Smisao patnje? Odgovor vjernika i nevjernika

[implosive]

DavMla kaže:

Zamislimo sledecu situaciju:Majci je malo dete nastradalo u saobracajnoj nesreci ili umrlo od neke bolesti,majka nakon mnogo tuge dolazi ka vama (ateisti,verniku) i pita vas : Koji je smisao patnje? Da li moje suze i da li bol postoji sa nekim visim smislom? Koji bi vas odgovor bio kao vernika ili nevernika na ovo pitanje?

Ako krećeš sa pitanjem "višeg smisla" onda ne tražiš odgovor nego potvrdu.
Čemu onda odgovor na takvo pitanje? Ona nije zainteresirana za ključ misterije već samo traži potvrdu da je smrt njenog djeteta u ime višeg (nadnaravnog) smisla koji u pravilu podrazumijeva susret sa Bogom, anđelima i ostalim likovima.
Ja kao ateist sigurno neću u tom trenutku tjerat istinu pa razbijat njenu iluziju jer je situacija takva da ju vjerovatno iluzija čuva od živčanog sloma.
Mislim da sam odgovorio na tvoje pitanje situacije.
No, pitanje takve situacije ne možeš primjeniti u svim slučajevima. I to svakako ne može biti alibi za vjerske promašaje.

[Srebrni-medvjed]

Nemruth Dagi kaže:

...krhko je znanje...

Znanje proizlazi iz duše, a duša je neuništiva

[EliEliLama]

shaganappi kaže:

U patnji nema smisla. Jadni oni koji joj se prepuštaju.

Uvijek generaliziras bez veze.

[shaganappi]

Empyreus kaže:

Oni teško mentalno bolesni, kao npr. od depresije koji 'žive' u svojem vlastitom paklu, ili oni koji ozbiljno kontempliraju i planiraju suicid od silne patnje se baš i ne slažu sa tobom.

Mentalna bolest je bolest i normalno da oboljeli pate na neki svoj način.
Riječ je o patnji zdravih i ona je besmislena. Nikakva dobra od toga, samo štete.

[Nemruth Dagi]

Srebrni-medvjed kaže:

Znanje proizlazi iz duše, a duša je neuništiva

U tom grmu leži zec.

No, kako to da znanje koje navodno imamo ne koristimo?

[Nemruth Dagi]

Empyreus kaže:

Oni teško mentalno bolesni, kao npr. od depresije koji 'žive' u svojem vlastitom paklu, ili oni koji ozbiljno kontempliraju i planiraju suicid od silne patnje se baš i ne slažu sa tobom.

Mentalno oboljeli često nisu nisu svjesni vlastite bolesti mada ih ono dijeli od ostatka svijeta i s time su stigmatizirani.

Svatko ima svoj pakao, bio bolestan ili zdrav...kaže se ne bez razloga "blago onima koji mladi polude jer ostatak života provedu u veselju".

[Bosque]

Patnja nikoga neće zaobići pa bi je bilo najbolje prihvatiti kao sastavni dio života i ne razbijati glavu zbog nečega na što ne možeš utjecati.
Ono što meni pomaže u takvim situacijama je činjenica da se trudim svoj život predati Gospodinu i što god se dogodilo , potpuno mu vjerujem. Također vjerujem da je svaki događaj kotačić u mehanizmu jednog velikog Božjeg plana koji se odvija od početka svijeta.
I zadnje, Krist je rekao da se onomu koji u Njega vjeruje sve može okrenuti na dobro.

[DavMla]

Bosque kaže:

Zašto je sadistički monstrum? Ljudi su općenito osjetljivi na ovo pitanje.
Čitav splet životnih okolnosti formira čovjeka. Možda neka patnja nekoga čini boljim čovjekom? I u to sam se mnogo puta uvjerio.
Što je za čovjeka uopće objektivno dobro, ili zlo. Smrt nekoga bližnjeg ili tsunami nam se može činiti kao nešto katastrofalno, ali zašto se iz toga kroz neko dogledno vrijeme ne bi izrodilo nešto dobro?

Cak i kad bi se nekim neverovatnim slucajem izrodilo nesto dobro iz toga,po intenzitetu u poredjenju sa onim losim koje je taj negativni dogadjaj izazvao ne moze se merit.Iz tih razloga opet kazem,navodni Bog bi morao biti samo cisto zlo,priroda je jedno veliko zlo koje nam samo nanosi patnju i nista dobro ne stvara.Sve sto postoji je dakle jedan veliki problem i nista vise od toga.

[infra red]

Meni je cak i pomalo glupo pitanje ima li svrhe u patnji. Pa naravno da ima. Da ljudi ne pate, kako bi razvili empatiju i suosjecanje s drugima. Patnja nam daje sansu da se suocimo sa sobom, sebi pogledamo u lice. Da ne govorim za vjernike, da se iskreno obratimo Bogu, cisti i ogoljeni, ponizni.
Ima raznih oblika patnje i dosta njih dolazi od nas samih. Ja koristim patnju za bolje razumijevanje sebe i stvaranje prisnijeg odnosa s Bogom.

[EliEliLama]

Poniznost ima lažna i ona prava a prava poniznost je otvorenost k učenju,od svaka čovjeka se može nešto naučiti ako je čovjek otvoren.

[Bosque]

DavMla kaže:

Cak i kad bi se nekim neverovatnim slucajem izrodilo nesto dobro iz toga,po intenzitetu u poredjenju sa onim losim koje je taj negativni dogadjaj izazvao ne moze se merit.Iz tih razloga opet kazem,navodni Bog bi morao biti samo cisto zlo,priroda je jedno veliko zlo koje nam samo nanosi patnju i nista dobro ne stvara.Sve sto postoji je dakle jedan veliki problem i nista vise od toga.

Pa ja vidim prirodu kao nešto što služi čovjeku da se spasi, to uključuje sve stvoreno.
Ali zašto gledati svijet kroz prizmu osjećaja i razmišljati o patnji kao nečemu gadnom. Kako misliš da priroda ne stvara nista dobro? Pa što je onda sa radosnim trenucima koje čovjek doživljava? To ništa,a?

[DavMla]

Bosque kaže:

Pa ja vidim prirodu kao nešto što služi čovjeku da se spasi, to uključuje sve stvoreno.
Ali zašto gledati svijet kroz prizmu osjećaja i razmišljati o patnji kao nečemu gadnom. Kako misliš da priroda ne stvara nista dobro? Pa što je onda sa radosnim trenucima koje čovjek doživljava? To ništa,a?

Za pozitivna iskustva je potrebno uloziti trud,a patnja ti dolazi sama.

[Meadow]

konjokradica kaže:

Patnja čovjeka čini zrelijim i mudrijim, a sreća veselijim.

Ništa bez promišljanja, to je najvažnije.

DavMla kaže:

Poenta je da je dobitak iluzija jer se sve svodi na gubitak.Optimista ima vece sanse da se ozbiljno razocara

Pesimist čašu uvijek vidi praznom.

Markanm kaže:

Koja je svrha bilo čega, bilo kakve ljudske djelatnosti, bilo koje pojave u prirodi, ako na svijet oko nas gledamo kao produkt "slučajnosti"?

Tolstoj...

Odlična poanta, samo ću ja tvoju "slučajnost" zamijeniti s - prolaznošću.

Dakle, koja je svrha bilo čega, bilo kakve ljudske djelatnosti, bilo koje pojave u prirodi, ako na svijet oko nas gledamo kao na - prolaznost?

Kad čovjek to shvati, da je PROLAZAN i SMRTAN, kad shvati da ima rok trajanja, kad shvati da NIŠTA nije vječno niti uklesano u kamenu, kad shvati da mu je VRIJEME itekako ograničeno, kad shvati da će svijeta i dalje biti, da će njegovog grada i dalje biti i za 200, 300, 500 godina a njega NEĆE, tek tada će čovjek shvatiti da je patnja BESMISAO i da je također PROLAZNA.

Najvažnija zakonitost života: prolaznost.
Najvažniji resurs: vrijeme.

Samo to, ništa više. Kad čovjek to shvati, i još važnije, PRIHVATI, tek tada sve ima svrhu, i tada je svrha ljudske djelatnosti, pojava u prirodi, svijeta oko nas: živjeti što produktivnije kako bismo ih mogli što bolje razumjeti i poboljšati, ostaviti nešto opipljivo naraštajima koji dolaze.

Tek tada shvaćamo da od patnje nema ništa, jer je i ona prolazna.
Prolaznost kao najvažnija zakonitost života, garantira da će svaka bol proći. Ali isto tako, i sreća će. Tako da smo tu 50:50.

Isto tako, mnogo bi se boli, patnje, negative itd. moglo smanjiti/ukloniti da ljudi zadrže pozitivno gledanje na stvari. Često nas naša reakcija na neku situaciju boli više od same situacije. Bitna je reakcija, i način na koji se nosimo s problemom.

[DavMla]

Meadow-Ti si bukvalno rekla ''patnja je teska,ali kad umremo procice''.Mi patnju ne vrednujemo i zato je apsurdno reci da je i ona iluzija,ali vrednujemo uzitak,pozitivna iskustva.Mi trazimo smisao patnje jer ona nas pogadja a da je nismo trazili.Postoji supstancionalna razlika izmedju pozitivnog i negativnog iskustva.

[Detektor]

To je prirodni proces da se pati za nekim drugim tko je u rodu (ateizam). Da li stradanje ima smisla? Ima sa ateističkog stajališta čak i ako nisi kriv jer ako se netko zabi autom u tebe,ima smisla tj. zvuči logično da ćeš umrijeti. Ta patnja je obično okretanje nekom višem biću,patnici se uvijek okreću njemu umjesto da postanu zakleti neprijatelji vjere jer kakav je to bog koji je to dopustio? Ateističko tumačenje može osobu još više ražalostiti.

[Nemruth Dagi]

Jučer na vjerski orijentiranom radiju slušam emisiju o patnji.
Između ostalog govori žena koja ima 100% invalidno dijete uz troje normalne, zahvaljuje na tome jer je "kroz patnju upoznala živog Boga".


Eto, da nema patnje ne bi bilo niti toga.

Ipak, takva tvrdnja daje prostora za neka pitanja...o neživom Bogu kao i o stanju svijesti izvan patnje

[shtefy]

Alatnicar kaže:

Svaka nevolja vuče korjen od prvog grijeha.
Isus Krist je došao da vrati čovječanstvu izgubljeni raj.
To nije mitologija, budući da postoji Bog on će iskorjeniti svako zlo, tako i bolest, jer sve je to posljedica udaljenosti od Boga i njegovog blagostanja.
Budući da je đavao uzrokovao degradaciju čovječanstva postoji i njegov dio čovječanstva koji usporava dolazak kraljevstva Božijeg, oni koji ljube grijeh i taštinu svijeta, zato ih Isus naziva djecom đavola.
Sve je već toliko puta objašnjeno, ali većina ne shvaća ne razumije, oni bi htjeli da Bog ispunjava njihove želje umjesto da se oni kao stvorenja podrede Stvoritelju.
Bog jamačno nije nepravedan jer će iskorjeniti nepokorne.
Najgori će trpjeti strašne muke.
Vjernici koji nalikuju bezbožnicima sa kojima druguju će biti u prostoru bez kazne ali i bez milosti Božije.
No jamačno jako zli vjernici koji varaju braću za prljav dobitak neće biti pošteđeni najgore kazne.
U ostalom i đavao vjeruje.
Netko će reći što je sa nevjernikom koji ne krade?
Zar takvi ne znaju da ima još grijeha koji upropaštavaju?
Jer dovoljno je biti prijestupnik u samo jednom da bi se bio udaljen od lica Božijeg.


Zar si mislila da ti kanim dati odgovor koji ti se sviđa?

Nema se meni tu šta sviđati ili ne sviđati. A da ćeš zamutiti umjesto odgovoriti sam baš nekako očekivala.

Dakle, kratko i jasno: ti kažeš da je patnja vjerojatno kazna za neki grijeh. Ja te pitam što je moglo zgriješili dvogodišnje dijete s npr. malignom bolešću. Konkretno...

[Meadow]

DavMla kaže:

Meadow-Ti si bukvalno rekla ''patnja je teska,ali kad umremo procice''.Mi patnju ne vrednujemo i zato je apsurdno reci da je i ona iluzija,ali vrednujemo uzitak,pozitivna iskustva.Mi trazimo smisao patnje jer ona nas pogadja a da je nismo trazili.Postoji supstancionalna razlika izmedju pozitivnog i negativnog iskustva.

Ne, ja sam rekla: SVE je prolazno, pa i patnja. Tijekom života, sve će proći. Tijekom života, izmjenjivat će se i patnja i radost, u intervalima. Ako danas patiš, za pet mjeseca nećeš. A ti s druge strane, samo gledaš na patnju i bol, a iz jednadžbe potpuno izostavljaš pozitivna iskustva.

Neka situacija zbog koje patiš nije iluzija, dogodila se i stvarna je, ali je bitan NAČIN na koji ćeš se s njom nositi. Ljudi često predimenzioniraju problem i osjećaju se još gore nego bi trebali, ili jednostavno ne znaju kako se nositi s negativnim iskustvima.

[Alatnicar]

shtefy kaže:

Nema se meni tu šta sviđati ili ne sviđati. A da ćeš zamutiti umjesto odgovoriti sam baš nekako očekivala.

Dakle, kratko i jasno: ti kažeš da je patnja vjerojatno kazna za neki grijeh. Ja te pitam što je moglo zgriješili dvogodišnje dijete s npr. malignom bolešću. Konkretno...

Već sam ti rekao, zbog degradacije, ljudi su odvojeni od Boga i trpe zlo, nije sve uvjek zbog kazne.

[Ego]

Alatnicar kaže:

Već sam ti rekao, zbog degradacije, ljudi su odvojeni od Boga i trpe zlo, nije sve uvjek zbog kazne.

Znaci nije dijete zgrijesilo nego je sveznajuci bog zajebao vlastitu kreaciju. Wow, u sto sve ljudi vjeruju...