Jezični savjetnik (3. izdanje)

[Shain]

iPodtouch kaže:

Koji bi bio antonim za glagol pjevati?

Izvan konteksta antonim bi bio "ne pjevati" - neki lingvisti smatraju da su antonimi i riječi istoga korijena (istina - neistina, uman - bezuman, otvoriti - zatvoriti).

U kontekstu (kontekstualni antonimi) mogli bi biti:

pjevati - šutjeti (pjeva jer ne zna, a kad sazna, šutjet će)
pjevati - plakati (danas pjeva, ali će uskoro plakati)
pjevati - režati (ona pjeva, a on reži)
...

[Eleanor Rigby]

Zašto je TV program ili TV kamera, a a CD-uređaj ili DVD-player? Kojom analogijom? I bi li se pisalo TV-ljudi ili TV ljudi, npr., HRT-ljudi ili HRT ljudi?

[retsam]

Eleanor Rigby kaže:

Zašto je TV program ili TV kamera, a a CD-uređaj ili DVD-player? Kojom analogijom? I bi li se pisalo TV-ljudi ili TV ljudi, npr., HRT-ljudi ili HRT ljudi?

Ne piše se.
Babić i Moguš kažu da se polusloženicom ne smatra:

kratica koja se osjeća kao pridjev, a napisana je velikim slovima, kao HT
usluge, TV pretplata, VKV cijelatnik, KV radnik, PVC proizvod, WC uređaj.

Slično veli i Institutov pravopis:

Kao dvije riječi pišu se:

c) pokrata i imenica: ABS kočnice, ACI marina, ADSL priključak, DNK analiza, ECTS bodovi, GM proizvod, GSM operater, IP adresa, IT industrija, KV radnik, LCD televizor, LED žarulja, LP ploča, NBA liga, PC konfiguracija, PEN klub, PET ambalaža, POS uređaj, PR agencija, PVC stolarija, REM faza, SF roman, SIM kartica, SOS telefon, TDI motor, TFT zaslon, THC test, TV pretplata, UKV prijamnik, USB memorija, UV zrake, VHS kaseta, VIP loža, VGA kamera, WC školjka, WTA lista

Dakle, HRT ljudi, TV ljudi, CD uređaj itd.

[varvaria]

retsam kaže:

S tim da bih ja genitiv množine od predodžba napisao (i izgovorio) predočaba, kako je preporučeno u Hrvatskom jezičnom savjetniku.

Mislim da je to najbolje definirano u IHJJ-ovu Pregledu povijesti, gramatike i pravopisa

ok


zašto je svijet - svjetski, zvijer - zvjerski, ali korijen - korijenski?

taj refleks jata mi je isto dosta nejasan. u vezi toga, ali i niza drugih primjera, nije mi jasno da li je hrvatski dosta fleksibilan, slobodan, nasumičan do razine nepodvodljivosti pod pravila ili svi priručnici nisu dovoljno precizni i iscrpni. jebote ja nisam našao nijedno pravilo kome nisam našao iznimku ili koje nije dovoljno precizno formulirano.

siva gramatika (znam da ju stalno grdim ali jebi ga, nisam ja kriv što je puna nedostataka) npr. kod alternacije ije/i navodi za pridjeve ž. rod (cio - cijela), premda je očito da se alternacija provodi i ostala dva roda (N cio dan - G cijelog dana; cijelo selo, itd.). ali tu je i logička greška već u startu: alternacija se naime ne provodi u ž.rodu (tu se vidi korijen, tj. osnovni oblik pridjeva, cijel-), nego baš u m.rodu (cio) jer alternacija je ije>i, a ne i>ije.

dakle klasični propust kod objašnjavanja refleksa jata je to što se ne objašnjava što je ishodište, osnova, a što alternacija.

[retsam]

varvaria kaže:

ok


zašto je svijet - svjetski, zvijer - zvjerski, ali korijen - korijenski?

taj refleks jata mi je isto dosta nejasan. u vezi toga, ali i niza drugih primjera, nije mi jasno da li je hrvatski dosta fleksibilan, slobodan, nasumičan do razine nepodvodljivosti pod pravila ili svi priručnici nisu dovoljno precizni i iscrpni. jebote ja nisam našao nijedno pravilo kome nisam našao iznimku ili koje nije dovoljno precizno formulirano.

siva gramatika (znam da ju stalno grdim ali jebi ga, nisam ja kriv što je puna nedostataka) npr. kod alternacije ije/i navodi za pridjeve ž. rod (cio - cijela), premda je očito da se alternacija provodi i ostala dva roda (N cio dan - G cijelog dana; cijelo selo, itd.). ali tu je i logička greška već u startu: alternacija se naime ne provodi u ž.rodu (tu se vidi korijen, tj. osnovni oblik pridjeva, cijel-), nego baš u m.rodu (cio) jer alternacija je ije>i, a ne i>ije.

dakle klasični propust kod objašnjavanja refleksa jata je to što se ne objašnjava što je ishodište, osnova, a što alternacija.

Uglavnom je riječ o ovjerenosti u praksi: nekad je bilo i svijest - svijestan (v. Broz-Ivekovićev rječnik). Danas postoji samo svjestan. Pridjeve na -ski, uglavnom imaju naglasak isti kao i osnovna riječ, ali se kadšto i krati, kao u njemački, svjetski, zvjerski, sljepački, osječki, školski.
To zapravo gramatika i ne bi trebala obrađivati u poglavlju o glasovnim promjenama. Radi se isključivo o promjeni naglaska, to je više pravopisno i pravogovorno pitanje (osim, dakako, u slučajevima gdje imamo prijevoj).

Kod cijel-cio-cijela imamo alternaciju na relaciji cijel - cio gdje se radio o zamjeni ije > i. Budući da cijel supostoji kao varijanta s cio, ne vidim nikakvu drugu alternaciju.

[NeaSnow]

Može li neki glas u standardnom hrvatskom jeziku biti alofon, a u nekom govoru fonem? Možda znate neki primjer?

[retsam]

NeaSnow kaže:

Može li neki glas u standardnom hrvatskom jeziku biti alofon, a u nekom govoru fonem? Možda znate neki primjer?

Naravno, ś, ź i dz postoje kao samostalni fonemi u nekim južnim govorima, a u standardu imaju status alofona. Mislim da sam negdje pročitao da u nekim govorima i [γ] ima status fonema.

[rakijetina]

"U EU-u" ili "u EU"?

[MadLukeM]

rakijetina kaže:

"U EU-u" ili "u EU"?

EU-u.

[NeaSnow]

retsam kaže:

Naravno, ś, ź i dz postoje kao samostalni fonemi u nekim južnim govorima, a u standardu imaju status alofona. Mislim da sam negdje pročitao da u nekim govorima i [γ] ima status fonema.

Hvala, puno mi je pomoglo

[varvaria]

retsam kaže:

Uglavnom je riječ o ovjerenosti u praksi: nekad je bilo i svijest - svijestan (v. Broz-Ivekovićev rječnik). Danas postoji samo svjestan. Pridjeve na -ski, uglavnom imaju naglasak isti kao i osnovna riječ, ali se kadšto i krati, kao u njemački, svjetski, zvjerski, sljepački, osječki, školski.
To zapravo gramatika i ne bi trebala obrađivati u poglavlju o glasovnim promjenama. Radi se isključivo o promjeni naglaska, to je više pravopisno i pravogovorno pitanje (osim, dakako, u slučajevima gdje imamo prijevoj).

Kod cijel-cio-cijela imamo alternaciju na relaciji cijel - cio gdje se radio o zamjeni ije > i. Budući da cijel supostoji kao varijanta s cio, ne vidim nikakvu drugu alternaciju.

hvala još jednom.

usput, zahvaljujem se unazad i unaprijed svima na objašnjenjima tako da ne moram stalno to pisati.

retsam, jedna stvar koja mi također odavno nije jasna a vrlo često se javlja u pisanju. radi se o onim dvojnim oblicima pridjeva (G jd. velika/velikog), zamjenica (D jd. njegovu/njegovom) i zamjeničkih pridjeva (kakav/kakvi, kava/kakvoga). kada se što koristi? o određenom i neodređenom vidu pridjeva sam našao dosta podataka no o zamjenicama i zamj. pridjevima ništa, tek podatak da imaju dva oblika i to konkretno 3. lice jd. i mn. posvojnih i zamj. pridjevi ovisno o tome da li je kolik ili koliki.

[Perzefona]

varvaria kaže:

o određenom i neodređenom vidu pridjeva sam našao dosta podataka no o zamjenicama i zamj. pridjevima ništa, tek podatak da imaju dva oblika i to konkretno 3. lice jd. i mn. posvojnih i zamj. pridjevi ovisno o tome da li je kolik ili koliki.

Posvojne zamjenice ni ikakvi pridjevi nemaju lica. Njih imaju samo glagoli i lične zamjenice.

Sve što vrijedi za uporabu neodređenih likova pridjeva vrijedi i za zamjenice koje imaju određene i neodređene likove.

[Shain]

moj - za 1. lice
tvoj - za 2. lice
njegov, njezin - za 3. lice
naš ...
vaš ...
njihov ...

[Perzefona]

Shain kaže:

moj - za 1. lice
tvoj - za 2. lice
njegov, njezin - za 3. lice
naš ...
vaš ...
njihov ...

To kazuje samo da nešto pripada 1. 2. ili trećem licu.

Ozbiljno, zar posvojne zamjenice imaju lice kao gramatičku kategoriju? Živim u uvjerenju da imaju samo rod, broj i padež.

edit: Malo sam čačkala po knjigama i po netu i vidim da na stranicama Hrvatskog instituta za jezik i jezikoslovlje stoji da se navedene zamjenice (njegov, njezin, njihov) sklanjaju samo po imeničkoj deklinaciji. Pridjevska pripada razgovornom stilu, tako kažu. Evo.

[varvaria]

Perzefon@ kaže:

To kazuje samo da nešto pripada 1. 2. ili trećem licu.

Ozbiljno, zar posvojne zamjenice imaju lice kao gramatičku kategoriju? Živim u uvjerenju da imaju samo rod, broj i padež.

kolegice kakva sad pomutnja? zamjenice su promjenjiva vrsta riječi koje imaju broj, rod i padež. Shain ti je naveo primjer. što nije jasno?

1. jd. moj, moja, moje
2. jd. tvoj, tvoja, tvoje
3. jd. njegov, njegova, njegovo (m. i sr. rod)
njezin/njen, njezina/njena, njezino/njeno (ž. rod)

1. mn. naš, naša, naše
2. mn. vaš, vaša, vaše
3. mn. njihov, njihova, njihovo

N jd. njegov auto / njegova žena / njegovo dijete
G jd. njegov(og)a auta / njegove žene / njegov(og)a djeteta
...

[Perzefona]

varvaria kaže:

kolegice kakva sad pomutnja? zamjenice su promjenjiva vrsta riječi koje imaju broj, rod i padež. Shain ti je naveo primjer. što nije jasno?
...

Napisala sam što nije jasno. No dobro, mogu i nacrtat. Dakle, da me netko traži da odredim sve gramatičke kategorije riječi moju, ja bih rekla da je to posvojna zamjenica, A, žr.r. jd. Napamet mi ne bi palo određivati i (prvo) lice.

[varvaria]

Perzefon@ kaže:

Napisala sam što nije jasno. No dobro, mogu i nacrtat. Dakle, da me netko traži da odredim sve gramatičke kategorije riječi moju, ja bih rekla da je to posvojna zamjenica, A, žr.r. jd. Napamet mi ne bi palo određivati i (prvo) lice.

nacrtaj mi jer te ne razumijem. zašto ne bi navela prvo lice kad postoji i drugo (tvoja, tvoje, tvojoj...) i treće (njegova, njegove, njegovom...)?

[Perzefona]

varvaria kaže:

nacrtaj mi jer te ne razumijem. zašto ne bi navela prvo lice kad postoji i drugo (tvoja, tvoje, tvojoj...) i treće (njegova, njegove, njegovom...)?

Zato što se prvo, drugo i treće ni po čemu gramatičkom međusobno ne razlikuju. Razlikuju se po značenju. A značenje nije gramatička kategorija.

Ne znam drugačije objasniti. I ne tvrdim da sam u pravu. Pitam Shaina. I pitam za kakvu knjižicu, gramatiku koja će mi tu dilemu razjasniti.

[itreius]

Perzefon@ kaže:

Zato što se prvo, drugo i treće ni po čemu gramatičkom međusobno ne razlikuju. Razlikuju se po značenju. A značenje nije gramatička kategorija.

To nije istina.

Razlika između npr. moj i tvoj je upravo gramatička. Značenje se dobiva tek u kontekstu, kada znamo tko je ja (moj) ili ti (tvoj). Ali van takvog konteksta ne znamo ni "značenje" riječi moj pa ni riječi ja. Znamo samo njihovo "objektivno" iliti funkcionalno značenje tj. prvo lice, jednina, itd. a riječ moj to itekako ima.

[Perzefona]

itreius kaže:

To nije istina.

Razlika između npr. moj i tvoj je upravo gramatička. Značenje se dobiva tek u kontekstu, kada znamo tko je ja (moj) ili ti (tvoj). Ali van takvog konteksta ne znamo ni "značenje" riječi moj pa ni riječi ja. Znamo samo njihovo "objektivno" iliti funkcionalno značenje tj. prvo lice, jednina, itd. a riječ moj to itekako ima.

Ali gramatiku ne zanima značenje, kvragu.

Gle, glagol će se drukčije ponašati uz ja, drukčije uz ti. Ali i glagolu i imenici posve je svejedno je li uz njih zamjenica moj, tvoj, ili njezin.

Gledala sam sad gramatiku. I vidim da spominje to famozno 3.l. posvojnih zamjenica, iako nigdje ne spominje ostala dva niti posvojne zamjenice stavlja u takvu paradigmu. No opet, ako postoji 3. lice, onda implicitno postoje nespomenuta prva dva. Tako da ste valjda onda vi u pravu.