Anoreksija

[femmelatin]

Kitty_Kat kaže:

sam malo..
ima jako mršavih ljudi koji nemaju anoreksiju..

doktori su davnih dana, u prošlom stoljeću mislili kako je anoreksija maltene fizička bolest, radili su čitave emisije pitajući se: 'kako? pa tako čudna ta bolest..a nema uzroka..hm..'...
Dok jednog dana nije postalo opće poznato da je anoreksija PSIHIČKA bolest, kao što mi je doktorica rekla-kad se rasplamsa može biti kasno za povratak..
Normalno da će njezina posljedica biti pretjerana mršavost.
Dakle, ne dolazi prvo mršavost, pa onda anoreksija

i to je problem da osoba misli da je debela i kad je mršava: osoba nije glupa, pobogu, znam da nemam viška kilograma po realnim standardima, ali nešto drugo nije u redu, taj osjećaj da nikad nisi dovoljno dobar i da si bolji ako te ima sve manje i manje,a da ne govorim o tome koliko je sitost neugodan osjećaj, kojeg se kloniš na sve načine, jer ti je već samo jedna potencijalna kila više u glavi noćna mora..

Super si ovo sročila i praktički sama sebi dala odgovor.
Anoreksija je u glavi, imala sam prijateljicu koja nije izgledala bolesno mršavo, ali kako ju znam od prvog osnovne, pred kraj faksa je već bilo očito da je njezino kukanje još iz osnovnjaka (debela sam, debela sam) preraslo u anoreksiju. Kako smo prepoznali razliku: po tome što vani s nama više ni mrtva ne bi stavila ništa u usta, a prije bi normalno svratili na sladoled ili po pecivo neko. Po tome što je bila najponosnija kad se vratila s mora i izjavila da nije pojela ni jedan sladoled u mjesec dana. Po tome što je svoj jelovnik svela na 2 žlice cornflakesa i jogurt ujutro u 6.30 pa NIŠTA, čak ni jabuku do 18.30 a zatim malo mesa i povrća na vodi skuhanog i onda jedan keks i nescafe. I tako godinama. Po tome što se držala pogureno i nosila veste oko bokova jer "ima veliku guzicu". Cura s manje od 50 kg. I po tome što je doneseni joj sladoled u studentskoj menzi histerično gurnula sa stola uz vrisak "nisam gladnaaaaaaaaaaaaaaaaa!" Po tome što je bila sretna kad je pala na 46kg, a za njezinu visinu i građu je optimalno bilo 54 i s toliko je izgledala super vitko i prelijepo.

Mislim da nisi anoreksična JOŠ ali kliziš prema tome. Nema tog liječnika koji bi te odbio zbog kile više ili manje, to nije kriterij i ne slušaj one koji ti kažu drukčije. Poremećaj u prehrani je u glavi i možeš doći s 50, 40 ili 100 kg. Ima ljudi, kako si sama uočila, koji su prirodno mršavi, jedu puno ali imaju brz metabolizam, sitne su građe, ne opterećuju se s time kako izgledaju - oni nemaju anoreksiju.

S obzirom da je anoreksija bolest, ne bih ti preporučila psihologa, već psihijatra - psihoterapeuta, koji te neće (ne moraš brinuti) uvjeravati da je debelo lijepo (a znaš i sama da imati normalnu težinu ne znači biti debeo - toliko si svjesna), koji te neće šopati lijekovima, već će ti pokušati pomoći, bez ikakvog nametanja svojih stajališta. Baš na rebru, na Klinici za psih. medicinu ima terapeuta koji se bave poremećajima u prehrani. Oni te neće vagati da bi ustanovili imaš li ili nemaš poremećaj, već će razgovarati s tobom.

Iza anoreksije stoje mnogi uzroci (jedan od kojih je barem preko hrane uspostaviti privid kontrole nad nepredvidivim životnim situacijam koje te straše, drugi koji si sama navela - svjesna ili nesvjesna želja da nestaneš, da budeš nevidljiva).
Odi po tu uputnicu, nisi prešla nevidljivu granicu i nemoj sama sebi davati smiješne isprike za neodlazak ("neće me primiti" i sl.)

[koza nora]

potpisujem u potpunosti gornji post! jako lijepo receno.

[femmelatin]

Sacreus kaže:

Razgovarate i raspravljate o tvom strahu da se ne udebljas, kako se vidis, itd. Nista strasno

To isto rade i psihodimanski orijentirani psihijatri, tako da...

a) nemoj blatiti profesiju na koju si se nameračio zbog tko zna čega
b) ne plaši curu bezveze
c) ne širi dezinformacije

Ne znam otkud ljudima potreba da pljuju po svemu što nije "njihovo" a to zacijelo nikad ne bi učinio ni jedan istinski kvalificirani psihoteraput, bilo koje orijentacije. Ili ta paranoja, u svemu /svima vidjeti bauke?! A i rječnik nije za pohvalu. I to što si "vidio" kako i što rade, ma stvarno? Psihoterapija se ne provodi pred publikom, pacijenti imaju zajamčenu privatnost. Tako da nisi imao što ni gdje vidjeti.

(u daljnu diskusiju na temu "psihijatri će te sj#####" se ne namjeravam upuštati)

[Engelchen00012]

Ne mislim da si bas za dijagnozu anorexije, ali iz vlastitog prebogatog iskustva, rekla bih da si na dobrom putu. Tako je to i kod mene pocelo. Prvi je bio strah od debljanja, ali to brzo krene nizbrdo. Trajalo je to od 13-15 godine. Imala sam 47 kg i 168 cm i vidjela u ogledalu "debelu kravetinu". Srecom sam se izvukla na vrijeme, prolaskom zivotnih okolnosti nad kojima sam uspostavljala kontrolu na taj nacin. Danas imam i kilo-dva viska, zdrava sam, ali u stresnim situacijama jos uvijek ponekad posegnem za tim rjesenjem. Traje nekoliko dana, pa se vrati u normalu.
Mislim da si vec postavljanjem ove teme korak do oporavka. Da je stanje stvarno lose, vjeruj mi, odbijala bi svaku mogucnost da si bolesna.

[Sacreus]

femmelatin kaže:

To isto rade i psihodimanski orijentirani psihijatri, tako da...

Ne rade. BKT pristup se bavi mislima i ponasanjem koji su u podlozi tog problema na nacin da ih se prepozna i mijenja, dok psihodimanski pristup kopa u dubinu uzroka te cesto kod ovakvih slucajeva trazi dubinu koja ne postoji.

Upravo zato istrazivanja pokazuju da je psihodimanski pristup drugi najbolji nakon BKT ako taj ne uspije. Jer je ocito ako se s BKT-om ne uspije da postoji dublji uzrok problemu, a ne zatvoreni krugovi misli i ponasanja.

Tako da to nije ni priblizno isto.

a) nemoj blatiti profesiju na koju si se nameračio zbog tko zna čega

Na koju sam se konkretno profesiju nameracio?

b) ne plaši curu bezveze

Ako tebe nesto plasi mozes reci pa cemo razgovarati, ali koliko vidim nju nista ne plasi.

c) ne širi dezinformacije

Kakve dezinformacije sirim?

Ne znam otkud ljudima potreba da pljuju po svemu što nije "njihovo" a to zacijelo nikad ne bi učinio ni jedan istinski kvalificirani psihoteraput, bilo koje orijentacije. Ili ta paranoja, u svemu /svima vidjeti bauke?! A i rječnik nije za pohvalu. I to što si "vidio" kako i što rade, ma stvarno?

Mozes pojasniti o kakvom pljuvanju po svemu sto nije necije govoris?

Psihoterapija se ne provodi pred publikom, pacijenti imaju zajamčenu privatnost. Tako da nisi imao što ni gdje vidjeti.

Postoje:

1) Video snimke psihoterapije
2) Psihoterapije koje se gledaju kroz jednostrano ogledalo
3) Supervizije uzivo (gdje publika gleda psihoterapiju)

[vigilanty]

femmelatin kaže:

Oni te neće vagati da bi ustanovili imaš li ili nemaš poremećaj, već će razgovarati s tobom.

Pa, hoće, ali u tome nema ničeka lošeg ili depersonalizirajućeg, niti umanjuje značaj razgovora.
Psihijatri su prvenstveno liječnici, zanima ih tijelo, kao i duša. To duši ne oduzima nikakvu draž.

[Kitty_Kat]

Engelchen00012 kaže:

Ne mislim da si bas za dijagnozu anorexije, ali iz vlastitog prebogatog iskustva, rekla bih da si na dobrom putu. Tako je to i kod mene pocelo. Prvi je bio strah od debljanja, ali to brzo krene nizbrdo. Trajalo je to od 13-15 godine. Imala sam 47 kg i 168 cm i vidjela u ogledalu "debelu kravetinu". Srecom sam se izvukla na vrijeme, prolaskom zivotnih okolnosti nad kojima sam uspostavljala kontrolu na taj nacin. Danas imam i kilo-dva viska, zdrava sam, ali u stresnim situacijama jos uvijek ponekad posegnem za tim rjesenjem. Traje nekoliko dana, pa se vrati u normalu.
Mislim da si vec postavljanjem ove teme korak do oporavka. Da je stanje stvarno lose, vjeruj mi, odbijala bi svaku mogucnost da si bolesna.

meni već jaaako dugo traje da se mučim u glavi,od 5.razreda negdje mislim da sam ogromna i nosila sam široke veste cijelu osnovnu.
onda kad sam se skinula na bazenu s razredom niko nije mogo vjerovat kak sam mršava, bila sam tanja od svih u razredu i ljudi su me zvali 'ona mršava', što je meni ustvari laskalo, i bilo nevjerojatno.
na neki način želim čekati da padnem ispod razine težine, tako da sama sebi imam neki razlog otići psih.
Jer ustvari ne želim baš 'ozdravit'u smislu da dobijem više kg neg sad imam, samo u glavi da me to pusti možda..ko da si čuvam zalihe, ak kužiš kaj mislim, jer: ak imam 52, onda imam npr.par kila bonusa, za sigurnost da se ne udebljam ili da me neko pokuša udebljat. sad nemam bonusa trenutno:/

Na forumu je puno lakše, jer si na distanci, a možeš se povjerit, zato sam tu pisala, a ne išla po uputnicu(odgađam već tjednima)..
i bravo kaj si se uspjela oporavit

[Legion]

Na najboljem si putu da fakat zastraniš... no i tebi je poznato da pravi razlozi anoreksije nisu u debljini ili mršavosti ... barem tako kažu. ja sam svojih 181 i 92 kg ne mogu govoriti o anoreksiji ali reći ću ti nešto... "kost i koža" cure privlače izrazito mali broj muškaraca... pa čak ni mene koji, po defoultu, volim mršavice ali u svakom slučaju prije bi odabrao neku koja ima 5 kila "previše" nego 5 kila "premalo"...
Doduše ono kaj ja smatram mršavicom za neku anoreksičarku bi vjerovatno bilo "vidi prasicu debelu"
No postavimo to ovako... tvoja sadašnja težina još uvijek nije krtična, niti zabrinjavajuča... ali ako nastaviš gubiti na kilaži postat će i kritična i zabrinjavajuča.
kako i rekoh, ako te zanima muško mišljenje onda šprehe u stilu kost i koža ili imam 52 kile i debela sam slobodno zaboravi.

[femmelatin]

Kitty Kat, ne bi te trebali pokušati udebljati, za to se ne i brini, ali smršavi još malo pa ćeš uz psihoterapeuta dobiti i internistu, a to je već druga priča. Naime ako padneš ispod granice potrebne za normalno funkcioniranje organizma, njihova je dužnost da te krenu spašavati.

To što sad imaš 52kg ti je najbolji bonus i iskoristi ga dok možeš.

Moja prijateljica je npr. izgubila menstruaciju, pa je morala na dabrostone. No to je još najmanji problem. Jednostavno, organizam ti stradava paralelno s psihom. Igraš se sa zdravljem.

[Legion]

vi ste babe meni fascinantne ... pa kaj vam to treba? Anoreksija je pokušavanje preuzimanja kontrole nad svojim životom ali na takav, bolestan i opasan naćin... ALO.
jel vam bitno da se sviđate frajerima? ne možete mi reći da vam to nije bitno... stoga shvatite da frajeri ne vole kost i kožu, ne vole kak mi to popularno kaženmo "daskače" (čitaj ni sisa ni guzice)... ako želite izgledati ko vješalice, želite biti daskače, želite izgubiti mengu, želite posječivati razne doktore onda trk do vage pa važite svaki gram i očajavajte poradi toga

[Legion]

u konačnici eto vam prijedlog.
Glas naroda... slikajte se, u badiću, facu ne morate uslikati naravno, objavite to na ovoj temi pa da čujete jeste debele prasice, ravne daskače ili ste taman... ajde, baš da vidimo koja će se odvažiti... ako vam mišljenje forumaša išta znači, a buduči ovdje pišete bit će da znaći...

[femmelatin]

Evo link od udruge Nada, koja pomaže osobama s poremećajima u prehrani, ako ne želiš odmah doktoru, možeš malo pogledati njihove stranice ili ih kontaktirati za razgovor.

http://balrog.posluh.hr/nada/index.htm

[femmelatin]

Legion, anoreksija je težak psihički poremećaj i bolest. Možeš se izrugivati koliko hoćeš, ali shvati da to nema odjeka. Anoreksična osoba ne razmišlja više kao ne-anoreksična osoba, ona sebe vidi i doživljava drukčije, pa sve i da skupiš milijun komentara koji kažu da je premršava, to joj neće pomoći. To nema veze s razumom i argumentima.

[Legion]

Znam da je ali da niti jednoj jedinom ovako nešto kao što sam napisao nebi pomoglo? Baš ni jednoj
ne znam... da meni npr. 10 ljudi kaže kako sam "taman" ili pak da sam premršav na mene bi to ipak imali, bar nekog, utjecaja
U konačnici od kad je ta famozna anoreksija "popularna"
jel iste bilo prije 20, 30, 40 godina... ne znam, pitam one koji znaju?

[Legion]

BTW ne izrugujem se nego pokušavam biti direktan i dati neki muški uvid u cijelu stvar. U konačnici, i onako ne vjerujem u cici-mici metode nego dum u glavu. da vidimo slike, ako ste hrabre i ako možete izdržati da vam 10 ljudi kaže "Isuse i Bože dragi koji kostur"... ali isto tako vam mogu reći i ili ili ...
Vox populi...

[Kitty_Kat]

Legion kaže:

Na najboljem si putu da fakat zastraniš... no i tebi je poznato da pravi razlozi anoreksije nisu u debljini ili mršavosti ... barem tako kažu. ja sam svojih 181 i 92 kg ne mogu govoriti o anoreksiji ali reći ću ti nešto... "kost i koža" cure privlače izrazito mali broj muškaraca... pa čak ni mene koji, po defoultu, volim mršavice ali u svakom slučaju prije bi odabrao neku koja ima 5 kila "previše" nego 5 kila "premalo"...
Doduše ono kaj ja smatram mršavicom za neku anoreksičarku bi vjerovatno bilo "vidi prasicu debelu"
No postavimo to ovako... tvoja sadašnja težina još uvijek nije krtična, niti zabrinjavajuča... ali ako nastaviš gubiti na kilaži postat će i kritična i zabrinjavajuča.
kako i rekoh, ako te zanima muško mišljenje onda šprehe u stilu kost i koža ili imam 52 kile i debela sam slobodno zaboravi.

haha, imaš i hogara u avataru
lijepo od tebe ovo kaj veliš
da, znam da muškarci vole da cura ima obline,nisam ni misla da vole izgladnjele, ali imam problem druge vrste tog sam svijesna..
I moj dečko bi htio da se udebljam i estetski, iako sam mu lijepa,ali to me malo smeta iskreno kaj to gleda, jer meni je on jednako lijep i privlačan i mršav i debel..
i ne mogu zamislit da idem govorit: trebao bi se malo udebljat, to je ljepše curama, to cure vole. ili-trebao bi dobit malo na mišićima, daj pogle kakva ti je ruka..ccc..

[Legion]

Uostalom hoćete čuti moj vlastiti primjer?
Na svojih 181 cm svojevremeno sam imao 105 kg... doduše godinama sam se vrtio oko 85, 88 i to mi je bilo taman... onda... pa čak mi se ništa posebno nije ni desilo nego sam počao puno žderati a malo se kreteti što je rezultiralo da sam u jendom trenutku imao čak 105 kg .
Mislite da su mi šprehe o tome kako je to već postao zdravstveni problem, da mi srce i krvožilni sustav pate, da bi se trebao više kretati i ostale "cici-micic" metode pomogle? Naravno da nisu. Ja sam sebi bio OK ... onda mi je nekoliko ljudi reklo nešto u stilu "svinjo debela, pogledaj se kak izgledaš"... i to je rezultiralo time da sad imam 92 kg... i to je par kila previše ali je drastičan napredak... a da su nastavili sa "cici-micic" možda bi sad imao i 115 i sebi bio super
Isto tako smatram da bi barem ponekoj anoreksičarki ovakva metoda pomogla...

[femmelatin]

Legion kaže:

Znam da je ali da niti jednoj jedinom ovako nešto kao što sam napisao nebi pomoglo? Baš ni jednoj
ne znam... da meni npr. 10 ljudi kaže kako sam "taman" ili pak da sam premršav na mene bi to ipak imali, bar nekog, utjecaja
U konačnici od kad je ta famozna anoreksija "popularna"
jel iste bilo prije 20, 30, 40 godina... ne znam, pitam one koji znaju?

Da TEBI kaže, koji nisi bolestan. Kako ne shvaćaš, to je BOLEST, psihička. Razum isključen. Nema dokazivanja, nema uvjeravanja. Pogledaj link koji sam joj stavila, piše ti otkad je "popularna".

[Legion]

Kitty_Kat kaže:

haha, imaš i hogara u avataru
lijepo od tebe ovo kaj veliš
da, znam da muškarci vole da cura ima obline,nisam ni misla da vole izgladnjele, ali imam problem druge vrste tog sam svijesna..
I moj dečko bi htio da se udebljam i estetski, iako sam mu lijepa,ali to me malo smeta iskreno kaj to gleda, jer meni je on jednako lijep i privlačan i mršav i debel..
i ne mogu zamislit da idem govorit: trebao bi se malo udebljat, to je ljepše curama, to cure vole. ili-trebao bi dobit malo na mišićima, daj pogle kakva ti je ruka..ccc..

Ok, tebe smeta kaj on to gleda... a ne smeta te kaj ti sama to gledaš ... i ja sam svojoj curi bilo lijep i sa 105 (čak se i rimuje hehe ) a sad sam joj još i ljepši... ako ništa drugo to mi je dovoljan razlog...

[femmelatin]

Tvoj problem je bila debljina, a anoreksija je psihička bolest. Mršavost je nuspojava anoreksije, a ne uzrok.