Hrvatska za vrijeme 2. svjetskog rata

[demon]

Trebević je više jugoistočno od Sarajeva, ali to je nebitno..

[žalac_1]

sidrun kaže:

Vidim da nema smisla polemizirat.
Žalac mi odgovara da Paveliću nisu problem pravoslavci nego pravoslavna crkva.
Oštrić navodi podatak da su pravoslavci tek 1944 ukjučeni u domobranske postrojbe.Znači jedan od vas dvojice piše krivo.Kad sam Oštriću pobio tvrdnju o dobrovoljcima koji nisu bili samo u istočnoj Bosni ¸nego i na Trebeviću¸on bez pardona i Trebević svrstaje na istok Bosne.
Pretpostavljam da u povijesti ne bi trebalo bit navijača¸a to ovde nije slučaj.

aj pročitaj ponovno

nije problem Paveliću predstavljalo pravoslavlje kao konfesija već srpska SPC na teritoriju Hrvatske (zato osniva HPC).


trn u oku nije pravoslavna konfesija zbog svoje posebnosti, istočnoga obreda ili nečega crkvene prirode, već Srpska pravoslavna crkva (nositelj političkog srpstva u ovim krajevima i u ustaškom planu stvaranja nezavisne hrvatske države glavna barijera u homogenizaciji etničkoga i državnog prostora), zato osniva Hrvatsku pravoslavnu crkvu. Pavelić nije htio u NDH imati ništa što je imalo veze sa nacionalnim srpskim identitetom. nadam se da je sad jasnije


Paveliću pravoslavci nisu problem jer je i sam imao jednu "pravoslavnu" epizodu nakon WWI, kad se iz revolta htio odreći katoličanstva. U neku ruku je simpatizirao pravoslavlje zbog nacionalnog karaktera pravoslavnih crkava, za razliku od tada jugoslavenski nastrojenog (univerzalnog) katoličanstva.

[žalac_1]

Zagorski Križar kaže:

Što se tiče srpskih postrojbi u Oružanim Snagama NDH, od 1943. postojala je i Srpska milicija (sastavljena Srba) koja je bila odana NDH, i cilj joj je bio odbiti partizane od njihovih sela na Baniji.Koliko je trajala - ne znam.Organizirao ju je, prema nekima, UNS - Ustaška Nadzorna Služba.

znam za neke četničke grupe koje su pristale na lojalnost NDH i prekid neprijateljstva s ustašama, no one su i dalje van sustava OS NDH, točnije, neovisno od ustaških vlasti provode svoju politiku na terenu na kojem su se nalazile, a sve je to uslijedilo zbog opasnosti od jačanja partizanskog pokreta i nakon što su se u Zagrebu uvjerili da se četničke organizacije u dominantno srpskim krajevima ne mogu uništiti tek tako lako, i da ih ustvari ne treba dirati, već da je pametnije s njima surađivati protiv zajedničkog protivnika-isto ono što su radili i Nijemci.
(kompromis: oni ustašama garantiraju mir, ustaše njima nepetljanje na njihovom terenu)

[hevi]

Zoran Oštrić kaže:

..............
Nisam spomenuo samo Jadovno.............
Taj zločin je slabo istražen, zato i navodim da postoji veliki raspon u procjeni ukupnog broja žrtava - od nešto preko 10.000 do 40.000. Postoje razni izvori, koje su razni istraživači ispitivali (Boris Ostojić, Mihailo Sobolevski, Ante Zemljar, Mirko Peršen, Đuro Zatezalo idr.). Ti, pak, tvrdiš da nije istražen, a ipak tvrdiš da su ove brojke, onih koji su istraživali, "nebulozne". Na osnovu čega? Ima neka istraživanja, da je broj bio veći do 40.000?

Nije slabo istražen nego nije uopće istražen. Niti su izvađeni posmrtni ostaci iz jama, niti su identificirane ni žrtve ni počinitelji. Bez toga je svaki broj laž i manipulacija. Dosadašnje iskustvo sa brojkama žrtava koje navode komunisti navodi na zaključak da je i ovdje broj žrtava uvećan do besvijesti. O Jasenovcu i Jadovnom već ima tema pa nema smisla da tu o tome dalje pišemo.

[hevi]

Zoran Oštrić kaže:

...........
To se rutinski ponavlja okolo pon netu, kao coppy/paste, a osnovni izvor je ponajviše propagndna knjižica "Odmetničak zvjerstva i pustošenja ...", koju je Ministarstvo vanjskih poslova NDH pripremilo u lipnju 1942...

Nije to u toj knjizi. Očito nisi ni pogledao tu knjigu. Maloprije napadaš čovjeka da ti nije dao precizne podatke otkud citira, a sam si lijen pogledati izvor.

[hevi]

žalac_1 kaže:

u kolikoj se mjeri kod povjesničara taj kaos iz prvih mjeseci rata (koji je BTW odredio sve ono što se kasnije događalo) istraživao kao primarno etničko-vjerski sukob, a ne ideološko-politički (ustaše-vs-neustaše, fašisti-vs-antifašisti, reakcionari-vs-napredni, lijevi-vs-desni), kakvim je predstavljen u našoj literaturi (naročito u ovoj ex-Yu)?..........

Ma te fraze i lupetanja o borbi protiv fašizma i sl. ne stoje niti za drugi svjetski rat općenito, a kamoli kod nas. Prvo treba reći da je rat uvezen izvana. Svjetske imperijalne sile su iskoristile K.Jugoslaviju kao topovsko meso za njihove potrebe. Sve tri najjače europske države su našle svoje sluge u Jugoslaviji koji će voditi rat na njihovoj strani. Njemačka ustaše, Britanija četnike, SSSR komuniste.
Ideologija je tu nevažna. Navođenje sukoba tipa ustaše-vs-neustaše, fašisti-vs-antifašisti, reakcionari-vs-napredni, lijevi-vs-desni su povijesno šarlatanstvo. Nacisti i komunisti su bili saveznici do 22.6.1941. Znači i jugokomunisti i ustaše su bili formalno saveznici. Druga stvar partizani i četnici su saveznici u trenucima i na područjima gdje im to odgovara, ustaše i četnici isto itd. Ukratko to je borba za vlast između tri fanatične i zločinačke organizacije. A narod, odnosno vojnici u sve tri vojske je iskorišten kao topovsko meso za interese šačice bezobzirnih fanatika.

[NikadIzvini]

hevi kaže:

Ma te fraze i lupetanja o borbi protiv fašizma i sl. ne stoje niti za drugi svjetski rat općenito, a kamoli kod nas. Prvo treba reći da je rat uvezen izvana. Svjetske imperijalne sile su iskoristile K.Jugoslaviju kao topovsko meso za njihove potrebe. Sve tri najjače europske države su našle svoje sluge u Jugoslaviji koji će voditi rat na njihovoj strani. Njemačka ustaše, Britanija četnike, SSSR komuniste.
Ideologija je tu nevažna. Navođenje sukoba tipa ustaše-vs-neustaše, fašisti-vs-antifašisti, reakcionari-vs-napredni, lijevi-vs-desni su povijesno šarlatanstvo. Nacisti i komunisti su bili saveznici do 22.6.1941. Znači i jugokomunisti i ustaše su bili formalno saveznici. Druga stvar partizani i četnici su saveznici u trenucima i na područjima gdje im to odgovara, ustaše i četnici isto itd. Ukratko to je borba za vlast između tri fanatične i zločinačke organizacije. A narod, odnosno vojnici u sve tri vojske je iskorišten kao topovsko meso za interese šačice bezobzirnih fanatika.

Neosporno je da je NDH bila Njemacka sluga i zavisna od zelja Berlina.
Tesko se isto moze reci za cetnike, koji sasvim sigurno nisu radili ono sto je bilo u interesu Britanije. Upravo zato dolazi do prebacivanja pomoci na partizane.
SSSR nije bila u stanju konkretnije pomoci do sredine 1944, i njen uticaj je bio minoran.

Saveznistvo partizana i cetnika traje do kraja 1941, kada cetnici mjenjaju dresove.

Komunisti su ustanak proglasili prije Njemackog napada na SSSR, protivno zeljama istog, tako da to saveznistvo nije postojalo.

[hevi]

žalac_1 kaže:

.............isto ono što su radili i Nijemci.
(kompromis: oni ustašama garantiraju mir, ustaše njima nepetljanje na njihovom terenu)

Ne znam baš da je Nijemcima odgovarao mir. Mislim da im je na početku čak odlično došao kaos i pokolji Hrvata i Srba jer je tako domaće stanovništvo bilo zabavljeno međusobnim sukobima, ne dirajući Nijemce. Pa Nijemci su mogli smijeniti Pavelića i zaustaviti ustaše kad su htjeli. Isto tako su mogli s lakoćom ugušiti ustanak Srba-po principu Kragujevca 1941. Znači očito su događanja 1941 u NDH savršeno odgovarala nacistima. Problem za njih nastaje tek sredinom 1942 kad su partizani ojačali i počeli njih napadati.

[NikadIzvini]

hevi kaže:

Ne znam baš da je Nijemcima odgovarao mir. Mislim da im je na početku čak odlično došao kaos i pokolji Hrvata i Srba jer je tako domaće stanovništvo bilo zabavljeno međusobnim sukobima, ne dirajući Nijemce. Pa Nijemci su mogli smijeniti Pavelića i zaustaviti ustaše kad su htjeli. Isto tako su mogli s lakoćom ugušiti ustanak Srba-po principu Kragujevca 1941. Znači očito su događanja 1941 u NDH savršeno odgovarala nacistima. Problem za njih nastaje tek sredinom 1942 kad su partizani ojačali i počeli njih napadati.

Obrnuti redosljed. Kragujevac je odgovor na ustanak u Srbiji, konkretno Uzicku republiku. Njemci nakon napada na SSSR nemaju visak divizija, tako da im itekako odgovara da domorodci za njih drze stvari pod kontrolom. Njih su zanimali samo kriticni rudnici koji su bili bitni za Njemacku industriju.

Da ne zaboravimo da je i u Srbiji postojao kvislinski rezim, koji je radio na istom principu. Beograd je prvi grad u Evropi koji je proglasen Judenfrei.

[Zoran Oštrić]

hevi kaže:

Nije slabo istražen nego nije uopće istražen. Niti su izvađeni posmrtni ostaci iz jama, niti su identificirane ni žrtve ni počinitelji.

To nije jedini način da se neki zločin istraži. Postoje dokumenti i svjedoci. Naveo sam ti gore niz autora, koji su o tome pisali.

Što se tiče vađenja posmrtnih ostataka iz jama i grobišta, meni je shvatljivo da se nakon rata ljudi nisu htjeli time baviti: trajalo bi desetljećima, a "identificiranje žrtava" je praktički nemoguće. Počinitelji su pak sasvim jasni, za više njih zna se osobno. Najzad, mnogi su se sami hvalili i kako sam napomenuo, broj svojih žrtava čak i i preuveličavali. Ključna osoba je Stjepan Rubinić, evo jednog novijeg znastvenog rada (tiskano 2010) gdje se o Grupi logora Gospić (odnnoso Gospić-Velebit-Pag) piše, na netu je dostupan sažetak i tekst rada u doc formatu:
Davor Kovačić: "Vlado Singer, Stjepan Rubinić – od visokih policijskih dužnosnika Nezavisne Države Hrvatske do zatočenika koncentracijskih logora" (vidi str. 9-12. Autor procjenjuje broj žrtava na 24.000).

Da ne kopiram i lijepim plahte teksta, molim pogledajte topic "Grupa logora Gospić, svibanj-kolovoz 1941." na hrvatska-povijest.com. Molim, pročitajte sve- uključivo moje primjedbe na velikosrpske sadržaje na sajtu jadovno.com! ("Uzvišeni", kojeg spominje Ilija Jakoviljević, je Stjepan Rubinić). Imate i navođenje dalje literature, uključivo i linkove.

Pristup Đure Zatezala kritizirao je nedavno (24. lipnja 2010) Zvonimir Despot: "Mitomanija Đure Zatezala oko Jadovnog". On smatra da je brojka od 40.000 žrtava koju Zatezalo navodi jako pretjerana, ali ne dovodi u pitanje da to jest bio logor smrti, te citira procjenu od 24.000 žrtava kao vjerodostojnu.

[hevi]

Zoran Oštrić kaže:

To nije jedini način da se neki zločin istraži. Postoje dokumenti i svjedoci.

To je jedini način. Sve drugo je šarlatanstvo i manipulacija.
Ovo što si dao linkove su bapske priče. Nijedan dokument, nijedno ime, samo rekla kazala.

Što se tiče vađenja posmrtnih ostataka iz jama i grobišta, meni je shvatljivo da se nakon rata ljudi nisu htjeli time baviti: trajalo bi desetljećima, a "identificiranje žrtava" je praktički nemoguće.

Meni je isto shvatljivo, samo iz drugih razloga. Ljude koji su došli na vlast to uopće nije zanimalo.
Dobro da nisi napisao da bi identifikacija trajala stoljećima ili tisućljećima. Šaranova jama koja je praktički jedina za koju se zna da su posmrtni ostaci sigurno unutra je plitka i lako se moglo doći do njih. Ni danas nije problem. Samo nema volje. Niti će ikad biti, nažalost.

Počinitelji su pak sasvim jasni, za više njih zna se osobno.

Počinitelji nisu jasni.
Dakle za Jadovno, a i za sve ostale masovne grobnice, jame, u drugom s.ratu, u svakom ratu i ne samo ratu nego općenito, znači za svako ubojstvo bilo kada i bilo gdje se prvo treba naći žrtva, onda identificirati žrtva, ustanoviti uzrok smrti, pa tek na kraju se može otkriti počinitelja. Svi ovi "istraživači" pričaju o počiniteljima, a ni jedna žrtva još nije identificirana.
Uostalom ovo je posao policije, patologa, forenzičara i sudstva. Nemaju tu što tražiti povjesničari, ni pravi ni samozvani. Da su sve te navedene službe obavile svoj posao nakon rata onda bi povjesničari mogli istraživati je li to tako ili nije i koliko su podaci pouzdani i točni.

[hevi]

NikadIzvini kaže:

Njemci nakon napada na SSSR nemaju visak divizija, tako da im itekako odgovara da domorodci za njih drze stvari pod kontrolom.....

Da? Zašto onda dozvoljavaju sukobe u NDH i ne poduzimaju praktički ništa sve do bitke na Kozari? U Srbiji su s lakoćom uspostavili mir. Što ih je spriječilo da isto naprave u NDH?

[sidrun]

NikadIzvini kaže:

Neosporno je da je NDH bila Njemacka sluga i zavisna od zelja Berlina.
Tesko se isto moze reci za cetnike, koji sasvim sigurno nisu radili ono sto je bilo u interesu Britanije. Upravo zato dolazi do prebacivanja pomoci na partizane.
SSSR nije bila u stanju konkretnije pomoci do sredine 1944, i njen uticaj je bio minoran.

Saveznistvo partizana i cetnika traje do kraja 1941, kada cetnici mjenjaju dresove.

Komunisti su ustanak proglasili prije Njemackog napada na SSSR, protivno zeljama istog, tako da to saveznistvo nije postojalo.

ne bih se složio da sssr nije imao uticaj do 1944¸mate šalov 3. dalmatinska

[Ringo10]

Zoran Oštrić kaže:

To nije jedini način da se neki zločin istraži. Postoje dokumenti i svjedoci. Naveo sam ti gore niz autora, koji su o tome pisali.

Što se tiče vađenja posmrtnih ostataka iz jama i grobišta, meni je shvatljivo da se nakon rata ljudi nisu htjeli time baviti: trajalo bi desetljećima, a "identificiranje žrtava" je praktički nemoguće. Počinitelji su pak sasvim jasni, za više njih zna se osobno. Najzad, mnogi su se sami hvalili i kako sam napomenuo, broj svojih žrtava čak i i preuveličavali. Ključna osoba je Stjepan Rubinić, evo jednog novijeg znastvenog rada (tiskano 2010) gdje se o Grupi logora Gospić (odnnoso Gospić-Velebit-Pag) piše, na netu je dostupan sažetak i tekst rada u doc formatu:
Davor Kovačić: "Vlado Singer, Stjepan Rubinić – od visokih policijskih dužnosnika Nezavisne Države Hrvatske do zatočenika koncentracijskih logora" (vidi str. 9-12. Autor procjenjuje broj žrtava na 24.000).

Da ne kopiram i lijepim plahte teksta, molim pogledajte topic "Grupa logora Gospić, svibanj-kolovoz 1941." na hrvatska-povijest.com. Molim, pročitajte sve- uključivo moje primjedbe na velikosrpske sadržaje na sajtu jadovno.com! ("Uzvišeni", kojeg spominje Ilija Jakoviljević, je Stjepan Rubinić). Imate i navođenje dalje literature, uključivo i linkove.

Pristup Đure Zatezala kritizirao je nedavno (24. lipnja 2010) Zvonimir Despot: "Mitomanija Đure Zatezala oko Jadovnog". On smatra da je brojka od 40.000 žrtava koju Zatezalo navodi jako pretjerana, ali ne dovodi u pitanje da to jest bio logor smrti, te citira procjenu od 24.000 žrtava kao vjerodostojnu.

MA kakve 40 000. Ma kavih 24000. MA kakav Đuro Zatezalo. On je 20 godina kao prikupljao imena i sakupio oko 10 i pol tisuća imena i to svih žrtava na širem području, računajući Jadoovno, Pag, Gospić, sela i zaseoke i onda na kraju kaže da je nakon iscrpnog rada od 20 godina skupio 10500 imena i prezimena a onda veli kako je žrtava bilo 41 tisuća. Ni kako, ni na koji način, ni otkud, ali on učetvorostruči bez ikakve veze brojku koju je "dobio nakon 20 godina isrpnog rada".
To je tipično za velikosrpsku historiografiju.

[Ringo10]

sidrun kaže:

ne bih se složio da sssr nije imao uticaj do 1944¸mate šalov 3. dalmatinska

Pa naravno da je SSSR bio svim komunistima svijeta pa tako i našima nekakav uzor i primjer. I šta ste se dokačili toga. Velika stvar, pa to se zna.
To je u suštini sporedna stvar u činjenici NOP i njegove vojne pobjede.

[NikadIzvini]

sidrun kaže:

ne bih se složio da sssr nije imao uticaj do 1944¸mate šalov 3. dalmatinska

Presudna rijec je bitniji uticaj. Sovjetska vojna misija je stigla sa zakasnjenjem i ne predstavlja konkretnu pomoc. Do sredine 1944 Britanci su ti koji su daleko najvise pomogli partizanima u vidu obuke, naoruzanja i logistike.

Sam Tito je bio na Visu poslje Drvara, sa 5000 britanskih komandosa, dok je Crvena armija jos bila u Ukraini.

Gledati na Titu kao na SSSR igraca jednostavno ne odgovara cinjenicama, o cemu svjedoce i zapisi iz britanske vojne misije.

[Zagorski Križar]

Zoran Oštrić kaže:

Pogledaj gore linkani rad Nikice Barića! Sigurno se nisu zvali "srpska milicija". Riječ je o postrojbama koje su bile organizirane od Talijana u "Dobrovoljačku antikomunističku miliciju" (MVAC), pa im je NDH nudila dogovor nakon povlačenja talijana.

Pogledao sam već prije par godina taj rad.Ali se ne odnosi na ono što sam rekao.

Da svoju izjavu potkrijepim izvorima:

Hrvatski ratnici kroz stoljeća 3; Tomislav Aralica, Višeslav Aralica:

(...)Zanimljivo je napomenuti kako je neko vrijeme postojala čak i srpska pro-NDH milicija na području Banije, ustanovljena nakon njezine pacifikacije 1943. godine, s namjerom da odbaci partizane od srpskih sela na tom području.

Axis Forces in Yugoslavia 1941-45; Nigel Thomas, Krunoslav Mikulan, Darko Pavlović:

(...)From 1943, the UNS organized a Serbian Militia, the Serbian Self-Protection units (Srpske samozaštitne postrojbe) in the Banija Region south of Zagreb.

M.V.A.C. su činile tzv. bande, tj. ojačane čete.Šest ih je bilo sastavljeno od katolika, a dvije od pravoslavaca.Pravoslavne su osnovane od ljudi iz Kistanja ,Benkovca i Obrovca.

Za Dragojla zahvaljujem, ali u vezi Srpske milicije si u krivu.

[Zagorski Križar]

Dalburn1950 kaže:

Nailazim na teme vezane za 2 svijetski rat i partizane ali sta je sa Domobranima ,Ustašama i dr Hrvatskoj vojsci u NDH?!? Ispricavan se unaprid ako je tema vec negdi zapoceta i nezelin nikoga diskriminirati ovom temom samo zelin cut vase misjenje i ako netko ima kakve price i informacije iz tog razdoblja.Hvala

Pretpostavljam da želiš znati više o vojnoj povijesti NDH?Ako je tako, onda evo nešto za preporuku:

Tomislav Aralica, Višeslav Aralica - Hrvatski ratnici kroz stoljeća 3 : Oružane snage Nezavisne Države Hrvatske i druge hrvatske postrojbe na osovinskoj strani 1941. - 1945.

Danijel Frka, Josip Novak, Siniša Pogačić - Zrakoplovstvo NDH 1941-1945

Boris Ciglić, Dragan Slavić - Croatian Aces of World War 2

Nigel Thomas, Krunoslav Mikulan, Darko Pavlović - Axis Forces in Yugoslavia 1941-45

Zatim bih ti preporučio HUSAR, časopis za vojnu povijest i militariju - jedini takve vrste u Hrvatskoj.Autor i glavni urednik časopisa je gosp. Velimir Vukšić.
Članci na ovu temu:

Lako prevozni zdrug Hrvatske legije 1942. - brojevi 13 i 14

13.SS "Handžar" divizija - brojevi 8, 9 i 10

Hrvatska zrakoplovna legija na istočnoj bojišnici - broj 10

[žalac_1]

hevi kaže:

Ne znam baš da je Nijemcima odgovarao mir. Mislim da im je na početku čak odlično došao kaos i pokolji Hrvata i Srba jer je tako domaće stanovništvo bilo zabavljeno međusobnim sukobima, ne dirajući Nijemce. Pa Nijemci su mogli smijeniti Pavelića i zaustaviti ustaše kad su htjeli. Isto tako su mogli s lakoćom ugušiti ustanak Srba-po principu Kragujevca 1941. Znači očito su događanja 1941 u NDH savršeno odgovarala nacistima. Problem za njih nastaje tek sredinom 1942 kad su partizani ojačali i počeli njih napadati.

Nijemcima baš i jest odgovarao mir jer im se nije za#ebavalo po Balkanu dok ratuju na ogromnim bojištima na Istoku i na Mediteranu. Svaki vojnik im je bio potreban, a za NDH ih nije bilo puno ni briga dok Churchill nije izašao sa svojim "mekim trbuhom" i saveznici upali na jug Apenina sredinom 1943. Kad su vidjeli da je vrag odnio šalu, da Englezi čačkaju po Jadranu, da se priča o invaziji i da Pavelić nema snage obračunati se s pobunjenicima počeli su se jače angažirati oko situacije u NDH, potpuno podvrgnuli OS NDH svojoj komandi, uveli vojnu upravu, policijsku upravu itd. Malo gdje ćeš naći tezu da su poticali ustanak.
Tako da ne bih rekao da su im događanja u NDH savršeno odgovarala, već nisu marili za to i sve su prepustili Zagrebu.
problem za njih ja ne bi stavio u 1942. nego još kasnije 1943., u kontekst mogućih invazivnih djelovanja UK na Balkanu (u Istri, Dalmaciji i Peloponezu), i ne nužno vezano uz partizane jer su i one "lojalne" četnike smatrali igračima druge strane koji samo čekaju Engleze,naravno, partizani rade veće probleme pa su onda prvi na udaru.

Dok recimo za Talijane je priča suprotna, oni daju podršku četnicima, čak naoružavaju ustanike u Lici i Zap.Bosni 1941. Istovremeno otežavaju opremanje domobranstva o čemu lijepo svjedoči Kvaternik (odugovlačili sa plaćenim isporukama pušaka) i priječeći pristup protupartizanskim snagama u "čišćenju terena". Njima je destabilizacija NDH odgovarala, točnije ono što danas nazivamo održavanjem kontrolirane krize- nužnošću vojne intervencije opravdati zaposjedanje teritorija i uvođenje vojne uprave (što su pokušali sa okupacijskom zonom)
bio je to način ublažavanja neostvarenih želja iz Rimskih ugovora kada su se zadovoljili tek sa djelom dalmatinskog kopna a bacili su oko i na bosansku rudaču, pa kad nisu zbog Švaba mogli politički ovladati unutrašnjošću pokušali su nešto užicati preko vojske - pojednostavljeno rečeno, ponudili su se kao garant stabilizacije i pacifikacije a na kraju su na tom istom području njemačkim i NDH vlastima postali i veća smetnja od otovrenog neprijatelja

[hevi]

žalac_1 kaže:

Nijemcima baš i jest odgovarao mir .......

Pa zato i pitam ponovo zašto onda nisu naredili ustaškim i četničkim vođama da prestanu sa pokoljima? U slučaju prestanka pokolja odmah na početku, partizani ne bi mogli nikoga pridobiti za borbu, možda samo šačicu fanatika.
Dio o Talijanima se naravno slažem, samo mi nije jasno zašto su i u ovom slučaju Nijemci bili ravnodušni i nisu naredili Talijanima da prekinu takvu politiku?
Vidio sam na temi o Neretvi istu priču: Talijani nisu Nijemcima dali na vrijeme dozvolu da uđu u njihovu zonu i zato su partizani pobjegli. To mi zvuči apsurdno i groteskno! Pa zar su nacisti ikad ikoga nešto trebali pitati? Talijani su za njih bili pikzibneri, a vojnički niškoristi. Gdje to ima da gospodar pita slugu smije li nešto? Pogotovo u ovom slučaju kad je gospodar, tj. vođa nacista luđački psihopat, a i sljedbenici su slični!?