Ponukana jednom drugom temom na forumu a i nekim primjerima u stvarnom zivotu razmisljam nesto o ovome. Ljudi se od vjekova i danas stalno nesto pretvaraju, da su bolji nego sto jesu. To me je prije strasno umaralo, nekada zivciralo, a danas su mi ti ljudi samo smijesni i u jednu ruku ih malo zalim.
Vjerujem da to zbog njihovih kompleksa i okoline u kojoj su odrastali, ju kojoj je sramota reci da u necem nisi super ili da ti nesto ide lose, ili da ti je lose poslo za rukom, sve mora biti super, savrseno, odlicno... A znamo svi da nije tako.
Ono sto hocu reci, idealisticki se ne nadam se da ce isti pronaci u ovome i razmisliti (mada bi bilo lijepo), to nije normalno. Nema potrebe za tim. Smijesni ste. Svi smo ljudi, nitko nije savrsen, ne trebate se praviti da jeste.
Evo nekih primjera iz mog zivota:
1. Poznanica uci za ispit za vozacki. Uci vec danima. Njenom muzu izleti da je pala. (so what, dogadja se). Par mjeseci poslije ona mi govori kako je to lagano, piece of cake, kako je samo procitala prije ispita... Ja ju gledam i mislim si cemu... (U medjuvremenu je polozila i vozi). Pri tom je crvena kao paradajz. Pitam je jel ju bilo frka voziti sama prvi put. Ona i dalje nastavlja u revijalnom tonu o tome kako je sigurna u sebe... mijenjajuci boje kao semafor.
2. Ponekad smo u kontaktu s bracnim parom koji stalno nesto prikazuju bolje nego sto je, nema sanse da bi priznali da su nekad pogrijesili. Skrivaju neke stvari kao npr,. da im se pokvario auto. I tako neke slicne stvari. Zato jer bi u protivnom ispalo da auto koji su oni kupili nije tako super ko sto su tvrdili da je. A iskreno, zaboli me za sve to...
3. Ova jedna radi u nekom uredu, sva je vazna jer obavlja uredski posao. Da bi netko treci rekao kako zapravo ne radi uredski posao nego cisti ured.
4. Poznanica laze da je nesto platila ovoliko a ne onoliko. Ili da je izvrsna u necem, a onda skuzis u zivo da zapravo nije uopce odlicna nego samo osrednje dobra.
Primjera je more... Nije da biram takve, nego primjecujem da je strasno puno takvih ljudi svuda. Radila sam s takvima, imala poznanike, ili u daljnjoj familiji takve... Itd. Bliski prijatelji mi nemaju takvih karakteristika.
Najsmjesnije mi je kako takvi misle da su vas preveslali, kako su mudri... A ja im recimo uopce nemam namjeru govoriti da lazu (cak ni suptilno) jer mi je uopce glupo ulaziti u takvo sto i pustim ih u uvjerenju da su me presli. Nekad sam mislila da im onako usput mozda lagano dam do znanja da sam ih skuzila, ali cemu... Imam pametnijeg posla.
Meni se osobno ne pretvara, prezirem to iz dna duse, nemam vremena za to, dovoljno sam sigurna u sebe sa svim svojim manama i vrlinama i nemam zelju ni potrebu za tim.
Takvi misle da se i ja pretvaram i da dajem sve od sebe u to kao i oni,
pa prema tome procjenjuju vjerojatno kako sam uz sav trud osrednja mozda... Zaboli me opet, ne mislim se nikom dokazivati. Konstatiram ovo jer mi je smijesno to, kao da je to neki opci drustveni fenomen, osobito u posljednje vrijeme. Mozda i vise izrazen nego u neka prethodna razdoblja. Sto mislite?
Susrecete li se vi s takvima? Reagirate li ili ne?
Razgranati mod