Panični napadaji - opća tema

[Logicus]

zeusxl kaže:

Ne. Znam točno što je mislila:"Prepustiti se paničnom napadu" .Ponavljam, probao i nebi nikom preporučio.

Ako se uspiješ prepusti, vrlo je teško, ali ako uspiješ, možeš pobjedit... To je i jedini pravi način... Govorim iz iskustva... Ali ne uspijevam svaki put prepustit se

[Logicus]

bezsmisla kaže:

Pa ne mislis ga valjda kontrolirat pobogu, znas da se nemozes boriti protiv toga jer on uvijek pobjedjuje....

Istina

Mislim da panični napad priguši svijest i razum... A u takvom stanju se ne možeš borit... Možeš samo dolijevat ulje na vatru

[marinella]

mišljenja sam da u svemu ovome treba naći neku zlatnu sredinu.ona koja će pomoći nama samima du budemo dobro i krenemo dalje.ne volim ekstremitete.sama znam po vlastitom primjeru da nekada nije samo dovoljna vjera-to je bilo ono na što sam se ja oslanjala sve ove godine.kod mene se radilo o vjeri u Boga,kod nekog će to biti vjera u samoga sebe,u nekakve joge,čakre šta ti ga ja znam. isto tako znam da nekada i samo lijekovi nisu dovoljni.već sam navela svoje borbe.AD mi nije rješio OKP niti depresiju,njih rješavam sama,uz pomoć vjere,ljudi pored mene,novih spoznaja,rada na sebi..znači ostati otvoren za nove mogućnosti ne generalizirati tipa meni ne trebaju tablete bacajte ih svi.ljudi moji da samo znate kako trebate biti sretni jer još se možete sami izboriti bez njih!

[zeusxl]

bezsmisla kaže:

Pa jebemu mora ti nesto biti uzrok tom tvom PA...koji je...jel strah od straha ili....sam od sebe nemoze doc

Imam socijalnu fobiju, agorafobiju i strah od autoriteta. Uglavnom me u takvim situacijama čopi PA.

[stjugo]

Dakle, kada panika napadne, u tom trentku, izgleda da nije ničim iniciran, možda i nije, ali sigurno radi preopterećenja, ili raznih psihičkih trauma i stresića koji su se nagomilali u nama... Mislim da je PN odušni ventil, tako ispada... [/QUOTE]





sa ovim bi se donekle složila.... sva loša iskustva, traume se akumuliraju i PN nastupi naizgled ničim ili banalnošću izazvan, ali zapravo je odraz kumulativnog psihičkog preoptetrećenja koje onda fokusiramo na naizgled bezazlene stresiće tipa- dijete koje kašlje.... svojevtstan PTSP, usudila bi se reći....

[micamacazg]

zeusxl kaže:

Imam socijalnu fobiju, agorafobiju i strah od autoriteta. Uglavnom me u takvim situacijama čopi PA.

zašto onda mene čopi pod tušem ili dok perem suđe ili jedem juhu

[bezsmisla]

To je kvaka svega...sto u tom trenutku pogotovo vama koji imate jake napadaje nije do niceg i samo razmisljate o napadu i da sto prije prestane(ja sam imala lagan napad izgleda) i bilo mi je strasno, a nemogu ni zamislit sto je vama. Ali to je kljuc. Evo kad vas sljedeci put krene šorati govorite si ovo: zelim da me strefis najjjace sto mozes, zelim to svim srcem, napravi samnom sto imas, prepustam ti se i radi od mene sto zelis, prihvacam te(ali probajte zeljeti to SVIM SRCEM)....najgore je razmisljati: ajde prodji, poludit cu, molim te prestani, sta da radim..........umjesto toga sprijateljite se s njim...to ce mu biti dovoljan znak da ste ga prihvatili kao dio sebe i onda ce i on popustiti......a neznam ni sama vise jel se isplati vise tu prdit jedno te isto....ko hoce neka proba, ko misli da mu to ne valja neka gura svoje...

[zeusxl]

Logicboy kaže:

Istina

Mislim da panični napad priguši svijest i razum... A u takvom stanu se ne možeš borit... Možeš samo dolijevat ulje na vatru

Znaš kad se mogu prepustiti. Kad legnem i zatvorim oči. Tad sam na sigurnom. Teško da ću pasti s kreveta. Odspavam si i PA je prošao. Prepustiti se dok me drma PA i sjediti je nemoguća misija.

[Logicus]

stjugo kaže:

Dakle, kada panika napadne, u tom trentku, izgleda da nije ničim iniciran, možda i nije, ali sigurno radi preopterećenja, ili raznih psihičkih trauma i stresića koji su se nagomilali u nama... Mislim da je PN odušni ventil, tako ispada...

sa ovim bi se donekle složila.... sva loša iskustva, traume se akumuliraju i PN nastupi naizgled ničim ili banalnošću izazvan, ali zapravo je odraz kumulativnog psihičkog preoptetrećenja koje onda fokusiramo na naizgled bezazlene stresiće tipa- dijete koje kašlje.... svojevtstan PTSP, usudila bi se reći....[/QUOTE]

Da... PN je maskiran, naizgled odnikud dolazi, ali sve ima svoj izvor, pa tako i PN

[zeusxl]

micamacazg kaže:

zašto onda mene čopi pod tušem ili dok perem suđe ili jedem juhu

Ti imaš PA koji naizgled nemaju svoj uzrok. Isto kao i moja mama.
Samo bi trebala malo razmisliti. Netko je spomenuo ispušni ventil.Možda si introvertna osoba koja trpi i šuti, a kad pukne to se manifestira kao PA.

[maher18]

Logicboy kaže:

S ovim se jednim dijelom slažem... Ali ne potpuno... Jer ne može se ustvrdit što je uzrok kojih promjena... Misliš da samo oscilacije hormona i neurona utječu na ljudsko ponašanje? Bez daljnjega da to nije čvrsto povezano... Ali što izaizva što, to nitko nikad neće dokazat... Kako bilo.... Zbog čega neće... Sad bi mogo puno o tome...

Pitanje, da li promjene na biokemijskom i neuronskom sustavu izazivaju PN i ostale smetnje, ili te smetnje iniciraju promjene na navedenim sustavima??

E, ja mislim da je ovo drugo... A sada, ja imam svoj stav, ti svoj... Tvoj poštujem i očekujem da i ti poštuješ moj.... Ja sam ga samo iznio... I niko ga promjenit nemože ni da oće... Stoga, u slučaju da to pokušavaš uzalud ti...
A što se mene tiče, ja poštujem svačiji stav pa tako i tvoj

to ti je isto kao da pitaš što je prije, kokoš ili jaje. jedno utječe na drugo, ponekad ne možemo utvrditi jeli neka trauma izazvala promjene, ili je sama struktura mozga, kak smo se rodili, uvjetovala našu reakciju na vanjske događaje, pa ih doživljavamo drugačije. to je zadatak psihoterapeuta i tebe samog da iskopaš. ponekad se uzrok ne može naći. ali zato možeš djelovati na sebe i svoje ponašanje, emocije i sve ostalo, uz pomoć lijekova i misaonim procesima. što više razmišljaš, stvaraš više interneuronskih veza, što znači da mozak šljaka!

[Logicus]

bezsmisla kaže:

To je kvaka svega...sto u tom trenutku pogotovo vama koji imate jake napadaje nije do niceg i samo razmisljate o napadu i da sto prije prestane(ja sam imala lagan napad izgleda) i bilo mi je strasno, a nemogu ni zamislit sto je vama. Ali to je kljuc. Evo kad vas sljedeci put krene šorati govorite si ovo: zelim da me strefis najjjace sto mozes, zelim to svim srcem, napravi samnom sto imas, prepustam ti se i radi od mene sto zelis, prihvacam te(ali probajte zeljeti to SVIM SRCEM)....najgore je razmisljati: ajde prodji, poludit cu, molim te prestani, sta da radim..........umjesto toga sprijateljite se s njim...to ce mu biti dovoljan znak da ste ga prihvatili kao dio sebe i onda ce i on popustiti......a neznam ni sama vise jel se isplati vise tu prdit jedno te isto....ko hoce neka proba, ko misli da mu to ne valja neka gura svoje...

Koliko još moram ponovit puta da se slažem s tobom po tom pitanu Ovo je živa istina ljudi, govorim iz iskustva... Eto, ona priznaje da nema iskustvo s najsnažnijim napadima, ja imam, i ova metoda je jedina efikasna... Bar po meni

zeusxl kaže:

Znaš kad se mogu prepustiti. Kad legnem i zatvorim oči. Tad sam na sigurnom. Teško da ću pasti s kreveta. Odspavam si i PA je prošao. Prepustiti se dok me drma PA i sjediti je nemoguća misija.

Svak ima različit doživljaj svijeta oko sebe, okoline itd... Samim time, svak ima i drugačiji način koji mu olakšava panično stanje, neko ko što si reko, legne u krevet, neko trči, neko pjeva, neko hoda.... Individualno

[micamacazg]

zeusxl kaže:

Možda si introvertna osoba koja trpi i šuti

upravo tako...

[Logicus]

maher18 kaže:

to ti je isto kao da pitaš što je prije, kokoš ili jaje. jedno utječe na drugo, ponekad ne možemo utvrditi jeli neka trauma izazvala promjene, ili je sama struktura mozga, kak smo se rodili, uvjetovala našu reakciju na vanjske događaje, pa ih doživljavamo drugačije. to je zadatak psihoterapeuta i tebe samog da iskopaš. ponekad se uzrok ne može naći. ali zato možeš djelovati na sebe i svoje ponašanje, emocije i sve ostalo, uz pomoć lijekova i misaonim procesima. što više razmišljaš, stvaraš više interneuronskih veza, što znači da mozak šljaka!

S ovim se 100% slažem... Ali pobornik sam misaonih procesa, kako ih ti nazivaš, a lijekove izbjegavam maksimalno... Jednostavno... Imam averziju prema njima... Neuništivu

[zeusxl]

micamacazg kaže:

upravo tako...

Ali znaš i sama da je to na tvoju štetu. Moraš misliti na sebe i dijete. Znači in the face svakome što ga ide.

[Logicus]

zeusxl kaže:

Ti imaš PA koji naizgled nemaju svoj uzrok. Isto kao i moja mama.
Samo bi trebala malo razmisliti. Netko je spomenuo ispušni ventil.Možda si introvertna osoba koja trpi i šuti, a kad pukne to se manifestira kao PA.

Ja sam spomenuo ispušni ventil

Al mislim da stvarno PN to i jest... Nakon određenog vremena akumuliranja stresova i inih stanja i problema, negdje mora izać sve to

[micamacazg]

zeusxl kaže:

Ali znaš i sama da je to na tvoju štetu. Moraš misliti na sebe i dijete. Znači in the face svakome što ga ide.

sad to i praksiram, samo mi treba da sa ufuram u to

[zeusxl]

Logicboy kaže:

Ja sam spomenuo ispušni ventil

Al mislim da stvarno PN to i jest... Nakon određenog vremena akumuliranja stresova i inih stanja i problema, negdje mora izać sve to

Da. U tome se potpuno slažem s tobom.

[zeusxl]

micamacazg kaže:

sad to i praksiram, samo mi treba da sa ufuram u to

Tu ima nekakav topić za izbacivanje bijesa. .Dobro za početak

[Logicus]

zeusxl kaže:

Znaš kad se mogu prepustiti. Kad legnem i zatvorim oči. Tad sam na sigurnom. Teško da ću pasti s kreveta. Odspavam si i PA je prošao. Prepustiti se dok me drma PA i sjediti je nemoguća misija.

Slažem se... U slučaju da smo u okolnostima u kojima se ne možemo opustiti... U gužvi, stistci, galami... Još ako smo sociofobi ili bilo kakvi fobi u situaciji gdje naša fobija dolazi do na vidjelo , nema šanse opustit se...