Karlov kutak za literarni trenutak

[K@rlo]

Širiš mi ruke i nudiš raspršene snove jesenjeg lišća
Držiš mi lice na dlanu neprekinutih uspomena
Tvoj pobjednički osmjeh je nagovijest i potvrda
Znak još jedne u nizu pobjede tvoje
Nad ostacima i napuklinama moje svijesti
Ti znaš dubinu i razlog moje nemoći

Nudiš se, otvaraš, smiješiš se poraženom
Ne skrivaš se više iza nemirnih uvojaka
Likuješ mojoj samoći, slabosti i mjerljivoj boli
Za toplinom, mirisom, oblinama, žudnji i sjaju
Tvog njegovanog, raskošnog i svladanog tijela

I dok Jeseni lišće otpada i boje gube žarki sjaj
Ti mi, uz pobjednički osmjeh, tada posebno neodoljiv
Širiš ruke i nudiš zadnji zagrljaj
I znaš, tako prokleto dobro znaš
Da neću stići pohvatati i da ću dugo, dugo u zimu i nova proljeća
Tražiti i skupljati naše snove koje si namjerno, smišljeno i prezirno
Prepustila ugaslim bojama Jeseni kojoj lišće otpada

A mogla si samo reći, uz tvoj poznati i neodoljivi osmjeh
Da su umrli naši snovi i nestali u smiraju kasnog popodneva
Tada se ne bih trzao na zvuk potpetica koje nisu tvoje
Na razdragani smijeh koji nije nalik tvome
I ne bih, svakako ne bih, svjesno i s voljom
Osluškivao šapat tvojih usana u jeseni kojoj lišće otpada

[ludilet]

K@rlo kaže:

ajd sad sjedni....i umori se

s

Sjela bih ja.
I umorila se.
Al' mi sjedalica predaleko ...

[K@rlo]

ludilet kaže:

s

Sjela bih ja.
I umorila se.
Al' mi sjedalica predaleko ...

više nije daleko

[ludilet]

Sjajno je da mi je sjedalica sad blizu pa mogu sjesti i umoriti se ...
Kad će neki uradak?

[K@rlo]

U vlaku za Istok koji me udaljava od Tebe
Drugog petka sunčanog svibnja
Još mirišem tvoj topli dah
Zagrljaj i rastanak ispred Glavnog Kolodvora

Istok je tamo gdje ti nisi
Gdje nema tvog osmijeha
Tvog pogleda u smiraj dana
Tvojih nemirnih ruku

Istok je tamo gdje te nema
Gdje se jutrom budim bez tebe
Snene, mazne i podatne
Raširene, spremne i neodoljive

Istok je tamo i samo je Istok
Prazna i sumorna cesta bez kraja
Tamo nema tvog dodira
Tihog šapta, želje i strasti

I dok ulaziš u tramvaj koji te nosi od mene
Nestaje tvoj lik izgubljen u mnoštvu
Ostaje mi trag na usnama i potvrda
Da me opet čekaš, tamo na našim mjestima

Gdje samuje naša klupa u Maksimiru
I stara platana na Zrinjevcu
Kafić u Tkalčićevoj
Sat na Trgu

Tamo je naš stan i jastuk za snove
I onaj mačak koji ti se posebno raduje
Gdje si bila žena, ženka i ljubavnica
Moja slabost, nada i potreba

Prolazi drugi petak ovog svibnja
Dok vlak osvaja prugu
I zviždukom najavljuje kraj putovanja
Istok je tamo gdje te sada sanjam

[K@rlo]

ludilet kaže:

Sjajno je da mi je sjedalica sad blizu pa mogu sjesti i umoriti se ...
Kad će neki uradak?

Eto ga

[K@rlo]

Mogu biti tvoj i opet ne biti svoj
Mogu te zamisliti i grliti, veseliti tebi sanjivoj
Mogu te stisnuti i plesati, nagovoriti i pokoriti
Mogu te otkopčati i iskoristiti, voljeti i maziti
Mogu te skinuti, posjesti i pojebati

Mogu te hraniti i napiti, sladoled ti donijeti
Mogu ti služiti, šal i samostojke ti kupiti
Mogu ti zvijezde prebrojati, tugu ukloniti
Mogu ti prići, dlan ljubiti i kosu mrsiti
Mogu te razuvjeriti i glumiti, obećati i lagati

Mogu te nadigrati, ušutkati i htjeti
Mogu te…mogu ti… sve što želim

Samo te ne mogu zaboraviti

[ludilet]

I ti si otkrio kako je nezgodan taj samo, jel da?

[ludilet]

Jasem.
U tvojim snovima.
Juzno.
Zatvorenih ociju.
Jasem.
U tvojim snovima.
Uzivam.
Do kraja.

[K@rlo]

terapijsko jahanje?

[ludilet]

Da, jahanje koje liječi i dušu i tijelo.

[ludilet]

Kazu kisa ce.
Ima vlage u zraku.
Kosa kovrca se.
Osjecam ti tugu u glasu.
Zelim te.
Dodji i ...

[K@rlo]

I bi kiša.
I bi vlaga.
I bi kose kovrčave.
I bi tuge u glasu.
I bi želje.
I dodjoh.
I ...

I bit će kiše.
I bit će vlage.
I bit će kose kovrčave.
I bit će tuge u glasu.
I bit će želje.
I doći ću.
I ...

[misho-pisho]

Tako sam sretan sto sam odnedavno otkrio ovu malu oazu gdje se mogu napojiti nase malobrojne pjesnicke plemenite duse. Nemojmo zanemariti ni haiku. Ja osobno sav zar i ceznuce zgusnem u ta dva-tri sveta retka. Ovi su najsvjeziji:

S posla se vracam kuci

Mirisu ruckovi

Ajm starving

[ludilet]

Jos jedna setnja Zrinjevcem.
Bas kao na pocetku price.
I ona ista klupica.
S pogledom na zastave.
Razgovor, osmijeh i poljupci.
Vrijeme je proletjelo.
Kratak oprostaj na kolodvoru.
Cekam te.
Do iduce setnje.
Do nastavka price.

[K@rlo]

Dok nisi tu i nema tvog tihog šapta
Pitam se gdje si jer sam te sanjao
Ne vidim sjaj tvoga oka i nisam raspoložen
Ne ide mi bez tebe

I u tami ljetne noći, dok zvono otkucava ponoć
Tražim te među sjajnim zvijezdama
Pjesnici se kunu da tamo postojiš
A meni ne ide bez tebe

I kad te spomene mjesečev treptaj
Srce mi zaigra, duša mi puna
I zahvaljujem pjesnicima
A meni ne ide bez tebe

Bez tebe, bez tvojih nemirnih ruku
Ne mogu naći spokoj i miran san
I nije mi svejedno, kako mi znaš reći
Jer bez tebe mi ne ide

Tijelom se tvojim bahatim
Upijam ti miris i osluškujem dah
Svu tebe sam u dug pretvorio
Jer bez tebe mi ne ide

Klupa na Zrinjevcu, zastave portugalske ambasade
Sladoled i šetnje Maksimirom, uzavreli susreti iza spuštenih roleta
Sve mi se pomiješa među zvijezdama
Jer bez tebe mi ne ide

[K@rlo]

nastavak....u sljedećem broju

[zgescape]

Anđeo bez krila

Jednom sam bila anđeo mali
sa osmjehom na licu i velikih krila,
snivajući bezbrižno na oblaku svome.

Ali vjetar me ponese u srce oluje,
kidajući oblak sigurnosti moje.
Ukrade mi osmjeh i otkine krila
pa me baci dolje u bezdan duboki.

Tumarala sam dugo, prestrasena i sama,
ranjena bježala od vatre i leda
skrivajući suze pune stida i bola.

A onda su me tvoje ruke našle
i podigle sa zemlje,slomljenu i bez snage.
Vratio si osmjeh na moje lice
držeći u naručju moja krila.

I dok mi riječima miluješ dušu
i ljubiš je usnama
i zatvorenih očiju znam da si ti.

A noću dok spavam
pružam ti ruke
i znam da me sanjaš
i osjećaš moj strah.

Tražiš me u tami
pa me tješiš svojim dahom,
a ja se budim iz nemirnih snova
i puštam da me čuvaju toplina i ljubav tvoja.

[K@rlo]

fino utkane riječi pune emocija i zanesenosti ljepotom ljubavi

[zgescape]

K@rlo kaže:

fino utkane riječi pune emocija i zanesenosti ljepotom ljubavi

Hvala ti na komentaru, i bilo je od zanesenosti. Inače jako volim pisati bajke.