskoro ostaviti tati na jedan dan i frka me, ali njih dvoje nije uopće. Tj. njega nije, a ona ni ne zna da će se to dogodit
Također to ne računam kao "čuvanje djeteta" - on joj je tata.
__________________
Previše često se zbunimo pa mislimo da su pristojni oni ljudi koji ne psuju.
morcego is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.10.2019., 13:59   #8
Quote:
frupy kaže: Pogledaj post
moji ni s tatom nisu ostajali bez mene dulje od jednog dana (ili jedne noci) tamo negdje do cetvrte/pete godine.
pa da, ni moja s 4 i pol sam si priustila jedan lijepi citybreak
ne znam, fakat ne mislim da je nesto lose ostavljati djecu bakama niti mislim da ce to uzrokovati neke traume , samo jednostavno to nije tip roditeljstva za koji sam se ja odlucila.
citam i u uvodnom postu a i cesto sam to cula "moras naviknuti dijete"
zasto?
dijete ima svoj dom i svoje roditelje i osim u ekstremnim situacijama ne vidim neke nuznosti u ostavljanju djece na spavanju.
ako dijete zeli super, nek ide. ali navikavanje na to jer se tako mora, ne kuzim.
__________________
“I have nightmares about hell, where all I do is add up numbers and try to have conversations with people like you.”
SummerNight is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.10.2019., 14:10   #9
Quote:
SummerNight kaže: Pogledaj post
pa da, ni moja s 4 i pol sam si priustila jedan lijepi citybreak
ne znam, fakat ne mislim da je nesto lose ostavljati djecu bakama niti mislim da ce to uzrokovati neke traume , samo jednostavno to nije tip roditeljstva za koji sam se ja odlucila.
citam i u uvodnom postu a i cesto sam to cula "moras naviknuti dijete"
zasto?
dijete ima svoj dom i svoje roditelje i osim u ekstremnim situacijama ne vidim neke nuznosti u ostavljanju djece na spavanju.
ako dijete zeli super, nek ide. ali navikavanje na to jer se tako mora, ne kuzim.
Da, ne znam, zato i pitam. Zato su me i zanimala iskustva ljudi koji jesu ili nisu navikli djecu i kako se to pokazalo dugoročno. Jer i mene plaše s tim da je nismo navikli.

A gle, ja ne vidim ništa loše u tome da bake i djedovi bilo provode bilo ne provode vrijeme s djetetom, ali ono, bilo bi mi zbilja drago (ok, sad je to manje slučaj jer je veća) da nisam dvaput mjesečno morala biti na bolovanju prošle godine i samim time imati manje prihode, nego da je tkogod mogao uskočiti jedan od deset puta. Ali nije.
E, a kad se taj netko konstatno "nudi", a zapravo je očito da ne želi - onda me to usput i nervira jer ne volim baš hodanje po jajima i uljepšavanje istine. Reci "neću, ne volim djecu, dosadna su mi" i bok

EDIT: Sad tek vidim da si napisala "na spavanju" - znaš ti koliko sam ja daleko od toga da je ostavljam na spavanju negdje?
Sad, u ovoj njenoj životnoj fazi, spavanje kod bake ili bilo koga drugog mi nije na pameti. Ja govorim o ostajanju dulji period u smislu - dulje od pola sata, koliko mi sad trenutno katkad "dobijemo", u nedostatku boljeg izraza.
__________________
Previše često se zbunimo pa mislimo da su pristojni oni ljudi koji ne psuju.
morcego is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.10.2019., 14:13   #10
naravno da nema nista lose da provode vrijeme s bakama i djedovima i tetama i ostalom rodbinom, nitko to nije ni rekao.
cesto ljudi samo deklarativno zele druzenje s djecom ali kad dodje do toga u rl ipak imaju preceg posla
__________________
“I have nightmares about hell, where all I do is add up numbers and try to have conversations with people like you.”
SummerNight is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.10.2019., 14:17   #11
Mislim, evo, recimo, proljetos je muž bio na službenom putu, a mene dan prije potencijalnog razgovora za posao zovu da dođem u određeni sat, koji je usred radnog vremena. Mala je bolesna i doma sa mnom - dakle, nije u vrtiću, nego je sa mnom.
Zovnem svekrvu da je pitam može li slučajno uzeti malu na sat vremena - sat i pol, dok odem na razgovor za posao i naravno da ne može. Nisam joj to uopće zamjerila jer je bilo dan prije, znači nije se žena mogla organizirat za taj dan.
Ali evo, to je recimo ilustrativan primjer o čemu ja govorim kad kažem "ostaviti dijete s nekim" - dakle, ni o kakvom prespavljivanju.
__________________
Previše često se zbunimo pa mislimo da su pristojni oni ljudi koji ne psuju.
morcego is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.10.2019., 14:19   #12
pa to ti velim. znam curu kojoj je sveki rekla da ne moze uletiti pol sata u jednoj kriznoj situaciji jer ide na frizuru
a sta rec, bar znas kak stvari stoje i na koga mozes a na koga ne mozes racunati
__________________
“I have nightmares about hell, where all I do is add up numbers and try to have conversations with people like you.”
SummerNight is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.10.2019., 14:20   #13
Quote:
SummerNight kaže: Pogledaj post
pa to ti velim. znam curu kojoj je sveki rekla da ne moze uletiti pol sata u jednoj kriznoj situaciji jer ide na frizuru
a sta rec, bar znas kak stvari stoje i na koga mozes a na koga ne mozes racunati
Dobro, ovdje nije bila frizura u pitanju - bilo je ipak nešto ozbiljnije.
Jebote, neću se više žalit
__________________
Previše često se zbunimo pa mislimo da su pristojni oni ljudi koji ne psuju.
morcego is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.10.2019., 14:26   #14
Quote:
SummerNight kaže: Pogledaj post
pa da, ni moja s 4 i pol sam si priustila jedan lijepi citybreak
ne znam, fakat ne mislim da je nesto lose ostavljati djecu bakama niti mislim da ce to uzrokovati neke traume , samo jednostavno to nije tip roditeljstva za koji sam se ja odlucila.
citam i u uvodnom postu a i cesto sam to cula "moras naviknuti dijete"
zasto?
dijete ima svoj dom i svoje roditelje i osim u ekstremnim situacijama ne vidim neke nuznosti u ostavljanju djece na spavanju.
ako dijete zeli super, nek ide. ali navikavanje na to jer se tako mora, ne kuzim.
nista si ja nisam priustila, posao je bio u pitanju.
mene je u pocetku roditeljstva doslovno sokirala cinjenica da nitko ne zeli (odnosno po njihovom "ne moze" ) sudjelovati u cuvanju i odgoju djece i trebalo mi je neko vrijeme da to prozvacem.
napominjem, nikad mi ni u peti nije bila namjera ikome ista nametati, nikakva cjelodnevna cuvanja, obaveza cuvanja umjesto vrtica ili bolovanja nisu bila u pitanju, nego cuvanje na sat-dva jednom u par mjeseci. o prespavljivanju kod baka i djedova ili odlascima na more s njima nije bilo ni govora.
kad sam vidjela da se svi izmotavaju i da ja doslovno ne mogu obaviti ginekologa ili zubara, totalno sam popizdila i vise nikog nista nisam trazila.
kad izraze zelju za nekim kratkim druzenjem - izvrsno.
kad ne (a uglavnom ne) - nikom nista.

na kraju najvise ispastaju djeca, oni bi vrlo rado spavali kod bake ili isli s njima na more, ali jbg, necu ja nekome zapovijedati sto da radi ili ne radi.
lakse mi je bilo u zivotu tek kad sam se sa situacijom pomirila.
__________________
Think positive...
frupy is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.10.2019., 14:29   #15
Quote:
SummerNight kaže: Pogledaj post
pa to ti velim. znam curu kojoj je sveki rekla da ne moze uletiti pol sata u jednoj kriznoj situaciji jer ide na frizuru
a sta rec, bar znas kak stvari stoje i na koga mozes a na koga ne mozes racunati
pa, ovaj, moram priznati da su te frizure bile vrlo cest izgovor i u svim mojim vrlo, vrlo kriznim situacijama.
__________________
Think positive...
frupy is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.10.2019., 14:35   #16
vidis, to je neki univerzalni izgovor
__________________
“I have nightmares about hell, where all I do is add up numbers and try to have conversations with people like you.”
SummerNight is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.10.2019., 14:46   #17
Quote:
morcego kaže: Pogledaj post
Da nadodam – kad je moj muž bio dijete, svekrvi je bilo posve normalno da on po tri mjeseca u komadu provede s bakom, tako da vjerojatno nije iscrpljena njegovim toddler godinama, budući da ih je, više-manje, propustila. I to je isto posve u redu, samo kad to uzmeš u obzir, očito nije da baš smatra kako bake i djedovi nemaju tu dužnost – samo kao da ona konkretno nema. Prava na donošenje odgojnih odluka, s druge strane, obilato želi koristiti, a teoretski prigovori nama jer je "ne uključujemo" su, po mome mišljenju, samo pranje savjesti jer očito sama smatra da to mora (kako je njena mama "morala", jel').

Dajte mi neku nadu u to da ću ostavit dijete nekom na dan i pol i otić s mužem na cugu, za pet jebenih godina. Ono, da neće bit striktno ovisna o nama do puberteta, samo zato što je sad očito tako.
Jer mi se nemamo u koga pouzdati za pomoć, realno. Pritom ne mislim na redovitu pomoć, nego ono, pomoć when shit hits the fan i dosta me strah da odgajam dijete koje će se ušokirat doneba kad jednom shvati - wow, pa mama i tata možda imaju neki život i interese koji ne uključuje mene i evo, jedan posto svog života žele provesti tako
ni moja sveki se nije ubila od odgajanja vlastitog djeteta, a sad hoće svom silom biti žmk

i ona i svekar imaju žarku želju donositi odluke, ali su uvijek odbačene pa su frustrirani radi toga jer oni nisu uključeni u odlučivanje, i kaj bi ja sad, moje dijete moja pravila moje odluke

ja svog malog ostavljam kod svojih, iskreno mislim da je lakše teti i ujaku izaći na kraj s njim neg svekićima, oni se igraju, skaču, love i tak, i mali se izmori kak spada, a svekići bi ga posjeli na kauč i prisilili da gleda crtiće jer je bilo koji drugi oblik igre ili zabave rizičan, a oni nisu u stanju trčati za njim

konkretno prespaval još nije nigdje, al mi je sveki lani rekla da bi bilo dobro da ja malog dam njoj i svekru prek noći da ja mogu na miru spavati, mislim da bi prije kvalitetno ispalila na živce neg se naspavala da moram malog njoj ostavit, a i teško da bi on kraj mene u kući spaval u njihovoj sobi
__________________
...pronađi me osmijehom...
mala nemirna is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.10.2019., 14:53   #18
Ja čak ne bih nikad rekla da moja svekrva nije odgajala mog muža - je, i imaju dobar odnos danas. Ostavljala ga je puno svojoj mami i ništa mu ne fali, dakle, ostavljali su ga u dobrim rukama i on na te dane ima lijepa sjećanja.
Jednostavno je mislila da to tako treba.

Više sam nekako htjela reći da ona zbog toga što je dobrim dijelom propustila operativno te godine, nema baš ni neko sjećanje na to pa se, valjda, usere od straha kad dođe do konkretne situacije da bi morala ostati dulje nasamo s malom.
Npr., ona je jednom u vrtiću pitala tete kad će krenuti s potty trainingom, iz čega se dalo naslutiti da ona smatra kako je dužnost teta da to odrade. A nije, ono, dužnost je teta da paze na njih dok nas nema i da slijede generalno naše odluke. Mislim, ne bi mi palo na pamet očekivati od teta u vrtiću da moraju odgajati moje dijete, posebice po pitanju ključnih stvari.
__________________
Previše često se zbunimo pa mislimo da su pristojni oni ljudi koji ne psuju.
morcego is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.10.2019., 15:02   #19
Sad kad ovako čitam što sam sve napisala, ispada da mi je svekrva crni đavo, a nije ni blizu - dobra je osoba i u mnogim situacijama se ponaša prema meni fakat kao da sam joj kći i baš me voli.

Summer je u pravu - ja jednostavno moram prihvatit dvije stvari, od kojih je prva da ne moraju svi ljudi biti brutalno iskreni i da je ok reći "jedva čekam" iako možda i ne čekaš (sigurno ni jedno ni drugo ne radi iz kurcobolje, nego iz zbunjenosti), a druga je stvar ta da moram prestat slušat navikni-dijete savjete jer su oni očito bullshit koji čine da se ljutiš na ljude zbog stvari koje ti nisu uopće dužni isporučivat.
__________________
Previše često se zbunimo pa mislimo da su pristojni oni ljudi koji ne psuju.
morcego is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.10.2019., 15:39   #20
A nemaš nikog drugog bliskog kom bi mogla ostavit dijete? Čini se da tvoja svekrva jednostanvno nije zainteresirana.

A i malo zajebana, s obzirom da izigrava kao da je to neostavljanje do vas... Nema ti tu kruha, imam sličnu osobu u okolini i najbolje je prihvatit i pomirit se s tim.

Ja sam sama i daleko od svih, tako da dijete ostavljam uglavnom vrtiću. Od prve godine sam ga par put godišnje ostavljala jednu ili dvije noći s tatom.
Sa dvije sam ga prvi put ostavila doma (došla ga je čuvat moja sestra) na tri dana.

Sad ima tri, po ljeti je bio 5 dana kod tate, dobro je prošlo, pa sad ide na cijeli tjedan.

Kad ga nema, kratko ga nazovem svaki dan, prije toga mu pričam kam će ić, kad ćemo se vidjet i tak.

Rado bih ga ostavljala i u svakodnevnom životu češće, da imam komu. Tim "komu" mislim prijatelje i obitelj jer ga "osoblju" ne želim ostavljat nakon što cijele dane proboravi u vrtiću.
Mislim da je djetetu druženje s raznim bliskim osobama od velike koristi. Žao mi je da trenutno nemamo tolko prilike za to.
QuercusRobur is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 23:33.