Quote:
Ribež kaže:
Zanima me da li ste ikada to radili?
Igrom okolnosti svjedok sam tog besramnog žicarenja roditelja i jeza me hvata od toga.
Čest je slučaj da roditelji koji nisu doslovno prismrdili školi cijelu godinu dolaze zadnji tjedan škole (pa čak i sada kada je za djecu nastava godina gotova i besramno žicare - jer još nije bila podjela svjedodžbi)
Nisam do sada nikada jer nemam potrebu ali moje mišljenje je da je to stvarno krajnje bezobrazno - u najmanju ruku.
Jeste li ikada došli u napast i kakva su vam iskustva i mišljenja o tome.
|
Nisam nikad žicala ocjenu za svoje dijete i naučila sam je da ni sama ne žica jer bi time rekla da je nesposobna pošteno i radom zaslužiti ocjenu. Smatrala sam da je samopoštovanje važnije od ocjene.
Ovih posljednih tjedana u školi je na hodnicima više roditelja nego što ih vidimo i cijeli mjesec na informacijama. No ne bih rekla da svi žicaju. Neki se zauzimaju za svoje dijete jer smatraju da su djeca zakinuta za ocjenu.
Prosjačenje je neugodno, i za prosjaka, jer to čini iz nužde, i za onoga tko udjeljuje milostinju. Ipak katkad procijenimo da moramo udovoljiti molbi.
Ako osoba ne prosjači, nego se bori za pravo svoga djeteta na pravednu ocjenu, i to ima smisla, što ne znači da mu se treba uvijek dati za pravo.
Sve je to stresno za sve. Kad znam da dijete stvarno nije ni blizu ocjene koju roditelj očekuje, teško mi je kad vidim kako se roditelj ponižava moleći... Radije bih da me napadne i prijeti mi jer tada se ne angažiram emocionalno.
Linearni mod
