Najstresniji ispit na svijetu

[hurts]

Čitajući članak ovakvog sadržaja, ne mogu se ne zapitati jesu li stvari na Istoku otišle nepovratno u teški poremećaj i promašaj ili će možda netko ovdje na dalekom Zapadu vidjeti uzor u takvom sustavu školovanja i ponašanja?

Što vi kao roditelji kažete na ovo?

Biste li se mogli zamisliti u ulozi roditelja djece u Kini koje škola prikapča na infuziju ne bi li što više mogli učiti te time se bolje pripremili za državnu maturu?

Pretpostavljam da ne biste, no zanimaju me razmišljanja.

http://www.jutarnji.hr/najstresniji-...dalje/1027367/

[chocolatecookie]

Stres kojem su izloženi prilikom izlaska na ispit najzornije dokazuje činjenica da u to vrijeme raste i broj samoubojstava mladih.

Pa i to je jedan od načina za smanjenje populacije.

Nadam se da je daleki Zapad dovoljno pametan da shvati da ima Finsku i finski obrazovni sustav kao divan uzor.

[Zek0slav]

Kad uzmeš u obzir troškove obrazovanja milijardu ljudi onda ti je jasno da želiš napraviti što teže ispite.

[Lord Byron]

Mislim da je povlačenje bilo kakve paralele sa Zapadom besmisleno. Onak', not applicable.

Ne bih olako osuđivao kineske roditelje kao zlostavljače i bolesno ambiciozne: naime, zamislite se u situaciji gdje (karikiram) uspjeh ili neuspjeh na takvom ispitu znači za vaše dijete život dostojan čovjeka ili ostatak života proveden 18/7 u nekakvom podrumu radeći k'o stoka.

Koju biste od dvije grozne opcije odabrali u toj situaciji: poduzimanje svih, pa i neljudskih metoda ne bi li dijete ipak uspjelo, ili pak humani pristup koji bi vjerojatno jako umanji djetetove izglede na uspjeh?

Ja na to pitanje nemam odgovor.

[soks]

Kako je moguće da samo o tom jednom ispitu ovisi cjelokupna djetetova budućnost?

[Lord Byron]

soks kaže:

Kako je moguće da samo o tom jednom ispitu ovisi cjelokupna djetetova budućnost?

Ne znam kako je moguće. Ne znam ni je li nemoguće - ali, u situaciji bespoštedne konkurencije ne zvuči mi nemoguće.

Napisao sam da karikiram: htio sam samo pokazati da nije nemoguća situacija u kojoj roditeljska odluka nije jednostavna, a vjerojatno ne postoji "ispravna odluka".

[soks]

Ha, tamo s politikom radjanja jednog djeteta svi su u startu isti, nema velikih rodjackih klanova.

[Lord Byron]

soks kaže:

Ha, tamo s politikom radjanja jednog djeteta svi su u startu isti, nema velikih rodjackih klanova.

Znaš ili samo nagađaš?

[soks]

Lord Byron kaže:

Znaš ili samo nagađaš?

Zapravo samo nagadjam. Ali zar to nije logicno, ako vec generacijama mogu imati samo jedno dijete u obitelji, ne vidim tu neku mogucnost za razvoj rodjackog klana.

[Lastan]

soks kaže:

Kako je moguće da samo o tom jednom ispitu ovisi cjelokupna djetetova budućnost?

Kina ima tisućljetnu – i dulju – tradiciju državnih ispita i podizanja društvenog statusa kroz obrazovanje. Obrazovanje im je tako i dan-danas iznimno bitno.

A onda je došla politika jednog djeteta.

U narod koji je kroz stoljeća štancao djecu naveliko došla je politika jednog jedinog djeteta.

Jednog jedinog djeteta koje će se za tebe brinuti kad ostariš.
I to nije samo ona naša “da mi tko ima dodati čašu vode kad ostarim”, nego se u Kini stvarno očekuje da se dijete brine za ostarjele roditelje.
Da ne govorim o arhitekturi koja predviđa da tri generacije žive zajedno.

Dakle, ne samo djetetova nego i tvoja budućnost ovisi samo o tom jednom jedinom djetetu koje imaš.

U zemlji od 1.3 milijarde stanovnika.

Konkurencija je užasna. Golema.
Zamisli da se pri upisu na fakultet boriš protiv čitave jebene Francuske.

Idemo dalje: znaš li za histeriju nekadašnjih priprema za prijemne ispite, a sada priprema za državnu maturu u Hrvatskoj?
Ljudi plaćaju bijesne novce samo da bi njihovi lijeni mamlazi koji su četiri godine u srednjoj školi spavali pod satom i pili kavu u kratkom roku prošli četverogodišnje gimnazijsko gradivo iz relevantnih predmeta.

Sad zamisli da živiš u zemlji od 1.3 milijarde stanovnika koji masovno polažu na obrazovanje. Zamisli razinu histerije kad znaš da svi ostali histeriziraju.
Kad upisuješ svoje jedino dijete na balet, barem jedan muzički instrument i dva strana jezika već početkom osnovne škole. Jer to rade svi ostali i moraš to učiniti samo da bi ti dijete imalo jednake šanse.

Moja je jedna lektorica pričala kako izgleda radni dan njenog sina u srednoj školi: ustaje u pola sedam i doručkuje; ujutro ima nastavu, u podne ručak, poslijepodne izvannastavne aktivnosti; kući dolazi u deset navečer, kada večera i do jedan u noći piše zadaću.
I to je život normalnog kineskog srednjoškolca.

I onda, recimo, želiš upisati studij engleskog jezika. Na čijem se prijemnom ispitu piše esej.
Esej na koji će onaj koji ga bude ispravljao potrošiti pet sekundi.

A ako ne prođeš na prijemnom, ako ne upadneš na faks, bit ćeš trošak svojoj obitelji.
Jer ti nećeš, kao mnogi studenti kod nas, godinu dana hladiti jaja do sljedećeg prijemnog.
Ići ćeš u skupu dopunsku školu da te pripremi za sljedeći prijemni ispit.
Ili to, ili ćeš se zadovoljiti slabo cijenjenim i još slabije plaćenim poslovima do kraja života. S punom sviješću da si iznevjerila obitelj.

A to je samo prva velika sezona samoubojstava tijekom obrazovanja.
Druga dolazi pred kraj studija.

[Lastan]

soks kaže:

Zapravo samo nagadjam. Ali zar to nije logicno, ako vec generacijama mogu imati samo jedno dijete u obitelji, ne vidim tu neku mogucnost za razvoj rodjackog klana.

Cijela Kina ima oko 400 prezimena. Od toga velika većina populacije ima neko od najčešćih 20.
To u osnovi jesu klanovi.

Iako u posljednjih nekoliko generacija postoji pravilo jednog djeteta (s iznimkama, koje su u posljednje vrijeme sve brojnije), to ne mijenja na stvari – šira rodbina još je uvijek šira rodbina. Ako je tvoj djed imao sedmoro braće, svi su ti oni još uvijek rodbina, iako daljnja.

No nije poanta u rodijačkim klanovima (oni su doduše jako bitni kod kulta predaka). Poanta je u tome da su ti, štono Englezi kažu, sva jaja u jednoj košari. Tvoje jedno jedino dijete (čak i ako si dovoljno bogat da platiš porez od par tisuća eura za drugo, “protuzakonito”, nećeš to učiniti jer si odgojen da Kina ne može othraniti toliku populaciju) jedini je izdanak tvoje loze.

A to znači i da tvoj bitak kako u starosti tako i u zagrobnom životu ovisi o tom jednom jedinom djetetu. Jer je kult predaka još itekako živ, tako da ćete i ti i svi tvoji preci ovisiti o njegovu uspjehu (o kojemu će ovisiti i kvaliteta žrtava koje će vam prinositi).

Vrlo sjeban sustav.

[soks]

Lastan kaže:

A to je samo prva velika sezona samoubojstava tijekom obrazovanja.
Druga dolazi pred kraj studija.

Grozno, imaš jedno jedino dijete i onda ti se to jedno jedino dijete samoubije zbog toga što nije uspjelo proći prijemni ispit u konkurenciji s cijelom Francuskom.

Baš sam danas bila na otvorenju Konfucijevog instituta u ZG. Moram priznati da pomalo osjećam strahopoštovanje prema ekipi iz šangajske Akademije dramskih umjetnosti i muzičke škole koja je nastupala na otvorenju, kad uzmem u obzir s kakvom sui se konkurencijom borili.

A tko se onda brine za roditelje? Koje strane jezike, uz engleski pretpostavljam, najčešće upisuju Kinezi?

[Lastan]

soks kaže:

Grozno, imaš jedno jedino dijete i onda ti se to jedno jedino dijete samoubije zbog toga što nije uspjelo proći prijemni ispit u konkurenciji s cijelom Francuskom.

… a sve zato što ga nisi dovoljno jako pogurao.

A tko se onda brine za roditelje?

Pa, nitko nije rekao da je takvo samoubojstvo racionalna odluka…

Koje strane jezike, uz engleski pretpostavljam, najčešće upisuju Kinezi?

Ne znam.

[soks]

Lastan kaže:

… a sve zato što ga nisi dovoljno jako pogurao.

Ne baš. Naprosto ima klinaca čije su sposobnosti učenja slabe, koji sporije shvaćaju, kojima treba više da nešto zapamte, koji teže povezuju, zaključuju itd. To je naprosto tako, makar u to Kinezi ne vjeruju.

Uostalom, kada Kinezi "guraju" svoju djecu? Ako klinac u 7 odlazi u školu, a vraća se u 10 navečer, kad roditelj uopće ima priliku vršiti ikakav utjecaj na njega. Možda za vikend.

[Lastan]

soks kaže:

Ne baš. Naprosto ima klinaca čije su sposobnosti učenja slabe, koji sporije shvaćaju, kojima treba više da nešto zapamte, koji teže povezuju, zaključuju itd. To je naprosto tako, makar u to Kinezi ne vjeruju.

Ti, vidim, ne shvaćaš kineski obrazovni sustav.

Uostalom, kada Kinezi "guraju" svoju djecu? Ako klinac u 7 odlazi u školu, a vraća se u 10 navečer, kad roditelj uopće ima priliku vršiti ikakav utjecaj na njega. Možda za vikend.

Misliš li da se djeca sama upisuju na izvannastavne aktivnosti?
Nije da s roditeljima razgovaraju o mnogo toga, ali kad razgovaraju, što misliš da je glavna tema?

[soks]

Lastan kaže:

Misliš li da se djeca sama upisuju na izvannastavne aktivnosti?
Nije da s roditeljima razgovaraju o mnogo toga, ali kad razgovaraju, što misliš da je glavna tema?

Ma znaš što, nisu ni Kinezi više tako siromašni koliko su bili, sada je Kina država s najviše milijunaša u svijetu i, prema tome, sve manje roditelja ovisi o svom djetetu pa je valjda i pristisak na pojedinu djecu manji.

[Lastan]

soks kaže:

Ma znaš što, nisu ni Kinezi više tako siromašni koliko su bili, sada je Kina država s najviše milijunaša u svijetu i, prema tome, sve manje roditelja ovisi o svom djetetu pa je valjda i pristisak na pojedinu djecu manji.

Svašta s tobom. Tek sad raste.

Trebat će njima vremena da im dopizdi.

[croatiangg]

Lastan, zašto pred kraj studija dolazi drugi val samoubojstava?

[Lastan]

croatiangg kaže:

Lastan, zašto pred kraj studija dolazi drugi val samoubojstava?

Jer se na četvrtoj godini studenti gotovo i ne pojavljuju na predavanjima, nego traže praksu i posao. A ako ih ne nađu… vidi gore.

[soks]

Lastan kaže:

Jer se na četvrtoj godini studenti gotovo i ne pojavljuju na predavanjima, nego traže praksu i posao. A ako ih ne nađu… vidi gore.

tko bi rekao da i u Kini imaju problema da nađu posao.