Strah od poroda - tokofobija

[Orange Brick]

Pozdrav!

Evo da i ja pridonesem ovoj zanimljivoj temi.
Rodila sam prije mjesec i pol prvo (a boga mi i zadnje) dijete. Imala sam toliku fobiju i strah od poroda da sam pola trudnoće išla psihijatru. Na kraju mi je psihijatar napisao preporuku za carski (onda si možete misliti kolika je to bila fobija).

Zadnja 2 mjeseca trudnoće kontrolirala sam se u bolnici i bilo je dogovoreno da će biti carski. Ali ono, samo načelno. Ništa konkretno u smislu da bi me naručili na taj carski. Samo su me naručivali na pregled iz tjedna u tjedan i tako do termina.

Na kraju sam 16.05. dobila trudove. Odjurila sam odmah u bolnicu - tamo tu moju preporuku, a i dogovor nisu fermali niti pola posto. Meni u bolnici trudovi stali (psihički). Poslali su me doma i rekli da dođem kad budu na razmaku od 5-10 min.
Doma trudovi opet počeli i došli na 5 min razmaka. Ja opet u bolnicu (to je sad već bila subota navečer), trudovi opet stali, ali ovaj puta su me zadržali u predrađaonici i dali mi nekakvu injekciju nakon koje su trudovi opet počeli.
Odmah na pregledu sam inzistirala da želim epiduralnu i neka mi izvole izvaditi krv i obaviti sve eventualne pretrage koje su potrebne. Nasreću, doktorica koja je bila dežurna je bila OK i rekla sestri da mi izvadi krv i da se naprave svi nalazi za epi, ali i za slučaj carskog.
Ležala sam u predrađaonici od subote navečer do nedjelje do 13 h kad mi je pukao vodenjak.
Onda su me odveli u rađaonu. A ja otvorena svega 3 cm.
Tamo je pak krenulo otezanje s epiduralnom. Došla je sestra sa dripom, a ja joj ne dam blizu bez anesteziologa.
I tako sam se ja natezala sa babicama i ginekologinjom dok konačno nisu pozvali anesteziologa. On je došao sa sestrom koja je iskomentirala da nisam nikakav roditelj ako ne mogu potrpiti malo za svoje dijete. Ta je bogme čula psovki nakon tog komentara.
Oko 2 sata nakon što sam dobila epiduralnu bila sam već otvorena 9 cm i ubrzo je krenulo tiskanje.
Međutim, mali je bio nepovoljno okrenut - licem prema gore, umjesto prema mojoj kralježnici. Pa ga je doktorica pokušala okrenuti - gurnula mi pola ruke unutra. Epi je već popuštala i to je bolilo ko sam vrag.

Uglavnom, uz nalijeganje na trbuh, poveću epiziotomiju i još pucanje rodila ja svoj sina u 17:30 h.

E sad, zašto na ovoj temi prepričavam svoj porod:
ja sam imala neviđeni strah, do te mjere da sam dobila dijagnozu fobije.
Porod mi je bio strava i užas, premda iskreno da vam kažem pravu bol nisam niti osjetila. Mirne duše mogu reći da je meni porođajna bol nepoznanica zahvaljujući epiduralnoj, a moj dojam o porodu svejedno katastrofa i nikada to neću ponoviti.

U bolnici to uopće nisu uzeli u obzir i niti najmanje ih nije bilo briga. Do te mjere da mi nisu željeli niti izaći u susret s epiduralnom, već sam se i za to morala boriti rukama i nogama.

Stoga moj savjet svim ženama sa istim problemom straha od poroda (prvog, drugog ili n-tog, nebitno):
pripremite se za borbu, unaprijed oguglajte na zlobne komentare i moguće je cijelu stvar ipak značajno olakšati.
Postoji epiduralna, za Boga miloga!
Pa i zubar vam da anesteziju kada vadi zub, zašto trpiti ako nije potrebno?!

I ne dozvolite da vas otežu dok na kraju ne bude prekasno. To su i sa mnom pokušali. Da se nisam tamo svađala i zahtijevala, već se pokunjila kao većina žena i meni bi na kraju rekli da je prekasno za epi.
Iz prve ruke sam vidjela i osvjedočila se da su si za mnoge porođajne muke žene samo krive.
Jedan dio njih ne želi epiduralnu, jer smatra da na taj način valjda nisu dobre majke i nikakve žene (totalna nebuloza), jedan dio se epiduralne boji zbog bapskih priča o oduzetosti (takvo što se događa u jako malom postotku slučajeva, mnogostruko je veća šansa za neku gadnu komplikaciju samog poroda kao takvog) ili se jednostavno srame zatražiti ju, zbog općenito kretenskog stava koji vlada u bolnici da je porod prirodna stvar (što doduše jest) i da žene stoga maltene trebaju u tome uživati i rađati sa smiješkom.

Ja sam sebi raščistila u glavi da dolazim u sredinu sa zaostalim i idiotskim stavovima i da svašta mogu očekivati, ali i da imaju načine kojima mi mogu znatno olakšati, samo se za to moram doslovce boriti. I ni najmanje me nije bilo briga što će tko reći ili misliti o meni. Ja sam došla rađati sa dijagnozom teške fobije i preporukom za carski, pa mi nisu htjeli niti toliko izići u susret da dobijem epiduralnu bez natezanja, a kamo li nešto drugo.

Činjenica je da je jedini način da se porod znatno olakša epiduralna - to je jedini postojeći "čarobni napitak". Iskoristite ga.

[frupy]

Svatko ima neko drugacije iskustvo.

Meni je recimo epiduralna bila uvjerljivo najgori detalj s prvog poroda i ovaj put ju ne zelim.

Naravno da porod boli, ali ono sto dobijes na kraju je neprocjenjivo.

[Orange Brick]

frupy kaže:

Svatko ima neko drugacije iskustvo.

Naravno, ova tema je živi dokaz tome.

Meni je recimo epiduralna bila uvjerljivo najgori detalj s prvog poroda i ovaj put ju ne zelim.

A ja pak mislim da bih bez epiduralne skočila kroz prvi prozor.

Naravno da porod boli, ali ono sto dobijes na kraju je neprocjenjivo.

Naravno, samo nekome sa psihičkim problemom (kao što sam ja, primjerice) treba vremena da to tako prihvati.
Ja sam zbog nakvog negativnog iskustva bila zakinuta za uživanje u djetetu (u prvim danima), jer je prevladavala trauma sa poroda.

[petrunjela1981]

frupy kaže:

Svatko ima neko drugacije iskustvo.

Meni je recimo epiduralna bila uvjerljivo najgori detalj s prvog poroda i ovaj put ju ne zelim.

Naravno da porod boli, ali ono sto dobijes na kraju je neprocjenjivo.

Baš tako...svako ima drugačije iskustvo, a i različit prag tolerancije na bol. Ja epiduralnu nisam htjela, a ne bi ju niti dobila jer sam prvi porod došla 6 cm otvorena u bolnicu, a drugi 8cm Do tada sam bila doma, šetala, disala, okupala se, jela itd. Porod boli, ali meni ta bol nije uopće bila neposnošljiva, pogotovo drugi put. Prema meni su svi bili ok i na prvom i na drugom porodu, mada mi je babica na prvom bila draža.

[Orange Brick]

petrunjela1981 kaže:

Baš tako...svako ima drugačije iskustvo, a i različit prag tolerancije na bol. Ja epiduralnu nisam htjela, a ne bi ju niti dobila jer sam prvi porod došla 6 cm otvorena u bolnicu, a drugi 8cm Do tada sam bila doma, šetala, disala, okupala se, jela itd. Porod boli, ali meni ta bol nije uopće bila neposnošljiva, pogotovo drugi put. Prema meni su svi bili ok i na prvom i na drugom porodu, mada mi je babica na prvom bila draža.

Ma, ja ovdje pišem pod pretpostavkom da se žene uglavnom boje boli.
Kod mene to baš nije bio slučaj - zato mi i je ostala trauma s poroda, premda bol nisam niti osjetila. Ono trudova što sam imala prije epiduralne su bili možda trećina onoga kakvi su pred kraj.
Ja imam poprilično kompliciranu fobiju od poroda i nije vezana uz bol.

Ali, kad sam se našla u situaciji da moram rađati, htjela sam si barem olakšati bol, kad se već moram suočavati sa svojom najvećom fobijom.
I ja sam jedna od rijetkih kojoj je porod ostavio točno onakav dojam kakav sam i zamišljala (možda čak i gori, a zamišljala sam najgore moguće varijante).

[svasta_nesto]

Oage, u kojoj si bolnici bila?

[Calliope]

Orange, tu je vrlo bitno razlikovati psihičko i fizičko. Razumijem da si došla s dg i preporukom za carski, ali tu je preporuku dao spec. psihijatrije, ne ginekologije i opstetricije. Prema tome, oni su u rodilištu to procijenili na svoj način, bazirajući odluku vjerojatno na činjenici da je carski operacija koju, kao i sve druge, prati određen broj mogućih komplikacija te da je zato rizičniji od vaginalnog poroda. I zato su, pretpostavljam, ignorirarili preporuku. Sumnjam da je bilo neke zle namjere u tome. Njih se uglavnom ne tiče ništa osim fizičkog stanja mame i bebe.
Druga je stvar što su se tako odnosili prema tebi, to tako ne bi smjelo ići.
I mislim da ima i drugih načina da se porod olakša, odnosno da su ti mogli više pomoći, ne samo dati epi.

[svasta_nesto]

Calliope, a što misliš da je donijela preporuku od kardiologa/neurologa/interniste/ortopeda da iz nekog, bilo kojeg, fizičkog medicinskog razloga ne može roditi vaginalno?
to bi onda uvažili je l da?
imam frendicu koja ima problema s kukovima (stara ozljeda) i imala je potvrdu i išla na carski.
aj mi sad objasni po čemu kost ima prednost, molim te.

[*SpHeRe*]

Calliope kaže:

Orange, tu je vrlo bitno razlikovati psihičko i fizičko. Razumijem da si došla s dg i preporukom za carski, ali tu je preporuku dao spec. psihijatrije, ne ginekologije i opstetricije. Prema tome, oni su u rodilištu to procijenili na svoj način, bazirajući odluku vjerojatno na činjenici da je carski operacija koju, kao i sve druge, prati određen broj mogućih komplikacija te da je zato rizičniji od vaginalnog poroda. I zato su, pretpostavljam, ignorirarili preporuku. Sumnjam da je bilo neke zle namjere u tome. Njih se uglavnom ne tiče ništa osim fizičkog stanja mame i bebe.
Druga je stvar što su se tako odnosili prema tebi, to tako ne bi smjelo ići.
I mislim da ima i drugih načina da se porod olakša, odnosno da su ti mogli više pomoći, ne samo dati epi.

psihičko i fizičko predstavlja cjelinu. nevjerojatno da u današnje vrijeme netko ovako razmišlja.
a sigurno postoji razlog zašto je dobila preporuku od psihijatra.

[micek-jerry]

svasta_nesto kaže:

Calliope, a što misliš da je donijela preporuku od kardiologa/neurologa/interniste/ortopeda da iz nekog, bilo kojeg, fizičkog medicinskog razloga ne može roditi vaginalno?
to bi onda uvažili je l da?
imam frendicu koja ima problema s kukovima (stara ozljeda) i imala je potvrdu i išla na carski.
aj mi sad objasni po čemu kost ima prednost, molim te.

Potpisujem!

[frupy]

svasta_nesto kaže:

Calliope, a što misliš da je donijela preporuku od kardiologa/neurologa/interniste/ortopeda da iz nekog, bilo kojeg, fizičkog medicinskog razloga ne može roditi vaginalno?
to bi onda uvažili je l da?
imam frendicu koja ima problema s kukovima (stara ozljeda) i imala je potvrdu i išla na carski.
aj mi sad objasni po čemu kost ima prednost, molim te.

Nije mi namjera rasplamsavati raspravu niti se igrati doktora, ali jedno je kad imas "samo" psihicku blokadu sto se poroda tice, bez nekog objektivnog fizickog razloga, a drugacije doktori gledaju na to kad rodilja ima problem sa srcem, epilepsiju ili lom kukova ili zdjelice u povijesti bolesti.
Po tome kost ima prednost.

Kad postoji objektivna mogucnost da porod bude rizican za majku i/ili dijete (infarkt, mozdani, epilepticni napad, nesrazmjer mjera djeteta i zdjelice...), naravno da ce se odluciti na carski.
To sto netko "samo" ima iracionalnu fobiju, doktorima nije dovoljan razlog da se odluce na operaciju.

[svasta_nesto]

ne, frupy. nije kost jedno fobija drugo.

jedno je ko na traci spajati žene na drip, izrezati i ajmo, ajmo možete vi to, pa žene rađaju stoljećima... a drugo je omogućiti svakoj ženi minimalno dostojanstva i humanostima u objektivnim uvjetima hrvatskih rodilišta u kojima i ondje zapsoleni grcaju.

a kost i fobija je isto.

[frupy]

svasta_nesto kaže:

ne, frupy. nije kost jedno fobija drugo.

jedno je ko na traci spajati žene na drip, izrezati i ajmo, ajmo možete vi to, pa žene rađaju stoljećima... a drugo je omogućiti svakoj ženi minimalno dostojanstva i humanostima u objektivnim uvjetima hrvatskih rodilišta u kojima i ondje zapsoleni grcaju.

a kost i fobija je isto.

Ne kazem ja da sve po defaultu trebaju rezati i nikome ne davati epi.

Ali ni po doktorima (a ni po mom misljenju, iako nisam nikakav doktor) kost i fobija ne moze biti isto.

Nekome tko ima fobiju definitivno treba pristupiti drugacije, pokusati na sve nacine olaksati, a ne jos pogorsavati stvar uskracivanjem epiduralne i nehumanim pristupom, ali ne treba ni odmah potpisati carski.
Ako s fizicke strane sve ide ok, zena je otvorena, beba je u zdjelici i nema nikakve disproporcije, trudovi su pravilni i ctg je dobar, cemu carski??

[svasta_nesto]

frupy kaže:

Ali ni po doktorima (a ni po mom misljenju, iako nisam nikakav doktor) kost i fobija ne moze biti isto.

samo ću reći da mi je drago da ne misle svi ovako. a sad,

[frupy]

svasta_nesto kaže:

samo ću reći da mi je drago da ne misle svi ovako. a sad,

Pa ni ne moraju svi razmisljati kao i ja.
Ne znam zasto si se zapjenila in the first place.

[Calliope]

Ajde, sta ste skocile tako
Ne branim niti napadam ikoga.
Psiholog sam po struci I radila sam u med ustanovi. Zato to I pisem. Jer znam kako stvari idu - ako nije fizicki, nije bitno. Zalosno, ali je tako. Vidjela sam to, ne na gin, na drugim mjestima puno puta.
Poanta mog posta je bila da takva preporuka kod nas nije dovoljna jer svatko svoju specijalizaciju pretpostavlja specijalizaciji kolege.
Ni na kraj pameti mi nije braniti odluku da se preporuka psihijatra ignorira. Ali da, mislim da se to treba raditi konzilijarno gdje ce svatko obrazloziti svoj stav I gdje ce se vagati za I protiv odluke. Ovako fizicki uvijek ima prednost.
Meni osobno su se na gin jedan dr I sestra smijali kad sam rekla, nakon sto su pitali, da sam psiholog
Tako da, vjerujte, slazem se s vama, zao mi je ako je prvi postt drukcije zvucao.
Ali, ponavljam, ja sam za zajednicku odluku. Jer, ja primjerice, mogu procijeniti da ce mom pacijentu to biti traumaticno iskustvo, ali ne znam tocno koliki su rizici carskog, pogotovo za tu konkretnu osobu.

[Calliope]

*SpHeRe* kaže:

psihičko i fizičko predstavlja cjelinu. nevjerojatno da u današnje vrijeme netko ovako razmišlja.
a sigurno postoji razlog zašto je dobila preporuku od psihijatra.

Nisi shvatila sto sam mislila. Mozda nisam bila jasna. I ne, ne razmisljam tako, nema razloga za napad I prevrtanje ocima.
Na zalost, znam puno dr s posla koji tako razmisljaju. O tome se radi. Da si obratila paznju na to da sam kasnije pisala o preporukama, mozda bi bilo jasnije.

[lala]

Dobro, ali valjda je znanost dokazala već kako psiha utječe na trudove i slično?
Druga stvar, žena rađa, ne liječnik.
Dakle, žena mora tiskati...roditi to dijete, ne liječnik, ni primalja, ni medicisnka sestra koja će ukapati drip i slično. To je prirodni, vaginalni pšorod o kojem govorimo. Carski rez -to obave liječnici.
Kad psihijatar da takvu uputu, onda se ne radi o običnom strahu koji ima većina žena s iskustvom rađanja,nego o patologiji.
Porod je nešto, samo po sebi, budimo iskrene - jako brutalno i nemilosrdno prema ženi i djetetu, ne prolazi mi se to opet...a proći ću jer želim dijete, a sposobna sam valjda to nadvladati.

Kad psihijatar takvo što propiše trudnici, onda valjda znači da nije sposobna ni tiskati, ni rađati, ni surađivati i da se ne radi o manjku ljubavi niti lošem osoblju, nego o nečem u njenoj glavi što ni stručnak nije uspio tijekom trudnoće pomaknuti.
Sa mnom je paralelno rađala žena s takvim papirom, ja sam ju tješila, bili su odvratni prema njoj, vrijeđali su je jer je vikala da će se ubiti, baciti s prozora i molila za carski...onda je babica nadrkana došla meni u boks srati kakve smo mi to danas majke( ST rodilište). Nije uopće odradila sa mnom posao kako treba, dala mi je krive upute, da muž nije bio sa mnom, ne vjerujem da bi mi dijete danas bilo živo. Uglavnom, strašno mi je bilo gledati kako su tu ženu ignorirali...doduše, ne znam zašto joj gospon muž koji joj ne napravio dijete nije platio 400 kn za tečaj i barem bio tu, ako nemaš vezu u ST rodilištu, javna je stvar da će i medicinske slučajeve koji jesu za carski pokušat prvo tzv. prirodno (uz drip, gel, okretanje ako je na zadak, nalijeganje i sl.)

[bammi]

Pa je li vi citate ....nitko ne kaze da je preporuka psihijatra glupost, a pogotovo nitko ne brani lijecnike i babice koji se ponasaju kao idioti (to je prica za sebe...fuj, fuj, fuj!!).
Stvar je u tome da je CR operacija i bilo bi jako lijepo kada bi u nasem zdravstvu psihijatar, kirurg i ginekolog komunicirali međusobno...jer đabe sta psihijatar pise preporuku ako nitko ne pita ginekologa, odnosno kirurga da li je ta operacija, tj CR kod pacijentice xy moguca bez opasnosti po njeno fizicko zdravlje i sam zivot...

A ovo sta neke kazu da je psihicki problem jednak fizickoj nemogucnosti rađanja.... zbilja?! ajmo samo reci da za psihicki problem postoje razlicite vrste droga...sumnjam da bi bilo koja droga rijesila problem s kostima

i jos jednom...nitko ne opravdava doktore i sestre koji se nehumano i bezobrazno ponasaju prema bilo kojoj rodilji na svijetu...a pogotovo sa rodiljama koje su tema ove rasprave...

[Calliope]

bammi kaže:

Pa je li vi citate ....nitko ne kaze da je preporuka psihijatra glupost, a pogotovo nitko ne brani lijecnike i babice koji se ponasaju kao idioti (to je prica za sebe...fuj, fuj, fuj!!).
Stvar je u tome da je CR operacija i bilo bi jako lijepo kada bi u nasem zdravstvu psihijatar, kirurg i ginekolog komunicirali međusobno...jer đabe sta psihijatar pise preporuku ako nitko ne pita ginekologa, odnosno kirurga da li je ta operacija, tj CR kod pacijentice xy moguca bez opasnosti po njeno fizicko zdravlje i sam zivot...

A ovo sta neke kazu da je psihicki problem jednak fizickoj nemogucnosti rađanja.... zbilja?! ajmo samo reci da za psihicki problem postoje razlicite vrste droga...sumnjam da bi bilo koja droga rijesila problem s kostima

i jos jednom...nitko ne opravdava doktore i sestre koji se nehumano i bezobrazno ponasaju prema bilo kojoj rodilji na svijetu...a pogotovo sa rodiljama koje su tema ove rasprave...

Potpisujem!