Zadar - domovinski rat

[Ferdinand]

a samo sam tija fotke iz tog perida....

[mwm]

žalac_1 kaže:

von_ungern, što je sa bivšom vojarnom Franka Lisice (danas ŠRC i sveučilišni kampus) jel tamo što bilo.
I na Bulevaru (ovo pod šest), gdje su izgrađene nove zgrade i crkva sv.Ante, koliko se sjećam, ono je bio ogroman prostor, ne znam jel čitav bio pod vojskom, ali sjećam se baraka i žice. Izgledalo mi je puno veće nego ovo ucrtano na karti.
Bio sam tada još školarac pa se to sve s vremenom pogubilo u memoriji

Tu je bila kasarna Đuro Đaković. Protezala se od Citty Galerije do Policije kod Kauflanda.
Unutra je bilo i zapovjedništvo.

[mwm]

Michael Collins kaže:

Jesu li ikada Srbi pješaštvom i tenkovima prišli samome gradu?

Jesu li realno mogli uzeti Zadar?

Bili su praktički na samom ulazu sve do akcije Maslenica. U selo Crno i na području iznad Bilog Briga (kod sadašnje Odvodnje).

Da, mogli su.

[mwm]

DemonDavni kaže:

9. mehanizovani korpus JNA, pod zapovjedništvom tada pukovnika Ratka Mladića je došao do Zemunika. Naš gardist skinuo prvi tenk zoljom /ili osom/, nastao zastoj, i Srbi se povukli. Taj čovjek je živ još danas, nažalost mu ne znam ime, ali nakon te akcije je ostao invalid.

Btw, ono smeće Miroslav Lazanski je tih dana letio iznad Zadra na kopilotskom mjestu MiGa 29ke i "izveštavao".

Nije Zemunik, već Dračevac. Puno bliže samom Zadru.

[mwm]

von_ungern kaže:

ove dvi kasarne mi nisu stale na sliku zbog mjerila, a da su bradonje imale pameti, mogli su totalno okružiti grad i mi pokrepali od gladi...

Pa i bio je u totalnom okruženju. Sa Križa su se spustili na magistralu prema jugu, a iz Smokovića su izašli na raskršće kod Mazije na cesti prema Pagu, kako bi se spojili sa snagama iz Šepurina. Uz to je i mornarica dežurala u kanalu.
Taj obruč je razbijen 06.10.1991., što se i slavi kao Dan obrane grada.

[servantes]

posmatrač kaže:

Malo mi nejasna ta pozicija - vidim da je izvršen napad na grad iz nje (znači nije bila blokirana), no jesu ostali četnici tu čitavo vrijeme ili je taj dio prema Ninu oslobođen a formirana crta obrane po narandžastoj liniji, šta je bilo s tehnikom i naoružanjem iz te kasarne?

Iz Šipurina grad nije bio napadan. JNA je samo osiguravala izlaz i prijevoz raketnih sustava iz Šipurina koji se odvijao na liniji Šipurine, Bokanjačko blato, Mazija, Briševo, Murvica, Crno, baza Zemunik.
Mi u tom trenutku nismo imali niti dovoljno naoružanja, niti ljudi, niti municije, da bi to spriječili. Imali smo samo par bestrzajaca,zolje, strijele i lako pješačko naoružanje, od kojih su većina bile lovačke puške.
Tenk JNA nije pogođen u Zemuniku, već usred Dračevca ponad Jadranske magistrale.

[ML_croman]

Hroboatos kaže:

Pa jebote....zar ih je toliko bilo ? Znao sam za neki Artiljerijski centar i eventualno možda manji garnizon.

Inače mi je Zadar bio grad-pojam neorganiziranosti i loše obrane 91. No, ovako- dobro su i opstali, s toliko neprijatelja u gradu, a četama blizu.

Daj mi molim te objasni zašto misliš da je Zadar bio loše organiziran, i dali si ti jedan od onih "pacijenata" koji govore gluposti poput onih da je Zadar bio "bežigrad"

[ML_croman]

žalac_1 kaže:

http://www.youtube.com/watch?v=UcdN2...eature=related

došli su do prvih kuća a s okolnih položaja imali su grad na dlanu.
najveći doseg oklopa je tenk na 2:20 (navodno),
i još je tamo.
http://www.waymarking.com/waymarks/WM2KAY

sumnjam da su mogli zauzeti grad (s onime čime su krenuli) bez Pirove pobjede, s obzirom kako su se puno puno jače snage u bliskim borbama provodile kod Vukovara. Najvjerojatnije bi odsjekli sve prilaze i čekali, a kad im nit to nije pošlo za rukom ostalo je teroriziranje topništvom i avionima.

Hmm, tenk je još tu, samo je premješten s lokacije na kojoj je bio uništen. Nekih 30-ak metara, možeš ga vidjeti na google earth

[ML_croman]

Tenk na Dračevcu je bio uništen "osom" koju i dan danas možete vidjeti (barem sam to čuo, a na slikama i vidio, mada me nemorate držati za riječ) jer je izložena u 93. zbz svake godine na dan otvorenih vrata. Tenk je uništio jedan pripadnik 4.gr.br. Govori se da je to bio Željko Vujić, mada neznam koliko je taj podatak točan. Uz tenk je uništeno i jedno oklopno vozilo i kamion. Ako tko ima još podataka, i ako vas nešto zanima, pitajte i pišite

[ML_croman]

ares212 kaže:

koje su brigade ili dijelovi brigada bili tamo...

112. br. ZNG, neki dijelovi 4.gr.br, Imotska Bojna, domobranska pukovnija, još neka brigada ZNG, poslije je nakon maslenice došla kao pojačanje i 3.gr.br, a bilo je i 9.gr.br.... Svega je bilo u Zadru..

[haman]

Michael Collins kaže:

Jesu li ikada Srbi pješaštvom i tenkovima prišli samome gradu?

Jesu li realno mogli uzeti Zadar?

Ovo i mene zanima. Mislim ono wtf? Dosli su do grada i stali. Mora da ovdje ima vise ljudi koji su tamo bili i koji bi mogli podrobnije objasniti situaciju.

Unaprijed zahvaljujem.

[ML_croman]

haman kaže:

Ovo i mene zanima. Mislim ono wtf? Dosli su do grada i stali. Mora da ovdje ima vise ljudi koji su tamo bili i koji bi mogli podrobnije objasniti situaciju.

Unaprijed zahvaljujem.

Gle, mogu ti objasniti neke stvari, mada sam rođen u ratu, jer mi je stari sudjelovao u obrani Zadra. Na dan općeg napada na Zadar, napali su sa svih strana. Na istoku se naša crta obrane nalazila u Dračevcu, gdje i danas živim, i gdje mi je stari bio taj dan. Međutim kada su pokrenuli tenkovski napad s uporišta "križ", moj stari i još dvojica pošto nisu imali PT oružje povlačenjem su naišli na pripadnike 4.gr.br koji su imali "ose". Tenk T-55 koji je bio na čelu kolone došao je do stare srušene crkvice i tamo zapeo u zid, naši su ga uništili, i to ne samo onesposobili, nego totalno uništili jer se tenk zapalio. Uz taj tenk uništili su i jedan transporter i kamion pun vojnika, a nešto južnije su onesposobili još 2-3 tenka, tako da su se četnici povukli. To ti je vezano za Dračevac, a Dračevac ti je predgrađe Zadra, taman na njegovom ulazu. Druga borba se odvijala oko Bokanjca (a to ti je već skoro sam Zadar), a tamo su doživili istu sudbinu kao u Dračevcu. A jedan momak je nekim topom pogodio brod JRM kojeg je ozbiljno oštetio, te se on povukao. Činjenica je da NISU stali, nego su bili poraženi, a bojali su se pokrenuti još koji ozbiljniji napad. U Zadar nikada nisu ušli!

Ako što griješim molio bi da me netko tko je branio Zadar ispravi, ali onaj tko je branio Zadar, jer jedino taj ima možda neku drugu sliku ove priče, a ne oni koji čitaju okolo kojekakve pričice od strane četnika, pa me uče povijesti mog grada.....

[Iader]

haman kaže:

Ovo i mene zanima. Mislim ono wtf? Dosli su do grada i stali. Mora da ovdje ima vise ljudi koji su tamo bili i koji bi mogli podrobnije objasniti situaciju.

Unaprijed zahvaljujem.

Po onome što ja znam, oni nisu znali koliko naših vojnih snaga brani Zadar. Zadar je ima oko grada i u njegovoj okolici možda i najdulju bojišnicu po kilometraži, a i u obrani grada su uz ljude iz Zadra sudjelovale i ostale brigade HV, naročito Imotska bojna. A kako je Zadar sam po sebi bija jako ekstreman i njima trn u oku, a i znali su kako su prolazili Srbi koji su ostali u gradu, oni su se bojali fanatizma.
Svaki njihov pokušaj ulaska u grad je osujećen, i oni su iz straha zaustavljali svoje napade. Sve se svodilo na granatiranja, ostanak bez struje i vode, pokušali su "iz daljine" slomit otpor.

Zadar nije ima bajno ustrojenu obranu, ali to nema veze s njegovim ljudima nego s činjenicom da je bija bez oružja. Pun vojarni na strateškim položajima, uz loše pregovaranje s hrvatske strane, Zadar je bija pun dušmanske vojske a bez oružja za obranu. A kad su napustili one vojarne koje nisu osvojene, iz njih su iznili sve što je u njima postojalo od uporabljivog oružja. I sve što su iznili su okrenuli prema gradu i udri...

Problem Zadra je bija nedostatak oružja, okruženost sa svih strana, blizina prve linije gradu. Iako je grad bija u okruženju do Akcije Maslenica, iako je bija bez struje i vode, pomalo odsječen od ostatka matice zemlje, teško je bilo očekivat pad Zadra i to su Srbi znali. Zato su i tupili o "Bežigradu" i o tome kako Zadar gori i kako je prazan, a oni samo moraju ući u njega "do večeri ili sutra ujutro". To se pokazalo jako točnim Ka i propaganda o "Bežigradu"...

Znali su oni jako dobro koliki bi im bili gubitci u uličnim borbama, znali su i da je Zadar površinom dosta velik i da za slomit otpor u samom gradu tribaju svu silu koju imaju srušit na sam Zadar. A kako su otvorili frontu prema Hrvatskoj uzduž cile države oni nisu sebi mogli priuštit goru verziju Vukovara što se njihovih snaga tiče... i to usrid rata koji se ozbiljno zahukta. Ali da su ga iz okruženja probali što više devastirat, držat u tom okruženju, pokušali ući u par navrata, to svakako. Raketiranje stadiona, katedrale, bez vode i struje godinama, sve je to samo jačalo srce svih hrvatskih ljudi koji su branili hrvatski Zadar, neovisno odakle oni bili... i to je ono na što Srbi nisu računali. Nisu računali na punu Kalelargu noć nakon velikih i žestokih napada, nisu računali na to da će ljudi uspostavit normalan život usprkos njihovoj blokadi, a nisu ni sanjali kako će proći njihovi koji su ostali u gradu.

Zadar je obranjen fanatizmom svih Hrvata koji su ga branili, i to je ono što će reći svak ko ga je branija. Da Zadar ka bojište nije bija bitan ne bi ga branilo toliko hrvatskih vojnika iz cile domovine, a da je "Bežigrad" onda bi bi Srbi slobodno ušli u njega kako su i obećavali da oće... "I na leto bi se kupali u srpskom Zadru i srpskom Šibeniku, na srpskom moru..."

[Kloki]

Autor mi je nezpoznat i možda nije relevantno za ovu temu jer se radi o selima u okolici grada ali opet mislim da se isplati pročitat...

Dan kad su se Poličnik i Suhovare odbili povući

Sjećanje na strahote ratne

Petak, 13. rujna 1991. Popodne, negdje predvečer. Mrzim taj dan. Prisiljavam sebe da se sjetim, da mislim. Neću da mislim, ne želim da se sjetim. Tog dana ničeg nije bilo osim straha da se preživi. Ali ne pročitah nigdje ni slovca o vama. Ne vidjeh nikog tko bi vas se sjetio. Valjda su svi zauzeti svojim karijerama što ih sagradiše vašim kostima. Ili ih more iste brige kao vaše obitelji.

Bez struje, bez vode, bez zaposlenja, demobiliziran, u farsi od slobode stoji sam On. Hrvatski vojni veteran. I bez brašna i bez soli, a stara ga rana boli. Ukradoše mu slavu ljudi s malo časti. Ostade bez drva, ostade bez masti. Bez kuće je, bez posla, vjeruje u obećanja, a sve magla bijela. Prepušten je sebi sam, ratni vojni veteran. Škola, djeca su bez knjiga, to je teška briga. Bez ovaca i novaca, tužna li je ta faca, a glad je blizu. Zima ide, nema kraja, nema konca, ostao je i bez vojnog lonca. No ovi se dani ne razlikuju puno od onog Crnog petka, ni danas ničeg nema osim straha da se preživi sutra. No tada smo se zaista grčevito držali paukove niti. A onda se i ona prekinula. Tog trenutka doista smo shvatili što znači Rat.

Dan kad je pao Islam. Razgovori sa smrću oči u oči, mi i ona. Tog trena slomljena je naša mladost. Dan kad nisu uspjeli ubiti smrt. Dinko Božičev Diksi i Zoran Kovačević. Dan kad su Poličani bili iskidani granatama minobacača. Dan kada je Zoran Zubčić ranjenike bacao u kamion poput vreća. Dan kada su doktor Baja Jozić, Silvija, Neven-Bruno i Žmike kroz kišu granata vozili sanitetski kombi, tisuću puta iz Poličnika u Islam i obrnuto. Noć kada su se pipajući rukama zemlju probijali kroz minsko polje Šime, Elvis, Mićo, Pero, Riječanin, noseći ranjenog Zorana. Noć kada sam na ulici u Poličniku čekao Danijela Kotlara da se vrati iz Islama, pitajući se što da mu kažem djeci. Nijemo sam zaplakao ugledavši ga. Noć kada nas je neki ženski glas iz zapovjedništva hrabrio riječima:

- Momci, držite se!

Noć u kojoj su Željko, Joški, Mauricio uzalud tražili pomoć iz grada. Noć u kojoj je teta Marija posljednji put promuklim glasom javljala o stanju u Islamu. Noć u kojoj je Joško Pulja razbio induktorsku centralu shvativši da nakon trosatnog zazivanja pomoć neće stići. Noć u kojoj sam morao presjeći telefonski kabel negdje između Islama i Ruplja jer je štab u Islamu pao u njihove ruke. Noć u kojoj su Omer i Joso Ustaša uzalud molili Pažane da nam posude obećane puške.

Novo jutro u kome su se Poličnik i Suhovare proslavile odbacivši zapovijed da se povuku. Nikad mi neće biti jasno tko nam je te noći ukazao čast da živimo duže od života. Možda Smrt. Prisjeo joj je taj život, što je tada u Islamu pojela. Ogrubjela je progutavši Zorana i Diksija. Razboljela se od njih ta respektirana, uvažena Smrt. Čak i ona ih se s poštovanjem sjeća. Dok ih oni u stožeru zaboraviše. Kako i ne bi kad ih nikad i ne upoznaše. Nikad nisu bili tamo gdje je trebalo ni kad je trebalo biti. Ali Zoran i Dinko će živjeti! Vičem: Moraju živjeti! Iako su u zemlji, iako su izvan duša svojih, oni ipak pripadaju životu. To znači da nisu bili ništa izmišljeno, ništa bezoblično, niti privremeno. Iako su stalno svojom hrabrošću dizali obeliske, piramide, iako su drugima stvarali korijene, iako ih ti drugi brzo zaboraviše, ipak će oni biti ubilježeni u neku povijest, bit će sjećanja na vas barem u nas suboraca.

Sada ni sjećanja nema. Opet se grmljavina topova sprema. Sve će ponovno započeti iznova. Sve će lava stopiti, ako vulkan usijanim rukopisom ne upiše imena ljudi poput vas hladeći se na kori hrvatske zemlje, hrvatske slobode, ispod pepela, ispod gnoja što ostade na površini.

19. rujna 1992.

[servantes]

ML_croman kaže:

A jedan momak je nekim topom pogodio brod JRM kojeg je ozbiljno oštetio, te se on povukao.

Pa se povukao iza petrčanske punte i udri po Boriku gdje je bio štab. A mi trči, sa bestrzajcem u Petrčane, a nitko ne zna gađati iz njega.
Eh, bila su to vremena......

[bukii]

na dracevcu nije unisten jedan tenk, unisteni su dva. prvi na ulazu u naselje, drugi usred naselja (blizu "zadruge" tj ducana).srbi nisu potom pokusavali osvojiti grad jer im nedostajalo kvalitetno pjesastvo.ako su izgubili dva tenka u napadu na malo prigradsko naselje (tada odvojeno selo), kako bi tek prosli u stvarnom "urban warfare" u gradu, tako su razmisljali.

cesto se stjece dojam da je jna ostvarila veliko napredovanje na zadarskom podrucju, sto nije bas ispravno.
fronta je od pocetka bila blizu gradske periferije, vojni aerodrom zemunik je preko srpskih uporista smokovic i g. zemunik bio fizicki povezan sa podrucjem pod srpskom kontrolom. srbi su napredovali sireci se duz te osovine, ali stvarno dubinskih osvajanja nije bilo. uspjesna obrana donjeg zemunika je mozda jedno od najvecih cuda u domovinskom ratu.

bezigrad je izmisljotina srpske propagande, zadar nije jedini grad kojem su dali to ime, drnis su takodjer tako zvali.

[ML_croman]

bukii kaže:

na dracevcu nije unisten jedan tenk, unisteni su dva. prvi na ulazu u naselje, drugi usred naselja (blizu "zadruge" tj ducana).

Nije uništen u Dračevcu nijedan tenk usred naselja, jer nikada nisu ušli u naselje, već samo došli do stare crkvice i kule "kaštela", što je na kraju sela, tj. na početku s istočne strane. Jedino su bila onesposobljena čini mi se još 2 tenka, a još je u blizini, nekih 1km-2km uništen jedan T-34 prije osvajanja "križa" '92.

[bukii]

stigli su do tog spomenutog ducana (sto sada i nije neka velika razlika jer dracevac nije bas ogroman), to su mi vise puta ispricali rodjaci koji su tada bili tamo na liniji (u biti na ploci, ali tog dana u dracevcu).meni je ostalo debelo u sjecanju da je unisten i drugi tenk na dracevcu, ali mozda se radilo o transporteru ili samom pogotku/ostecenju tenka.

[ML_croman]

Na Dračevcu ni dan danas nema dućana, a jedini dućan je bio na ploči, to su povezana sela koja niti malo nisu odvojena. Na Dračevcu je jedino još bio uništen oklopni transporter, a još ja mislim 2 tenka su bila onesposobljena..

[vonpauluss]

ML_croman kaže:

Na Dračevcu ni dan danas nema dućana, a jedini dućan je bio na ploči, to su povezana sela koja niti malo nisu odvojena. Na Dračevcu je jedino još bio uništen oklopni transporter, a još ja mislim 2 tenka su bila onesposobljena..

- Kad su neprijateljski tenkovi iskoristili primirje i potpomognuti tzv. «Niškim specijalcima», uspjeli probiti se sve do župnikove kuće u Dračevcu, čime je grad bio pred padom, moj vojnik Željko Vujić, pogodio je tenk iz ručnog raketnog bacača «Osa». Nešto prije, jedan tenk je uništio jedan Zagrebčanin po nadimku Zagi. Kad se to dogodilo, moji vojnici osokoljeni pogodkom, potpuno su razbili specijalce, te su se ovi povukli prema Babindubu. Preokret u obrani Dračevca bila je kad je stanoviti Tomas, inače dočasnik iz bivše vojske, donio tri protuoklopne rakete tipa «Maljutka». Problem je što tad nitko nije znao upravljati tim raketama, pa je zapovjednik 1. bojne Milan Perković, kad su nam već probili položaje na Dračevcu i stigli do repetitora, opalio na njih rakete. Dvije su rakete pale u vinograd, ali treća je prohujala iznad tenkova, što je bio alarm posadama da ih mi gađamo. Uplašivši se, odustali su od uništavanja protutenkovske prepreke kod Musapstana koja je priječila ulaz u grad na drugom krilu obrane. Tad je došlo do erupcije morala kod naših vojnika i preokreta na bojišnici u svega u nekoliko sekundi. Svega 25 mojih vojnika pomelo je razvikane «Niške specijalce». Pri tom su nam pomogli i mještani Dračevca koji su nam u starom taijanskom bukeru otkrili skladište protuoklopnih sredstava, među kojima su bile tri rakete za «Osu». Bio je to spas, jer smo ostali bez ijedne rakete