Natrag   Forum.hr > Društvo > Povijest

Povijest Politička, društvena, kulturna, univerzalna povijest.
Podforumi: Vojna povijest i tehnologija, Domovinski rat

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 26.07.2005., 13:25   #1
Avari

Samo otvaram temu u nadi da će Magor istresti sve što zna i nezna. Zanima me sve o Avarima, odakle su stigli, kako su stigli u Panoniju, koliko ih je bilo, gdje su se sve naselili... Ma ama baš sve.
Zavelim is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.07.2005., 22:41   #2
a mene kud su nestali
go2slip is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.07.2005., 23:35   #3
Lightbulb

Krv nije voda...

plastonja is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.07.2005., 16:41   #4
Obično povjesničari smatraju Avare potomcima „Žuan-Žuan"-a (Jüan-Jüan) koje često navode kineski izvori. Po izvorima, 552. godine Turci su ih potukli, zbog toga oni bježe prema zapadu.
Za razliku od ovoga, bizantski pisac Teofilakt Simokata piše da ovi Avari nemaju nikakvu vezu s „pravim" Avarima. Prema njegovom mišljenju, dva plemena (var ili uar i chunni) su se udružila, pa ovi su sebe zvali „Avari" da zastraše okolne narode. Što je lako moguće, jer su ova dva plemena živjela na sjevernoj granici Irana. Chunni su bili „bijeli Huni". Zanimljivo je da se Avari zovu „Varkonji" (Varchoniti) na starom mađarskom jeziku (Várkony, vár /uar/ + kony /chunni/). Várkonyi je često prezime u Mađarskoj do danas.
Sigurno se može tvrditi da su Avari bili sastavljeni od mnogih elemenata (unutrašnji Azijci, Huni, turski Bugari, Germani, možda i Slaveni).
Za vrijeme kagana Bajana (562-601) Avarska imperija se prostirala od bečkog bazena do Dona.
Naravno Avari nisu nestali iz povijesti. Većina Avara se slavizirala u Karpatskom bazenu, neki su sačuvali svoju kulturu do dolaska Mađara, neki su postali Onoguri (inače nema razlike između onogurskih i mađarskih nalaza), neki su iselili u Aziju (priključili se Bugarima, Kazarima, Mađarima). Avari žive i danas na sjevernoj strani Kavkaza (u Dagestanu). Imaju i književni jezik.
Avarski nalazi su vrlo česti u Mađarskoj. Evo nekoliko primjera:
- zemljana utvrda: slika
Avarska zemljana utvrda se zove „győr" (toponimi u Mađarskoj: Győr, Pénzesgyőr, Diósgyőr, Győrvár, Borsosgyőr itd.). Győr znači prsten, krug. Avarska riječ győr postoji i u mađarskom jeziku: „gyűrű" (znači prsten).
- blago iz Nagyszentmiklósa: slika1, slika2, slika3
- runsko pismo na blagu iz Nagyszentmiklósa: slika
- nalazi iz avarskih grobova: slika, slika2, slika3, slika4
- blaga avarskog kagana iz Kunbábonya: slika1, slika2, slika3, slika4
- avarske nošnje: slika1, slika2, slika3
- avarski toponimi u mađarskim imenima mjesta u Karpatskom bazenu: slika
- avarska kuća (rekonstrukcija): slika
- avarski refleksni luk: slika
- avarske koštane svirale: slika
- avarski natpisi iz Szarvasa: slika (avarsko runsko pismo vrlo nalikuje na mađarsko-sikuljsko runsko pismo)
Magor is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.07.2005., 17:47   #5


Quote:
Győr znači prsten, krug.
kod nas stari naziv za tvrđavu je oko(l) isto značenje kao krug
(okolo)


off topic
baš sam naišao da je riječ ezer kod nas došla iz mađarskog, a Mađari da su je posudili iz perzijskog

možda smo mi ipak Iranci preko Mađara
go2slip is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.07.2005., 17:53   #6
Kao i uvijek , puno interesantnih informacija.

Magore, da li znas da li postoje ili se planira DNA analiza od kostura u Avarskim grobovima? To bi puno pojasnilo njihovo porijeklo.

Takodjer, jesi li siguran da „győr" nema veze
sa gorom (malon planinom)
 
Odgovori s citatom
Old 27.07.2005., 18:05   #7
eto zavelima sve mu ide oko povijesti, a ja magora molim par puta da napiše nešto o turanskim narodima i ništa, a žudim za podacima.

tužan sam
 
Odgovori s citatom
Old 27.07.2005., 18:28   #8
Quote:
Magor kaže:

- nalazi iz avarskih grobova: slika, slika2, slika3, slika4
ne znam koliko sam u pravu, ali ovi zihernadli isti onakvi kakve sam vidio u muzeju u Kninu, prije rata, i rekli da su starohrvatski

tko bi znao reći koja je razlika između avarskih i starohrvatskih predmeta iz grobova
go2slip is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.07.2005., 20:01   #9
Quote:
go2slip kaže:
off topic
baš sam naišao da je riječ ezer kod nas došla iz mađarskog, a Mađari da su je posudili iz perzijskog
Da. Riječ „ezer" (tisuća) dolazi iz perzijskog.
A još: vám (carina), arany (zlato), vásár (sajam, vašar), korona (kruna), vár, város (grad, tvrđava), húsz (dvadeset), száz (sto), név (ime), vas (željezo), réz (bakar), tej (mlijeko), tehén (krava), verem (jama), mente (dolama), ármány (spletka, intriga).

Quote:
zale kaže:
Magore, da li znas da li postoje ili se planira DNA analiza od kostura u Avarskim grobovima? To bi puno pojasnilo njihovo porijeklo.
Ne znam. Iako sumnjam da će analiza riješiti problem. Zavelim je stručnjak za genetiku.

Quote:
zale kaže:
Takodjer, jesi li siguran da „győr" nema veze
sa gorom (malon planinom)
Nisam siguran. Postoje dvije teorije. Győr znači prsten, krug (gyűrű na mađarskom) ili Győr znači brežuljak (gyűr na mađarskom).

Quote:
houar kaže:
eto zavelima sve mu ide oko povijesti, a ja magora molim par puta da napiše nešto o turanskim narodima i ništa, a žudim za podacima.

tužan sam
Ne ljutiš se.

Quote:
go2slip kaže:
ne znam koliko sam u pravu, ali ovi zihernadli isti onakvi kakve sam vidio u muzeju u Kninu, prije rata, i rekli da su starohrvatski

tko bi znao reći koja je razlika između avarskih i starohrvatskih predmeta iz grobova
Ovi nalazi dolaze iz Budakalásza (5 km od Budimpešte). Avarsko groblje sa 1600 grobova. Na prvoj slici su dragulji slavenske žene koja je bila supruga jednog avarskog čovjeka. Dakle, bravo go2slip!
Magor is offline  
Odgovori s citatom
Old 28.07.2005., 10:11   #10
Enciklopedija Jugoslavije

Avari (u slovenskim jezicima Obri, u kineskim izvorima Dzut-Dzuti ili Dziu-Dzieni nomadi; u literaturi obično pogrešno Žuan-Žuani ili Dzvan-Dzvani), u srednjovjekovnim izvorima često zamjenjivani s Hunima, mongolski nomadski narod, isprva naseljen u Pobajkalju, zatim u Podunavlju u vezi s naseljivanjem Južnih Slavena na Balkanskom poluotoku i u Istočnim Alpama. Od sredine IV. st. Avari su živjeli s drugim nomadima u plemenskom savezu Dzut-Dzuta kao njegov vodeći dio. Područj« saveza širilo se od Pobajkalja do Koreje i sjeverne Kine. Pod njegovim su se pritiskom Huni povukli u IV. st. u Evropu.

Iz nepoznatih uzroka, sredinom VI. st., došlo je do razdora u avarsko-turskom plemenskom savezu: zapadni, altajski Turci srušiše, 552 do 555, prevlast Avara. Dio Avara, prema bizantskim izvorima Varhuniti, koji su se, navodno, prozvali Avarima po imenu plemena koje ih je pobijedilo, pobjegao je prema zapadu; putem su se udružili s turskim Ujgurima i tako su došli na Kaspijsko more, kavkaskim Alanima. Zimi 557—58 ponudili su, preko Alana, Bizantu svoju pomoć protiv drugih barbarskih naroda i zatražili prikladno zemljište za svoj smještaj u granicama bizantske države, a usto su zatražili i novčanu potporu. Justinijan im je poslije toga davao »svake godine darove«, a Avari su ukrotili »barbare, koji su neprestano plijenili po Trakiji«, iskoristili rat medu bugarskim plemenima, koji je 558 podstakao Bizant, pokorili Kutrigure, Utrigure i ostatke hunskih plemena (Hunugure, Sale, Sabire) i doprli do granice slavenskih plemena.

Oko 560 razbili su antski plemenski savez i »odsad su još više nego prije pustošili zemlju Anta, ne prestajući ih odvoditi u ropstvo«. Tako su stigli do ušća Dunava, gdje su vjerojatno podjarmili i Slavene u Sklaviniji. Napadi tih Slavena na Bizantsko carstvo poslije 558 prestaju po prilici za 20 godina. Kad Justinijan nije, na ponovnu molbu, dodijelio Avarima područje južno od Dunava, a Justin II. im štaviše uskratio novčanu potporu (565), Avari su dva puta odlazili sjeverno od Karpata na zapad protiv Franaka (562 i, vjerojatno, 565). Oba puta su bili odbijeni, te su se morali vratiti u područje donjeg Dunava. Kod tih pohoda razbili su plemenske saveze Dudleba i Hrvata iza Karpata i na taj su način prouzrokovali njihovu dijasporu po tadašnjem slavenskom svijetu. Prema izvještaju Ivana Efeškoga, Avari su se u to doba brojno povećali i ojačali mnogim sjevernim narodima, koje su podjarmili; pritom je pisac sigurno mislio u prvom redu na Slavene.

Poslije uzaludnih molbi upućenih Bizantu i poslije pohoda protiv Franaka, Avari su se oslobodili svojih negdašnjih pobjednika i gospodara, zapadnih Turaka (koji su se već približavali Ukrajini i od Bizanta tražili izručenje avarskih bjegunaca), i to u vezi s raspletom langobardsko-gepidskih suprotnosti u srednjem Podunavlju. Langobardi su oko 567 sklopili savez s Avarima protiv Gepida i, uz prećutni pristanak Bizanta, koji je Avarima dopustio prolaz preko svoga zemljišta južno od Dunava i sam se tom prilikom domogao gepidskog Sirmija, uništili njihovu državu. Avari su se naselili u Panonskoj nizini, istočno od Dunava, a kad su se Langobardi naredne godine iselili iz Panonije u Italiju, Avari su zavladali tom pokrajinom, koja je nakon toga postala za više decenija, prije slavenskog naseljenja na Balkanskom poluotoku, središtem napadaja protiv Bizanta. Ta je činjenica, uz avarske pohode protiv Franaka (562, 565), dala povoda teorijama o utjecaju Avara na tok seobe Slavena prema zapadu i jugu. Pobude za ove teorije bile su vrlo široke: potkraj XIX. st. u njemačkoj historiografiji javljaju se razne teorije o nedržavotvornom i anarhičnom karakteru slavenskih naroda.

Te su teorije povezane sa skretanjem njemačkih imperijalističkih težnja smjerom srednjovjekovne kolonizacije, u istočnu i jugoistočnu Evropu, a oslanjaju se na idealističku koncepciju njemačke historiografije o nepromjenljivom karakteru pojedinih naroda i na starije pretpostavke, koje potječu od Herdera iz doba romantike, uvriježene čak i kod slavenskih historičara, o neratobornosti Slavena — u uporedbi s Germanima — kod njihove pojave u historiji. Objašnjenje velikih slavenskih osvajanja u VI.—VII. st. tražili su u Avarima, koji su, po tim historičarima, bili gospodari i organizatori slavenskih robova; sve dosada prevladava u njemačkoj historiografiji mišljenje, da su se Slaveni selili samo pod vodstvom Avara i samo do granica, do kojih su ih oni dotjerali. Do sličnih pogleda došli su i pojedini slavenski historičari, i to dijelom pod utjecajem tih njemačkih teorija, dijelom pod utjecajem teorije o odlučnom značenju geografskog položaja na oblikovanje karaktera pojedinih naroda i, konačno, u vezi s podacima o Slavenima iz prvog razdoblja njihove historije, pogrešno upotre-bljenim kao svjedočanstvo o općem karakteru Slavena, a ne kao svjedočanstvo o određenom stupnju njihova razvoja. U ekstremnom obliku zastupao ih je češki historičar J. Peisker, kod čega se mnogo oslanjao i na svoje pogrešne teorije u vezi s kasnijim razdobljem slovenačke historije. Njegove argumente iz kasnijeg razdoblja i iz jezikoslovlja kritika je odbacila (A. Dopsch, M. Kos, L. Niederle, J. Janko), ali je ipak Lj. Hauptmann (Les rapports... [vidi Lit.]; Politische Umivalzungen unter d. Slovienen vom Ende d. 6. Jhdts. bis zur Mitte d. 9; Staroslavenska družba in nje stanovi, Staroslovanska in staroslovenska »svoboda«; Slaven i German na početku svog državnog života) stvarno dokazao avarsku prevlast nad velikim dijelom Južnih Slavena u drugoj polovici VI. st. i u početku VII. st.

Iz te činjenice on je, bez dovoljne analize avarsko-slavenskih odnosa, na temelju Peiskerovih misli izveo pogrešan zaključak o ropskoj podređenosti Slavena i tako u suštini prihvatio Peiskerove teze o slavenskom karakteru i njegovu oblikovanju, iako s vremenskim ograničenjem do VII. st. i prostornim ograničenjem na Južne Slavene. Tako je građanska historiografija bila nemoćna da se usprotivi tim teorijama: S. Stanojević (Vizantija i Srbi, II, 1906; O Južnim Slavenima u VI., VII. i VIII. veku, Glas SA, 1909, LXXX) postavio je teoriju, bez ikakve podloge, o feudalnom karakteru avarske države i pritom smatrao, da su Avari bili feudalci, a Slaveni podložnici; F. Šišić (Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara, 1925) iznio je na temelju fabuloznog pripovijedanja Notkera Balbula (kraj IX. st.) o avarskom ringu teoriju o tome, kako su Avari naseljeni u ringovima među slavenskim selima izrabljivali Slavene i od njih dobivali ratarske proizvode. Naprotiv, J. Mal je mislio (Nova pota slovenske historiografije, Čas, 1923, 17; Probleme aus d. Fruhgeschichte d. Slowenen, I939) da će suzbiti neopravdane Hauptmannove zaključke o odnosima između Slavena i Avara, ako ospori njegove točne podatke o slavenskom političkom razvoju i o podređenosti Slavena Avarima.

Marksistička kritika diskusije Hauptmann-Mal (Ziherl, pod pseudonimom A. Poljanec: Nekaj besed k pravdi o starih Slovanih, Sodobnost, 1939, 7) pokazala je korijene toga spora i istakla potrebu da se analizira stupanj avarskog i slavenskog gospodarskog i društvenog razvitka u vrijeme njihove povezanosti,' istftkići, da će to biti jedini put rješenja tih pitanja. Prvi pokušaj takve analize (B. Grafenauer, vidi Lit.) već je donio mnoga razjašnjenja.

Kad su Avari došli u Evropu, brojili su oko 20.000 ratnika, a kad su im se pridružila hunska i bugarska plemena, taj se broj povećao, tako da je koncem VI. st. iznosio otprilike 50.000. Poslije se u vezi s rasulom avarske sile u VII. st. taj broj smanjio za trećinu do polovice. Već ti nomadi predstavljaju savez plemena različitog podrijetla, kod kojih svijest o različitoj pripadnosti traje barem do kraja VII. st. Kao i ostala barbarska plemena, koja su sa sjevera napadala Bizant, tako su i Avari dosegli stupanj vojničke demokracije, koji zbog njihova nomadskog načina života ima neke posebne karakteristike. Živjeli su podijeljeni — zajedno sa svojim stadima konja — po »plemenima i rodovima«, koji su sačinjavali posebne jedinice i u avarskoj vojsci, uređenoj po dese-tinskom sistemu (jedinice po tisuću i po deset tisuća — tumeni). Ratni plijen i godišnji bizantski darovi ubrzali su izdizanje kagana i plemenskih starješina nad plemensku cjelinu. Pojavljuje se patrijarhalno ropstvo, koje još nije opća osnova ekonomskog života, jer su ratni zarobljenici s Balkanskog poluotoka, naseljeni u Srijemu, još u VII. st. podloga za stvaranje novog plemena »kao što je kod njih (t. j. Avara) običaj«. Snažni oblici rodovskog poretka pokazuju se u činjenici, da u VI. st. o odnosima sa susjedima odlučuju uglavnom plemenski starješine, da su barem do sredine VII. st. novoga kagana birali svi članovi plemena i da se do kraja VII. st. pojavljuju sporovi između avarskih plemena različitog podrijetla. Avari prema tome nisu bili jedinstven narod, nego plemenski savez raznorodnih nomadskih plemena.
go2slip is offline  
Odgovori s citatom
Old 28.07.2005., 10:13   #11
Slaveni su dakle mogli biti — što dokazuje i njihovo vlastito plemensko uređenje — uključeni u zajednicu s Avarima (izuzev manji broj pojedinaca) samo u obliku kolektivnih jedinica, plemena; zajedno s nomadima stvorili su oni avarsko-slavenski plemenski savez. Avari su imali u tom savezu, dakako, premoćan položaj (Veća Dovezanost konjaničke vojske pod kaganom, osobito zbog slabe međusobne povezanosti slavenskih plemena; prednost pokretnog i bolje naoružanog konjaništva prema slavenskom pješaštvu). Ta je premoć Avarima omogućila, da se uvede neravnopravnost među plemenima, nalik na onu, koja se uobičajila već stoljećima u srednjoazijskim plemenskim savezima, gdje je punopravno bilo samo jedno pleme, a druga su bila tome plemenu podređena (kagan raspolaže slavenskom vojskom te je šalje samu ili u zajednici s Avarima na razne pohode, a poslije borbe Slavena on sklapa sa susjedima mir. Slaveni se moraju često boriti u prvim redovima, predavati Avarima dio svoga plijena, plaćati im tribut; u kasnije vrijeme Avari čak napadaju i plijene naselja podređenih Slavena). Međutim, slavenska plemena nastupaju u raznim pohodima i samostalno, pa i prema vani, a njihov neprekinuti unutrašnji razvoj pokazuje otpor novih slavenskih plemenskih saveza protiv Avara u početku VII. st. Odnosi između Avara i slavenskih plemena nisu bili uvijek uređeni prema jednom te istom sistemu, ponajviše zato, što se sastavni dijelovi avarsko-slavenskog plemenskog saveza razlikuju s obzirom na svoju ekonomsku strukturu. Zajednički život ratarskih plemena s nomadskim pastirima, koji su u granicama mogućnosti iskorišćivali i svoje vlastite saveznike, pa čak i odlazili k njima, da ih plijene, ako im je inače nedostajalo plijena (izvještaji Pseudo-Fredegara o moravskim Slavenima i t. zv. Nestorova Ruskog ljetopisa o Dudlebima), osnovna je unutrašnja suprotnost toga plemenskog saveza. Podređenost Slavena bila je utoliko veća, ukoliko su bili bliži Avarima (Panonija i susjedna ravna područja), a utoliko sličnija pravom savezu, ukoliko su Slaveni stanovali u udaljenijim i planinskim predjelima (unutrašnjost Istočnih Alpa, planinski predjeli na Balkanskom poluotoku). Plemenski savez kao cjelina bio je nužno ograničen samo na kraće razdoblje.

U vrijeme kad su zajednički napadi protiv Bizanta udruživali Avare i Slavene i kad su jaki rodovsko-plemenski oblici sprečavali postanak velikog, trajnog i samostalnog slavenskog plemenskog saveza, te kad Slaveni nisu privlačili avarske pljenitelje s obzirom na i bogat plijen na bizantskom području i s obzirom na prevladavanje stočarstva kod Slavena za vrijeme njihovih seoba, Avari su na poseban način pomagali Slavenima da svladaju svoju društvenu nezrelost pri oblikovanju većih jedinica potrebnih za napad. Oni su ujedinili velik dio slavenskih plemena za zajednički nap na Balkanski poluotok i na Istočne Alpe, a i sami su svojim pohodima do Carigrada i u Istočne Alpe mnogo pridonijeli njegovu ' konačnom uspjehu. U tome je velika uloga Avara u povijesti Južnih Slavena. Kad je u novoj domovini kod Slavena poljodjelstvo opet napredovalo i kad se poslije propasti bizantske vlasti nad Balkanskim poluotokom u velikoj mjeri smanjio avarski plijen, Avari su se počeli, tražeći plijen, sve više okretati protiv podređenih slavenskih plemena. A kako se ujedno u vezi sa stoljetnim borbama i naseljivanjem znatno povećala unutrašnja društvena diferencijacija kod Slavena (uvjet za postanak trajnih samostalnih slavenskih plemenskih saveza), počeo se raspadati avarsko-slavenski plemenski savez. Počele su bune protiv Avara, koje su u trećem deceniju VII. st. srušile vlast Avara, tako da se nikada više nije obnovila u starom opsegu.


Prvi avarski zahtjevi poslije dolaska u Panoniju odnose se na Sirmium, ključ za pristup na Balkan prema jugoistoku i jugozapadu. God. 574 Bizantinci su u nevolji zbog napada Perzija-ca odstupili Avarima dio Srijema, a poslije trogodišnjeg opsje-danja Avari su osvojili i Sirmium. God. 584 počinju dva decenija gotovo neprekidne avarsko-slavenske borbe protiv Bizanta, koja se završava u početku VII. st. slavenskim osvajanjem gotovo cijelog Balkana. S Avarima se još povezuju panonski i vlaški Slaveni; njih su Avari 578, u dogovoru s Bizantincima, bez uspjeha pokušali pokoriti, ali su se oni ipak pridružili Avarima, jer je Bizant sklopio s Antima savez protiv njih. G. 584—88 Avari i Slaveni ponovo su prodrli do Carigrada i Soiuna, tako da je Bizantincima ostalo samo područje do Plovdiva (Astika), a kraj sjeverno od planine Balkan ostao je u rukama napadača. U isto vrijeme Avari su počeli da se okreću prema zapadu i da prenose svoje težište u prostor zapadno od Dunava. Već 585 njima podređeni Slaveni stigli su do mede langobardske Italije i zauzeli prva langobardska uporišta (Kranj, Meglarje). Odsada se isprepleću borbe na zapadu i istoku do velikog uspjeha poslije 602.

Kad je Bizant 592 počeo s protunapadom, Avari su sklopili mir s Langobardima i primorali Bizant da sklopi mir (593). Zatim su opet krenuli prema zapadu, gdje su pomagali alpskim Slavenima u borbi protiv Bavaraca i borili se protiv Langobarda (oko 595). Dok su Bizantinci napadali vlaške Slavene (594—95), Avari su se zadovoljavali kočenjem njihovih uspjeha i protestima, ali kad su se 596 Bizantinci približili samom avarskom području, oni su ponovo sklopili mir s Langobardima i (597) prodrli u Dalmaciju, 599 najprije u Istru, a potkraj godine u Trakiju, dok su 600 morali zbog kuge, koja im je decimirala vojsku, sklopiti mir s Bizantincina. U isto vrijeme javljaju se prodori Slavena u Italiju, ali su Bizantinci kod Tise zadali Avarima niz teških poraza. Zbog prevrata u Carigradu 602 Bizant je izgubio sve plodove svojih uspjeha; za vlade Foke (602—10), koga su postavili buntovnici, pao je Balkanski poluotok u slavenske ruke.
go2slip is offline  
Odgovori s citatom
Old 28.07.2005., 10:15   #12
S tim počinje raspad avarsko-slavenskog plemenskog saveza. Slaveni, koji su dobrim dijelom sami osvajali nove krajeve, počinju se samostalnije razvijati, a Avari su ih — u nedostatku drugog plijena — napadali. God. 623 osamostaljuju se moravski i češki Slaveni pod vlašću Sama, a njima se pridružuju i karantanski Slovenci. Poslije bezuspješnih avarskih pokušaja 617 (napad na Carigrad i Solun), a osobito 626 (bezuspješno opsjedanje Carigrada, pri kojemu su Avari posljednji put udružili veći dio balkanskih Slavena), oduprli su se Avarima najprije Bugari nad Crnim morem, zatim Slaveni na Balkanskom poluotoku i konačno (oko 630) još i Bugari u Panoniji, koji su zbog spora s novim kaganom prebjegli Bavarcima, gdje su gotovo svi izginuli.

Tek oko 660 obnavlja se avarska država, koja poslije dopire od svoga središta u Panoniji samo još u gornje Posavlje do Fur-lan;je, uz Dunav do bavarske međe na Aniži i u srpsko Pomo-ravlje. Nakon bijega bugarsko-romansko-slavenskog plemena pod Kuverom iz Srijema u Makedoniju (oko 670) i zaključenja mira s Bizantom 679 Avari žive na jugoistoku uglavnom u miru, ali se ponavljaju avarsko-slavenski napadi na Italiju (oko 663,705—720) i prema zapadu. Avarski pritisak nagnao je Karantance prije 743 da sklope savez s Bavarcima i da oko 745 zamole pomoć protiv Avara. Bavarci su Karantancima pomogli, ali su ih podvrgli pod franačku vlast. U vrijeme pobune bavarskog vojvode Tasila protiv Franaka (763—787) Bavarci su se povezali s Avarima i poslije konačnog pada Tasila (788) Avari su prodrli u Italiju i u Bavarsku (788). Tim bezuspješnim napadom započeo je dugotrajan rat između Franaka i Avara (791—803), koji je završio uništenjem avarske države.

God. 791 Franci' su u dva pohoda (iz Italije i Bavarske) osvojili granično područje Avara s tamošnjim utvrdama (gornje Po-savlje i prolaz uz Dunav do Rabe), a 795—96 furlanski krajišnik Erik i sin Karla Velikoga Pipin u dva uzastopna pohoda osvajaju i plijene »ring avarskog plemena« te zadaju Avarima odlučan udarac. Manje bune i borbe izbijale su još do 803, ali avarskoj je državi došao kraj. Franačke su se granice protegle do ušća Rabe u Dunav, do istočne obale Blatnog jezera, do Mohača i Fruške gore, dok su istočni dio avarskog područja do Tise osvojili Bugari. Franci su Avarima, koji su živjeli pod pokrštenim kaganom u plemenskoj samoupravi, prepustili, u okviru Istočne marke, kao poluvazalnu kneževinu dio Panonije sa središtem oko Savarije. Ali Karantanci, koji su se počeli sve brojnije naseljavati u Panoniju, gonili su ih naprijed, tako da ih je 811 morala zaštititi franačka vojska. Prilike su se zatim za neko vrijeme ustalile, ali u to doba, kad se Obri 822 (poslije završetka bune Ljudevita Posavskog) posljednji put spominju kao pleme (medu plemenima vjernim Francima), oni u vezi s upravnom reformom 828 postaju kraljevi podložnici te u IX. st. uglavnom nestaju medu njemačkim i slavenskim kolonistima.
go2slip is offline  
Odgovori s citatom
Old 28.07.2005., 10:22   #13
evo ovo je iz "Enciklopedije Jugoslavije" 1960 godine mislim

Jel ima nekih novih saznanja ili nešto nije točno napisano?


BTW. Četrdeset tisuća primjeraka ˝Enciklopedije Jugoslavije˝ poslano je u rezalište pod nadzorom akademika Dalibora Brozovića
go2slip is offline  
Odgovori s citatom
Old 29.07.2005., 16:45   #14
Čitam ja čitam samo sam u maloj gužvi zbog priprama za godišnji.

Što se gena u Mađarskoj tiče imate ova dva rada:

stariji

http://hpgl.stanford.edu/publication...v290_p1155.pdf

iz kog se pomislilo da Slavena u Mađarskoj ima na bacanje (~60%) i drugi noviji s puno više uzoraka i bolje uzetih gdje ih ima dosta manje (~20%).

http://www.oxfordancestors.com/paper...04%20Saami.pdf

Hungarians U-FU 113

I - 28.3 (od toga samo 11.1% I1b* ali koji pokazuje veliku varijancu - starost)
R1b - 20.4
R1a - 20.4
N3 - 0.9 (tipični ugrofinski, Finci > 60%, Volga-Ural regija >30%)
N2 - 0.0 (tipični ugrofinski)
Q - 2.6 (centralnoazijatski - Avari??? (na Hvaru Q*+P*>14%)
C - 0.9 (centralna Azija)
Zavelim is offline  
Odgovori s citatom
Old 29.07.2005., 19:26   #15
Oko 300 mađarskih linkova o Avarima: avar.lap.hu (70 % na mađarskom, 30 % na njemačkom i engleskom)

und...

- oko 300 mađarskih linkova o Hrvatskoj za Mađare: horvatorszag.lap.hu
- split.lap.hu
- hajduk.lap.hu
- dalmacia.lap.hu
- isztria.lap.hu
- dubrovnik.lap.hu
- adria.lap.hu
- rovinj.lap.hu

Sorry for offtopic. Znamo sve o Vama.
Magor is offline  
Odgovori s citatom
Old 30.07.2005., 02:07   #16
Quote:
Magor kaže:
Oko 300 mađarskih linkova o Avarima: avar.lap.hu (70 % na mađarskom, 30 % na njemačkom i engleskom)

und...

- oko 300 mađarskih linkova o Hrvatskoj za Mađare: horvatorszag.lap.hu
- split.lap.hu
- hajduk.lap.hu
- dalmacia.lap.hu
- isztria.lap.hu
- dubrovnik.lap.hu
- adria.lap.hu
- rovinj.lap.hu

Sorry for offtopic. Znamo sve o Vama.
Ti bokca ...
Imate preglednije sredjene linkove i veci ih je broj nego na bilo kojem hrvatskom portalu.
Mačak Felix is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.08.2005., 10:33   #17
Quote:
Magor kaže:

Ne ljutiš se.

ma ne nikako,samo te ohrabrujem da pocneš vec jednom.
 
Odgovori s citatom
Old 02.09.2005., 00:03   #18
Upravo sam nasao jednu zanimljivu DNA analizu
Madjarskih "osvajaca" iz 10tog stoljeca i modernih Madjara.

http://dienekes.blogspot.com/2005/08...abstracts.html

"Osvajaci" imaju definitivno azijske elemente (ne pise u abstraktu koliko) dok moderni Madjari su slicni okolini.

Ovo ide na ruku tezi da seoba Madjara je bila seoba vladajuceg sloja. Nesto slicno kao i seoba Hrvata u stoljecu sedmom.
 
Odgovori s citatom
Old 06.09.2005., 03:22   #19
Quote:
go2slip kaže:
a mene kud su nestali
Što je s pričom o tome kako su izbjegli na Hvar? Nisu li genetičari dokazali da na Hvaru postoji mongolski haplotip?
Grabancijaš is offline  
Odgovori s citatom
Old 06.09.2005., 21:19   #20
U knjizi "Ličani" Mirko Marković piše: "Na avarsku prisutnost na ovome dijelu Primorske Hrvatske upućuju i tzv. Einhardovi Anali. Iz njih doznajemo da su Lika, Krbava i Gacka nakon ustanka Ljudevita Posavskoga, dakle u 9. stoljeću, predane u nadležnost knezu Borni. Očito je čitavo to područje u tome vremenu bilo slabo naseljeno, pa je franački kralj Ljudevit Pobožni odlučio da ovamo naseli avarsko pleme Guduščana. Većina naših povjesničara slaže se da ime Gacke župe (Gutzika, Gadska, Gatska i sl.) potječe upravo od tih Guduščana. B. Gušić je iznio tezu da župa Gutzika cara Konstantina potječe od avarskog plemena Guza, kasnijih Gušića. Ta teza išla je za tim, da naglasi kako su na zemljištu između Velebita i Plješivice, prije dolaska Hrvata, vladali Avari koji su bili nadvladani istom nakon odlučne bitke s Hrvatima. Car Konstantin je u 10. stoljeću zabilježio kako na području Like živi još dosta potomaka Avara i da se na njima vidi da su mongolskoga podrijetla. U nekoliko idućih stoljeća njihove rasne osobine posve su se izgubile, jer su se lički Avari ženidbenim vezama stopili s većinskim hrvatskim stanovništvom."
Grabancijaš is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 23:11.