Quote:
hatrick kaže:
Ti bi bilo kao da u kršćanstvu postoje svjetovni redovi Kartuzijanaca ili Benediktinaca. Jel bilo takvih i sličnih pokusaja u povijesti?Svatiti onu doslovno: Biti u svijetu,ali ne biti od svijeta.. Kako u praksi žive takvi part-time budistički monasi i ima li takvih pojedinaca/zajednica na zapadu
|
Nema smisla direktnousporedjivati, stvari se u razlicitim krajevima razvijaju razlicitim tokovima. Nije bas isto cak niti katolicko i pravoslavnom monastvo, iako je prvo direktno inspirirano drugim. Svjetovni redovi nekih katolickih redovnickih zajednica mogu usporediti sa pseudo-monastvom budista japana ili mozda redovima koji imaju fonkciju dharma-ucitelja kao klerikalnu i zaredjenu. Ali bi se isto tako mogl usporedjivai sa djakonima ili recimo pastorima, sve je to vrlo relativno i odokativno.
Najbolja usporedba b mozda bila sa onim redovnicima koji dobvaju specificnu dozvolu poglavara da zive van zajednice.
No kad smo kod problema u usporedbi - katolicka crkva je iznimka u odnosu na ostale zajednice po obimu, dosegu i centralizaciji institucije, odnosno administrativnog aparata. Nesto slicno ne postoji u drugim religijama, pa niti u budizmu. Ponekad postoje lokalne adinistrativne hijerarhije i centrale na razini pojedine drzave, a ponekad na razini pojedinog reda koji je izasao iz okvira drzave iako u drzavi ima vise neovisnih redova - no to je uglavnom slucaj tek u moderno vrijeme kada se stvari brze sire i lakse povezuju pa tako imas tibetanske budiste u Engleskoj ili kineske u Indiji. Tradicionalno, iz vremena kada je brzina komunikacije bila bitno drugacija, najcesce si imao ili politicki uvjetovanu zentralizaciju unutar odredjene politicke jedinice (
danas pretvorene u drzavu) ili vise neovisnih redova sa zasebnim hijerarhijama unutar granica jedne zemlje, iako i to "zemlje" treba uzeti sa rezervom s obzirom na relativnost poimanja granice u feudalnim sustavima. Nerjetko je to pitanje cisto fizickih granica
(himalaja, more izmedju japana i kine isl).
To u praksi znaci da imas pun klinac razlicitih redova i razlicitih institucija. Bilo da se radi o tradicionalnim redovima koji su se prosirili na zapad ili novim redovima koje su isti osnovali na zapadu, a koji su cvrsce, labavije ili nikako povezani sa njime. A cak i tradicionalni redovi nekad dozvole ponesto razlicitu strukturu nih na drugim teritorijima.
Samo zen, npr, ima nekoliko japanskih redova, dva korjeska, vise kineskih i tajvanskih itd. Zatim ima nekoliko cisto zapadnih organizacija sa svojim redovnistvom - ako slijedi vinaju sve je legit (
japanci ne sljede, ali ni nemaju monahe vec neku vrstu laickog redovnistva, opet tesko prevodit u krscanske termine i odnose).
A da li je tim urbanim part-time monastvom narusen smisao istog je pitanje za raspravu. Moze biti pitanje za raspravu i je li standardnim cenobitskim monastvom unistena bit pustinjastva koje je bilo izvorna forma u budizmu, kao sto je bilo i preteca monastva u krscanstvu. Vjerojatno jest naruseno, ali isto tako vjerojatno je nemoguce izbjeci prilagodbe sasvim razlicitim drustveim i fizickim okolnostima (
nema vise cak niti fizicki puno mjesta i mogucnosti za eremitski zivot u mnogim krajevima).
Ja bih osobno bio najskloniji tome da se monastvo ipak zadrzi u samostansko-pustinjackim okvirima, a da se potrebe urbane populacije i njihovog novoprobudjenog interesa za duovne prakse (
usljed vise pismenosti i slobdnog vremena) i posljedicne potrebe za urbanim religijskim profesionalcima rijese kroz daljnji razvoj insitucija poput dharma ucitelja ili srodnog japanskog tipa svjetovnog redovnistva (
razlika je u tome sto je u japanu to i jedini oblik, a u redovima sa zivom inajom usputni dodatak novijeg datuma), a u funkciji slicnoj svecenicima/pastorima nego monasima.