Nakon prekida - part II

[calea]

josuha kaže:

Majke ti mile. Onda stvarno mi je žao. Ako ste to slušali sve i bili kompatibilni. Šteta da kvarite nekom drugom ukus. O Bože. Zaboravih da ste vi iz tih "mirisnijih" mjesta gdje ima i trave. Ok. Mislim da kužim. Ja pojma nemam kak je recimo mirisala njena krema za brijanje. A hrana mi je mirisala i sa njom i bez nje indentično. Pa kaj sad vi morate slinit zato? A Alice pati.

Pa jedino Balaševića nije volio. Možda je tu bio problem
Pa jesi kad išao s njom na izlet na selo? Ili kasnije pomirišao negdje kremu za brijanje i pomislio "tako je ona mirišala "?
Alice zna da sam ja uz nju i da ćemo skupa preboliti muzičara lošeg ukusa!

[calea]

AliceInMess kaže:

Jao! Zasto mi ovo zadnje zelis? Pa nemoj! Mislila sam da me volis

Ne slušaj ga! Pa znaš da njegovo igranje Kupida bude najgore ikad

[flyene]

AliceInMess kaže:

Sta cemo sad? KAk da ga vratimo? Kako???

Bonde, da ne idem za 2 tjedna u Zg, pukla bi totalno. Mozda i dotad puknem. Nikad se ne zna. Ali ako budem okej, samo da se zna da ocekujem da me ceka Zeljka na Franceku. Toliko sam valjda zasluzila

Draga, osoba koja te pustila ne zaslužuje da joj se vratiš. Izdrži dok ne dođeš u Zg, onda će ti biti lakše.

[AliceInMess]

Sjetila sma se na koje "cizme" je mislio. Fale mi moje krasne crveno-smedje visoke starke. Zelim ih. Necu vise takve nac nigdje

[Joshua]

calea kaže:

Pa jedino Balaševića nije volio. Možda je tu bio problem
Pa jesi kad išao s njom na izlet na selo? Ili kasnije pomirišao negdje kremu za brijanje i pomislio "tako je ona mirišala "?
Alice zna da sam ja uz nju i da ćemo skupa preboliti muzičara lošeg ukusa!

Pa ja sam nju volio! Mi smo iz centra grada oboje! Kakvo je ovo pitanje?!

AliceInMess kaže:

Sjetila sma se na koje "cizme" je mislio. Fale mi moje krasne crveno-smedje visoke starke. Zelim ih. Necu vise takve nac nigdje

Pa nek šalje! Nemoj da ih baci.

[jamesbond]

AliceInMess kaže:

Sjetila sma se na koje "cizme" je mislio. Fale mi moje krasne crveno-smedje visoke starke. Zelim ih. Necu vise takve nac nigdje

E da, toliko ti fale da ti je trebalo dva dana da skuzis o kojim cizmama se radi

[AliceInMess]

Pa nije to nama zenama lako skuzit odmah

[jamesbond]

AliceInMess kaže:

Pa nije to nama zenama lako skuzit odmah

E, a kad skuzis da ti nisu doma onda ti fale za popizdit... bas te i nijedne druge

[calea]

josuha kaže:

Pa ja sam nju volio! Mi smo iz centra grada oboje! Kakvo je ovo pitanje?!

Pa vi fina gospoda uvijek i bauljate po nekim selima i tražite finu domaću hranu za jeftine novce. Ko da vas ne znamo!

AliceInMess kaže:

Pa nije to nama zenama lako skuzit odmah

Jaoooo Alice!!!!

[dire Dawn]

Jedini miris koji je kog njega bio poseban je bio njegov prirodan. Nitko drugi nece tak mirisat i to je dobro. Nema podsjecanja .
(Da, nije koristio parfeme , osim jednog za koji mi je opetovano govorio "guglaj cijenu" jer je jako skup, al mene jako boli kurac za to )

[biser s mora]

Možda je kriva tema, ali, moram se nekom pojadat.

Priča ide ovako, bili smo u vezi skoro 6 godina. Kad smo se upoznali, bili smo mladi i zeleni. Ja tek na početku faksa, on negdje na pola. Sve je bilo divno, novo, uzbudljivo, savršeno. Bio je, i dalje jest, odličan dečko, pažljiv, pun ljubavi, strpljenja. Ja sam bila ta koja je bila sjebana, nepovjerljiva s ljudima, oštećena i trebalo mi je dosta vremena dok shvatim da me on voli, da me želi. S druge strane, on je bio sjeban sa svojim privatnim problemima koji su ga sprječavali da živi punim plućima. Nažalost, tu se i nije moglo puno promijeniti jer nije bilo do njega, nego do obiteljske situacije. Imala sam razumijevanja za sve to, i kad ga nisam mogla imat, trudila sam se da ga imam. Kroz cijelo to vrijeme naše veze, nijednom nismo imali vrijeme za nas, tipa da smo otišli negdje na vikend ili nešto slično. Imali smo tjedan dana kad smo bili kod mene preko ljeta, ali to je bilo u prvoj godini naše veze. E da, bili smo solo na početku i nekoliko kratkih puta tijekom svog tog vremena, ali to je bilo isključivo onda kad je on imao prazan stan, zbog zdravstvenih problema člana svoje obitelji.

Tijekom svog tog vremena znali smo se svađat, prekidat, mirit se, ali onako dječje, sad si ljut, a za par dana je sve u redu. Jako me živciralo njegovo ponašanje i njegov odnos prema faksu i fakultetskim obavezama. Trudila sam se dati mu do znanja da se trgne i konačno završi faks i sredi si život. Svim silama trudila sam se gurati ga naprijed, poticati ga i biti mu podrška. Ali, ispada da njemu to nije bilo dovoljno. On je sve to osjećao i tumačio kao napad na sebe i kao to da meni nikad ništa ne paše i da ga samo kritiziram. Ja nisam imala tu namjeru i nikad mi to nije ni bilo na kraj pameti.

U međuvremenu, prije nekih godinu ipo dana meni je pukao film, nešto smo se gadno posvađali i rekla sam mu da ja to više neću i ne mogu. Imala sam osjećaj da sam mu dala previše vremena da se sredi i trgne. Shvaćam da je imao i ima obiteljskih problema i da mu je bilo užasno teško jer je bio sam u svemu tome, ali, s druge strane, očekivala sam da će mu to biti motiv da se trgne i da napravi nešto od svog života. Bar da završi taj faks i da se negdje zaposli, a ne da se doma igra kućanice. Očekivala sam od njega da će bar taj "mali" dio svojih obećanja ispunit, a da ne kažem da mi je stalno pričao kako me želi i da želi sve sa mnom, život, brak, djecu...naravno, kad bude vrijeme za to, a onda nije bio u stanju kroz sve te godine položit ta dva zadnja ispita. Plus, ulje na vatru je dodala i njegova mama za koju sam shvatila da cijelo vrijeme igra dvostruku igru i da se preda mnom pravi divnom i krasnom, a zapravo me ne voli jer, u svojoj ludoj glavi, misli da ga ja želim odvojit od nje. Još u samom početku sam mu rekla da nemam namjeru, niti ću ikad biti kamen spoticanja u njihovom odnosu. Ugl, prekinuli smo. On se u tom vremenu trudio izgladit situaciju, davao je opet pusta obećanja kako će se trgnut i promijenit, ali ja nisam mogla više biti u toj vezi.

Od prekida je prošlo par mjeseci, a on mi se odlučio javit. Ignorirala sam njegove poruke i onda je počeo kontaktirat moju frendicu pa sam na kraju popustila. Htio je da se nađemo i govorio kako mu nedostajem i da želi razgovarat. Odlučila sam, čim dođem u Zg, nać se s njim i reć mu da me ostavi na miru. S obzirom da sam bila toliko naivna, našla sam se s njim i čim sam ga vidila i sjela kraj njega, bila sam gotova. Dugo smo razgovarali i stvarno mi je bilo lijepo s njim, ispričao mi je sve novosti rekao kako je riješio ispit, kako je nabrijan i kako sad želi što prije riješit taj drugi i napisat završni i da je to konačno to. Rekao mi je da sam ga jako povrijedila jer sam otišla i ostavila ga i kako to nije očekivao od mene. Ja sam bila glupa pa sam osjećala krivicu zbog toga, a i ti glupi osjećaji prema njemu su se opet probudili i tako, opet smo završili skupa.

Taj novi početak veze je bio savršen, nije bilo nikakvih svađa, prepreka, ničeg. Odlučili smo da nikome od naših nećemo reć da smo skupa jer je još rano, a i bolje da ne znaju jer će se manje miješat (njegova strana). Sve je to nekako funkcioniralo, a onda su započele rasprave i svađe. Dugo mi je trebalo da skužim da se, zapravo, ništa nije promijenilo. Sve te njegove priče su bile samo lažna obećanja i spike s kojima je nastojao mene "zadržat" za sebe, a ja sam bila toliko naivna da sam pala na sve to.

Ugl, vrhunac svega je bio prije nekih mjesec dana kad smo se posvađali jer se on cijeli tjedan žalio zbog svojih obiteljskih problema i toga kako se sad bliže blagdani i kako je njemu teško, bla bla, i onda sam mu, u ljutnji, rekla da je jadan i da samo kuka i drami, a da ništa ne poduzima. Njega je to toliko pogodilo da mi je izgovorio sve i svašta, a između ostalog i to da ja nikad nisam bila uz njega i da sam ga uvijek kritizirala i pljuvala. Ja stvarno ne mislim da je to istina, već sam se na sve načine trudila pokrenut ga, jer ako sad ništa ne napravi od svog života, kad će. Smatrala sam da smo u najboljim godinama i da sad stvaramo temelje za budućnost. Znam da ni ja nisam bila zlatna, bila sam daleko od toga, komplicirana, teška osoba i sve to, ali sam se trudila biti dobra prema njemu, biti mu podrška i oslonac, a prije svega prijatelj koji ce, bez uljepšavanja, realno sagledat cijelu situaciju i reći mu što ga ide. Na kraju sam ja opet ispala grozna, bezosjećajna, odvratna, lažljiva i ne znam koje mi je sve epitete dao. I, kako se da zaključit, opet smo prekinuli. Ali, ovaj put za stvarno. Rekla sam da ga ne želim ni ćut ni vidit. Nekoliko puta me je zvao i kontaktirao, trudio se ispričat i ne znam šta, ali stvarno nisam htjela posustat. S obzirom da je bio toliko uporan, predložila sam mu da se nađemo i da face to face raspravimo sve, ali je on rekao da neće ako ja i dalje ostajem pri prekidu. Rekla sam da da. Onda je opet bilo par dana pauze, da bi opet započeo s porukama i onda mi je na kraju predložio da se nađemo i da sve zaboravimo, a sve to sam mu ja govorila tu večer uoči prekida jer sam znala da je pretjerao i da će mu sutra biti žao, ali je rekao da neće, da će mi on reć sve što ima.

Ja jednostavno nisam više mogla bit u tom odnosu jer sam shvatila da me je sve to užasno iscrpilo i da nisam bila ni pola osobe koja ja jesam. Stalno mi je prigovarao za moj faks, načine na koje ja koristim svoje slobodno vrijeem, društvo s kojim se družim, znao je čak i govorit da se ja sa svima bolje provedem nego s njim. Inače, nisam neki tip cure koja izlazi ili tulumari, imam par frendica s faksa s kojima se družim i odem u kino, na koncert i slično, ništa pretjerano, studiram društveni faks i u slobodno vrijeme volontiram, ali njemu je to sve, očito, smetalo jer je govorio da ja nemam vremena za njega. Zapravo je on taj koji nije imao dovoljno vremena za mene, osim ako se pod pojmom viđanje podrazumijeva da se vidimo 2 puta tjedno na kavici, dok on mami laže da ide na instrukcije. Kad sam mu govorila da se nađemo, rijetko kad je imao vremena, na prijedlog da se svaki dan vidimo bar na sat vremena, obzirom da zivimo 10 min udaljeni busom, on je rekao da ja trebam znat da to njemu nije izvedivo.

Suma svega je što se ja osjećam šugavo. Ljuta sam, razočarana, povrijeđena. Najviše sam ljuta na sebe jer sam bila toliko glupa i dozvolila si da opet prođem kroz isto. I taman kad se malo dobijem i nekako dođem sebi, on se javi i ubije me u pojam. Probudi sve te osjećaje i uspomene u meni i stvarno mi bude grozno. A s druge strane mi užasno nedostaje. Nedostaje mi toliko toga. I sad ovi blagdani i ovo vrijeme me užasno ubija u pojam jer mi fali zagrljaj i toplina, a ja stvarno nisam neka osoba koja se mazi i grli. Zapravo, mislim da me je pokvario. Ja sam bila skroz drugačija prije njega, a sad sam sva neka njnjnj, ne znam kako to uopće opisat. Kad bolje razmislim, mislim da me je pokvario za sve ostale, potencijalne, muškarce jer mislim da stvarno nema volje više za to, za veze i prolazak kroz sva ta sranja i torturu za par trenutaka sreće. Ne znam....

Znam da sam napisala mini Bibliju, ali cijenila bih vaše savjete. Hvala

p.s. niti ja, a pogotovo on, nismo neki balavci od 18 godina, imamo vise

[ex anais]

On nije muškarac za tebe. Tebi treba netko poduzetniji i manje mlitav. S druge strane, motivirala si ga na krivi način. Nitko ne voli da ga se kritizira i da se nad njim vrši presing. On je to trebao uraditi radi sebe, ne radi tebe, a ti si trebala stajati sa strane i eventualno ako te pita, biti mu podrška.

Nema ništa od toga, vozi dalje. Ne možeš biti nečija štaka. Niti to sliči na ispunjavajuću sretnu vezu. Samo natezanje. Ako si s njim pola osobe kakva si inače, onda ti to sve govori. Trebaš biti s nekim tko u tebi budi bolju osobu ili makar osobu kakva jesi, zbog koga si na svom maksimumu, a ne ispod minimuma. Je, teško je to naći, ali biti s nekim s kim se osjećaš gora osoba nego jesi, nema smisla.

[biser s mora]

ex anais kaže:

On nije muškarac za tebe. Tebi treba netko poduzetniji i manje mlitav.

Nema ništa od toga, vozi dalje. Ne možeš biti nečija štaka. Niti to sliči na ispunjavajuću sretnu vezu. Samo natezanje. Ako si s njim pola osobe kakva si inače, onda ti to sve govori. Trebaš biti s nekim tko u tebi budi bolju osobu ili makar osobu kakva jesi, zbog koga si na svom maksimumu, a ne ispod minimuma. Je, teško je to naći, ali biti s nekim s kim se osjećaš gora osoba nego jesi, nema smisla.

Slazem se. Hvala ti

[ozirus]

biser s mora kaže:

Slazem se. Hvala ti

Sve ti je rekla ex i kreni dalje bez puno osvrtanja.Nekoliko puta si se vraćala
i nakon par tjedana idile opet isto.Tako će ti biti cijeli život s njim i samo ćeš
biti više nesretna nego sretna.Prošao ili još prolazim nešto slično pa mi je poznat taj osjećaj da ti nedostaje ali to mora proći.Sad su baš ovi dani kad će ti biti sigurno teže ali onda se sjeti njegovih obećanja koje nije ispunio pa će ti biti
odmah lakše.Još si mlada i imaš vremena za ljubav...

[Perky Psycho]

Nakon tri godine veze javio joj se bivši dečko pa je pitala jel problem ako ode s njim na kavu. Rekao sam joj da nemam problema s time. Počeli su se intenzivnije družit, bolio me kurac. Vjerovao sam joj jer je odabrala biti sa mnom, kao što sam i ja odabrao biti sa njom. Nakon nekog vremena, rekla mi je da se jebala s njim i da ne zna kako se to dogodilo, bili su pijani pa se ne sjeća ničega. Rekao sam ok i nastavio jesti. Zurila je u mene očekujući reakciju. Pojeo sam i pitao koji kurac još uvijek radi u mojem stanu. Počela je histerizirati. Iznio sam ju pred ulazna vrata i zatvorio ih.

Danas se čudno osjećam. Pije mi se, a hladno je vani.

[poison.Ivy]

biser s mora kaže:

Jako me živciralo njegovo ponašanje i njegov odnos prema faksu i fakultetskim obavezama. Trudila sam se dati mu do znanja da se trgne i konačno završi faks i sredi si život.

razumijem te, ali razumijem i njega.

UŽASNO je kad te pilaju na dnevnoj bazi s ispitima, to doma rade roditelji i to si obično baš i ne želiš u ljubavnoj vezi. on jednu mater već ima, ne treba mu druga.

studenti kojima zapinje na fakultetu su obično jako deprimirani oko cijele situacije i doživljavaju svaku “UČI!!!” kao napad, pogotovo ako je razlog zapinjanja dublji pa sve to vodi frustracijama i zapravo mi je skroz jasno kako ti iz njegove perspektive izgledaš kao vrlo obeshrabrujuć partner.

mislim da imate različite životne putove. ti bi sve po nekom redu i rasporedu, kad ćeš - ako nećeš sada, sat otkucava... on baš i ne - možda odustane od fakulteta ili upiše novi pa bude sve morao ponovno, tebi bi tek to bilo nepodnošljivo pa je u svakom slučaju bolje da ste se sada rastali. ne mislim da mu možeš biti podrška kakvu treba, a on definitivno ne može biti muškarac koji bi se uklapao u tvoju viziju budućnosti.

[biser s mora]

razumijem te, ali razumijem i njega.

Vidis, ja njega ne razumijem. Ne vise. Ja shvacam da svaka osoba moze pogrijesiti prilikom izbora fakulteta, i sama sam napravila istu stvar, ali ne shvacam kako netko moze 10 godina studirati faks od 3 godine, lagati svojima u facu kako ce on to rijesit i onda dvije godine sjedit doma, ne radit nista i polagat zadnja 2 ispita. Ja bi shvatila da on ima 20 godina pa se jos, ajmo rec trazi i nije siguran da je to to, ali on ima skoro 30 godina i doslovno se zajebaje i prodaje svima maglu.

UŽASNO je kad te pilaju na dnevnoj bazi s ispitima, to doma rade roditelji i to si obično baš i ne želiš u ljubavnoj vezi. on jednu mater već ima, ne treba mu druga.

Cinjenica je da njega njegova mama bas nije previse tjerala da to zavrsi, u smislu da to nije bilo konstantno pitanje kad ce, nego bi ga pustila pola godine ili par mjeseci i onda ga pitala kako to sve napreduje. Za to vrijeme on je izgubio naviku ucenja i nije radio koliko je trebao. Sto se mene tice, ja mu nisam kvocala, nego sam ga pitala sta on zeli u zivotu, hoce li zavrsit faks do kraja ili ce radit nesto, on je rekao da ce zavrsit faks. Zadnjih godinu ipo dana mi je pricao kako ce zavrsit faks i kako ce se sve sredit i kako ce onda bit svoj covjek i zivjet cemo skupa i bla, bla, bla. No, cim bi se priblizili ispitni rokovi, on bi se poceo izvlacit i pricat kako je to tesko, kako ja to ne razumijem, stalno neke izlike. Ispalo bi da ja nikad nisam imala tezak ispit i da sam ja maltene vrsila pritisak na njega.

studenti kojima zapinje na fakultetu su obično jako deprimirani oko cijele situacije i doživljavaju svaku “UČI!!!” kao napad, pogotovo ako je razlog zapinjanja dublji pa sve to vodi frustracijama i zapravo mi je skroz jasno kako ti iz njegove perspektive izgledaš kao vrlo obeshrabrujuć partner

.

Mislim da ne postoji student kojem, bar na kratko, nije zapelo na faksu, makar to znacilo da nesto nisi polozio na prvom roku, vec na drugom. To opet nije razlog da se toliko godina potezes. Uostalom, koliko god on imao svojih nekih problema, nije jedini kojem je tesko. NJegov je problem sto se previse uvukao u svoja 4 zida i ne radi apsolutno nista za sebe, vec sluzi drugima i igra se kucanice.

mislim da imate različite životne putove. ti bi sve po nekom redu i rasporedu, kad ćeš - ako nećeš sada, sat otkucava... on baš i ne - možda odustane od fakulteta ili upiše novi pa bude sve morao ponovno, tebi bi tek to bilo nepodnošljivo pa je u svakom slučaju bolje da ste se sada rastali. ne mislim da mu možeš biti podrška kakvu treba, a on definitivno ne može biti muškarac koji bi se uklapao u tvoju viziju budućnosti.

Slazem se da imamo razlicite zivotne puteve, samo mi je trebalo vremena dok to shvatim. Ja nisam osoba koja bi sve po nekom redu, vise je on takav. Ja sam osoba koja ima i mora imat poslozene prioritete, a on to nema jer kod njega sve varira. Malo bi jedno pa bi malo drugo. I, naprotiv, ja sam njemu rekla da meni ne bi bio problem da on promijeni faks i upise ono sto voli ili da prestane studirat, samo da nesto radi, a ne provodi veci dio dana u kuci i ceka blagdane kad ce ga zvat da ide radit preko sc-a jer ekipa ide na godisnji.

Mozda to sve zvuci kao da sam ja njega forsala, ali ja to tako ne gledam. Mozda se varam, mozda ne. Cinjenica je da je 6 godina jako dug period i da je tijekom tog vremena trebalo bit nekog pomaka prema naprijed, ali on se nije dogodio.

Uglavnom, puno ti hvala na odgovoru i nemoj zamjerit na necem.

[Lord Byron]

Itekako si ga forsala.

Ne razumije ni on tebe.

Nema tu pravih ni krivih. Niste jedno za drugo, živite u dva disjunktna svemira i to je sve.

[Diego Rivera]

Moja zadnja veza je trajala otpirilike 6 mjeseci. Već je dosta vremena prošlo, prebolili smo odavno jedno drugo, nit se čujemo nit se vidimo..
U toj vezi je fokus uglavnom bio na mene i moje probleme, iako i ona ima svoje, ja ih imam poprilično više.
Uglavnom je ona plaćala kave, hranu dok smo ponekad na kratko zajedno živjeli, karte za kino. Čak mi je jednom dala nekoliko stotina kuna kad sam bio u dubiozi da iz financijskih razloga odustanem od faxa.
Njena je pak obitelj puno bogatija od moje (prihodi 5 puta veći-ne pretjerujem, a broj članova isti)
Osim problema financijske prirode, ja sam često bio u depresiji (sastavni dio moje bolesti) ona me pokušavala ohrabriti dok se nije iscrpila i očekivala da ja pokažem neku inicijativu, ali nije dobila ono što je očekivala.
Čak smo jednom zajedno išli kod moje psihijatrice na moj kontrolni pregled.
Spočitavala mi je da sam previše koncentriran na sebe i svoje probleme,no drugačije nije moglo biti, i iskreno sam želio da situacija ne bude takva.
Iako u njenoj obitelji ne vlada sloga ono baš 100%, ipak je kudikamo prirodnija situacija nego kod mene. Moja mama istu psihičku bolest kao ja, samo je kod nje bolest napredovala i nekoliko puta je lošija u odnosu na moju, te ovisna je o meni. Volim je jako, ali očekuje da se brinem za nju, te mi je postala teret iako je još relativno mlada.
Zapravo ono što meni radi moja mama, ja sam na neki način radio svojoj djevojci, prije toga nisam bio svjestan. Tako je i ona indirektno ispaštala zbog bolesti moje mame.

E sad ću povući jednu možda čudnu paralelu koja me podsjeća na odnos moje bivše djevojke i mene. Ne znam koliko pratite ekonomiju i situaciju između Grčke i Njemačke.(ja ekonomiju pratim dosta iako studiram na tehničkom faxu). Uglavnom Grčka duguje Njemačkoj iznose koje mora a nikako ne može vratiti. Nijemci su u toj priči oštećeni, jer ne mogu naplatiti dugove , ali bez obzira na to žive 3,4 puta bolje od Grka. Grčka ekonomija je bankrotirala zbog toga što se zadužila preko svojih mogućnosti, a svjesni su da u Njemačkoj više-manje sve štima bez obzira na to što je ostala bez svojih milijardi €. I Grci i Nijemci se osjećaju kao žrtve, jer zna se tko je dužan, a tko živi bolje bez obzira na nemogućnost naplate dugova. Mislim da nije teško zaključiti tko predstavlja Grčku, a tko Njemačku u mojoj propaloj vezi...

[poison.Ivy]

biser s mora kaže:

Vidis, ja njega ne razumijem. Ne vise.

i to je u redu.

zapravo ga ni ne možeš razumjeti jer nisi prošla što i on - godinama radim s vječnim studentima koji zapnu na jednom ispitu ili jednoj godini i onda to ponavljaju do besvijesti, dožive blokadu. i ta blokada može imati sto različitih uzroka, ali svi imaju vrlo slično ponašanje: povlačenje u kuću, izoliranje od društva, izbjegavanje teme fakulteta i ispita te prodavanje magle jer im je prvenstveno neugodno, sram ih je neuspjeha. pa čak su i velika obećanja tipična za takav tip studenata, obećaju i diplomu i posao i stan da bi na kraju došli do toga da nisu ni prijavili ispit ili ga pak odjave u zadnji tren. dakle... veliki usponi i veliki padovi. ti ljudi jednostavno tapkaju na mjestu i treba vremena da se otkoče.

svakako nije tvoja zadaća da budeš njegov terapeut, osobni motivator ili bilo što slično. nije na tebi da ga izvlačiš iz njegovih blokada, imaš svako pravo otići. svakome bi dopizdilo, ne? however, ti svakako jesi vršila pritisak na njega i jesi ga forsirala i njegovi osjećaji su - baš kao i tvoji - skroz legitimni. zamjerate si puno toga očito, svatko krivi onog drugog i to vodi u propast.

Slazem se da imamo razlicite zivotne puteve, samo mi je trebalo vremena dok to shvatim.

u svakom slučaju - bolje i sada nego za 10 godina i troje djece. savjetovala bih ti da prekineš svaki kontakt s njim, ako već nisi, a to znači da ga blokiraš na čemu možeš... barem dok se ponovno ne zaljubiš da se ne bi dovela u situaciju da opet popustiš pred nostalgijom i obećanjima.