Gdje je El Bahattee ?

[Horz]

Bahati je legendaran. Tekstovi su mu prejaki, pravi hard core rap, čist, nezagađen. Lirika, savršen stilski, poetski, izraz pun sirove brutalnosti, nasilja, socijalno političkih tematika.... Dinamika misli u tekstovima mu je tako jebeno životna, stvarna i bezvremenska...
Svaka riječ u njegovim tekstovima je - jedna istina za sebe. Ja sam 79 godište, odrastao sam na rocku 70-ih ali dobar rap uvijek mogu poslušati, poistovjetiti se sa autorom. Još ako su bitovi dobri onda u takovoj glazbi možeš uživati
i kao penzioner. Da je radio i stvarao u USA, danas bi bio milioner.

Osobno, da imam para, pokušao bih ga nagovoriti do ponovno krene stvarati. Metropole i države moraju imati na umjetničkoj sceni takve ljude. Oni su kritičari, zviždači, koji dopiru do mase, oblikuju jedan dio populacije
na sirov, brutalan ali vrlo realan način.

Mogu poslušati i neke stvari od Tram 11, Nereda, Renmena, Elemntal...
Ali, El Bahattee stvarno odskače, od svih njih zajedno. On je baš - priča za sebe.

El Bahatee ft. Nered - Ja sam :klap:

[ray of light]

evo ga

[technotronic]

rejoflajt kaže:

evo ga

El chocolattee

[Mars700]

Ima li cokoladu sa okusom zenskih stopala he he

[saucer]

Evo ga i ođe.

http://magazin.hrt.hr/337346/el-baha...oktor-cokolada

Jako simpa lik i želim mu uspjeh u sadašnjem biznisu. Probao sam njegovu čokoladu i zbilja nije loša.

Uz General Wua i Nereda mi je jedan od najboljih Hr repera. Od te stare garde jedino General i dalje roka kako spada, štoviše ima svirku sutra u Tvornici.

Ali bilo bi kul kad bi Bahati snimio novi album. Ne neke gangsta gluposti, nego recimo iz svoje trenutne perspektive obiteljskog i poslovnog čovjeka u ovakvoj Hr. To bi brijem, bilo zanimljivo poslušati.

[misho-pisho]

Dok je bio mali šiša-goliša i klinjo na najčešće pitanje koje stari dosadnjaci postavljaju djeci, 'što ceš biti kad odrasteš？', El Bahattee bi rekao:“ Avijatičar！''Njemu je još tad,a šta je Bahati tad imao - mozda tri ili četiri - “zrakoplovac” zvucalo kretenski. Kasnije je znao reči:“Vidiš, ni de Caprio ne plovi zrakom starom Scorseseu već mu se u prvom redu bavi avijacijom. Zrakom plove samo čestice prašine, muhe i slična sranja...”
A negdje malo prije nego je počeo mahnito mlatiti majmuna, oko 9-te ili 10-te, na isto pitanje, mada već s dubokim i posviješćenim prijezirom prema ispitivaču, znao bi odgovoriti:“ Bit ću pjesnik！”
Naravno, već negdje u trinaestoj ili četrnaestoj, kad je shvatio da želi živjeti više od pedeset ili šezdeset godina( i to su bile doslovno njegove riječi！) od sebe je odbacio u potpunosti bilo kakvo ozbiljnije bavljenje poezijom. Smatrao je da istinski pjesnik ne može doživjeti starost i kao u prilog tezi uvijek je navodio Veselka Tenžeru i još nekolicinu za koje ja gotovo da nikad nisam ni čuo. Usprotivio bih mu se napomenuvši neke domaće klasike koji još uvijek žive duboku starost, ali i to da V.T. uopće nije pisao poeziju. Na to bi prema meni mahnuo rukom, kao da razgovara s čovjekom koji jednostavno ne razumije, kao već smoren što raspravlja o velikim stvarima s onim koji im nije dorastao, i rekao: "Više ima prave poezije u TV kolumni od jedne kartice Veselka Tenžere nego u svim knjižurinama pjesničkih akademika Mihalića i Tadijanovića zajedno. Puno toga ne možeš razumijeti, ali barem vjerujem da ti je jasno 'kako život nije fer'.
Eto, takav je bio El Bahattee, teško dokučiv u svemu čega bi se prihvatio, ali i nakon nekog vremena redovitim ostavljanjem tog istog te prihvaćanjem, za svih oko sebe iznenadno i neočekivano, nečeg sasvim drugog.
Kad je dobrano prodrmao domaću hipstersku scenu Bahati se je prihvatio dizajniranja i dobro ga poznavajući uočavam kako je osnovna nota koja se provlači kroz njegovo djelovanje na tom polju duboko ukorijenjeni Bahatijev cinizam iz kojeg se kao glavni motiv dade jasno uočiti parodiranje snobizma. ''A čokolade！?'', upitati će se netko. Da, a čokolade, čokolade su, naravno, opet jedan malom broju odgonetljiv ''hipsterski'' performans. Rastopljene 80 gramne sećerne tablice od 2,99 kn po komadu iz Mercatora i Lidla s umixanim - u pravom trenutku i omjeru - maravincem, ružmarinom ili lavandom s Pirovačkih brežuljčića pa ponovo ukalupljene i upakirane u El Bahattee omot...Zloća, prijevara? Nipošto, potrošači su prevareni u daleko ranijem procesu kad se El Bahattee brand nije mogao ni naslutiti, a kamoli mu pronaći tragove. El Bahatee ride again！

[Stella PoP]

aj sad to sve odrepaj

[rap]

misho-pisho kaže:

Dok je bio mali šiša-goliša i klinjo na najčešće pitanje koje stari dosadnjaci postavljaju djeci, 'što ceš biti kad odrasteš？', El Bahattee bi rekao:“ Avijatičar！''Njemu je još tad,a šta je Bahati tad imao - mozda tri ili četiri - “zrakoplovac” zvucalo kretenski. Kasnije je znao reči:“Vidiš, ni de Caprio ne plovi zrakom starom Scorseseu već mu se u prvom redu bavi avijacijom. Zrakom plove samo čestice prašine, muhe i slična sranja...”
A negdje malo prije nego je počeo mahnito mlatiti majmuna, oko 9-te ili 10-te, na isto pitanje, mada već s dubokim i posviješćenim prijezirom prema ispitivaču, znao bi odgovoriti:“ Bit ću pjesnik！”
Naravno, već negdje u trinaestoj ili četrnaestoj, kad je shvatio da želi živjeti više od pedeset ili šezdeset godina( i to su bile doslovno njegove riječi！) od sebe je odbacio u potpunosti bilo kakvo ozbiljnije bavljenje poezijom. Smatrao je da istinski pjesnik ne može doživjeti starost i kao u prilog tezi uvijek je navodio Veselka Tenžeru i još nekolicinu za koje ja gotovo da nikad nisam ni čuo. Usprotivio bih mu se napomenuvši neke domaće klasike koji još uvijek žive duboku starost, ali i to da V.T. uopće nije pisao poeziju. Na to bi prema meni mahnuo rukom, kao da razgovara s čovjekom koji jednostavno ne razumije, kao već smoren što raspravlja o velikim stvarima s onim koji im nije dorastao, i rekao: "Više ima prave poezije u TV kolumni od jedne kartice Veselka Tenžere nego u svim knjižurinama pjesničkih akademika Mihalića i Tadijanovića zajedno. Puno toga ne možeš razumijeti, ali barem vjerujem da ti je jasno 'kako život nije fer'.
Eto, takav je bio El Bahattee, teško dokučiv u svemu čega bi se prihvatio, ali i nakon nekog vremena redovitim ostavljanjem tog istog te prihvaćanjem, za svih oko sebe iznenadno i neočekivano, nečeg sasvim drugog.
Kad je dobrano prodrmao domaću hipstersku scenu Bahati se je prihvatio dizajniranja i dobro ga poznavajući uočavam kako je osnovna nota koja se provlači kroz njegovo djelovanje na tom polju duboko ukorijenjeni Bahatijev cinizam iz kojeg se kao glavni motiv dade jasno uočiti parodiranje snobizma. ''A čokolade！?'', upitati će se netko. Da, a čokolade, čokolade su, naravno, opet jedan malom broju odgonetljiv ''hipsterski'' performans. Rastopljene 80 gramne sećerne tablice od 2,99 kn po komadu iz Mercatora i Lidla s umixanim - u pravom trenutku i omjeru - maravincem, ružmarinom ili lavandom s Pirovačkih brežuljčića pa ponovo ukalupljene i upakirane u El Bahattee omot...Zloća, prijevara? Nipošto, potrošači su prevareni u daleko ranijem procesu kad se El Bahattee brand nije mogao ni naslutiti, a kamoli mu pronaći tragove. El Bahatee ride again！

Tezak je zivot nas umjetnika

[babunovich]

https://www.facebook.com/zagrebschoo...type=3&theater

[misho-pisho]

El Bahatte se ostavio čokolada i sličnih kučina te danas živi isključivo od loto klađenja na dva i tri broja. Kako bi izlučio tipove služi se zapanjujuće razrađenim originalnim logaritamskim sistemom do kojeg je došao višemjesečnim rješavanjem ekspertnih sudoku križaljki. U početku je uplate vršio u Hrvatskoj lutriji, ali kako je zaredao nekoliko pozamašnih dobitaka HL mu je onemogućio isplatu. Potom je isto započeo u Supersportu i PSK-i pa su i tamo zaredali neisplaćeni dobici. A onda se je u potpunosti zatajio i klađenje obavlja s više različitih računa i pod različitim posuđenim identitetima svojih povjerenika od kojih moja malenkost ima jednim biti čast. Ekipu honorira odlascima na ekskluzivne nogometne priredbe kao što je nedavno bila tekma finala Liga kupa na Wembleyu između Arsenala i Manchester Citya, uzvratni susret između PSG-a i Reala u Parku prinčeva ili pak svjedočenja uživo Messijevoj simultanci na Camp Nouu protiv Chelseaa. Obvezatno u VIP ložama s uključenim kavijarom i šampanjcem.
Njegova predviđanja u loto klađenju i sportskih ishoda prešla su polako ali sigurno u sferu mističnosti. Tako nam je sugerirao da na debele kvote u domaćim ogledima najprije između Dinama i Hajduka na Maksimiru pa nedugo nakon toga između Dinamove filijale i Dinama stavimo prilične, ali nikako sumnjive svote, prvo na Dinamovog “vječnog rivala” tzv. Majstora s mora pa potom na Filijalu jer je lucidno predvidio Mamićev unosni igrokaz. To je rezultiralo jednim našim lijepim jednodnevnim zrakoplovnim izletom u Madrid na pečenog conchilla: Hala Madrid! Hala Los Blancos! Hala El Bahattee!

[hoggar the terrible]

Nije ni tebi lako.

[misho-pisho]

El Bahatte volio je pripovijedati slijedeće:
U Pirovcu je prije rata jedan držao fotografsku radnju. Bio je brat. I priča: -“Dođe mi čovek, ružan k’o mečka, da ga uslikam, al’ kaže, ‘ da budem lep’...’Pa kako ćeš bre da budeš lep kad si ružan k’o mečka!?’, mislim ja...”
A to nije jedino što je Bahattee volio pripovijedati. Storija je bilo bezbroj i sve su bile istinite. Ali ova mu je bila najdraža. I uvijek bi se nakon što bi je ispričao popišao od smijeha. Moram priznati i ja isto. Jedan je El Bahattee.

[JKD01]

https://www.jutarnji.hr/life/zivotne...=midasjutarnji

[rap]

misho-pisho kaže:

El Bahatte se ostavio čokolada i sličnih kučina te danas živi isključivo od loto klađenja na dva i tri broja. ...
To je rezultiralo jednim našim lijepim jednodnevnim zrakoplovnim izletom u Madrid na pečenog conchilla: Hala Madrid! Hala Los Blancos! Hala El Bahattee!

[misho-pisho]

rap kaže:

Nemoj,bogareti,biti tako naivan. Te gluposti s čokoladom su samo hobi i poza. On je okorjeli profesionalni kockar kojemu fantastično ide. Dovoljno ti je su mu svi računi domaćih kladionica blokirani, o HL-u da i ne govorim. Budući je genijalac u provaljivanju sistema i kombinacija baš mu je okolnost što HL s tim muti i vara već desetljećima išla na ruku pa ih je u početku nemilice pelješio. Vele sam ti se najfinijih jaganjaca i španjolskih praščića nažderao s dobrim starim Bahatteejem. I naputovao i nagledao najvećih europskih finala. Da bakrači, da čokolada, pa ja ću riknut bogareti...

[misho-pisho]

[misho-pisho]

misho-pisho kaže:

Evo je neki dan stari El Bahatteeijev znanac mladi dr. med. Radoslav Vrsaljko, dočim je njegova lijepa supruga Milica rodila muško dijete, zamolio dobrog starog Bahatija da mu dade prijedlog koje ime da nadjene svojem djetetu. Nemojte se čuditi tako ukazanoj časti jer se i moj dvanaestogodišnji dječačić ponosno naziva ni manje ni više nego Stiv upravo zbog moje fascinacije velikim El Bahatteejem, danas renomiranom chocolatieru, uglednom sommelieru ubočenih izvorskih voda i časnom nositelju Ordena Danice Hrvatske.
-“Nek se zove Toni, Hrvoje ili Asmir!” - ispalio je bez razmišljanja Bahattee.
Na ovakav izbor mogu sjesti na dupe gotovo svi osim onih koji su poput moje malenkosti ispratili baš svaki važan trenutak u životu velikog El Bahatteeja još od rane dječačke dobi.
Krenimo redom. Već je svima dobro poznato koliko je oduvijek Stiv bio zaljubljen u nogač, ali isto tako koliko ga je,nažalost(jer tko se ne bi složio da nam u domaćem nogaču nasušno nedostaje karizmatičnih likova El Bahatteejovog tipa...) ili na sreću( njegovi impozantni uspjesi na mnogim drugim područjima to najbolje svjedoče), priroda zakinula za tu specifičnu nadarenost( narodski bi se kazalo ‘ na volji mu se nikada nije moglo prigovoriti, ali isto tako ni na dvije lijeve noge koje ima’).
Nogač je dakle svejednako Stiv tjerao od svoje pete, a hakla redovito dva puta tjedno s ekipom i danas na lokalnom betonskom rukometnom igralištu. I upravo zbog toga nitko Stivu nikad nije mogao toliko imponirati kao što su to činili i čine oni naročito spretni i vižljasti hakleri. Jedan od njih je i nevjerojatni dribler Kosovar Toni Djudja koji je valjao, rolao, lažirao i igrao neku svoju zapanjujuću igru gotovo potpuno neovisno o suigračima na malim golićima diljem Novog Zagreba. Drugi je strašan ljevonogi napadač Asmir Krbuljić koji je po lijevom boku znao izredati u trku po trojicu i vratara prije nego bi doslovno ušetao između vratnica i koji nije postao profesionalac samo zbog svoje nediscipline i tvrdoglavosti.
-‘Hrvoje nije imao ništa od one dvojice. Hrvoje je u biti običan papak, ali nitko ne može osporiti da je upravo zahvaljujući njegovom hakerskom umijeću čitava ekipa dobila putem dalekovidnice širom otvoren pogled u svijet i sve moguće i nemoguće prijenose nogometniih tekmi zabadava. Na kraju krajeva Hrvoje je lijepo ime, ponosno ga nosi i jedini živući književni klasik Šalković, najhrvatskije je od svih hrvatskih imena, a em smo Horvati!’. - čitam između redaka Stivijevu poentu.

[misho-pisho]

“Nijedan političar na ovim prostorima nije bio vrijedan da ga se doslovno doživotno zakralji osim doktora Ive. Oni koji su “stvorili” državu bili su ljudi seljačkog svjetonazora i duha kojima je prvenstveni motiv bio postaviti sigurne granice svojem lupeškom djelovanju i častohleplju.
Doktor Ivo nije bio takav, on je nasuprot onima u čiji se je “trud” prepredeno ušuljao jedan urbani pohlepnik, estet, zaljubljenik u vrijedne umjetnine, skupocjene visokostilizirane satove, dobru dalmatinsku pjesmu praćenu vještim tamburanjem i iskrenim slavujskim pjevom namjesto tovarskim revanjem, bonvivan i kozer koji se nije nimalo libio grubo otresati na podanike, ali ne na Milanovićev ratarski neuvjerljiv način s kratkim rukicama i u tijesnim sakoima već sa svojih plećatih visina u dobro skrojenim odijelima, savršeno prikladnom kravatom i tonom koji je svakom podaničkom njonji i njonjiću davao na znanje da ponizno treba stajati u stavu mirno i da nema ni najmanjeg mjesta nekom možebitnom prigovoru. Doktor bečkog sveučilišta nonšalantno ogrnut navijačkim šalom strogog i ponosnog brka poput onog u Oleha bana Ivane Brlić-Mažuranić u počasnoj loži na tekmama repke kojoj dobro ide na Mundijalu je lopina kakvog ovaj narod treba, želi i hoće. Ako već hoće, želi i treba, a nesumnjivo treba, želi i hoće - lopinu od pravog formata. Nek se doktor Ivo vrati i potjera sutrašnje pretendente na prijestolje sinčića i pernarića prije sabora najprije u dječji vrtić”. - zborio je preksinoć u Kleti nenadjebivi i neponovljivi El Bahattee.
I dodao citirajući nedavni susret doktora Ive i novinara pred sudnicom:
-“Gospodine Sanader, nameće se pitanje, od čega vi zapravo živite!?”
-“Nameće se, je li? Je’l se nameće? E pa odgovorite vi na njega kad se već nameće”.

[misho-pisho]

Zašto je El Bahattee sanjao kako u centru grada u gluho doba noći velikom bijelom bojom na zidu piše grafit BOLJE BITI RAY DONOVAN NEGO S.P.NOVAK - PIČKA NA PRODAJU!
Treba kazati kako zadnje vrijeme, “mrtvoj sezoni” značajnijih festivala čokolade Veliki El nije stajao prekriženih ruku i naporno se učeći, ali i netom ostavivši iza sebe sezonu berbe i preradbu maslina nedaleko seoceta Zastražišće te na taj način pomno stječući prijeko potrebnu živu praksu za neke buduće veleuspjehe na konkretnom području, ozbiljno primakao diplomi inžinjera agronomije na Zagrebačkom sveučilištu.
Nije to bilo njegovo prvo jesenje druženje u široko rasazstrtim bogatim i besprijekorno uređenim maslinicima u blizini spomenutog otočkog seoceta s tovarišima Matom, Stipom, Jurom, Antom, Mikom, Jakom i njihovim radišnim suprugama Katom, Boninom, Justom, Mandicom, Maricom i Pericom. Sa šestero je supružnika Stivi prošao doslovne sve faze radova koje mitsko stablo zahtijeva e da bi se u konačnici slavodobitno u prelijepe tamnozelene butelje izraženo visokog grla zapremine 0,7 l, posebno naručenih iz ni manje ni više nego Murana od “Barovier di tosoa”, utočilo djevičansko tekuće zlato koje onda na tržištima diljem svijeta postiže cijenu od 8200,00 kn po butelji a kojim onda probrane jestvine začinjaju, da spomenemo samo neke, vojvoda Arthur Valerian Wellesley, Džek Ma, Aleksej Mordašov, Warren Buffett, donedavno gospodin Ivica Todorić, kardinal Reinhard Marx, kardinal Josip Bozanić te monsignor Jean-Claude Hollerich.
Kao što se može iz gore navedenog iščitati Veliki El ponovo prodire u samo srce stvari.
Da ga citiram: “ Naravno da vrhunskom maslinovu ulju, najboljem od najboljeg, ima mjesta u čokoladi, ali to je u ovoj priči posve sporedno. Nakon Eurochocolatea u Perugi moj rad na tom planu zamrznut ću vjerojatno na period od nekoliko godina, a možda i zauvijek prestati s tim. Maslinarstvo kakvo ja zamišljam i kakvom se kanim posvetiti jamačno je moj budući poziv, trenutno najveći mogući i potpuno neodoljiv agronomski i gastronomski challenge”.
Ah da, zašto je u snu pisao onaj grafit? Pa vjerojatno što je kod ovogodišnje berbe pod Matinom najstarijom maslinom koja je ove godine upravo nevjerojatno obilno urodila, a pri berbi se variraju sve moguće i nemoguće teme, od magistra Stipe u jednom trenutku čuo slijedeći intrigantan komentar: ‘Teško je ne uočiti njegovu(S.P.Novakovu) apsolutnu opsjednutost i fasciniranost Feralom i feralovcima. Na pitanje zašto je to tako, odgovor je krajnje banalan. Zato jer im zavidi na hrabrosti, stavu i talentu, od čega on zaista ima samo posljednju stavku, a i nju je upropastio. Ta želja da se istovremeno bude nekonformist i nezavisni intelektualac, a ostavi neokrznut građanski komoditet je naravno neostvariva i posredno dovodi do strašne nervoze i želje da se objekt fascinacije poništi’.

[misho-pisho]

Otkad nas je nesuđeni hrvatski futsal reprezentativac, a prvorazredni crnotržišni SAT Tv serviser i haker dipl.ing. H. opremio za prijam malog miljuna bjelosvjetskih televizijskih programa Stivi i ja smo često zajedno pred malim ekranom. Pored, naravno, prijenosa tekmi, jer to je sva svrha i poanta, uživamo i u domaćim i turskim filmskim serijalima i soap operama na RTL-u i Novoj budući nam takve forme daju ponajviše prostora za aktivno sudjelovanje.
No, eto, preksinoć nam je zapeo za oko neki noviji belgijski( braća Dardenne uspjela je nacionalnoj kinematografiji dati izvjesne težine) triler na KinoTv- u pod nazivom “Mrtvi kut”. Premda u cjelini fim i nije bio baš sasvim loš i s potkom koja nije baš sasvim bez vraga ipak je najjači i najupečatljiviji poprilično dugačak uvodni kadar u kojem u krupnom planu s potiljka gledamo kako glavni protagonist impresivno giba ušima. Bacio sam Stiviju udicu:
-Možeš li ti ovo?-
-Ne vidim u tome nikakvog smisla.- odgovorio je hladno Stivi, a ja sam samo strpljivo šutio jer sam znao da će po defaultu krenuti izlaganje.
-Premda ćeš u wikipedijama, rječnicima i svemu živom pronalaziti drugačije značenje to što si upravo gledao u pravom je smislu takozvano strizanje ušima, sintagma koja potječe iz Dalmacije i bila je gotovo svakodnevno korištena možda negdje do sedamdesetih godina prošlog stoljeća, a njezino
gubljenje u narodskom izražaju usko je povezano sa slabljenjem dotad neupitnog autoriteta župnika među seoskom i malomješćanskom djecom i mladeži. Dok je župnik mogao nesmiljeno kažnjavati svaki prijestup i nepodopštinu dalmatinskoj se nejjači gotovo u pravilu obraćao nazivajući ih “glupim i tvrdoglavim tovarima” , a ako je koji od nestašnika naročito “skrivio”, recimo u samobludnoj radnji ili sl., naložio bi mu da pred
publikom “striže ušima”. Onaj kojemu bi uspijevalo izazivao je među okupljenim deranima salve pogrdnog smijeha, a onoga koji to nije mogao, jer bogme to i ne može svatko, župnik bi klepao dlanom po zatiljku izdirući mu se iz najneposrednije blizine: “Striži, striži tovare!, što je također silno zabavljalo sretnike u publici.
U svojevrsnom životnom rezimeu mudri starac Marko Aurelije zahvalio je Diogmetu na “nedostatku zanimanja za uzgoj prepelica i odbojnost prema sličnim besmislicama”. Također i Sekstu za “snošljivost u ophođenju s glupanima i neznalicama”.
Trenutno možda najveći među Hrvatima od odlaska Vlade Gotovca, veliki El Bahattee nedvojbeno ide tragom kojim su koračale ljudske planine duha i djela pa mu s tim u skladu u potpunosti nedostaje zanimanje za “strizanje ušima”, što je naposlijetku i izrazio odgovorom da “ne vidi u tome nikakvog smisla”, a u opširnom izlaganju o samom porijeklu te besmislice velikodušno iskazao snošljivost u ophođenju s glupanima i neznalicama. Bez obzira i ikakva značaja držali li oni ili ne u džepu neku možebitnu figu. Prije svega vertikalnost, gospodo...