Natrag   Forum.hr > Društvo > Psihologija > Psihokauč

Psihokauč Prozac Nation

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 22.09.2017., 13:34   #21
Quote:
fleur amour kaže: Pogledaj post
Stvar je u tome da se očekuje promjena od osobe koja misli da ima razlog za zabrinutost.
Ima sumnju u njihov odnos, koji je promijenjen kroz godine, da fali komunikacija, prisnost, nježnost.
I kako je sad ona ta koja se mora mijenjati, steći samopuzdanje?
Da te osnovne stvari ne fale, imala bi i samopouzdanje.
Kad nekog nešto muči, možda je stvar u objektivnim razlozima, a ne da je problem u toj osobi.
Recimo, suprug te više ne voli, osjećaš da nešto ne štima, nisi sigurna da li umišljaš ili je to istina.
Kakve to veze ima sa samopuzdanjem? Nije li normalno biti po malo nesretan ako ne dobijaš iz veze što ti fali?
Nitko od autorice ne ocekuje promjenu, to joj je bio savjet, jer je to zapravo jedini put za izlaz iz situacije koja joj ne odgovara. Moze nju muz 800 puta uvjeravati da su njene sumnje iracionalne, dok nema samopouzdanja ona ce ce traziti potvrdu i 801 put. Dok njemu ne pukne film, ako vec nije.

A samopouzdanje ne ovisi znacajno o okolini, ili ga imas ili nemas. A ako ga imas, i ti na okolinu i ona na tebe reagirate na sasvim drugaciji nacin. Vidim da autorica to kuzi, samo mora naci nacin da ga izgradi.

Malo brkas pojmove samopouzdani ljudi nisu cijepljeni ni od sumnje ni od tuge. Ali su manje naporni i sebi i drugima.
onix is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.09.2017., 16:11   #22
Quote:
radical change kaže: Pogledaj post
Razilaženje u karakterima potiče tvoju duboku nesigurnost. Plašiš se biti ostavljena i strah te da se veze ne raspadne i ti ne ostaneš sama(izgubiš nešto vrijedno). Osjećaj ugroženosti te tjera u anksioznost, frustracije, ljubomoru. Ljutiš se na njega jer percipiraš da je on kriv za to kako se ti osjećaš, a nije, on je samo osoba kakava jest, ne možeš ga promjeniti.
Ti moraš pronaći način kako da iskomuniciraš strahove i probleme u vezi. Moraš pričati snjim i pokušati objasniti koliko ti je bitan temelj, sigurnost, za koju se možeš uhvatiti.
Moraš također raditi na prihvaćanju vaših različitosti, on nije preslik tebe niti će ikada biti onakav kakav se tebi apsolutno sviđa. Trebaš ga prihvatiti kao osobu, ali također i sebe izraziti kao osobu.
Anksioznost koju osjećaš normalna je za većinu veza u kojima nesiguran partner osjeća da gubi tlo pod nogama. Umjesto da se koncentriraš na emocije, koje su trenutno negativne, koncentriraj se na ono pozitivno u vašem odnosu, a vjerujem da toga ima jako mnogo. Ponekad jedan iskren razgovor i zagrljaj partnera nakon što izbaciš ono što te muči, a spomenut ću i sex zna jako dobro resetirati stvari da skužiš kako te partner voli bez obzira na različitosti kojima ti daješ preveliku pažnju jer se osjećaš jako nesigurno zbog toga. Ista je stvar i sa ljubomorom, koja može biti jaka, patološka iako partner ne mora biti ni za što kriv niti davati povoda, no ljubomorna osoba osjeća očaj zbog "potencijalnog gubitka".
Dakle, približiti se jedno drugome, pričati,provoditi vrijeme u razgovori koji će rasčistiti nesigurnosti i prihvatiti razlike, te se poševiti češće, moj topli savjet...i naravno prestati gajiti iluziju da će biti kao na početku veze, to je prošla priča, koncentrirajte se na ovu novu koju imate sada
Zamjerala sam mu to sto ne pokazuje inicijativu kada upadnemo u neku distancu (putavanja,posao, dijete,obaveze..), ali potpuno sam emocionalno otvorena i volim se izraziti, zapravo jasno i glasno izrazavam svoje osjecaje, s vremenom sam naucila afirmativno, objektivno iskazati kako se osjecam i sto zelim. Dugo vremena sam se ponasala djetinjasto i na njegovu pasivnost reagirala ljutnjom, ali naucila sam se disciplini afirmativnog samoizrazavanja i ponosna sam na sebe

U nekim segmentima sam na rubu patologije i tod sam svjesna. To je moja tjeskoba i tajosjecaj nesigurnosti, a takodjer i ljubomora koja me preuzme malo iznad granice normalnog.

Nisam nikakav control freak, ali kad ne osjecam povezanost, dublju, s njim, onda pocinjem umisljati stvari koje ne postoje.
Taj dio me kod mene najvise smeta, ta osjetljivost na nesto sto se ne dogadja. Htjela bih otupiti taj dio mozga, srca, cegavec..

I da, slazem se za razgovore, druzenja, sve je to jako,jako bitno..
Mrs.Sepsa is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.09.2017., 16:17   #23
Quote:
Mrs.Sepsa kaže: Pogledaj post
Zamjerala sam mu to sto ne pokazuje inicijativu kada upadnemo u neku distancu (putavanja,posao, dijete,obaveze..), ali potpuno sam emocionalno otvorena i volim se izraziti, zapravo jasno i glasno izrazavam svoje osjecaje, s vremenom sam naucila afirmativno, objektivno iskazati kako se osjecam i sto zelim. Dugo vremena sam se ponasala djetinjasto i na njegovu pasivnost reagirala ljutnjom, ali naucila sam se disciplini afirmativnog samoizrazavanja i ponosna sam na sebe

U nekim segmentima sam na rubu patologije i tod sam svjesna. To je moja tjeskoba i tajosjecaj nesigurnosti, a takodjer i ljubomora koja me preuzme malo iznad granice normalnog.

Nisam nikakav control freak, ali kad ne osjecam povezanost, dublju, s njim, onda pocinjem umisljati stvari koje ne postoje.
Taj dio me kod mene najvise smeta, ta osjetljivost na nesto sto se ne dogadja. Htjela bih otupiti taj dio mozga, srca, cegavec..

I da, slazem se za razgovore, druzenja, sve je to jako,jako bitno..
I što misliš, u čemu je onda problem?
U njegovoj distanciranosti, ili u ovom boldanom?

Možda ti loše reagiraš na životne probleme, sa previše osjetiljivosti, pa onda to što je on miran, doživljavaš kao da on ne pokazuje (dovoljno) inicijative.
fleur amour is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.09.2017., 16:20   #24
Quote:
lunarni kaže: Pogledaj post
Odakle ti znas da on nju vise ne voli? Jel ga to ona direktno pitala ili samo nagadja?
Rijec volim te se u pravoj vezi bogme ne izgovara svaki dan, to se osjeti, a to sto ona to vise ne osjeca, ocito da je emotivnija osoba od njega kojoj treba njeznosti i topline, a on joj to izgleda vise ne pruza.
Definitivno se i iz prvog posta da zakljuciti da njoj fali samopouzdanja i da se stalno propitkuje jeli ona dovoljno dobra. Cini se da je on njoj konstantno u glavi, a to nije dobro, jer ispada da se zalijepila za njega i da joj je to sve od zivota.
Problem je i taj sta je ona vjerojatno dosta vremena sama sa djetetom pa stalno analizira situaciju, i onda kad muz dodje ona ocekuje da ju cijelu izljubi, zagrli i kaze da je najbolja zena na svijetu, al eto on izgleda nije takav covjek i tu je problem razlicitih emotivnih potreba, odnosno njezinoj osjetljivosti.
Mislim da je to "on vise ne voli" dala samo kao primjer, jednu od potencijalnih mogucnosti.

Svakako sam ga pitala da li me voli, to je temelj svega, jer cak i da se super slazemo, ako jedno me voli drugog, onda fuckas sve..
Ali mi se zapravo volimo, al se ne kuzimo i ne slazemo bas. Uglavnom..

A bez obzira ne sve, ja moram to nesto u sebi "popraviti" jer i precesto osjecam tu neku nesigurnost, nemir, negatuvan pogled na buducnost, a gotovo da mogu reci da mi je zivot savrsen, imam sve za potpunu srecu. Jedino nesto unutra mi je najgori neprijatelj (mozda je najbolji prijatelj, ne znam)..
Mrs.Sepsa is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.09.2017., 16:29   #25
Quote:
fleur amour kaže: Pogledaj post
I što misliš, u čemu je onda problem?
U njegovoj distanciranosti, ili u ovom boldanom?

Možda ti loše reagiraš na životne probleme, sa previše osjetiljivosti, pa onda to što je on miran, doživljavaš kao da on ne pokazuje (dovoljno) inicijative.
Pa sigurno je kombinacija njegovog ne pokazivanja da mu je stalo i moje pretjerane osjetljivosti. Jer, njemu je stalo i on me voli (ovo su njegove rijeci). Samo je covjek upao u neku rutinu od zivota.

Ja sam toliko preispitala sebe, a s vremenom i iskorigirala svoju komunikaciju na van, tako da te svoje "rubne" osjecaje znam upakirati u skroz normalne recenice. Ne tlacim ga sa nekim pustim analizama svega i svacega, ali kad mi se nakupi praznine i usamljenosti, onda sve to ide van.
On je zapravo svjestan kako utjece na mene i imam dojam da mu je stalo i da se zeli truditi.

Ali imam osjecaj da se vrtimo u krug i da se uvijek vratimo na staro, on u pasivu, ja u usamljenost.
Mrs.Sepsa is offline  
Odgovori s citatom
Old 23.09.2017., 19:52   #26
Quote:
Mrs.Sepsa kaže: Pogledaj post
Ali duboko u sebi sama sebi nisam dovoljno dobra. Sto sa mnom nije u redu?
Ajde, konačno si došla do srži problema.

S tobom nije u redu to što sama sebi nisi dovoljno dobra. I to je to. Ništa drugo. I taj problem "rješavaš" na potpuno pogrešan način - traženjem potvrde izvana. Svejedno je li to od muža, na forumu, od prijateljica. Koliko god puta čula da si super, tebi nikad neće biti dosta.

Probaj se malo sprijateljiti sama sa sobom - ako je potrebno, i uz pomoć stručne osobe. Inače bi se mogla pretvoriti u emocionalnog vampira, što bi bilo jako nezgodno budući da imaš dijete. Ako nastaviš ovako sjebat ćeš ga na isti način kao što su tebe sjebali tvoji roditelji. Da, znam da se ne žališ na njih nego na muža, ali problemi sa samopoštovanjem nastaju u djetinjstvu, a ne u braku. Muž je tu samo kolateralna žrtva - što god napravi, tebi neće biti dovoljno dobro jer nikakva količina komplimenata, strasti, avantura, ovoga i onoga ne može ispuniti unutarnju prazninu.
__________________
#HoldMyRakija
Leteća is offline  
Odgovori s citatom
Old 23.09.2017., 20:56   #27
Quote:
Mrs.Sepsa kaže: Pogledaj post

Nisam nikakav control freak, ali kad ne osjecam povezanost, dublju, s njim, onda pocinjem umisljati stvari koje ne postoje.
Taj dio me kod mene najvise smeta, ta osjetljivost na nesto sto se ne dogadja. Htjela bih otupiti taj dio mozga, srca, cegavec..
on je upoznat s tvojom sviješću o nesigurnosti koja provocira granice?
od "otupljivanja" nažalost nema ništa, jer da ima već bi se i mnogi drugi podvrgli jednoj takvoj metodi, pa da napokon lakše dišu u svojoj koži i sami sa sobom. jedini put je da odvojiš dovoljno vremena za sebe i konfrontiraš se sa svojom nesigurnošću. lakšeg, bržeg i bezbolnije puta nema.

nego, kakav odgovor dobiješ od njega ako mu kažeš da ne osjećaš dublju povezanost? jel idete malo dublje u razgovor o svemu tome ili se povlačite svatko u svoje misli?
__________________
Kad si sretan lupi glavom ti o dlan.
Azz is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.09.2017., 09:40   #28
meni samo nije jasno gdje su oni untarnji osjećaji..onaj osjećaj kada znaš da nešto nije u redu..ne nisi ti zbunjena..ti znaš da nešto nije u redu a neznaš kako to promjeniti....najlakše je reći promjeni sebe pa će se i okolina...a čuj ,makar ćeš ti biti zadovoljna sa sobom...nemoj se kritizirati za sitnicu..ako želiš biti bolja osoba to možeš raditi svjesno dajući partneru više topline..neznam zagrli ga...kolikim ljudima koji nam ne znače ništa u životu pridajemo pažnju a onima koji su nam sve pokazujemo ego i zube..sad pričam generalno...uglavnom,ono što bi htjeli da imamo moramo prvo biti spremni dati..pa ćeš vidjeti..e ako se onda sve svodi na isto nema smisla okrivljavati sebe...neznam šta više reći..korak po korak...samo nemoj krivit sebe ..sa krivnjom se nećeš moći mrdnuti jedan korak naprijed..dakle pokušaj pozitivno
__________________
Belive and receive
leptirica 2 is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.09.2017., 10:18   #29
Quote:
Mrs.Sepsa kaže: Pogledaj post
Zamjerala sam mu to sto ne pokazuje inicijativu kada upadnemo u neku distancu (putavanja,posao, dijete,obaveze..), ali potpuno sam emocionalno otvorena i volim se izraziti, zapravo jasno i glasno izrazavam svoje osjecaje, s vremenom sam naucila afirmativno, objektivno iskazati kako se osjecam i sto zelim. Dugo vremena sam se ponasala djetinjasto i na njegovu pasivnost reagirala ljutnjom, ali naucila sam se disciplini afirmativnog samoizrazavanja i ponosna sam na sebe

U nekim segmentima sam na rubu patologije i tod sam svjesna. To je moja tjeskoba i tajosjecaj nesigurnosti, a takodjer i ljubomora koja me preuzme malo iznad granice normalnog.

Nisam nikakav control freak, ali kad ne osjecam povezanost, dublju, s njim, onda pocinjem umisljati stvari koje ne postoje.
Taj dio me kod mene najvise smeta, ta osjetljivost na nesto sto se ne dogadja. Htjela bih otupiti taj dio mozga, srca, cegavec..

I da, slazem se za razgovore, druzenja, sve je to jako,jako bitno..
Mislim da tražiš potvrdu od partnera, tražiš da ti on stalno naglašava koliko je zagrijan, koliko mu je stalo, koliko te želi, koliko si mu važna. Ako toga nema ti ludiš, puca te ljubomora, strah te raspada veze, pitaš se da li te voli, da li te vara, da li veza ide u dobrom smjeru. Nesigurna si zapravo u sebe i tražiš od partnera da potvrdi tvoju vrijednost (ne samo tvoju, nego i vrijednost veze). Obično kada se osjećamo nesigurno tražimo od partnera više nego nam on to može realno dati, i naravno to ne dobijemo, i odbijenicu tumačimo jednosmjerno - nije mu stalo..

Zapravo je te jedna nezgodna slijepa ulica koja uvijek nanovo potiče naše duboke nesigurnosti.

Hajmo staviti na papir pozitivne karakteristike tvog partnera, i one negativne. Tu imaš crno na bijelo kakav je on zapravo u tvojim očima. Biti će i pozitivnih i negativnih osobina, ali bi trebalo biti više pozitivnih naravno. I sad ako je partner zatvoren po pitanju pokazivanju osjećaja to znači da od njega ne možeš tražiti afirmaciju po tom pitanju, dakle kada ti treba ti moraš pokazati i uzeti. Ako ti to ne može dati pitaj se da li previše tražiš i možeš li prihvatiti njega takvog kakav jest? Zatim se pitaj odakle izviru te tvoje povećane potrebe, da li ih izaziva strah, neisgurnost, neke misli, životno okruženje, neke predrasude o braku i vezi koje si imala i slično. Da li možeš nešto od toga promjeniti?

Gle ako smo nesigurni i očajnički tražimo slamku spasa za koju ćemo se uhvatiti nema tog partnera na svijetu koji nam može ta slamka spasa biti. Ljudi nisu stvoreni za igranje takve uloge. Samopouzdani ljudi stim nemaju problema, dakle oni se slobodno izražavaju i realno prihvaćaju vrline i mane druge osobe. Ukoliko sa nekim nisu sretni idu dalje, ne zato što im treba netko da ih nosi i spašava već jer im treba netko da im obogaćuje život. Može se naravno desiti da ti i partner osjećajno niste kompatibilni i tu ne možeš dobiti ono što ti treba. Ukoliko se to ne može promjeniti ili prihvatiti razlaz je realna varijanta. U vezama, brakovima, kada dođu obveze ljudi ostaju uskrećeni za mnogo toga, pokušaj naći kompenzaciju, recimo kućnog ljubimca da te podiže kada si down, ideja se može činiti glupom ali bolje i to nego se partneru konstantno kačiti o vrat..
__________________
Daj Mare pizde....
radical change is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.10.2017., 02:26   #30
Quote:
Azzura kaže: Pogledaj post
on je upoznat s tvojom sviješću o nesigurnosti koja provocira granice?
od "otupljivanja" nažalost nema ništa, jer da ima već bi se i mnogi drugi podvrgli jednoj takvoj metodi, pa da napokon lakše dišu u svojoj koži i sami sa sobom. jedini put je da odvojiš dovoljno vremena za sebe i konfrontiraš se sa svojom nesigurnošću. lakšeg, bržeg i bezbolnije puta nema.

nego, kakav odgovor dobiješ od njega ako mu kažeš da ne osjećaš dublju povezanost? jel idete malo dublje u razgovor o svemu tome ili se povlačite svatko u svoje misli?
Upoznat je s mojim osjecajima. Neki duzi period smo imali faze svadjanja (uglavnom mog svadjanja, on se povuce u pasivu), udaljavanja,mog dubokog zamjeranja i njegove apsolutne pasivnosti po pitanju naseg odnosa itd.. U zadnje vrijeme smo (nakon prijelomnih trenutaka) ajmo reci u mirnijoj fazi. Prijelomni trenutak je bio moja potpuna usamljenost (cak i kada smo bili zajedno) u kojoj sam mu kroz duboki razgovor predlozila razvod. On se tad otvorio i obrazlozio sebe. Ono sto njega distancira od mene je moj karakter koji je malo burniji u svadjama.

Osim toga, po prirodi je pasivac i umjesto konfrontiranja s problemom, on se povlaci, a ja to dozivljavam kao odustajanje.

Uglavnom, nakon tog kljucnog razgovora, u boljem smo odnosu, ali toliko puta smo imali slicne razgovore, ponasanja i sl., da nisam sigurna jel ovo dugorocno bolji brak :/

On uvazava moje osjecaje, ali nekad moram vristati kako se osjecam da bi shvatio kako je vrag odnio salu!
Mrs.Sepsa is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.10.2017., 02:42   #31
Quote:
leptirica 2 kaže: Pogledaj post
meni samo nije jasno gdje su oni untarnji osjećaji..onaj osjećaj kada znaš da nešto nije u redu..ne nisi ti zbunjena..ti znaš da nešto nije u redu a neznaš kako to promjeniti....najlakše je reći promjeni sebe pa će se i okolina...a čuj ,makar ćeš ti biti zadovoljna sa sobom...nemoj se kritizirati za sitnicu..ako želiš biti bolja osoba to možeš raditi svjesno dajući partneru više topline..neznam zagrli ga...kolikim ljudima koji nam ne znače ništa u životu pridajemo pažnju a onima koji su nam sve pokazujemo ego i zube..sad pričam generalno...uglavnom,ono što bi htjeli da imamo moramo prvo biti spremni dati..pa ćeš vidjeti..e ako se onda sve svodi na isto nema smisla okrivljavati sebe...neznam šta više reći..korak po korak...samo nemoj krivit sebe ..sa krivnjom se nećeš moći mrdnuti jedan korak naprijed..dakle pokušaj pozitivno
Apsolutno nije samo problem u meni. Moj problem je sto sam nesigurnija, mislim da nisam skroz nesigurna, ali spadam u osjetljive i nesigurnije osobe.

A moj unutarnji osjecaj je sigurno ispravan i nazalost stvaran. Toliko puta sam bila usamljena u vlastitom braku da je to bilo pre zalosno i pre bolno.
A imam zanimacije, posao, prijatelje, ali svejedno mi je falio ON.

I to nije umisljaj, to je skroz prirodna ljudska potreba.

On tu potrebu nema u toj mjeri u kojoj ja imam i valjda ju izfiltrira kroz neke druge aktivnosti-posao, mnostvo ljudi s kojima se svakodnevno na poslu susrece, svoje interese, materijalne stvari koje ga zaokupljaju.

Nekad mislim.da je bezosjecajan, ali zapravo nije. Drugaciji je od mene i nismo emotivno sinkronizirani.

A da, za grljenje se slazem. Ja imam kocnicu u pokazivanju njeznosti, a od njega ocekujem da mi pokazuje da mu je stalo. No, trudim se.

Istovremeno imam jaku potrebu za uvazavanjem i komplimentima, a kad do toga dodje, onda se bas ne znam snositi s time..kao da mi bude malo previse.. Uzas..nisam stabilna emotivno.. Al svjesna sam sebe i valjda cu nauciti biti normalna.
Mrs.Sepsa is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.10.2017., 03:05   #32
Quote:
radical change kaže: Pogledaj post
Mislim da tražiš potvrdu od partnera, tražiš da ti on stalno naglašava koliko je zagrijan, koliko mu je stalo, koliko te želi, koliko si mu važna. Ako toga nema ti ludiš, puca te ljubomora, strah te raspada veze, pitaš se da li te voli, da li te vara, da li veza ide u dobrom smjeru. Nesigurna si zapravo u sebe i tražiš od partnera da potvrdi tvoju vrijednost (ne samo tvoju, nego i vrijednost veze). Obično kada se osjećamo nesigurno tražimo od partnera više nego nam on to može realno dati, i naravno to ne dobijemo, i odbijenicu tumačimo jednosmjerno - nije mu stalo..

Zapravo je te jedna nezgodna slijepa ulica koja uvijek nanovo potiče naše duboke nesigurnosti.

Hajmo staviti na papir pozitivne karakteristike tvog partnera, i one negativne. Tu imaš crno na bijelo kakav je on zapravo u tvojim očima. Biti će i pozitivnih i negativnih osobina, ali bi trebalo biti više pozitivnih naravno. I sad ako je partner zatvoren po pitanju pokazivanju osjećaja to znači da od njega ne možeš tražiti afirmaciju po tom pitanju, dakle kada ti treba ti moraš pokazati i uzeti. Ako ti to ne može dati pitaj se da li previše tražiš i možeš li prihvatiti njega takvog kakav jest? Zatim se pitaj odakle izviru te tvoje povećane potrebe, da li ih izaziva strah, neisgurnost, neke misli, životno okruženje, neke predrasude o braku i vezi koje si imala i slično. Da li možeš nešto od toga promjeniti?

Gle ako smo nesigurni i očajnički tražimo slamku spasa za koju ćemo se uhvatiti nema tog partnera na svijetu koji nam može ta slamka spasa biti. Ljudi nisu stvoreni za igranje takve uloge. Samopouzdani ljudi stim nemaju problema, dakle oni se slobodno izražavaju i realno prihvaćaju vrline i mane druge osobe. Ukoliko sa nekim nisu sretni idu dalje, ne zato što im treba netko da ih nosi i spašava već jer im treba netko da im obogaćuje život. Može se naravno desiti da ti i partner osjećajno niste kompatibilni i tu ne možeš dobiti ono što ti treba. Ukoliko se to ne može promjeniti ili prihvatiti razlaz je realna varijanta. U vezama, brakovima, kada dođu obveze ljudi ostaju uskrećeni za mnogo toga, pokušaj naći kompenzaciju, recimo kućnog ljubimca da te podiže kada si down, ideja se može činiti glupom ali bolje i to nego se partneru konstantno kačiti o vrat..

Pa i ne trazim to stalno, ali kada toga dugo, dugo nema, onda upadnem u crnilo i jako, jako mi treba nesto od njega da osjetim da me jos uvijek voli.
To i je valjda znak da mi je stalo.

A to da trazim od njega da mi da kao neku potvrdu, da i to mi fali, ta potvrda, uvazavanje, kao neki osjecaj da sam ja njemu najbolja, da sam mu privlacna itd..

Objektivno, svjesna sam da njegovo uvazavanje mene ne znaci nista, jer ja sam to sto jesam, nisam bolja ako netko.ima dobro misljenje o meni.

Ali kako smo se dugo vremena vrtili u nekim svadjama, distancama i mom.zamjeranju, upali smo u odnos u kojem jedno drugom nista posebno lijepo nismo govorili niti pokazivali. Jednostavno smo "bili". Ja tako nesto ne podnosim, to jednostavno "bivanje" s nekim. I predugo je sve to trajalo, a trajalo bi jos duze da ja nisam nakon malih pucanja u jednom trenutku eksplodirala u svojoj samoci i otudjenosti.

I nisam bas toliko nesigurna i ocajna da mi je on slamka spasa, ali jesam dovoljno da ne mogu imati smiren i stabilan svoj unutarnji svijet i da cesto pretjerano reagiram ili osjecam svasta, a nepotrebno.

A ne, kucni ljubimac mi nije rjesenje. Nazalost (ili nasrecu), ono sto mi treba je razgovor,kontakt i povezanost sa svojim muzem. Ne kacim mu se za vrat, ajme to tak grozno zvuci.. Ne, to mi je grozno. Volim i ja imati svoje vrijeme, otici van s frendicama, surfati netom, raditi stosta, ali ako necu imati neku povezanost s partnerom, radje cu biti sama.

Cesto vidim kako partneri prestanu bii partneri ilitiga dvije osobe koje su bile zaljubljene, a postanu samo roditelji i cimeri koji zajedno otplacuju kredit, a to ne zelim nikako.

Umjesto psa, moram pronaci svoje samopouzdanje i samosvijest..To me muci zapravo najvise od svega :/
Mrs.Sepsa is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.10.2017., 11:18   #33
Sepsa, imas li mogucnost da krenes na terapiju? Jer inteligentna si i kapiraš da he dio problema i u tvojoj potrebitosti, a dio u vasoj nekompatibilnosti. Da bi bila malo vise nacisto sta je sta i donijela jasniji stav i odgovor na to, po meni to bi uz adekvatnog terapeuta bolje islo. Kad naucis u sebi zadovoljiti sama veci dio potreba, vise nego sada, mozda shvatis da je on u biti ok lik i dovoljan ili naucis jasnije i konstruktivnije izrazit svoje potrebe i dat mu sansu da ih zadovolji ili ne... A mozda i shvatis da on jednostavno nema kapacitet da te emocionalno zadovolji i sve je to ok kad do toga dodjes nekom zelijom spoznajom.

Ja ti preporucam knjigu Pet jezika ljubavi
Nece jedna knjiga sve rijesit naravno, ali moze biti pocetak promišljanja, razumjevanja sebe i drugog i ucenja.

Ti kao da se ljutiš na samu sebe jer ti treba sve to sto ti treba, u jednom momentu treba sebi covjek priznati da je malo vise needy i prihvatit i taj dio, nekome mozes biti super takva a ne gusitelj, ali s druge strane u konkretnom si odnosu s osobom koja ima kvalitete zbog kojih za tebe vrijedi napraviti malu reviziju i unutar sebe same.

Poslano sa mog HT7 koristeći Tapatalk
__________________
Pakao, to su drugi.
JustForFun is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.10.2017., 04:27   #34
Sa cime se ti bavis u slobodno vrijeme, osim kucnih poslova, djeteta i posla?

Kad si se zadnji put posvetila sebi kako treba?
Splićankaa is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 23:33.