karcinom - molim pomoc!

[dodouprolazu]

TsunamiGirl lijepo od tebe sto si barem ti u obitelji ona koja se zaista trudis olaksati sestri. Necu te plasiti ali negativno razmisljanje kad je posrijedi takva bolest ne moze donjeti nista dobrog. jeste li u istom gradu? Pokusaj ju posjetiti ili nazvati svaki dan, posalji joj ponekad neko vedro pisamce koje onda moze citati i kad joj dodje tesko a ti nisi u neposrednoj blizini. Ne znam koliko ti seka ima godina, da pokusas s njom otvoreno razgovarati i reci da je mama ta koja zapravo ima problem i da ju ne slusa previse, jer mama grijesi.

[Uranus]

LeeLooo kaže:

prema mojim saznanjima, kemoterapija ne ljeci rak, to se daje kad se vise ne moze pod noz, ili kad je otkrito vrlo rano pa nema potrebe.. al cim ti doktor kaze: ne moze se operirat. , znas sta slijedi...

naravno ovisi da li je galopirajuci ili..... i kolko je metastaziran kad su otkrili...

Često se kad se ide operirati i ne zna se da je u pitanju rak.

U najtežim slučajevima samo otvore i ponovno zatvore.

Ja sam dobila kemoterapiju jer nisu bili sigurni da li je 100% kancerogenog staničnog tkiva otklonjeno operacijom. Uvijek može nešto ostati. Kod mlađih ljudi doktori su puno oprezniji nego kod starijih.

Ako se rak dosta proširio, obično se prvo zrači, ili se daje kemo terapija da se smanji, pa se tek onda ide operirat.

Čim se vrši operacija znači da ima nade, inače da je skroz užasno ne bi oni niti operirali ni razmišljali o kemoterapiji.

[Taroth]

morate se suociti sa tvojom starom i njenim karakterom... morate ju stjerati pred zid i da se mora odluciti da li ce nastaviti sebe sazalijevati i time ostati sama ili ce se skulirati.

tu nema demokracije niti milosti, ona se ponasa kao malo dijete i morate se tako prema njoj postaviti...

za ostalo, u vezi raka i sestre mi se javi na pm

[Riječanka]

Taroth kaže:
morate se suociti sa tvojom starom i njenim karakterom... morate ju stjerati pred zid i da se mora odluciti da li ce nastaviti sebe sazalijevati i time ostati sama ili ce se skulirati.

tu nema demokracije niti milosti, ona se ponasa kao malo dijete i morate se tako prema njoj postaviti...

za ostalo, u vezi raka i sestre mi se javi na pm

Ništa se silu ne može utjerati, pa ni "pravilno" ponašanje u situaciji kada je ta žena doživjela veliki šok, jer gubi svoje dijete.
Kao što malo dijete ne možeš batinama naučiti da koristi kahlicu, tako ni "ovim" metodama stjerivanja pred zid nećete ništa napraviti.
Okolina često teže prihvaća činjenicu da je netko smrtno bolestan nego sam bolesnik. Ni bolesnici neće biti lako gledajući obitelj kako se među gloži.
Majci a i cijeloj obitelji treba stručna psihološka pomoć.
Pa što se čeka? Odite na Rebro u Centar za krizna stanja i potražite pomoć! Jer ovo je krizno stanje.

[Taroth]

ekstremne situacije traze ekstremna rjesenja..
a cak niti ovo nije takvo... traziti od roditelja da ne glume zrtve mi se cini kao primarno... a ne razmisljati o njihovim osjecajcicima

[Riječanka]

Klin se klinom ne izbija...a "ekstremne" mjere u ovom slučaju mogu dovesti samo do toga da se majka totalno "izgubi"...

Taroth, doista mi nije jasno kako uopće možeš pomisliti a kamo li napisati :

traziti od roditelja da ne glume zrtve mi se cini kao primarno... a ne razmisljati o njihovim osjecajcicima

RaK, kao i druge kronične bolesti, su BOLESTI CIJELE OBITELJI, a ne samo pojedinca.
Onaj koji umire nije, nažalost, jedina žrtva i jedini kome treba pomoć....
Vidi se da to nisi probao/la na svojoj koži...i bolje da ne probaš, no to ne znači da trebaš ovdje pokazati takav nivo bezosjećajnosti ...

[Taroth]

nekako mi se cini da rak nije zarazan.

ako imas situaciju u kojoj je netko smrtno bolestan i treba podrsku okoline, imas okolinu koja stalno cendra i smatra sebe takodjer zrtvom, takvu okolinu treba maknuti...

jes, vidio sam razne bolesne od raka medju prijateljima...

[Uranus]

Taroth kaže:
nekako mi se cini da rak nije zarazan.

ako imas situaciju u kojoj je netko smrtno bolestan i treba podrsku okoline, imas okolinu koja stalno cendra i smatra sebe takodjer zrtvom, takvu okolinu treba maknuti...

jes, vidio sam razne bolesne od raka medju prijateljima...

A kako ćeš takvu okolinu maknuti?

Sve u stvari ovisi o bolesniku. On je taj koji mora dići glas. Uglavnom, ja znam da kad sam bila bolesna da sam ja bila ta koja je ostale morala smirivati, a oni su tobože mene pokušavali neuznemiravati

[Ennia]

Mislim da je ponekad "teže okolini", naročito roditeljima kad im je dijete bolesno, istina, rijetko koji ostaju pribrani, što bi svakako morali, a ne cendrati oko onoga tko je bolestan, ali , teško je suditi o tome, onaj koji je bolestan zna kako mu je, a onaj kraj njega trpi jednu veliku psihičku bol, što je ponekada još gore...

[Malta]

jako mi je žao Tsunami i ne znam kako bih joj mogla pomoć....
čitam povremeno vaše komentare, no zanima me jadna činjenica, a nisam ju našla ili sam preskočila - koliko joj seka ima godina?

[Uranus]

Ennia kaže:
Mislim da je ponekad "teže okolini", naročito roditeljima kad im je dijete bolesno, istina, rijetko koji ostaju pribrani, što bi svakako morali, a ne cendrati oko onoga tko je bolestan, ali , teško je suditi o tome, onaj koji je bolestan zna kako mu je, a onaj kraj njega trpi jednu veliku psihičku bol, što je ponekada još gore...

...za bolesnika se brine cijela armija liječnika, a i svaki bolesnik dobije snagu da se nosi sa svojom bolešću. A u krajnjem slučaju umirući je često nafilan morfijem.

A za one koji ostaju i trpe psihičku bol, malo tko brine dok je pacijent još na životu.

Svaka takva osoba trebala bi shvatiti i priznati sebi da ta njegova bol dolazi u biti iz njegove vlastite sebičnosti. Jer ruku na srce, kad se neki bolesnik muči, njegova smrt je u biti njemu dar.

Kad netko umre, ne boli nas to što je on otišao s ovog 'prekrasnog' svijeta, jer osjećamo da je njemu nastupilo olakšanje.
Nas boli što mi ostajemo napušteni, i što u biti ne znamo smisao svog života, i što se za ništa čvrsto ne možemo uhvatiti na ovome svijetu.

[Ennia]

Svaka takva osoba trebala bi shvatiti i priznati sebi da ta njegova bol dolazi u biti iz njegove vlastite sebičnosti. Jer ruku na srce, kad se neki bolesnik muči, njegova smrt je u biti njemu dar.
__________________________________________________ _

Ovo je puko filozofiranje.
Pišeš o teoriji, a ne o praksi

[Uranus]

Ennia kaže:
Svaka takva osoba trebala bi shvatiti i priznati sebi da ta njegova bol dolazi u biti iz njegove vlastite sebičnosti. Jer ruku na srce, kad se neki bolesnik muči, njegova smrt je u biti njemu dar.
__________________________________________________ _

Ovo je puko filozofiranje.
Pišeš o teoriji, a ne o praksi

Čuj, i meni je mama nedavno umrla, pa na žalost imam prakse

To, da neke osobe to NE MOGU shvatiti, to je jasno isto tako iz prakse. Takve nagutavaju apaurinima i praksitenima

[Ennia]

Ma tweško je pisati i suditi drugima, svi smo mi individue a i ovdje se radi o curi koja boluje od karcinoma, pa nema smisla da nastavimo s ovakvim načinom komunikacije

[Uranus]

Ennia kaže:
Ma tweško je pisati i suditi drugima, svi smo mi individue a i ovdje se radi o curi koja boluje od karcinoma, pa nema smisla da nastavimo s ovakvim načinom komunikacije

Sve što čovjek radi radi uglavnom zbog sebe. Pa ma kako on to umotao u celofan 'samožrtvovanja'. I kad to za same sebe uvidimo već nam je lakše.

[TsunamiGirl]

Hvala svima na odgovorima. Ja sam se malo smirila u smislu da sad ne razmišljam o tome tko je kriv i tko se kako osjeća. Problem je što u mojoj obitelji nemam autoriteta (nisam ga nikad niti imala), tako da je malo toga što mogu konkretno učiniti, jer me nitko niti ne doživljava!!!!

Unošenje bilo kakve nervoze u obitelj je besmisleno - pogadja bolesnika, a to je najgluplje od svega što možemo napraviti. Doduše, starci se stalno prepucavaju i svadjaju, ona to čuje, nije glupa. Ne mogu je izdvojiti iz obitelji, to je sada nemoguće.

Starci se medjusobno ponašaju kao da je već umrla, što meni užasno smeta. Pred njom se uspjevaju koliko-toliko kontrolirati, ali meni smeta što se više ne bore. Kad ja želim preuzeti inicijativu, ne daju mi (em sam žensko, em sam naravno glupa nesposobna i retardirana u odnosu na njih- što je sve samo ne istina!!), a sami nisu u stanju ništa poduzeti jer im očito treba pomoć (u informiranosti, organizaciji, psihičkoj podršci i svemu ostalom). Ali tu pomoć NE ŽELE primiti od mene, jer se (kao i inače) moraju dokazati predamnom tj. dokazati da su mi nadmoćni.

Mene ta igra moći u ovom trenutku ne interesira. Interesira me ona. Ako mi netko iz svog iskustva (hvala svima koji su mi se javili!!) može napisati koja ih je misao vodilja vodila kroz njihovu bolest tj. što ih je motiviralo da se bore, bila bih izuzetno zahvalna!

[puffko]

Uranus kaže:
Sve što čovjek radi radi uglavnom zbog sebe. Pa ma kako on to umotao u celofan 'samožrtvovanja'. I kad to za same sebe uvidimo već nam je lakše.

Pametno pišeš
Rijetko tko ima dovoljno hrabrosti da bi tako iskreno sagledao sebe i vlastite motive.

[TsunamiGirl]

To je bezveze. Nisu svi jednako motivirani, psiholozi razlikuju brojne načine/vrste/razine motivacije i po tome čak kategoriziraju ljude.

Niste u pravu. Ne uvijek.

[puffko]

TsunamiGirl kaže:
To je bezveze. Nisu svi jednako motivirani, psiholozi razlikuju brojne načine/vrste/razine motivacije i po tome čak kategoriziraju ljude.

Niste u pravu. Ne uvijek.

Oprosti ako te to vrijedja. Ja mislim da se (zdrave) sebicnosti ne treba bojati i da ce rezultati ponasanja po okolinu biti isti - samo sto nece biti samosazaljevanja, izjava tipa "a toliko sam se zrtvovao-la", itd.

No to nije tema i nema veze s tobom.

Ja nemam slicna osobna iskustva, no iz drugih situacija mi se cini vaznim da ti ostanes maksimalno optimisticna (i maksimalno dobro obavijestena) i uvijek pozitivna. Znas i sama koliko znaci ohrabrenje i podrska. A bilo bi dobro i roditelje nekako smiriti, obzirom da je ona s njima. Ako tebe vec ne uzimaju ozbiljno - mozda postoji netko drugi s kojim bi htjeli razgovarati? Doktor? Psiholog? Netko u obitelji? Ili im dati literaturu za procitati?

[Uranus]

Tsunami, a što tvoja sestra kaže? Da li uopće što govori? Koji je njezin stav? Ona je bitna u ovom slučaju! Kakvo je njezino realno stanje?

Možda će ti se činiti grubo: ali zar ne primjećuješ da si i ti sad počela pisati samo o sebi i svom odnosu s roditeljima?

Ali Tsunami, svi smo takvi, do jednoga, više manje. I ja sam takva. Ne mora te to sad baciti u bed. Upravo su nam takve situacije dane da bi spoznali sami sebe.