Ona ne bi na faks... što da JA tu radim?

[TurbulentFluid]

ovako...

moji rođaci imaju kćerku koja trenutno muku muči s državnom maturom. cura je u stručnoj školi. nedavno mi se je njen otac požalio da mu je rekla da neće na faks, i da bi htio da mu ja malo pomognem da ju razuvjeri od tog poteza.

problem je sljedeći: cura je jako draga, nježna, blaga i mirna osoba, meni najdraža rođaka. međutim, nije baš za knjigu. to joj je grozno, jer smo u obitelji većinom školski odlikaši, i to prirodoslovno-matematički nadareni. ona je suprotnost, nije za učenje, a blago je nadarena u literarnom i društvenom smislu (ali ne umjetnički u smislu glazbe, likovnog itd). pod "nije za knjigu" mislim "pala je par razreda srednje".

na žalost, cijelo vrijeme je pod jakim utjecajem roditelja i, po mom mišljenju, usmjeravana potpuno krivo i mimo njenih vlastitih afiniteta koji su ostali potisnuti upravo zbog profila obitelji koji opisujem. nije imala niti sreće upisati se u srednju školu koju je željela.
rođak kaže da bi ona htjela negdje raditi godinu dana, pa onda vidjeti za faks.
ne želi niti na faks u svojoj struci, već na društveni, gdje bi bila podređena.
jako joj teško pada kad nije najbolja ili među najboljima, odmah se povlači.

ne znam što reći. rođaku sam rekla da sada šuti, pusti je da se bavi maturom, vidi hoće li uopće upasti na neki faks, pa ćemo onda vidjeti i eventualno pričati s njom. mislim da je to mudro (ne treba joj sad pritisak, dosta joj je i DM), ali što kad vrijeme prođe?

pomoći u izvršavanju pritiska i ipak je pokušati nagovoriti na faks? ne mislim da je fax sveta guska, ali mislim da će s faxom a) ipak biti konkurentnija na tržištu rada i b) bar kupiti 4 godine - možda ova kriza jenja...

reći joj da ostane pri svome, iako to nije baš mudro? brine me što ne voli i ne želi svoju struku, da je drugačije (da želi raditi u struci) bio bi no brainer - stara, hodi radi, za fax ako ti bude trebao ima vremena. (posao koji spominje je sezonsko konobarenje/sobarenje, ništa ozbiljno)

što bi vi učinili da ste u takvoj situaciji? da je riječ o vašem djetetu, ili djetetu rođaka? koje je ujedno i punoljetno?

PS.
nemam djece a predajem na faksu. ne znam zašto, ali mislim da je dobro da znate ove 2 stvari.

[chocolatecookie]

TurbulentFluid kaže:

rođak kaže da bi ona htjela negdje raditi godinu dana, pa onda vidjeti za faks.

Meni ovo zvuči pametno. Još ako upikne ovako nešto pa tih godinu doma ne prosjedi doma nezaposlena nego stekne bolju predodžbu o sebi, nešto nauči, doživi...

[TurbulentFluid]

chocolatecookie kaže:

Meni ovo zvuči pametno. Još ako upikne ovako nešto pa tih godinu doma ne prosjedi doma nezaposlena nego stekne bolju predodžbu o sebi, nešto nauči, doživi...

Hmm... misliš da joj to dam i kao prijedlog? Nije loša ideja!

[Lord Byron]

TurbulentFluid kaže:

što kad vrijeme prođe?

Priča je kompleksna i komplicirana, na razini puno široj od postavljenog pitanja: od upisivanja u neželjenu školu, pa sve do neobične kombinacije padanja nekoliko razreda i teškog podnošenja čim u nečemu nije najbolja.

Međutim, kako god čovjek okrene, ustrajavanje na upisivanju fakulteta sad i odmah je promašaj - čak i bez obzira na to što će raditi tu godinu dana, pa i bez obzira na to hoće li ga upisati ikada.

Naime, kad zbrojiš da bi upis na faks kao takav bio protiv njezine želje, da bi (taj dio nisam shvatio) možda roditelji i tu forsirali faks koji ona ne voli, da ne donosi iz srednje škole poputninu ni u znanju ni u radnim navikama (dakle, otpada ono što uobičajeno navodim: opasnost od ispadanja iz "procesa učenja") i da teško podnosi neuspjeh, ja fakat ne vidim kako bi taj studij (ma koji studij bio) išao uspješno.

Ono što ima smisla je svojevrsno "otvaranje očiju" (u mjeri u kojoj misliš/mislite da joj treba otvoriti oči): dakle, "osvijetliti" joj njezine moguće putove u budućnost i ono što čovjeka na tim putovima čeka - tako da put koji si ona odabere ne bude baš potpuno nepoznat.

Važno: pod tim ne mislim na soljenje pameti, propovijedanje i zastrašivanje svim samim groznim stvarima koje se dogode onima koji ne završe fakultet - jednostavno, ako curetak ne vidi svijet oko sebe (u onom racionalnom, materijalnom dijelu) onakav kakav taj svijet jest, netko tko joj nije otacmajka a tko joj jest autoritet (u kakvim si ti odnosima s njom po tom pitanju?) bi mogao razgovarati s njom ravnopravno o tim stvarima.

Pauziraju ljudi nakon srednje godinu dana, pa opet diplomiraju i još svaštanešto .

ne želi niti na faks u svojoj struci, već na društveni, gdje bi bila podređena.

Što ovo znači?

[*zlata*]

TurbulentFluid kaže:

Hmm... misliš da joj to dam i kao prijedlog? Nije loša ideja!

ideja je super
to je napravila moja frendica iz razreda iz srednje - jednostavno nije znala gdje bi i što bi sa sobom, nije upala na faks (tada smo pisali prijemne) i otišla za Englesku
bila tamo 3 godine, usavršila jezik, upisala neke njihove tečajeve na oxfordu
vratila se ovdje, zaposlila se i sa 22 upisala faks, završila to dok si rekao keks, i sada je na lijepoj poziciji u dobroj firmi

moj brat recimo je odmah rekao starcima da ne želi na faks, da on ne voli učiti i da to nije za njega. starci su bili ludi, nagovarali ga da proba bilo što, ali on je jednostavno rekao da on smatra da nema smisla trošiti novac na to (jer je prijemni napisao tako da je upao uz plaćanje, pa kad bi se tome pribrojila stanarina i ostali mjesečni izdatci)
ucijenili ga da će morati ići odmah u vojsku i raditi, ali nije odustajao - prvo otišao u vojsku, a sada radi posao koji je miljama svjetlosnih godina od njegove struke, ali je zadovoljan

eto to su iskustva iz moje bliske sredine

po meni ne treba inzistirati na faksu, jer nismo svi isti, pa makar imali iste roditelje

[ana.m]

Mene silno živcira kad roditelji žele nešto što djeca ne žele i sile ih na nešto što je njima, roditeljima, zanimljivo i uopće ih nije briga kaj djeca misle i hoće!

MM je htio biti automehaničar! Obožava aute, obožava sve vezano za to, benzin mu teče žilama...da se tako pjesnički izrazim!! Ali njgovom starom to nije bilo supr, njemu je to valjda bilo ispod časti, ovo, ono, pa je upisao sve što su htjeli njegovi starci!!!

Rezultat svega je taj da ima nezavršen faks i iz revolta (malo je zakasnio ako se mene pita) prema starcima niti ne želi čuti da to završi iako ima još samo koji mjesec da to završi po onom starom! I plus što ne radi ono što voli i smatra njih krivima za to. I dan danas žali što ne prčka po autima!

Nikad to ne bih priuštila svom djetetu!

[daru]

ana.m kaže:

Mene silno živcira kad roditelji žele nešto što djeca ne žele i sile ih na nešto što je njima, roditeljima, zanimljivo i uopće ih nije briga kaj djeca misle i hoće!

potpis.
Shvaćam potrebu da djetetu pružiš najbolje, ali.. ona se sad MOŽE i upisati na faks. I? Što onda ako je - NE ZA-NI-MA? Znam čovjeka koji je i ZAVRŠIO faks (čak! više njih koji su - odustali jer nisu imali dovoljno interesa), pa kad je sve bilo gotovo - zaključio da to NEĆE. Ima diplomu - za šta? Za na zid okačit. Uzalud vam trud svirači.
Mislim da je kvalitetnije - pustit je da ili sama odluči što želi, jer kad čovjek nešto ŽELI i sa srcem u to krene - veće su šanse da će i završiti i raditi taj posao kako spada... ili da pauzira, pa nek onda odluči. Za faks nije kasno ni za godinu, ni za dvije... ni kasnije uz rad - ako baš baš nikako ne želi sad.
Osnovnu MORAŠ završit - zakonski. Srednju - skoro pa isto... i u "domeni" si staraca - pa nemaš baš izbora (govorim za one koji ni u srednju nisu išli po nekim svojim željama, nego eto... "upali" su negdje), ali faks je definitivno nešto što bi čovjek trebao ŽELJETI i HTJETI sam.
Možda kao netko tko je u tome možeš pomoći na način da razgovaraš s njom o tome - što čuči negdje u njoj, a nije još uspjelo isplivati od bombardiranja sastrane? To bi već bila prilično konkretna pomoć - NJOJ, ne starcima . Sad ... sve ovisi KOME želiš pomoći.

[Lord Byron]

daru kaže:

Za faks nije kasno ni za godinu, ni za dvije... ni kasnije uz rad - ako baš baš nikako ne želi sad.

Tehnički, to jest istina.

Ali, nije svejedno (znam da sam maloprije napisao "nije važno što će raditi tu godinu dana) kojim putem čovjek krene, tj. kako utroši te godine prije nego se možda ipak odluči za faks.

Od potpunog zapuštanja "glave", preko financijskog aspekta (npr. ukoliko se "odmah" može studirati bez plaćanja) pa do braka i roditeljstva (znam, znam, može se i tako - ali, valjda ćemo se složiti da je puno teže), u toj je pauzi puno mogućih distraktora koji mogu spriječiti uspješan ishod.

Ne znam treba li ponovno naglasiti: u situaciji u kojoj baš nikako ne želi studirati sad, nema sreće s tjeranjem na studij - dodatno, curetak uvijek ima alibi za sve neuspjehe "jebiga, natjerali su me".

U ovoj priči, mislim da su roditelji zajebali stvar poodavno, napravivši djetetu školu i školovanje odbojnim.

[daru]

Lord Byron kaže:

Tehnički, to jest istina.

Ali, nije svejedno (znam da sam maloprije napisao "nije važno što će raditi tu godinu dana) kojim putem čovjek krene, tj. kako utroši te godine prije nego se možda ipak odluči za faks.

Od potpunog zapuštanja "glave", preko financijskog aspekta (npr. ukoliko se "odmah" može studirati bez plaćanja) pa do braka i roditeljstva (znam, znam, može se i tako - ali, valjda ćemo se složiti da je puno teže), u toj je pauzi puno mogućih distraktora koji mogu spriječiti uspješan ishod.

Ne znam treba li ponovno naglasiti: u situaciji u kojoj baš nikako ne želi studirati sad, nema sreće s tjeranjem na studij - dodatno, curetak uvijek ima alibi za sve neuspjehe "jebiga, natjerali su me".

U ovoj priči, mislim da su roditelji zajebali stvar poodavno, napravivši djetetu školu i školovanje odbojnim.

sve stoji! I definitivno zagovaram faks odmah nakon škole... dok si još "u tom filmu". Kad postoji ŽELJA - teže je, ali ne i nemoguće i kasnije. Ne mora se odmah udat i rodit djecu. Sad je otežavajuća okolnost što - ne želi. Možda godinu dana rintanja za kikiriki - promijeni stav ... možda se jednostavno pročisti u glavi svima - i njoj što bi... i starcima da bi bilo dobro BILO ŠTA (šta ona želi) a ne nužno ono za što su oni zapeli... Uglavnom - studij nije piknik. Treba zapet, treba učit. Ako nema bar osnovnu motivaciju i želju - uzaludan pokušaj u startu. Da ne kažem da je puuuuno lakše odriblat najteži i najdosadniji ispit od kojeg ti se riga pri samoj pomisli na njega - kad imaš motiv da ćeš dobiti diplomu i raditi posao koji želiš i voliš. A koliko je teško dati i najjednostavniji - koji te nimalo ne zanima... kao ni ta prokleta diploma na koju te tjeraju.

[Ribež]

Uh, previše vas se uplelo definitivno. Ako sam ja sada dobro shvatila jer to tata traži podršku od članova obitelji koji su završili fakultet?
Ja se na tvom mjestu ne bih mješala. Ne želi studirati? Njezin izbor s kojim ti niti nitko drugi nema veze.
Aposutno njezina odluka. Još ako stvarno želi nakon škole raditi malo će se vjerojatno pomučiti ali naći posao.
Možda joj jednog dana dođe da studira a možda i ne.
Jednostavno ne moguće je živjeti njezin život.

[Stowaway]

TurbulentFluid kaže:

nije imala niti sreće upisati se u srednju školu koju je željela.

Što u ovom kontekstu točno znači "nije imala sreće"? Imala je nedovoljno bodova pa je morala u strukovnu ili je imala uvjete, ali su je starci ubacili negdje drugdje mimo njenih želja i mogućnosti?

Jako joj teško pada kad nije najbolja ili među najboljima, odmah se povlači

Čudno mi je to povlačenje, priznajem...Obično oni kojima je jako stalo da budu najbolji, daju svoj maksimum i budu barem među najboljima. Oni kojima teško pada neuspjeh, nastoje (i nauče kako) se držati podalje od neuspjeha...
Ona je pala nekoliko razreda? Mislim, na svojoj sam koži prilično osjetila pubertet i popuštanje u školi koje se lijepo vidjelo u ocjenama, ali... nije bilo ni blizu ovome što pišeš... Ne želim biti nepristojna, ali jeste li baš sigurni u njene kognitivne kapacitete?

pomoći u izvršavanju pritiska i ipak je pokušati nagovoriti na faks?
...
možda ova kriza jenja...

Ako je u pitanju kriza.
Ja ju ne bih nagovarala na faks. Koje će joj to dobro donijeti ako "nije imala sreće" upisati se ni u željenu srednju školu. Faks traži motivaciju, upornost, traži nekoga tko neće odustati i povući se kod prvog neuspješnog kolokvija... faks traži energiju i angažiranost, a ja ju (prema tvom opisu) kod nje nigdje ne nalazim.
Ne znam o kojem je gradu riječ, ali palo mi na pamet da bi se možda curka mogla javiti u studentsko savjetovalište na FFZG ili FFRI ili ....

što bi vi učinili da ste u takvoj situaciji? da je riječ o vašem djetetu, ili djetetu rođaka? koje je ujedno i punoljetno?

Kao što rekoh...ja ju ne bih nagovarala na faks. Možda će zvučati ružno, ali prema ovome što pišeš, ne čini mi se da će s faksom uspjeti, a mislim da joj ne treba još jedan neuspjeh u životu. Nek proba raditi ono u čemu je dobra - a sigurno u nečemu jest.

TurbulentFluid kaže:

Nije loša ideja!

Slično sam i ja ubila svoju godinu između srednje i faxa... prilično dobro i korisno iskustvo, svim sranjima unatoč

[kajpa]

Pauziraju ljudi nakon srednje godinu dana, pa opet diplomiraju i još svaštanešto .

Ne samo da pauziraju nakon uspjesno (koliko-toliko...ovisi sto tko smatra uspjesnoscu) zavrsene srednje skole....nego se muce u srednjoj, i problem su i roditelj ne znasto vise da radi (do te mjere da se razmislja o urgiranju CZCR-a)
A onda decko nekako zavrsi tu sredjnu skolu (primjer iz susjedstva), pocne raditi (fax mu nije ni u peti) i nakon nekog vremena zakljuci kako bi on ipak mozda na fax. Sad je negdje na sredini strojarstva...ide mu. A prije bi mozda netko (tj. mnogi) rekao da je mali pomalo ogranicen....i da ne bude nikad nista od njega.
Naravno, to sto ce (valjda) zavrsiti fax nije garancija za nista, ali ipak je pokazo da zeli i moze. A prije 5 godina ni sam ne bi u to vjerovao.

[TurbulentFluid]

Hvala svima na odgovorima i pokušaju pomoći!!!

Pokušat ću odgovoriti na većinu pitanja, isprike ako ne odgovorim na sva, puno ih je...

Što u ovom kontekstu točno znači "nije imala sreće"? Imala je nedovoljno bodova pa je morala u strukovnu ili je imala uvjete, ali su je starci ubacili negdje drugdje mimo njenih želja i mogućnosti?

Ovako, da razjasnim... program koji je ona htjela prima učenike svake 2 godine. Bila je "kriva godina" - to mislim pod "nije imala sreće". Odnosno, kad je ona upisivala srednju ta škola nije upisivala prvi razred. A tada se je dogodilo ovo drugo, dakle starci su je ubacili negdje drugdje mimo njenih želja i mogućnosti. Što je najgore, mimo želja - one obično daju poticaj mogućnostima.

Stowaway kaže:

Čudno mi je to povlačenje, priznajem...Obično oni kojima je jako stalo da budu najbolji, daju svoj maksimum i budu barem među najboljima. Oni kojima teško pada neuspjeh, nastoje (i nauče kako) se držati podalje od neuspjeha...

eeeh da, vidiš... držati se podalje od neuspjeha možeš na 2 načina: 1. na način da se potrudiš i uspiješ, 2. na način da niti ne pokušaš (pa ne možeš ne uspjeti). Na žalost, ona bira vrata br. 2)

ribež kaže:

Uh, previše vas se uplelo definitivno. Ako sam ja sada dobro shvatila jer to tata traži podršku od članova obitelji koji su završili fakultet?

da, ali ne s motivom koji možda impliciraš - i on ga je završio.

ribež kaže:

Ja se na tvom mjestu ne bih mješala.

ovo nije opcija... pitali su me da nešto učinim... a iskreno... bojim se da će malu još jače sjebati i zatrpati negdje gdje joj je još manje mjesto no tšo je to bilo ovo prije.
Nije meni glavna ideja nju stjerati na fax; samo da se zna. Ne vidim smisla, baš zato jer predajem na faxu. Vidim puno studenata koji su na faxu ili preko kurca, ili bez da uopće znaju zašto su na baš tom faksu i muče i oni mene i ja njih - i nitko neće imati ništa od toga.

daru kaže:

Shvaćam potrebu da djetetu pružiš najbolje, ali.. ona se sad MOŽE i upisati na faks. I? Što onda ako je - NE ZA-NI-MA? Znam čovjeka koji je i ZAVRŠIO faks (čak! više njih koji su - odustali jer nisu imali dovoljno interesa), pa kad je sve bilo gotovo - zaključio da to NEĆE. Ima diplomu - za šta? Za na zid okačit. Uzalud vam trud svirači.

oš paradox? njen otac je baš takav. diplomirao, radi o u struci 2 godine, i prešao u nešto sasvim 438759834759837-mo. Da kako ljudi mogu biti .

i slažem se sa svima, najveća greška učinjena je već poodavno, dakle kad se djetetu nije dalo da samo bira to što želi i može. ono što me najviše "straši" jest da je njena struka prilično specifična i uska, a vezana za nešto što nju uopće ne zanima. zbog specifičnosti struke sam napisala i da bi bila podređena na društvenim fakultetima - naime, nedostajalo bi joj znanje koje bi kolege gimnazijalci imali, pa bi se osjećala jadno i "poslijednje".

možda griješim, ja sam se naime kao gimnazijalac na fakultetu tehničke denominacije morala podosta potruditi da stignem kolege strukovnjake u stručnim predmetima i to je bilo psihički prilično naporno - bojim se da ona nije osoba koja će zagristi poput pit bull-a kada "shit hits the fan". Do sad nikada nije.

Lord Byron kaže:

Važno: pod tim ne mislim na soljenje pameti, propovijedanje i zastrašivanje svim samim groznim stvarima koje se dogode onima koji ne završe fakultet - jednostavno, ako curetak ne vidi svijet oko sebe (u onom racionalnom, materijalnom dijelu) onakav kakav taj svijet jest, netko tko joj nije otacmajka a tko joj jest autoritet (u kakvim si ti odnosima s njom po tom pitanju?) bi mogao razgovarati s njom ravnopravno o tim stvarima.

paaa... u neku ruku to i želim. Ali želim reći i nešto pametno. Nisam ja tip koji misli da se bez faxa ništa ne može; vraga... bez volje i ideje se ništa ne može. nisam joj neki autoritet, ali bar će me odslušati i odvagati što kažem, mislim da su me zato i pitali da porazgovaram s njom.

sve u svemu, čini mi se da je najpametnije reći joj da bira sama, nabrojiti joj pros and cons, i eventualno predložiti kako pametnije potrošiti godinu-dvije pauze.

ovo s radom izvan zemlje mi zvuči super, tim više što imamo nešto rođaka vani pa ne mora biti totalno odvajanje i "pale sam na svijetu", da razmišljaš je li sve OK ili je cura upala u neki trafficking lanac...

[happygoose]

TurbulentFluid kaže:

sve u svemu, čini mi se da je najpametnije reći joj da bira sama, nabrojiti joj pros and cons, i eventualno predložiti kako pametnije potrošiti godinu-dvije pauze.

ovo s radom izvan zemlje mi zvuči super, tim više što imamo nešto rođaka vani pa ne mora biti totalno odvajanje i "pale sam na svijetu", da razmišljaš je li sve OK ili je cura upala u neki trafficking lanac...

mislim da je to i jedino objektivno..bez predlaganja icega..jer vec sada ima ispriku da su joj starci krivi za odabir skole..

ima i onaj Working Hols. u Kanadi dobije se viza na godinu dana...

[kajpa]

TurbulentFluid kaže:

sve u svemu, čini mi se da je najpametnije reći joj da bira sama, nabrojiti joj pros and cons, i eventualno predložiti kako pametnije potrošiti godinu-dvije pauze.

Mozda ne bi bilo lose predloziti njoj da nadje "za i protiv", da sama razmisli sto bi cime dobila...i da onda o tome prodiskutirate.

[daru]

TurbulentFluid kaže:

oš paradox? njen otac je baš takav. diplomirao, radi o u struci 2 godine, i prešao u nešto sasvim 438759834759837-mo. Da kako ljudi mogu biti .

i slažem se sa svima, najveća greška učinjena je već poodavno, dakle kad se djetetu nije dalo da samo bira to što želi i može. ono što me najviše "straši" jest da je njena struka prilično specifična i uska, a vezana za nešto što nju uopće ne zanima. zbog specifičnosti struke sam napisala i da bi bila podređena na društvenim fakultetima - naime, nedostajalo bi joj znanje koje bi kolege gimnazijalci imali, pa bi se osjećala jadno i "poslijednje".

za tatu
Što se greške tiče - još uvijek se da... nikad nije kasno. NE poznajem tu obitelj, ali imaš i djece koja ne znaju jednostavno što bi sa sobom nakon osnovne... paaaa.... možda bi to... ali baš i ne bi... .pa ih roditelji "zguraju" bilo gdje samo da ih negdje smjeste! Ako je ona GORILA od želje za nečim, a oni su je SPRIJEČILI i preusmjerili - onda je to stvarno tragedija... ali tragedija koja se DA ispraviti - ako i dalje GORI...
Možda može u nečemu imati lošiji start, ali - glavni pokretač je u njoj. Ako netko nešto zaista ŽELI i ima VOLJU - nadoknadit će "rupe", i možda čak prešišati nekog tko napol koplja studira, a imao je bolju startnu poziciju. Tako da - struka ili gimnazija ... bitna je želja i volja... ako toga nema - zaista je uzalud gurati u nešto što NEĆE.

[Aria Mont]

Ne kuzim zašto malu tjerate na fax ako vam je rekla sa ju to ne zanima.. Upisat će nešto bezveze i četri i više godina gubit na nešto što ju ne zanima.. Pustite ju da sama odluci što želi u životu.. Ne živite vi njezin život da odlucujete umjesto nje, da li cete vi uciti umjesto nje, polagat ispite umjesto nje.. Cura će sama vidjet nakon nekog vremena što hoće od života, da li će nastavit radit ili ići upisivat faks..

I ja sam davno upisala faks koji me nije zanimao samo zato jer nisam upala na onog kojeg sam htjela.. A upisala sam ga samo onda jer su me starci nagovorili da ga idem upisivat, moja objasnjenja da me to previse ne zanima i da šteta love za školarinu nisu urodila plodom..
Kad se trebalo upisat na drugu godinu, lijepo sam im rekla da ne želim, da mi je to izrazito dosadan faks i nema želje to ucit.. Bili su razocarani, ali ja sam bila presretna.. 3mj sam bila na burzi i onda sam si nasla posao koji obozavam i sve je ispalo ok..

[Lord Byron]

Aria Mont kaže:

Ne kuzim zašto malu tjerate na fax ako vam je rekla sa ju to ne zanima..

A iz čega si uspjela iščitati da ju autorica igdje tjera?

[Aria Mont]

Lord Byron kaže:

A iz čega si uspjela iščitati da ju autorica igdje tjera?

Isuse, pa nisam ni mislila na autoricu nego na curine roditelje..
Autorica se nebi trebala mjesat u te u odluke..

[Lord Byron]

Aria Mont kaže:

Isuse, pa nisam ni mislila na autoricu nego na curine roditelje..

I zato si im se obratila u drugom licu, kao sugovornicima - iako nisu ni primirisali forumu?

Autorica se nebi trebala mjesat u te u odluke..

Zašto, ako je jasno upitana za mišljenje i pomoć? Ona - kojoj je predmetni curetak nećakinja - se "nebi trebala mješat", a ti "na neviđeno" znaš što i kako bi trebali napraviti roditelji?