Crno-bijela karakterizacija likova u filmovima o super herojima

[Kela]

Autorice, ako dobro barataš engleskim jezikom, baci oko na ovaj link: http://tvtropes.org/pmwiki/pmwiki.php/Main/Tropes

Tu ima dosta dobrog štiva o učestalim pojavama (stereotipima) s ekrana (a i drugih medija), može se također naći i dosta toga o superheroj franšizi: http://tvtropes.org/pmwiki/pmwiki.ph...uperheroTropes

Možda ti nešto pomogne, i sretno!

[rachael]

U filmovima o superjunacima uvijek postoji čvrsta narativna struktura: junak želi ostvariti svoj cilj uz pomoć svoga pomoćnika, boreći se protiv negativca koji utjelovljuje zlo, a u priču je upetljana i njegova potencijalna djevojka (love interest) i mudrac, guru koji ga usmjerava. Takva struktura dosta podsjeća na bajku, u kojoj su isto tako zacrtane funkcije i likovi, a iz bajke u bajku mijenja se sadržaj i dolazi do različitih kombinacija mogućih funkcija. Možemo reći da u velikom broju narativa postoje takve podudarnosti i da se filmovi o superherojima oslanjaju na spomenutu shemu. I u nju je uvijek upisana i borba između dobra i zla, što je logično, jer bez nje nemamo priču.

Na stranu struktura, odnos dobra i zla je zanimljivo psihološko pitanje. Povežimo to sa zrcalnim likovima i podvojenošću lika. Dr. Jekyll i Mr. Hyde, klasičan primjer. Dobro i zlo, junak i antijunak najčešće su dvije strane iste kovanice, dva aspekta jednoga lika, od kojih je onaj loš - potisnuti dio njega samoga. Mislim da to govori o nama: gledajući filmove s takvim likovima, mi smo u doticaju s mračnim i potisnutim dijelom sebe koji se manifestira u likovima negativaca. Nije čudno što dosta ljudi obožava negativce jer nam film, osobito blockbusteri, eskapistički kakvi jesu, otvaraju mogućnost za bezazlenu i sigurnu fantaziju. S druge strane, protagonisti, superheroji, idealizirana su verzija nas samih i isto fantazija, samo drugačija. Pobjeda dobra nad zlom je fantazija o zadovoljenoj pravdi, svijetu u kojemu sve ispadne u redu, svojevrsna eskapistička utjeha. Rekla bih da je podvojenost nas samih kao ljudskih bića u osnovi takve karakterizacije likova na filmu.

[Leteća]

rachael kaže:

U filmovima o superjunacima uvijek postoji čvrsta narativna struktura: junak želi ostvariti svoj cilj uz pomoć svoga pomoćnika, boreći se protiv negativca koji utjelovljuje zlo, a u priču je upetljana i njegova potencijalna djevojka (love interest) i mudrac, guru koji ga usmjerava. Takva struktura dosta podsjeća na bajku, u kojoj su isto tako zacrtane funkcije i likovi, a iz bajke u bajku mijenja se sadržaj i dolazi do različitih kombinacija mogućih funkcija. Možemo reći da u velikom broju narativa postoje takve podudarnosti i da se filmovi o superherojima oslanjaju na spomenutu shemu. I u nju je uvijek upisana i borba između dobra i zla, što je logično, jer bez nje nemamo priču.

Na stranu struktura, odnos dobra i zla je zanimljivo psihološko pitanje. Povežimo to sa zrcalnim likovima i podvojenošću lika. Dr. Jekyll i Mr. Hyde, klasičan primjer. Dobro i zlo, junak i antijunak najčešće su dvije strane iste kovanice, dva aspekta jednoga lika, od kojih je onaj loš - potisnuti dio njega samoga. Mislim da to govori o nama: gledajući filmove s takvim likovima, mi smo u doticaju s mračnim i potisnutim dijelom sebe koji se manifestira u likovima negativaca. Nije čudno što dosta ljudi obožava negativce jer nam film, osobito blockbusteri, eskapistički kakvi jesu, otvaraju mogućnost za bezazlenu i sigurnu fantaziju. S druge strane, protagonisti, superheroji, idealizirana su verzija nas samih i isto fantazija, samo drugačija. Pobjeda dobra nad zlom je fantazija o zadovoljenoj pravdi, svijetu u kojemu sve ispadne u redu, svojevrsna eskapistička utjeha. Rekla bih da je podvojenost nas samih kao ljudskih bića u osnovi takve karakterizacije likova na filmu.

Čita se Joseph Campbell, vidim.

[rachael]

Leteća kaže:

Čita se Joseph Campbell, vidim.

E, nažalost, njega nisam, ali sve su te teorije manje-više podudarne i vraćaju se na isto.

[F.A.Q]

like a boss kaže:

možete li mi reći nešto pametno o tome? zašto ljudi to toliko vole? možete li to povezati sa stereotipima?
(pod prisilom, komplicirana je situacija) moram napisati nešto o tome, a mislim da sam premlada da to shvatim (16) i ne znam kako i otkud da počnem.

jesi cula za pranje mozga, masovnu hipnozu i slicne debilane kojima se bave ljudi koji su ocito nesposobni da zive sami sa sobom ... pa razviju patologiju i jebu sve oko sebe u mozak uvjeravanjima i lazima?

inace postoji masu filmova .. uredno su kvalitetniji od gore spomenutih .. preporucam da ih (po)gledas

inace nisi nista premlada sa 16 godina ima da provaljujes civilizacijske debilane .. ako ti shvacanje sadasnjosti nejde u glavu zbog tko zna kakvih kocnica koje su ti "odgoj" i "obrazovanje" usadili u memoriju .. onda potrazi odgovore na pitanja u povijesti .. isti takvi su je pisali pa imaj i tu malo inteligencije i ne boji je se upotrijebiti!

povijest je uredno pisana crno-bijelom tehnikom .. ali ako se malo odmaknes od fokusa koji je bit pranja mozga slika ce biti sve sivlja i moci ces vidjeti sto se sve krije ili mozda u ovakvim okolnostima pokazuje crno-bijelom tehnikom

a di je tek znanost i umjetnost .. ponavljam ako nejde suvremena postoji povijest ljudskog roda (ne samo zapadna "civilizacija") pa senemoj ogranicavati .. a nije ni covjek sam sebe izmislio .. pa sto ne istraziti do granica .. a jos bolje otkriti nove granice .. prosiriti ih .. otvoriti za nova pitanja .. za nove generacije .. osloboditi se nule i jedinice .. crnog i bijelog .. dobrog i loseg

istina je istina kaj ne? .. nije ni dobra ni losa .. nije ni crna ni bijela .. istina je bit

[Nimerya]

rachael kaže:

U filmovima o superjunacima uvijek postoji čvrsta narativna struktura: junak želi ostvariti svoj cilj uz pomoć svoga pomoćnika, boreći se protiv negativca koji utjelovljuje zlo, a u priču je upetljana i njegova potencijalna djevojka (love interest) i mudrac, guru koji ga usmjerava. Takva struktura dosta podsjeća na bajku, u kojoj su isto tako zacrtane funkcije i likovi, a iz bajke u bajku mijenja se sadržaj i dolazi do različitih kombinacija mogućih funkcija. Možemo reći da u velikom broju narativa postoje takve podudarnosti i da se filmovi o superherojima oslanjaju na spomenutu shemu. I u nju je uvijek upisana i borba između dobra i zla, što je logično, jer bez nje nemamo priču.

Na stranu struktura, odnos dobra i zla je zanimljivo psihološko pitanje. Povežimo to sa zrcalnim likovima i podvojenošću lika. Dr. Jekyll i Mr. Hyde, klasičan primjer. Dobro i zlo, junak i antijunak najčešće su dvije strane iste kovanice, dva aspekta jednoga lika, od kojih je onaj loš - potisnuti dio njega samoga. Mislim da to govori o nama: gledajući filmove s takvim likovima, mi smo u doticaju s mračnim i potisnutim dijelom sebe koji se manifestira u likovima negativaca. Nije čudno što dosta ljudi obožava negativce jer nam film, osobito blockbusteri, eskapistički kakvi jesu, otvaraju mogućnost za bezazlenu i sigurnu fantaziju. S druge strane, protagonisti, superheroji, idealizirana su verzija nas samih i isto fantazija, samo drugačija. Pobjeda dobra nad zlom je fantazija o zadovoljenoj pravdi, svijetu u kojemu sve ispadne u redu, svojevrsna eskapistička utjeha. Rekla bih da je podvojenost nas samih kao ljudskih bića u osnovi takve karakterizacije likova na filmu.

Razmišljanje isto kao i moje.
Superheroji, koji u filmovima uvijek predstavljaju dobro i pobjeđuju negativce/zlo, jesu likovi sa kojima se mnogi gledatelji vole poistovjetiti, jer su takvi superheroji obdareni uvijek nekim posebnim moćima i natprosječnim sposobnostima (Wonder Woman, Superman, Jediji u SW..) uz visoke moralne standarde, privlačni su i široj publici, oni predstavljaju 'super-ja', dok su negativci u tim filmovima, ili iskonsko zlo ili/i duboko sje***i likovi, a kad je riječ o višedimenzionalnim likovima, onda negativci znaju biti i vrlo zanimljivi..Uglavnom, takvi filmovi uvijek završavaju happy endom, jer većina ljudi više voli happy endove od onih drugih.
Šta se mene tiče, ja volim višedimenzionalne, kompleksne likove, bili negativni ili pozitivni. A ako nema toga, onda se zadovoljim i onima koji su mi bar dovoljno zabavni..
I da, mislim da je u uvodnom topicu i izrečeno kako su negativci često jednodimenzionalni likovi, plošni, nepotpuno okarakterizirani, bez 'ljudske' komponente koja bi objasnila zašto su postali takvi. Ali takvi filmovi o wsuperherojima su uglavnom jeftina zabava za mase, ne služe ničemu posebnom nego da se tih 120 minuta zaokupi pažnja i to je to.. i da na kraju filma većina ljudi osjeti zadovoljstvo jer je dobro nadvladalo zlo..

[seskal]

nije neki uzorak, ali kod nekolicine sam primjetio da im baš i ne leže dosadno savršeni likovi poput spomenutog Supermana i često navijaju za negativca, koliko god sjeban bio. negativci često znaju biti zanimljiviji od pozitivaca i taj dio mi je kristalno jasan, ali čini mi se da se tu prije svega radi o nemogućnosti da se povežeš s nekim koji je samim rođenjem dobio sve moći koje je mogao poželjeti, dok su neki drugi poput Batmana ili Starka obični ljudi koji tu razinu heroja dosegnu radom, intelektom i čime već, i samim time su ipak lakši za poistovjetit se.

Watchmen ne bi bio ni približno toliko dobar da na mjestu Comediana i Rorschacha stoje neke generične dobrice.