Neslihan Atagul

[maturantica95]

Neslihan Atagul rođena je 20.kolovoza, 1992. u Istanbulu, Turska. Ima brata Ilkaya, majka joj je kućanica a otac vozač. Majka joj je bjeloruskog podrijetla a otac Čerkeskog. Studirala je na glumu na sveučilištu Jeditepe ali zamrzla je studijsku godinu zbog snimanja, rekla je da ga planira završiti a zbog edukacije se sprema otići u inozemstvo

Kao i mnogi turski glumci i glumice svoju karijeru započela je modelingom 2005. Dva mjeseca nakon dobila je svoju prvu ulogu i filmu ''İlk Aşk (2006) ''za koju je i osvojila nagradu na ''Golden Cocoon Film Festival'' za najbolju mladu nadu/glumicu.
Nakon prve uloge u filmu dobila je i prvu ulogu za male ekrane u seriji ''Kad Lišće Pada'' u kojoj je igrala Deniz, a prikazivala se i na našoj televiziji.
Kritičari su joj od početka predviđali odličnu karijeru, a svoj glumački talent pokazala je i u filmu ''Araf (2011.)'' za koji je i osvojila najviše nagrada. Film sam odgledala, nije za svakoga jako depresivan i na trenutke mučan za gledanje ali Neslihan je malo rečeno razvalila možete i ovdje pogledati isječak

2014.-e upoznala je svog muža Kadira Dogula na snimanju serije Pitanje časti koja se prikazivala na novoj tv-e, a vjenčali su se prošle godine u srpnju.



Trenutno je gledamo na našim ekranima u seriji Kara Sevda sa Burakom Özçivitom.

Neslihan Atagul instagram

Mislim da Neslihan zaslužuje svoju temu

Ona i Kadir su mi tako lijep par, ne znam jesam ikada nekoga vidila tako sretnog na svom vjenčanju, izgledaju mi baš jako jako zaljubljeno Svako malo bacim pogled na njihov video sa svadbe

Koja sreća :ce rek:

Meni je ona jako lijepa iako znam da se neki neće složiti, nekako mi je 'netipična' iako znam da mnogi kažu da izgleda podbuhlo ali meni ima ono nešto. Pratim je na instagramu i baš mi je jako simpatična i draga, čini mi se neopterećena i da nije toliko konzervativna poput mnogim turskih zvijezda, ima mi neki cool ležerni stil



A kao glumica moram reći da je jedna od najboljih, svaku emociju svaku situaciju zna toliko dobro odglumiti da ja svaki put ostanem paf Stvarno se nadam da će dobiti ulogu u nekoj kvalitetnoj seriji (Kara Sevda mi nije nikako sjela, previše apsurda) sa nekim odličnim partnerom (jedino što mi drži KS je njena kemija sa Burakom i gluma). Ja bih je osobno htjela vidjeti s Cagatuyom Ulusoyem, ili još bolje s Aras Bulutom Iynemlinom ufuf to bi bilo divno oboje su odlični glumci, a osobno mislim da kemije ne bi manjkalo
I nadam se da će snimati dobre filmove, stvarno mislim da treba iskoristiti njenu glumu.

Evo što kaže o nagradama:
''Vi ste jako mladi, a već ste osvojili mnogo nagrada. Ističe se nagrada Udruženja filmskih djelatnika za film Araf (Čistilište) 2013. godine. Prije toga ste dobili nagradu Džahide Sonku za najbolju žensku ulogu u istoimenome filmu 2012. godine. Iste ste godine osvojili nagradu za najbolju žensku ulogu na 25. međunarodnom filmskom festivalu u Tokiju, zatim nagradu Turkan Šoraj za najperspektivniju mladu nadu glumišta na Filmskom festivalu Altin Koza i nagradu za sadašnju i buduću najbolju glumicu na Filmskom festivalu 2morrow u Moskvi. Tu je i nagrada iz davne 2007. godine za najperspektivniju mladu nadu za film Ilk Ašk (Prva ljubav) na Filmskom festivalu Altin Koza...''

Nije mi cilj prikupljati nagrade, ali sigurno mi je drago kad osvojim nagradu u odličnom filmu sa sjajnim scenarijem. Jedini mi je cilj biti dobra glumica. Nagrada je samo šlag na torti u ovome poslu.

Za biranje uloga kaže da je oprezna jer ne želi raditi stvari zbog kojih bi se kajala nakon 20 godina.

Od uzora kaže da bi Tom Waitsa pozvala na vino ili viski, a od redatelja bi voljela raditi s Ümitom Ünalom i Rehom Erdemom.

Postala je i zaštitno lice Pantena

[maturantica95]

Malo Kadira i Neslihan




Ljubav koju osjeća prema supruzi u jednoj rečenici opisuje: ‘Umro bih za nju!’Kada je odlučio zaprositi Neslihan, prijatelje i ljude do kojih im je stalo, slavni je zavodnik sakrio u dvorište. Pripremio joj je razne poruke koje su je vodile od ulaza i sakrio ih je svuda po kući. Na zadnjoj je poruci pisalo ‘Dođi van, ljubavi!’, a kada se to dogodilo Kadir je Neslihan zaprosio pred svima.





baš su mi nekako filmski par kako bi rekla


Intervju sa Stoyjem

Story: Osim glume, što vas još ispunjava?

N: Volim kuhati. Fino kuham. Izvrsna sam u pripremanju ribe, a znam kuhati i osmanska jela. U posljednje me vrijeme zanima fusion kuhinja. Spremam jela i dajem suprugu Kadiru da kuša. On voli sve što skuham. Kako sam zaljubljenica u krumpir, jako volim jela od krumpira, ali onako kako ga priprema moja mama.

Story: Imate li neostvarenih želja?

N: Dugo maštam o tome da za–grlim lava. Jako me zanima taj osjećaj. Vjerujem da bi me to opustilo. Kad kažem ‘zagrliti lava’, govorim o nečem spiritualnom, o korijenima, kao što je pronalaženje vlastite biti. Jako volim lavove, a i sama sam Lav u horoskopu.

Story: Što radite u slobodno vrijeme?

N: Dvaput-triput na tjedan nastojim se baviti sportom. Kadir i ja vodimo pse u šetnju na Kilyos i slično. Oni se istrče do mile volje, a nama također dobro dođe. Gledamo filmove. Zapravo, nastojim mnogo vremena provesti kod kuće jer dok radim, jako mi nedostaje dom.

Story: Što radite kad se želite riješiti stresa?

N: Počela sam se baviti jogom. želim malo naučiti i njezinu filozofiju. Važna je stvar da ono što godi tijelu, godi i duši i moram priznati da mojoj jako godi joga. Povremeno volim putovati. Jako volim putovati automobilom, slušati glazbu, stati i krenuti kad poželim. Ponekad tako putujem s prijateljima.

Story: Postoji li još neka umjetnost kojoj ste skloni?

N: Slikam. Pohađala sam tečaj slikarstva šest mjeseci i nastojim utvrditi to što sam naučila. Kad sam uzrujana, odem u sobu i slikam, radim uljanim i akrilnim bojama. Osim slikarstva, pišem i tekstove, a najčešće su to eseji, aforizmi… Imam i nekoliko pripovijetki, ali već se neko vrijeme nisam mnogo bavila njima.

znači nije slikarica samo u seriji

Story: Susrećete li se ponekad sa zlim, zavidnim komentarima?

N: Ne znam postoje li konkretno zli komentari, ali ovih se dana šire vijesti da sam operirala vrećice ispod očiju. To nije istina. Nisam protiv estetskih operacija, ali zasad mi ništa ne smeta.

Kao što rekoh odaje mi dojam neopterećene osobe, da uživa u životu

[nala321]

maturantica 95kao prvo za otvaranje Neslihanine stranice....
Ja sam ju osobno zavoljela još onako kao klinku u Kad lišće pada,jer mi je tamo bila pravo glumačko otkriće i od tada sam ju pratila u svim projektima.
Zaista je raznolikog dara,onog pravog glumačkog....
Pogledala sam i sav njen filmski opus ....ne znam,gdje mi je bolja
Vrlo kompleksne uloge,a izvedene maestralno.....čovjek bi pomislio,da je u pitanju puno iskusnija glumica,a ne ovako mlađahna.....
Njezina transformacija plijeni i naprosto te toliko uživi u lik,da više i ne misliš,kako je to samo fikcija....postaje stvarna osoba....
Osobno mi se Kara sevda uopće ne sviđa...počela sam pratiti u live-u,ali sam odustala nakon nekih dvadesetak epizoda....ali,nikako zbog nje!
Ona i u ovoj seriji igra punim srcem....uloga je zahtjevna...mnogima neshvatljiva i diže živac....ali se njoj kao glumici ne može ama baš ništa prigovoriti...

Što se tiče i njezine veze sa mojim omiljenim Kadirom...pa,što da napišem u vezi toga,nego,da sam jako sretna,da je potrajala veza,da su sretni i u braku i sad samo očekujem malog čučuka,a po želji Kadira i lijepu malu čučukicu.....to im želim od srca!!!!

Oboje su veliki profesionalci,ali i privatno izgleda normalni...pomalo otkačeni,što mi se sviđa.....

[bela flor]

bravo za temu, Neslihan ju je zaslužila

prvi puta sam ju gledala u Pitanju časti i tamo mi je bila ok, ništa specijalno. ali u Kara sevdi je AJME. ne mogu opisati koliko mi se sviđa njezina gluma, glumi kao da ima bar 10 godina iskustva, bolje od nekih starih iskusnih glumica, a tek joj je 25.

njezin Kadir mi nije baš nešto, antipatičan mi je. nemam nekog razloga, u pitanju je subjektivan dojam

[nala321]

bela flor...ako nisi već pogledala,a diviš se Neslihan kao glumici,preporučam,da pogledaš film Araf...imaš i sa prijevodom,ako ti je turski nerazumljiv.....tamo je rasturila doslovce sve po redu,a film je valjda iz 2011 ili 2012 godine,gdje je stvarno još bila prava balavica....
Jako težak film,ali se isplati gledati prvenstveno zbog nje......
Njoj očito više leže ovako teške uloge od onih uobičajenih serijskih limunadica,kao što joj je i bila uloga u Pitanju časti.....

[nerinna]

Posve slucajno sam naletila na temu Neslihan Atagul, pa iako su se neke vec znane stvari nedavno dogodile, kad vec postoji tema neka budu na njenoj temi; da je zbog bolesti sindroma propusnih crijeva seriju Sefirin kizi / Ambasadorova kci napustila prije njenog zavrsetka, januara 2021g. zavrsno sa 35.ep.

Nedugo nakon sto je prizdravila, krajem februara se kao prva turska glumica, a zbog prikazivanja "Ambasadorove kceri" u Latinskoj Americi pojavila na naslovnici u prestiznom americkom magazinu HOLA! , najčitanijem u Latinskoj Americi, na cijoj su naslovnici bile brojne svjetske zvijezde i dala je intervju za taj magazin a sve u Istanbulu u sjajnoj atmosferi palate Çırağan gdje je tokom snimanja pozirala objektivu u odjeci svjetskih brendova i poznatih dizajnera.......



U uvodnom dijelu magazina HOLA! je navedeno da se "Neslihan Atagül Doğulu, turska glumica koja je osvojila Latino publiku, vratila u udarne termine i da ekskluzivno za HOLA! SAD, hvaljena medjunarodna zvijezda govori o njenom povratku na Univision sa "Ambasadorovom kcerkom"

Neslihan Atagül Doğulu predstavljena je kao "nadarena turska glumica koju su upoznali prije nekoliko godina u hitu "Kara Sevda" (Vjecna ljubav), koja je sa 29 godina postala ikona na ekranu, i da zbog toga u najnovijem izdanju njihove digitalne naslovnice predstavljaju pricu o toj nevjerovatnoj umjetnici."

Zatim da "Atagül glumi glavnu ulogu u seriji "La hija del embajador" (Ambasadorova kci), strastvenoj drami koja sadrzi sve elemente intrigantne price u kombinaciji s vrhunskom produkcijom i glumom, snimljenom na zapanjujucim lokacijama koje se pruzaju duz Egejskog mora. Premijera serije je ovog utorka, 2. marta u 10p / 9c na Univisionu."

"U ovoj novoj prici Neslihan glumi "Nare", lijepu zenu koja se zaljubila u Sancara, sina skromnog stolara. Usred prelijepih turskih pejzaza, dozivjet cemo prvu sezonu serije koja je fascinirala publiku u Turskoj- dobila je nagradu za najbolju seriju na poznatom filmskom festivalu u Izmiru

HOLA! SAD je imala zadovoljstvo razgovarati s Neslihan gdje nam ona govori o sebi, ukljucujuci svoj start kao glumice, poruku koju ima za sve svoje sljedbenike sirom svijeta i jos mnogo toga. Od Sjedinjenih Drzava do Bliskog istoka i od Latinske Amerike do Afrike, Neslihanin talent presao je granice jer je posljednjih godina snazno doprinijela vrlo uspjesnim turskim dramama. Njena karijera u industriji serija i filma zapocela je u ranoj mladosti i od tada je postala jedna od najpopularnijih ambicioznih glumica. Njezin glas takodjer predstavlja globalna otvorena vrata koja ne samo da promoviraju zensku moc, vec je i legitimisu kroz umjetnost."



Iz datog intervjua pored pitanja ko je Neslihan i kako je zapocela svoju karijeru, kako se nosi sa slavom, o vezi i braku sa Kadirom Doğulu, sto je manje vise poznato, izdvojila bih ono sto je rekla o psihologiji lika "Nare" u "Ambasadorovoj kceri" i o tome kako je dozivljavala lik dok je glumila "Nare", kao i o pokretanju internet magazina pod nazivom "Hadsiz".


Your next big project is set to premiere in prime time on Univision. Congratulations! This is a big deal. How do you feel about your new project, ‘La Hija del Embajador’? Do you have anything in particular that you’d like to share about the new show? / Vas veliki projekat bit ce premijerno prikazan u udarnom terminu na Univision TV. Cestitam! Ovo je veoma vazan dogadjaj. Kako se osjecate prema vasem novom projektu "Ambasadorova kci" Da li imate nesto posebno sto biste zeljeli podijeliti o novoj seriji.

NAD: Ovo su sjajne vijesti, radujem se tome. Ovo je projekat koji sam zapocela sa velikim entuzijazmom. Radila sam vrlo naporno i nesebicno i srecna sam zbog toga. Dok sam glumila Nare osjecala sam je u svakoj od svojih celija, prozivljavala sam je svaki put. Po mom misljenju, publika ce vidjeti izvrsnu zensku pricu, divnu pricu o majci i dijetetu, sjajnu ljubavnu pricu. Vec sam uzbudjena.

Tell us about the psychology of your character in The Ambassador’s Daughter. /Kazite nam nesto o psihologiji svog lika u "Ambasadorovoj kceri".


NAD: "Nare" je vrlo snazan zenski lik koji ima problema s pripadnoscu, zivjela je gotovo po cijelom svijetu, govori mnogo razlicitih jezika, voli; cijeli zivot posvetila je svojoj kcerkici, zaljubila se samo u jednog muskarca u svom zivotu, njen zivot; odrasla je u nedostatku ocinske ljubavi dok je jos zivjela s ocem, ona jako dobro razumije i upravlja krizama i stoji na vlastitim nogama uprkos svemu sto prolazi.


You published an online magazine called "Hadsiz." How did you come up with this idea? What is it about? /Vi ste objavili internet magazin pod nazivom "Hadsiz".Kako ste dosli na tu ideju. O cemu se radi?


NAD: Ponekad osjecam da sam pregazena i ogranicena ... i ne svidja mi se to. Takodjer se pitam i zasto se tako osjecam. Tako sam se osjecala i tokom pandemije. Ova ogranicenja su mi definitivno zasmetala. A onda sam rekla; ako ne bi bilo granica od srca do srca, granica između gradova, granica izmedju drzava, ne bi bilo granica u razmjeni informacija ... S druge strane, kao ljudi, uvijek smo postavljali pitanja o svojim granicama i nastojali ih ih prevazici. Postavljamo pitanje o nasim granicama, u svemir smo poletjeli sa zemlje. Pa, koje su to granice i koliki je napor potreban za njihovo prevazilazenje? Pcela proizvodi med sirom svijeta bez ikakvih ogranicenja. "Had" znaci "granica / granica / granica", "siz" znači protivljenje "konfrontacija.", sto ce reci da se sa "Hadsiz" protivimo ogranicenjima i granicama.
Okupljamo se i razgovaramo s ljudima koji prelaze svoje granice, postavljajuci pitanja o njihovim granicama i ljudima koje mozemo nazvati "bezgranicnom" inspiracijom da budu svjetlost .
Casopis se sastoji od dva naslova: Danasnji Konfrontacionista i Konfrontacionista medju svima. U "Konfrontacionisti medju svima" govorimo o ljudima koji su nam u svoje vrijeme osvijetlili put. Citav nas tim radio je gotovo kao volonteri i stvarno nam je stalo do konsenzusa. Objavljujemo ga na turskom i engleskom jeziku.

[nerinna]

Ove sedmice, Neslihan se pojavila drugi put( prvi put 2018g) na naslovnici L'Officiel Turkiye za mjesec mart, uz dati intervju.





I par slika

***

I jos vijest koja je takodjer objavljena ove sedmice u mnogim medijima npr. sabah.com

Prema vijestima Takvim-a; Neslihan Atagül Doğulu ce sudjelovati u glumačkoj ekipi filma "En Los Margenes", u kojem glume svjetski poznata zvijezda Penelope Cruz i španski glumac Luis Tosar.
Atagul ce ove sedmice imati prvi online sastanak sa producentima.
Doznalo se da će snimanje filma, koji će napisati i režirati Juan Diego Botto, započeti krajem godine.

[nerinna]

Gledala sam sve serije Neslihan Atagul koje su se emitovale na TV osim Kara Sevde, ali sada redovno pogledam svaki klip KS koji se pojavi na yt kanalu koji cesto posjecujem zbog mnogih stvari koje me interesuju.

Prva serija koju sam gledala u kojoj je Neslihan glumila bila je "Kad lisce pada", i zaista je bila jako primjetna kao trinaestogodisnja djevojcica "Deniz" i najstarije Tahsinovo dijete za kojeg se udala tiha Ali Rizina najstarija kcerka Fikret, kojoj je Deniz bila pokcerka. Deniz je u kucanstvu brinula o mladjoj braci, pomagala u kucnim poslovima i naravno kao i svi trinaestogodisnjaci bila pocesto buntovna, a Neslihan je i tada svojom glumom dala veliki pecat liku te djevojcice.

***

Onda sam u Fatih Harbiye gledala jednu drazesnu, lijepu i ljupku "Neriman" sa njenim Kadirom/ Macit i bili su mi krasan, gotovo savrsen par iako su zivjeli i odgajani u dva razlicita svijeta, Neriman potpuno svjesna svog porijekla tradicije kojeg nije skrivala, ali ipak zeljna vidjeti i taj drugi "daleki svijet" , a Macit iako iz svijeta naslovnica, karakteran, sarmantan, uvijek stilski dotjeran, izborio se na kraju za svoju Neeriman.

***

U Kara Sevdi / Bit ces moja, Neslihan je glumila "Nihan" i na pitanje Story hr iz 2017g kako dozivljava svoj lik u seriji, odgovorila je:

"Nihan" je proživjela jako teške stvari, a proživljava ih i dalje. Vjerujem da je psihički snažna jer ne proživljava normalne stvari, ali nimalo ne zna upravljati krizom. Mislim da joj se pomalo i zato događaju takve stvari. Ima uzbudljivih scena, vidjet ćemo što će se sve događati."

U klipovima koje pogledam je toliko lijepa, da bih najradije postavila bezbroj slika. U nekima toliko nonsalantno glumi, kao da se radi o nekoj svakodnevnoj stvarnosti, ocaravajuca je.







**

[nerinna]

U Ambasadorovoj kceri / Sefirin Kizi, Neslihan glumi "Nare" koju sad gledam na Novoj TV uz poseban osjecaj velikog ekrana. Njena izvrsna gluma posebno u scenama u Rehabilitacionom centru u Svicarskoj ostace mi snazno u pamcenju. Scene na moru u 18.ep onako krhka i njezna odradila je zadivljujuce. Za svoju glumu je na Trecem medjunarodnom filmskom festivalu u Izmiru u kategoriji "Turska serija" dobila nagradu za najbolju glavnu glumicu u seriji kao i njen partner Engin Akyürek takodjer fantasticni glumac, nagradu za najboljeg glavnog glumca u istoj seriji. Serija je s njima prodata u 75 zemalja.

Za magazin HOLA! SAD Neslihan je o svom liku Nare rekla:

"Nare" je vrlo snazan zenski lik koji ima problema s pripadnoscu, zivjela je gotovo po cijelom svijetu, govori mnogo razlicitih jezika...




cijeli zivot posvetila je svojoj kcerkici...



zaljubila se samo u jednog muskarca u svom zivotu..."



**

[nerinna]

Pogledala sam film Neslihan Atagul "Araf" koji je snimila 2012g i za koji je dobila najvise nagrada na filmskim festivalima u svijetu. Satima nakon toga su mi u mislima bile prisutne scene sumornog, siromasnog industrijskog mjesta, kakvih sigurno u toj zemlji ima mnogo, u kojima je jedina nada i san mladih, odlazak i izbavljenje iz takve jedne sredine, pa i po cijenu, nazalost, vlastitih pogresaka kakav je slucaj sa djevojkom Zehrom u ovom filmu.

Film je snimljen u tursko-njemackoj kooprodukciji i krajem 2019g je prikazan na ARD-u .

Iz filmske kritike od Nino Klingler izdvajam mnogo toga:



Krug krajnosti: U Arafu ne mozete biti sigurni da li se ovdje prikazuje surova stvarnost ili zastrasujuca TV zabava.

"Ara" na turskom moze puno znaciti: udaljenost, prostor, jaz. Ali i predah. I odnos.

Rijec je o maglovitim vremenima i prostorima, otvorenim izmedju vedrina. Za redateljku Yeşim Ustaoğlu to je podrucje prozivljenog zivota koje je odlozeno u blijede boje, sjenoviti sumrak i nejasna osjecanja, gdje se covjek moze pribliziti samo opisujuci krajnosti. Prve scene njenog filma Araf, snimljenog 2012. godine, otvaraju metaforicnu jarugu u kojoj se negdje mora sumnjati u sve sto slijedi. Prvo vidimo plamenu sljaku koja se lijeno iz ogromnog kotla lije na zemljani zid, a zatim lica dva mladica koja kao da blistaju u svjetlucavom zraku. Zatim dolazi usjek i gledamo autoput prekriven snjeznim olujama. Vatra i led. Nakon toga slike, kucnog snimatelja Andreasa Dresena, Michaela Hammona sumorno podvlaceci iznova i iznova prikazuju zaparene prozore koji su gurnuti izmedju hladne vanjske i zagrijane unutrasnjosti: slojevi koji su usred krajnosti postali materijal.


Nesretne okolnosti u mladoj turskoj kinematografiji

Ako uz "ara" dodate "f", nalazite se u purgatoriju, cekaonici za posljednju presudu: Araf.
Za Ustaoğlu to znaci: zimi Karabük u crnomorskoj provinciji; podrucje u kojem se ima osjecaj kao da je tu snimljena polovina mladje turske kinematografije. Na ulazu u selo strazare gigantska zeljezara, i dvadesetogodisnja Zehra (Neslihan Atagül) koja samo zeli otici. Ona vec radi na kapiji prema van, na jednom od bezlicnih odmorista za autobuska putovanja, brine se o bifeu.



Cesto se u bioskopu zemlje migranta Turske susrece s tim nezadovoljstvom, biti tu, gdje si. Pokrajina sa svojim seksualnim barikadama potice mlade zene da pobjegnu ili barem sanjaju. Ali poziv je primamljiv koliko i zastrasujuci. Kada Zehra sretne presutnog kamiondziju Mahura (Özcan Deniz) na svadbenoj zabavi na koju se ukrala bez znanja roditelja, nailazi na utjelovljenje ovih oprecnih osjecaja. Cak i za vrijeme vecernjeg plesa potaknutog uz raki , zatvaraju se njegove sirom ispruzene ruke oko nje i ne mozete biti sigurni pokusavaju li je zastititi ili slomiti.(...)




(...) Ruke koje mogu maziti i gušiti

Deniz, koji se proslavio TV serijom Asmalı Konak, nesto je kao plakat za zilavog, grubog Chauvija u Turskoj. U Arafu gotovo da ni rijeci ne govori, on je cisto fizicko prisustvo, sto dobro odgovara, jer njegova figura funkcionira kao puka povrsina za projekciju Zehrine zelje za bijegom i strahova ugradjenih u nju. Sa mrklim crnim slikama i ponekad ekstremnim krupnim planovima na udovima i ocima, Ustaoğlu uspijeva stvoriti gotovo nepodnosljivu napetost izmedju njih dvoje. Kad se, na primjer, Mahurove sape zabiju u sliku i mucno zadrze dugo iznad usnule Zehre, covjek se zapita: hoce li je pogladiti ili ugusiti? Zatim je prati na putu kuci u svom crvenom, zaljuljanom kamionu: s jedne strane juri za njom, a ona je polaskana. S druge strane, situacija djeluje zastrasujuce, sa sistavom masinom na ledjima osjeca se kao u Duellu (Steven Spielberg, 1971) s romanticnim prizvukom. Atraktivnost muskarca u klasičnom smislu - snaznog, rezerviranog, presutnog, neobrijanog, usamljenog - uvijek u jednakim dijelovima prijeti i mami.

Atagül igra isprepletene reakcije do savrsenstva, uvijek napola zudeci, napola sa strahom gledajuci Mahura. Zna da je njena privlacnost igra visoke cijene: spremno se izlaze opasnosti kako bi je (nadajuci se) postedjela. Ali kad nezeljeno zatrudni, Mahur jednostavno nestane iz filma i vise ga nikad nece vidjeti. Bijeg i zov ulice: Nemati dom, ne prihvatati nikakve obaveze.(...)




(...) Ali u Arafu je upecatljiva njegova melodramatična konstrukcija. To postaje eksplicitno u liku provincijskog mačoa Olguna (Barış Hacıhan), koji se takođe nadmece za Zehru.



Njegove maste o bijegu su druge vrste, ciljaju na imaginarno. Kompulsivno zeli uci u jednu od bezbrojnih groznih TV emisija u kojima masovni mediji korumpirane Turske ocito iskoristavaju vlastite socijalne nepravde. (...)


(...)U Arafu je medijski diskurs uvijek prisutan kad - kao u filmovima Zekija Demirkubuza - televizija neprestano kresti oko scene. Na kraju, Arafova interna radnja i njegovi implicitni komentari na masovnom mediju televizije pronalaze jedni druge na prilicno domisljat nacin. Rijetko je ko vidio film koji se tako radikalno, kasno preispituje. Tada se pocinje razmisljati o tome gdje zapravo lezi era cistilista: usred sukobljenih ljudskih emocionalnih krajnosti ili negdje izmedju turobnog svakodnevnog zivota i njegovog medijskog preuvelicavanja?




28.04.2014 Recenzija filma Nino Klingler

[nerinna]

Iz jednog clanka s kraja prosle godine:

Slicnost Neslihan Atagul sa njenom majkom je skrenula paznju, najprije na drustvenim mrezama gdje je fotografija podijeljena, a onda i u mnogim medijima.

***

Jedna novija slika sa njenih Fan stranica preuzeta sa njenog Instagrama:





**

[nerinna]

Jos u intervjuu za magazin HOLA! SAD, Neslihan nam je poblize objasnila u cemu se sastoji njen rad na pokretanju magazina Hadsiz, i uistinu je izuzetno zanimljivo biti u komunikaciji sa ljudima koji ne poznaju granice i koje Neslihan moze putem svojeg internetskog casopisa Hadsiz predstaviti i siroj publici u svijetu. Jedna od takvih s kojom je Neslihan nedavno vodila razgovor/intrvju je i mlada uspjesna socijalna poduzetnica Ece Çiftçi , rođena 1993. g u Istanbulu koja je svoje fakultetsko obrazovanje kao izuzetno nadarena studentica zavrsila u roku od tri godine.

https://www.instagram.com/p/CNIBWeNDp0G/

Na listi njenih uspjeha stoji izmedju ostalog da je u aprilu 2018. postala prva Turkinja i žena koja je primila nagradu na ceremoniji "Obećavajući mladi lideri" američkog State Departmenta. U oktobru 2018. Forum Crans Montana, koji promovira smanjenje siromaštva, jednakost i sigurnost, kao i pojačani dijalog na globalnoj osnovi, ju je nagradio kao" novog mladog lidera buducnosti." Mlada Ece Çiftçi, koja je trenutno predsjednica Izvršnog odbora fondacije SosyalBen koju je oformila jos tokom fakult. obrazovanja 2013g, doktorirala je antropologiju na Univerzitetu Yeditepe.
2019. godine Forbes ju je izabrao kao jednu od najuspješnijih u Turskoj medju 30 mladih ljudi mlađih od 30 godina.
2019. godine, je u Dubaiju, na Globalnom forumu za obrazovanje i učenje( GFEL) , gdje ucestvuje 50 najboljih među institucijama i organizacijama koje se bave obrazovanjem širom svijeta, postala prva Turkinja i prva turska institucija koja je dobila nagradu s modelom SosyalBen Akademije. Fondacija SosyalBen, koja ima za cilj podržati socijalni razvoj djece od 7 do 13 godina koja žive u regijama u nepovoljnom položaju i doprinijeti njihovom rastu kao samopouzdanim pojedincima, provodi terenske i obrazovne aktivnosti na nacionalnom i međunarodnom nivou pod vodstvom Çiftçi.




Iz ovog veoma kratkog yt odlomka Neslihaninog intervjua sa Ece Çiftçi meni je jako interesantno ono sto je mlada i uspjesna Ece Çiftçi odgovorila na pitanje Neslihan Atagul, jer upravo mi na nasim prostorima najbolje znamo sta je i koliko je medjunarodna zajednica u stanju pomoci i rijesiti problem.
Usporila sam snimak i prepisala engleski prijevod:


NAD: If you had the opportunity to ask one question in a „confrotational“ way, what would you ask to whom or to what?

Ece Çiftçi: I would ask non – governmental international organizsations.

"Why does nothing change in the conntries where you are working, after a problem has been identified and a call has been initiated for that problem?
Is it a coincidence that there`s no change and instead of solving the problem, while the problem should be solved on the contrary it increaseses?"
As humon beings, aren`t we even able to change something that we hawe identified and studied?
I would like to have the answer tho this both politically and economically.
"Is the civil society work a dressing tool to keep us from seeing the open wound or is it really a healing ointment?"
The should give us the answer to that.

***

NAD: Da imate priliku da postavite jedno pitanje na konfrotacijski način šta biste, kome ili čemu postavili?

Ece Çiftçi: Pitala bih nevladine međunarodne organizacije:

"Zasto se nista ne mijenja u zemljama u kojima radite, nakon sto je utvrdjen problem i pokrenut poziv za taj problem? Je li slucajnost da nema promjene i umjesto da se problem rijesi, a problem treba rijesiti, naprotiv on se povecava? Kao humana bica nismo li u stanju promijeniti nesto sto smo identificirali i proucili?"
Voljela bih da imam odgovor na ovo i politički i ekonomski.
"Je li civilno drustvo uvezani mehanizam koji nas sprecava da ne vidimo otvorenu ranu ili je to zaista ljekoviti melem?" Ttrebali bi nam dati odgovor na to.

***

**

[nerinna]

Spanski magazin HOLA! , divno




April 19, 2021 4:12 PM EDT Por Monica Tirado


Prijevod sa Spanskog:

U fikciji srce Neslihan Atagül kuca za Engina Akyüreka, koji glumi Sancara Efeoğlua u Ambasadorovoj kćeri (Univision) ... ali u stvarnom životu Neslihan nema oči ni za koga drugog osim za svog supruga, kolegu glumca Kadira Doğulua. Neslihan i Kadir u braku su od 2016. godine i jedan su od razmaženih parova na turskoj televiziji. Karijere oboje stekle su veliku važnost širom svijeta zahvaljujući uspješnim sapunicama u kojima su oboje glumili. Uprkos činjenici da je lijepa glumica rođena u Istanbulu često suzdrzljiva na svojim društvenim mrežama, nedavno je svojim obožavateljima dala uvid u svoj brak. Povodom rođendana svog supruga, Neslihan je podijelila prekrasnu fotografiju oboje i posvetila mu nekoliko riječi. U samo nekoliko sati simpatična objava izazvala je pomutnju postigavši više od milion 'lajkova'.



Sretan rođendan

Ovom fotografijom Neslihan je svom suprugu čestitala 39. rođendan.Turska glumica je na svom Instagram profilu, na kojem ima više od 11 miliona sljedbenika, objavila sliku njih dvoje koji se međusobno silno ljube, kao u sapunici! Uz objavu, napisala je na turskom: "Ako će se širiti, neka se 'ljubav' širi!" "Neka se širi ...", odgovorio je Kadir, čija je reakcija takođe prikupila hiljade 'lajkova'.


**

[nerinna]

-
U Turskoj se 23. aprila obiljezava Dan nacionalnog suvereniteta i Dan djeteta i Neslihan je 20. aprila na svom Inst. storiyu objavila Urazovu obavijest/ poziv/



" 23. aprila, u 20:30, u noći donacije, okupimo se na Inst. stranici @ urazka pod sloganom #StrongChildren“ @ucinorgtr "

Okupile su se mnoge licnosti medju kojima i Neslihan. Uraz je sa svima od njih tom prilikom obavio razgovor, a kako su Neslihan i Uraz vliki prijatelji, sa njom posebno srdacan.






Izdvajam mali dio:

Uz uobiicajeni pozdrav, kako je i sta radi, Neslihan odgovara da je dobro:


Neslihan: nista, s uzbudjenjem sam cekala ovo o cemu pricate, svi pisu "ucim" i salju poruku na 8246 i svi doniraju.Uraz, tako mi je drago sto sam ovdje na ovaj nacin, zelim vam uspjeh , hvala ti u moje ime sto ste nam omogucili ucesce u ovom projektu. I sigurna sam da su svi s tim zadovoljni. A danas je Nacionalni suverenitet (ulusalni egemenlik), ovo je nasljedje koje nosimo iz proslosti u sadasnjost i nosit cemo to nasljedje u buducnost. Nacionalni suverenitet je povjeren nama i mislim da bismo ovo nasljedje trebali dati svojoj djeci na najbolji nacin. Iz tog razloga je dobro sto ste zapoceli ovaj posao danas (23. aprila) I sretan nacionalni suverenitet i djeciji dan!

Na kraju:

N:Nedostajes mi
U: I ti meni nedostajes, hvala ti draga moja
N: Hvala vama
U: Ti si zaista zeljela ovdje biti, dakle hvala ti
N: Uvijek zajedno
U: Ljubim te
N: I ja tebe

[nerinna]

-
Kraj je aprila, a gost Neslihan pocetkom marta u njenom internetskom casopisu "Hadsiz" s kojim je vodila razgovor/intrvju je bio Deniz Tansel Öngel





https://www.instagram.com/p/CL4CNxxJ6JK/

N: Odakle bi ste počeli?

T: Odrastao sam u ankarskom Demetevleru. Moja majka još uvijek živi u susjednoj Yenimahalle. Moja prva neograničenost započela je u Demetevleru. Suprotno opštem kodeksu odijevanja u kvartu, izrezao sam traperice, zatim obukao jaknu očevog starog odijela, navukao mu zvijezde i vrhove, stavio majicu unutra i izašao da napravim sebi kostim sa prilično starim cipelama.

Jos u osnovnoj skoli sam poceo raditi. Tada sam otišao i počeo prodavati kiflice. Vidio sam nekoga kako prodaje vodu i počeo prodavati vodu. Nisam mogao pronaći ništa, pronašao sam vagu i počeo vikati u susjedstvu. Volio sam raditi stvari koje niko drugi nije. Nakon 13-14 godine sve se puno promijenilo jer je pozorište ušlo u moj život.

N: Kako je uslo u vas zivot ?

T: U Ankari su postojali razni pozorišni tečajevi. Moja sestra je bila upisana u narodne plesove, a ja sam bio upisan i u narodne plesove i u pozorište. Moj proces je započeo u društvenim centrima. Izlazio sam iz kuće na pozorišni čas u društvenom centru. U toj dobi bilo je zastrašujuće ići sam u kvart na drugom kraju Ankare, prilično daleko od kuće. Bio sam dijete koje je preboljelo strah. Ako sam se nečega bojao, prelazio sam preko toga. Da li se bojim mraka, na primjer, gdje je najtamnije mjesto? Ulazio sam u taj mrak i prelazio preko svojih strahova.

N: Jeste li neko ko neprestano traži dokaze? Ili ste neko ko se pokušava dokazati?

T: Da, bio sam takav do nedavno, jer niko nije ništa vjerovao bez dokaza gdje sam odrastao.

N: Da li želite otvoreno o tome?

T: Primjetio sam ovo u inostranstvu. Kada sam otišao u inostranstvo, vidio sam da su oni predrasudniji od nas.

N: Ljudi u inostranstvu?

T: Naravno. Jer si takav i u inostranstvu. "Biti neograničen ovdje je i teže i smislenije nego biti neograničen u Engleskoj."

N: Da li se vaše raspoloženje mijenja?

T: Naravno, raspoloženje se mijenja. Ovdje je potrebno vidjeti dobru stvar, jer je potrebno puno truda da bi se nešto učinilo s nama. Kod nas nije sve lako. Biti neograničen ovdje je i teže i smislenije nego biti neograničen u Engleskoj. Zato što je lakše biti neograničen u inostranstvu.

N: Prema čemu?

T: U skladu s okolnostima, jer ono što vi nazivate ograničenjem je tamo različito, ovdje različito. Ako je neograničeno biti neograničeno, ako neograničeno treba ići dalje od ograničenja, naši su uvjeti malo suroviji. Moramo to prihvatiti, ali moramo otkriti zašto je to tako i tada započinje želja za prelaskom te granice i radost kad vidimo da to može. Pa, Neslihan, možeš li zamisliti šta se dešava kad kažem „Bit ću pozorišni glumac“ u kvartu u kojem sam odrastao?

N: Mogu to zamisliti jer sam odrasla u Bağcılaru. Kada sam imala osam godina, rekla sam "postaću glumica" i niko mi nije vjerovao. Ali znala sam da će to biti stvarno, da ću to ostvariti i doživjeti.

T: Neslihan, to je jedno drugom slicno ... Nismo znali ništa o pozorištu. Jedini pozorišni glumci koje sam poznavao bili su ljudi s kojima sam glumio u srednjoškolskom pozorištu i zajedno igrali u Özgür Sahneu i društvenim centrima. Nosio sam scenografiju u Özgür Sahneu, radio sam kao dizajner rasvjete i bavio se glumom u pozorištu. „Da radis više, da ustrajes, da zaista želis, da pružis sve stvari koje ne ostavljaju drugu mogućnost u životu. Ponuditi sve ono što imas. Ovo je dokaz! "

N: Da li je vaša porodica znala za ovu situaciju?

T: Bilo je, ali i oni su roditelji i boje se da ću ostati gladan, boje se da ću puzati, boje se da se ne izgubim. Rođak prijatelja moje majke učiteljice bio je student na konzervatorijumu. Rojin. Svi mi kažu: "Ako nemas lansera, ne možes ući." Moja percepcija je takva da sam drhtao. Rekao sam; „Rojin, nemam baklju. Šta ću učiniti ". On je rekao „Nemam ni ja. Znas li šta ćes raditi? Svi pripremaju dvoje, a mi cemo deset ”. To je dokaz! Da uradis više, da ustrajes, da zaista želis, da pružis sve ono što u životu ne ostavlja drugu mogućnost. Ponuditi sve što imas. To je dokaz! Napustio sam taj ispit i od večeri ponovo počeo učiti tirate. Položio sam prvi ispit, nisam rekao: "Dopusticu sebi da sjednem ovako i proslavim ovo sa svojim prijateljima." Pripremio sam još dvije sesije za drugi ispit i ušao u konzervatorij. Rekli su: "Treba vam naklonost za prvu godinu da vas ne bi izbacili iz škole", a ja sam završio školu i nisam izbačen.

N: Pa šta ste ucinili za to ?

T:Vrijedno sam radio. Treba vam lanser da biste ušli u Državno pozorište, treba vam lanser da biste diplomirali. Nakon nekog vremena, prestao sam vjerovati u ovu ljubav prema lanseru. Vidio sam da su godine prolazile ismijavanjem mog sranja zvanog lanser, ali u međuvremenu sam marljivo radio i bio sam u ovim godinama. Dvadeset sam godina glumac u Državnom pozorištu......

Vise na :

https://www.hadsizproje.com/hadsizarsiv-/tansel-1

**

[nerinna]

-
Sinoc sam u zurbi napravila jednu gramat. gresku koju sam kasno za edit vidjela, na samom pocetku ispod slike:-Gdje biste željeli započeti?, malo sam i slobodnije prevela: -Odakle bi ste poceli? / biste /




**

[nerinna]

-
Pogledala sam mnogo detaljnije i naredne stranice/3,4,5/ ovog Neslihaninog intervjua sa Tanselom Öngelom i iznenadila se koju igru rijeci glumac koristi, da me izreceno jako potaklo na razmisljanje.




N: Šta za vas znači iskustvo?

T: Iskustvo je zatvorena stvar. Iskustvo je negativna stvar koja mi se čini pozitivnom. Umjesto toga moramo promijeniti riječ; Iskustvo.

N: Pa, koja je razlika između iskustva i Iskustva?

T: Iskustvo nije avanturističko polje. Mislim da je iskustvo polje koje je otvoreno za avanturu.

N: Možete li još malo otvorenije?

T: Iskustvo; stvar je u tome zadržati u sjećanju informacije koje ste izvukli iz svojih iskustava i učiniti ih ispravnima.

N: A sta za vas znači ljubomora? Šta znači biti ljubomoran?

T: Ljubomora je često naučena emocija. Cijela formula postaje bolja kada ljubomoru zamijenimo zavišću.

N: Nije li biti ljubomoran, nesto sto imas u sebi.?


T: Čak i ako je to u osnovi ovaj osjećaj; ljubomora znači zavist, ali zavist ne uzrokuje zavist.
Na primjer, iskustvo za neke može imati svijetlu stranu, a za mene je mračno. Ali kada iskustvo zamijenim iskustvom, dogodi se nešto svijetlo. Kao i ljubomora. Jedna strana je tamna, a druga svijetla, ali kad zavist zamijenim zavišću, nešto svjetlije dođe ispred mene.


N:Nije li tu prisutan jedan neugodan osjecaj ?

T: Da, ali ne o ljubomori. Pokusavam se ovom metodom nositi sa tim emocijama.
Kako mogu neprijatne stvari dovesti na dobru stranu? To je moja jedina briga. Radi se o meni i životu. Suočavanje s drugim načinom je teško i gubljenje vremena.

**

[nerinna]

N: Koji je najveći limit koji ste ikad napravili?

T: Odabir ovog "mene" kakav sam trenutno je najčarobnije ograničenje koje sam učinio. To jest odabrati ono što okolnosti zahtijevaju da u tom trenutku budem "ja". Ako jednog dana postanem otac, možda bih htio odabrati "mene" za oca.

N: Šta za vas znači "trenutak" u kojem se nalazimo?

T: Svi se trudimo da ostanemo u trenutku. Pa, sposobnost bijega od svih ostalih trenutaka koji zasjenjuju ovaj trenutak zapravo je sposobnost zadržavanja u sadašnjosti. Kakva god vas misao koči od ovog trenutka; krivnja, okrivljavanje, nelagoda, uznemiravanje ... Kakva god emocija bila, ako je uspijete odložiti bez ignoriranja, tada ostaje samo "trenutak".

N: Šta je trenutno u ovom trenutku?

T: Postoji groznica, postoji dah, srce kuca. Postoji nešto novo za naučiti, postoji iskustvo. Kao rezultat, postoji radost, postoji sreća, postoji radost, postoji uzbuđenje ... Nabrajam stvari koje osjećam kada pogledam u oči trenutka. Šta vidim u ovom trenutku kad te pogledam u oči? Uzbuđenje. Ovo je uzbuđenje djece. Razlog zašto ljudi postaju glumci je zbog istog uzbuđenja.


N: Kako izgleda sa prirodom?

T: Imao sam malo sreće i malo nesreće. Odrastao sam u stanu, ali sam svake sedmice odlazio na kampiranje. Bio sam sam na planini Light u kampu. Bio je to 14-dnevni kamp. Kad sam se vratio, ništa nije bilo kao prije. I dalje se osjećam isto svaki put kad se vratim u kamp. Nakon nekog vremena, gradski život ponovo počinje zamućivati moju percepciju, ne mogu ga vidjeti u potpunosti. Kad izađem u prirodu, očistim prednji dio sočiva koji postaje nejasan. Postaje maglovito, postaje oštro i sve vrlo jasno vidim jer u prirodi postoji pravilo; vatra će gorjeti navečer, morate jesti, pa će se sakupljati drva, bit ćete organizirani, okolo ce biti životinja bit cete oprezni, objesit ćete hranu na drvo da ne dođe vuk ili medvjed … Pravila umiranja su jasna i u tim uvjetima niste nista vrijedniji od drveta. Tamo se ne razlikujes od mrava. Ti si taj mrav tamo, ti si drvo, ti si čahura ... Pod zvijezdama osjećaš kako je život lijep, bez ikakvog napora, truda, filozofskog znanja. Osjećate se kao da ste braća s tim drvetom, tim mravom, tom lisicom, zecom, vjetrom koji puše. Tada više nema nikakve udaljenosti između vas i života.

**

[nerinna]

-
Red je na Neslihan .

Po zelji njenih saradnika kao i citatelja "Hadsiza", Neslihan je za mjesec maj "bezgranicni" gost "Hadsiza". Zelju je izrazio i Tansel Öngel u svom zadnjem pitanju, kao i konstataciji da je do sada kroz projekat predstavljen veliki broj gostiju, kako iz proslosti tako i iz sadasnjosti, koji su svi dragocjeniji jedni od drugih.

Neslihan je na mjestu gosta, na pitanja odgovarala svojim saradnicima.





Mnogo toga sam procitala, vidjela sam da su neki mediji i prenijeli ono sto je iz duse govorila o svojim pocecima, pa ce u narednom periodu biti, naravno, i na njenoj temi.

**

[nerinna]