moji su razlika godina i pol i onda još 2 godine i 4 mjeseca do trećeg. troje u 3 godine i 10 mjeseci. najmlađa za par dana ima mjesec dana.
s prvih dvoje sam pola godine bila sama preko tjedna od pola 8 do pola 5. dojila tandem preko dana, mlađu dojila xy puta noću, često nisam znala tko mi glavu nosi. i često sam imala osjećaj da ću umrijeti od umora.
moram napomenuti da nisam kuhala (inače ne kuhamo, "outsourceali" smo to davnih dana jer nam se može
) i muž ravnopravno sudjeluje u brizi o djeci i kućanstvu, čak bih rekla da on i više poteže u kućanstvu. ja više oko djece dok je on na poslu, ostalo vrijeme apsolutno ravnopravno sudjeluje u svemu, osim dojenja.
bez obzira na nekuhanje i sve ostalo, bilo je jako izazovno tih prvih pola godine. onda smo muž i ja krenuli tražiti neko rješenje da si olakšam, da mi netko dođe na 2, 3 sata da odahnem. dok smo mi tražili, spletom raznih okolnosti mi je mama otišla u mirovinu ranije nego što je planirala. onda mi je ona počela dolaziti svaki dan na par sati, spavala bi sa starijim, otišle bi skupa van, itd. sve sam ja to i prije nekako izvela, ali je bilo puno lakše uz njenu pomoć. sad mi je i tata u mirovini pa mi dosta pomažu oboje i zahvalna sam jako na tome.
stariji je krenuo u vrtić s 2 godine i 8 mjeseci, ali nam to nije neka luda sreća jer je svako malo prehlađen, zarazi seku i tako u krug. ona je trebala krenuti s 2 godine, ali nije jer sam ja ostala trudna pa nije bilo potrebe. krenut će s 3 godine. sad je i stariji doma već mjesec i pol i bit će do proljeća jer se ne želimo boriti s boleštinama.
ako ikako možeš, organiziraj pomoć. obitelj, prijatelji, bližnji, plaćena pomoć, što god. može se i bez toga, ali je puno lakše s tim. i nije poanta da crkneš od umora i da budeš iscrpljena i nezadovoljna. vjerojatno ćeš biti umorna i iscrpljena jer je to neminovno uz malu djecu kako god okreneš, ali uz neku pomoć će sve biti puno lakše.
i koliko god bilo teško, proći će i bit će lakše. meni je iz ove perspektive žao što nemam još manju razliku i što se nisam prije odlučila na treće jer je sve lakše kad prođe ta prva godina, a kad prođu dvije je pjesma. onda dođu neki novi izazovi, ali mi je sve nekako lakše.