Ukinuti državne poticaje u poljoprivredi

[Deere]

Corvus27 kaže:

Koliko je meni poznato većina poticaja se isplaćuje iz blagajne EU, nek me netko ispravi ako griješim.

Dio iz EU, dio iz proračuna RH. EU dio se svake godine povećava, a RH dio se svake godine smanjuje. Proizvođači u 'starim' članicama dobiju više po Ha, ali proizvođači u 'novim' članicama imaju subvencije na kapitalna ulaganja (kupovina nove opreme i strojeva). Kod nas su ti natječaji mutni, kriteriji se stalno mijenjaju i nisu jasni, tako da za provedbu jednog natječaja za kapitalna ulaganja kod nas - potrebne su ca 2 (dvije) godine, a planirali su ići sa dva natječaja u jednoj godini. Subvencije su socijalizam, pa kada je već tako onda bi bio red da se podijele na socijalistički način (svakome jednako). No kod kapitalnih ulaganja politika je bila drugog mišljenja, Jakovina je donio pravilnik po kojemu je nekima povrat kapitalnih mogao biti i do 90 % (devedeset posto), tako da su to ostvarili samo odabrani, a većina je ostala suhog kur.. . Država se zaigrala, pa su pomislili da oni imaju kristalnu kuglu koja će im reći tko ima veće šanse u budućnosti. Naravno kugla je rekala da su dobitnici svi oni koji su bliže kopanju. EU subvencija, ali na 'rvacki način.

[Srebrni-medvjed]

Deere kaže:

Što se tiče produktivnosti - danas su svi oni koji rade daleko produktivniji od nekadašnjih PIK-ova. Meni ne pada na pamet da zapošljavam nekoga da mi čuva polje (da postojalo je zanimanje 'čuvar polja'), ili da imam više administrativaca po kancelarijama, nego radnika u proizvodnji (zapravo broj administrativaca i radnika je jednak, radi se o istim ljudima). Ili da mi kombajner namjerno potrga kombajn pa da ima vremena kartati se sa društvom. Ili da sam sebi kradem repromaterijal ili gotov proizvod. Sada sve to otpada, nema smisla. Sve to zvuči kao znanstvena fantastika, ali tako se radilo po PIK-ovima. Naravno uvijek im je nedostajalo love, pa je država uvijek uskakala sa 'sanacijama'. A kada znaš da će te sigurno 'sanirati' - onda nema nikakvog razloga mijenjati ponašanje, zar ne? Danas se ta sanacija zove poticaj i dobiješ ga po površini/grlu itd. skoro radio/ne radio, a ako si 'ekološki' proizvođač - onda je država još puno izdašnija. No, to je već neka druga razina gluposti.

Ne znam gdje ti živiš, ali hrvatska proizvodi višestruko manje hrane nego sr hrvatska koja je izvozila hranu

[Deere]

Srebrni-medvjed kaže:

Ne znam gdje ti živiš, ali hrvatska proizvodi višestruko manje hrane nego sr hrvatska koja je izvozila hranu

Proizvodi možda (ukupno) manje, ali proizvođači su (pojedinačno) daleko efikasniji nego u vrijeme PIK-ova. Sada možemo razmatrati efikasnost kojih gospodarstava gledamo, ali oni mali već su poodavno zaronili pod vodu, tako da je sada ostalo manje-više samo ono što je prošlo sito i rešeto. Za vrijeme PIK-ova stočarsto je bila grana koja se odvijala većinom u kooperacijama, pa su to PIK-ovi 'pratili' i sebi pripisivali proizvodnju a vršili su samo 'otkup'. Dobro je izgledalo na njihovoj bilanci, ali taj dio posla oni većinom nisu odradili. Mali proizvođači tada možda nisu bili toliko efikasni, ali bilo ih je mnogo i toga se nakupilo. Sada malih više uopće nema, dok velike ne interesiraju složene proizvodnje (kao stočarstvo) - jer je to ogroman rizik, a nema ozbiljnih kompanija koje bi ih pratile sa otkupom. Ima kupaca, ali nema novaca. U toj situaciji većina koja je opstala zna da je bolje ne ulaziti u posao. Jer opstali su samo oni najprekaljeniji i najoprezniji. A oprez je majka mudrosti. Nikom pametnom se ne radi od jutra do sutra, ulaže, možda i zadužuje, pa da ti jedan 'otkupljivač' popu gorupa ili đakovštine pokupi stoku a nikada ne plati (i usput dade petama vjetra). Ljudi nisu (više) naivni. A s obzirom da su pravila igre takva da se može dobiti poticaj a da se ne radi (proizvodi)....... svakome pametnom izbor je jasan. Samo oni malo manje pametni još nešto pokušavaju proizvesti. Uključujem tu i sebe.

[sivkić]

Deere kaže:

To bi bio dobar sistem kada bi svi imali jednake uvijete proizvodnje, ali tome u praksi nije ni približno tako.

Na primjer, uz istu agrotehniku, zna se da će proizvođač koji je lociran na pola puta između Vukovara i Vinkovaca imati bolji prinos nego proizvođač iz okolice Đurđevca. Po tom principu proizvođač iz Đurđevca bio bi dvostruko oštećen, kud proizvodi u puno težim uvijetima i 'matematika' mu je uvijek lošija, tuda bi on dobio i manje subvencije, od onog proizvođača koji ima bolje uvijete (uvijek ostvaruje veći prinos). A kada bi samo znali koliko prinos može varirati unutar jedne proizvodne table (uložio si jednako, sve operacije radio isti dan) ne bi se čudili koliko prinos može varirati unutar države.

neće svi uzgajat sve neko samo one kulture koje donose najveće prinose na određenom teritoriju.

Što se tiče produktivnosti - danas su svi oni koji rade daleko produktivniji od nekadašnjih PIK-ova.

ne bi rekoao da su produktivniji (po prinosu) samo ekonomičniji.

[SPOLJC]

Deere kaže:

To bi bio dobar sistem kada bi svi imali jednake uvijete proizvodnje, ali tome u praksi nije ni približno tako.

Na primjer, uz istu agrotehniku, zna se da će proizvođač koji je lociran na pola puta između Vukovara i Vinkovaca imati bolji prinos nego proizvođač iz okolice Đurđevca. Po tom principu proizvođač iz Đurđevca bio bi dvostruko oštećen, kud proizvodi u puno težim uvijetima i 'matematika' mu je uvijek lošija, tuda bi on dobio i manje subvencije, od onog proizvođača koji ima bolje uvijete (uvijek ostvaruje veći prinos). A kada bi samo znali koliko prinos može varirati unutar jedne proizvodne table (uložio si jednako, sve operacije radio isti dan) ne bi se čudili koliko prinos može varirati unutar države.

Inače smatram da su poticaji glupost na kvadrat, ali ako okruženje u kojem se nalaziš prima poticaje - onda si i ti prisiljen raditi na taj način da ti matematika koliko toliko bude izjednačena sa onima oko tebe.

takodjer ako je losa proizvodna godina i prinosi niski, i potpore bi bile niske..

drfinicija poticaja u poljoprivredi je da osigura poljoprivredniku stabilan dohodak, a to znaci da bi u godini kad su primanja niza poticaji trebali biti veci... i obratno...

a da ne kazemo da bi poticaj po kili uzrokovao hiperprodukciju a kada je hiperprodukcija cijene su niske.... ne znaci da je proizvoditi puno, i imati visok prinos uvijek i ekonomski opravdano....

sto se tice pikova i agrokora, kamo li srece da su se svi u proslosti raspali i da se zemlja podjelila opgima, lokalni poljoprivrednici kupuju u lokalnoj trgovini, i cine srednji stalez drustva (barem oni uspjesni, a ima i takvih, nazalost mali broj koji je preostao, ali koji povecava posjed), todoric je jedan koji kupuje u svicarskoj, a njegovi radnici rade za sitnis...

koliko je odrziv takav tip proizvodnje vidi se unazat nekoliko dana, i ako uzmemo u obzir da ja imam cijenu zemljista preko 1200 kn hektar, veliki proizvodni sustavi placaju drzavnu zemlju po kojekakvim koncesijama 300 ili 500 kn hektar, zemlja koju rade je u tablama, moja je uglavnom u sitnim komadima, (sto uvelike poskupljuje troskove obrade) ostvaruju puno vece rabate u nabavi repromaterijala , ostvaruju potpore na svaki hektar sto obradjuju, a ja radim dobar dio povrsina izvan sustava potpora (radi se o privatnom zemljistu, nerjesenim imovinsko pravnim odnosima i sl), pa ako uzmemo u ubzir da prema trenutnim uvjetima na trzistu iz jednog hektara ratarske proizvodnje mozete fakturirati robe u vrijednosti 5-10 000 kuna, a veliki proizvodni sustavi su u superiornom polozaju u odnosu na opg-e minimalno 1500 kn po hektaru, zbog gore nabrojanog, pogodovanja drzave ,ili svoje velicine, radi se 15 do 20 % pa onda kazu veliki sustavi su uspjesniji a mali opgi propadaju, pa naravno da je tako...

samo ono sto cudi je da i unatoc takvim proizvodnom uvjetima veliki sustavi upadaju u probleme, a postoji jedan dobar dio uspjesnih opga koji je ocito konkurentniji, sposobniji i ima bolji menadzment...

pisem iz prve ruke...

[Deere]

sivkić kaže:

neće svi uzgajat sve neko samo one kulture koje donose najveće prinose na određenom teritoriju.

ne bi rekoao da su produktivniji (po prinosu) samo ekonomičniji.

Sve kulture donositi će veći prinos tamo gdje je zemljšte bolje. Ali bolja zemljišta vjerovatno će imati i veću cijenu.

Što se tiče produktivnosti i ekonomičnosti danas, meni, uopće nije bitan prinos. Ali bitno mi je da je cijena koštanja mog proizvoda bude manja od cijene na tržištu u trenutku prodaje. Ako je to zadovoljeno - onda poslujem sa dobiti i to je ok. Što je razlika veća - tim bolje, jer meni više ostaje. I to je cijela mudrost, a može se dobro poslovati i sa manjim prinosom ali i gubiti sa većim prinosom. Jer nije u igri samo cijena koštanja, nego trenutno i stanje na tržištu.

[Srebrni-medvjed]

Deere kaže:

Proizvodi možda (ukupno) manje, ali proizvođači su (pojedinačno) daleko efikasniji nego u vrijeme PIK-ova. Sada možemo razmatrati efikasnost kojih gospodarstava gledamo, ali oni mali već su poodavno zaronili pod vodu, tako da je sada ostalo manje-više samo ono što je prošlo sito i rešeto. Za vrijeme PIK-ova stočarsto je bila grana koja se odvijala većinom u kooperacijama, pa su to PIK-ovi 'pratili' i sebi pripisivali proizvodnju a vršili su samo 'otkup'. Dobro je izgledalo na njihovoj bilanci, ali taj dio posla oni većinom nisu odradili. Mali proizvođači tada možda nisu bili toliko efikasni, ali bilo ih je mnogo i toga se nakupilo. Sada malih više uopće nema, dok velike ne interesiraju složene proizvodnje (kao stočarstvo) - jer je to ogroman rizik, a nema ozbiljnih kompanija koje bi ih pratile sa otkupom. Ima kupaca, ali nema novaca. U toj situaciji većina koja je opstala zna da je bolje ne ulaziti u posao. Jer opstali su samo oni najprekaljeniji i najoprezniji. A oprez je majka mudrosti. Nikom pametnom se ne radi od jutra do sutra, ulaže, možda i zadužuje, pa da ti jedan 'otkupljivač' popu gorupa ili đakovštine pokupi stoku a nikada ne plati (i usput dade petama vjetra). Ljudi nisu (više) naivni. A s obzirom da su pravila igre takva da se može dobiti poticaj a da se ne radi (proizvodi)....... svakome pametnom izbor je jasan. Samo oni malo manje pametni još nešto pokušavaju proizvesti. Uključujem tu i sebe.

Pričaš kao da je dobro što je većina igrača propala i što cijela nacija proizvodi manje nego prije.

Nisi me baš uvjerio.

[Phlegma]

Treba poticati klasterizaciju sela a ne pojedinačne OPG-ove i poljoprivrednike.

No naravno naš čovjek gleda na klasterizaciju kao na povratak u socijalizam a ustvari se radi o potpuno suprotnom konceptu suradnje, s obzirom da klasterizacija smanjuje troškove proizvodnje te omogućava jednostavnu i poticajnu razmjenu znanja i naravno potiče zajednički izlalak na tržište te tako jača tržišnu konkurentnost.

Ali hrvatski čovjek kao hrvatski čovjek, nitko nikome ne vjeruje pa svaki seljak sa nešto sitno zemlje mora imati svog traktora, svoju mehanizaciju, svoje prostore za skladištenje, mora se sam probijati na tržište. Preogromni troškovi.

Klasterizacija je ono što treba poticati, treba educirati poljoprivrednike i jedino tako postoji mogućnost solidnog poslovanja a time i očuvanja sela. I da se uz klasterizaciju provede potpuna legalizacija konoplje, evo Slavoniji 10 000 -20 000 radnih mjesta, sela bi opet bujala životom (punim ljubavi).

Svi dosadašnji poticaji dijeljeni bez ideje i vizije su i biti će bacanje u bunar.

[SPOLJC]

treba apsolutno ukinuti poticaje sustavima preko 1000 ili dvije hektara, jer su zbog svoje velicine konkurentniji, a taj novac preusmjeriti u male proizvodjace koji jednostavno imaju skuplju proizvodnju zbog uvjeta u kojima se nalaze i koje nisu u mogucnosti sami poboljsati, te tako osigurati svima ravnopravnu trzisnu utakmicu... tada ce sve doci na svoje samo od sebe...

znaci,
za pocetak velikim sustavima dignuti cijenu zakupa zemljista na makar 1000 kuna hektar, zatim poticaje raspodjeliti pravedno, a to znaci: 0-50 ha 3000 kn po ha
50-500 ha 2000 kn po ha
500-2000 ha 1000 kn po ha
vise od 2000 ha 0 kn po ha

ili linearno slijedeci tu krivulju, a sve sa istom sumom novaca..

tada bi svi makar donekle imali ravnopravan polozaj u proizvodnji, i svako odstupanje izvan gore navedenih okvira znaci pogodovanje odredjenoj skupini, a to je na ustrb druge, a to nam se dogadjalo proteklih 20 godina i zato nam sela propadaju...

gore navedeno se da potkrijepiti nekakvom znanstvenom studijom koliko kosta proizvodnja u kojim proizvodnim uvjetima, i koja skupina je zbog istih uvjeta nekonkurentnija i treba ju vise poticati...

pa onda kada svi imaju jednake startne osnove slijedi trzisnautakmica pa tko je sposobniji....

takodjer jedan pšravedan nacin raspodjele poticaja je i prema prosjecnoj velicini parcele, prema kojemu bi oni s manjom prosjecnom parcelom dobivali vece poticaje a oni s vecom manje... taj sistem je jos bolji...

imaju takvi sustavi poticanja i svoje nedostatke, ali nista sto se nebi dalo regulirati, i daleko su posteniji od dosadasnjih...

tako, kad je tema treba li ukinuti poticaje u poljoprivredi, odgovor je treba, i to onima najvecima... mislim da takvu praksu imaju vec mnoge zemlje uvedene....

[somied]

Jednostavnije je da se snimi vlasnicko stanje i ljudima daju novci uz uvjet da nista ne sade. To je ekonomski isplativije, manje zagadjuje, i ne ubija polarne medvjede. Poticaju u poljoprivredi su ionako vrsta specijalne socijalne pomoci. Samo izazivaju visak ponude nad potraznje i posljedicno tome (posto je hrana roba sa malom elasticnoscu) veliki pad cijena. Zato je bolje davati poticaje uz uvjet da se ne radi nista.

[plus.nesto]

Problemi u agraru postoje diljem svijeta, ne samo kod nas, sto nam dokazuje i ovaj primjer iz daleke i prijateljske Indije

http://www.portaloko.hr/clanak/papig...ojska/0/92895/

[Energija X]

Treba biti poticaj za prave ljude. A i treba i raditi inspekcija za provjeru. (Kad se već spominje da se primaju novci, a od polja ni p.)

Treba i razmatrati da ako nema poticaja, nema poljoprivrede, a onda nema druge nego uvoz GMO-a.

[Deere]

Srebrni-medvjed kaže:

Pričaš kao da je dobro što je većina igrača propala i što cijela nacija proizvodi manje nego prije.

Nisi me baš uvjerio.

Nije mi niti bio cilj da tebe uvjeravam. Ne moram nikoga uvjeravati u napisano, jer je to tužna istina. Možeš vjerovati ili ne u napisano. A propali su svi oni koji se nisu uspjeli prilagoditi novim okolnostima i većina onih koji su naivno povjerovali dobronamjernoj administraciji, umjesto samima sebi. Ljudi, čini se, jednostavno ne razumiju kako vlasti operiraju. Inače u tvom postu ključna riječ je kao (boldano).

[Deere]

Phlegma kaže:

Treba poticati klasterizaciju sela a ne pojedinačne OPG-ove i poljoprivrednike.

No naravno naš čovjek gleda na klasterizaciju kao na povratak u socijalizam a ustvari se radi o potpuno suprotnom konceptu suradnje, s obzirom da klasterizacija smanjuje troškove proizvodnje te omogućava jednostavnu i poticajnu razmjenu znanja i naravno potiče zajednički izlalak na tržište te tako jača tržišnu konkurentnost.

Ali hrvatski čovjek kao hrvatski čovjek, nitko nikome ne vjeruje pa svaki seljak sa nešto sitno zemlje mora imati svog traktora, svoju mehanizaciju, svoje prostore za skladištenje, mora se sam probijati na tržište. Preogromni troškovi.

Klasterizacija je ono što treba poticati, treba educirati poljoprivrednike i jedino tako postoji mogućnost solidnog poslovanja a time i očuvanja sela. I da se uz klasterizaciju provede potpuna legalizacija konoplje, evo Slavoniji 10 000 -20 000 radnih mjesta, sela bi opet bujala životom (punim ljubavi).

Svi dosadašnji poticaji dijeljeni bez ideje i vizije su i biti će bacanje u bunar.

Točno je da svi, dosada dijeljeni poticaji su bačena lova, ali moje mišljenje je da su oni bačena lova, bez obzira na eventualno postojanje ili nepostaojanje 'vizije'. Vizije se mogu realizirati i bez poticaja, problem je da se sada, bez poticaja uvodi nejednakost na elementarnoj ekonomskoj razini, a poticaji (sa ili bez vizije) izazivaju ovisnost (nuspojava). Poticaji nisu ekskluzivno lokalni patent i oni su najbolji pokazatelj 'slobode trgovine'. Badave je sve ukidanje carina i otvaranje tržišta - kada sa druge strane uvodiš poticaje (a koji mogu dolaziti u različitim oblicima).

Klasterizacija, zadruge, udruživanje.... sve je to lijepo na papiru, ali iskustva su veoma miješana, (prevladavaju ona loša). Ja bih rekao da su rane relativno svježe (i redovno se osvježavaju) - i da ljudi sa punim pravom - osnovanim na životnom iskustvu - ne vjeruju nikome (često ni samima sebi). Prečesto se događalo da se pod krinkom udurživanja radi otimačina, ljudima se to sa pravom gadi. Pravi krivci su se izmaknuli, dok su ljudi ostajali bez imovine. Država je po tim pitanjima potpuno indolentna, a što drugo očekivati kada ne uspjevaju naplatiti poreze (kao elementarnu funkciju države)? Bilo bi dobro da država pokerene udruživanje i da na vlastitom primjeru, u praksi pokaže da je to kvalitetno riješenje. Samo, kada politika odlučuje, to uvijek završava da se netko mora uhljebiti. A kolika je stvarna sposobnost onih koji se moraju uhljebljivati po političkom dekretu - prepuštam svakome ponaosob da prosudi. Država čak i dodatno novčano potiče nekakva udruživanja, ali sve je to SF u kojem lako i brzo možeš ostati bez djedovine. Prevladavajuće mišljenje je : ne - hvala, preteško se to stjecalo da bi se neki mladi menađerčić učio, ili da bi politika preko noći promijenila pravila igre, pa nekim dekretom oduzela 'zajedničku' imovinu. Jednostavno rečeno: još nismo ni približno tome dorasli. Naravno, treba uvijek imati na umu da je ovo sistem u kojem vrijedi pravilo da ako si dovoljno velik - država će te spašavati (od sutra možda i po sili zakona), a kada si mali - mirno će gledati kako propadaš makar su te savjetovali i financijski poticali da ulaziš u rizik koji te je na kraju i došao glave.
Nema poduzetništva bez vlastite odgovornosti, sam moraš odlučivati i sam moraš snositi posljedice. A na kraju dana - kada se novčano potiče nerad - zašto se uopće zamarati sa nekakvim maglovitim udruživanjem?

[Deere]

SPOLJC kaže:

treba apsolutno ukinuti poticaje sustavima preko 1000 ili dvije hektara, jer su zbog svoje velicine konkurentniji, a taj novac preusmjeriti u male proizvodjace koji jednostavno imaju skuplju proizvodnju zbog uvjeta u kojima se nalaze i koje nisu u mogucnosti sami poboljsati, te tako osigurati svima ravnopravnu trzisnu utakmicu... tada ce sve doci na svoje samo od sebe...

znaci,
za pocetak velikim sustavima dignuti cijenu zakupa zemljista na makar 1000 kuna hektar, zatim poticaje raspodjeliti pravedno, a to znaci: 0-50 ha 3000 kn po ha
50-500 ha 2000 kn po ha
500-2000 ha 1000 kn po ha
vise od 2000 ha 0 kn po ha

ili linearno slijedeci tu krivulju, a sve sa istom sumom novaca..

tada bi svi makar donekle imali ravnopravan polozaj u proizvodnji, i svako odstupanje izvan gore navedenih okvira znaci pogodovanje odredjenoj skupini, a to je na ustrb druge, a to nam se dogadjalo proteklih 20 godina i zato nam sela propadaju...

gore navedeno se da potkrijepiti nekakvom znanstvenom studijom koliko kosta proizvodnja u kojim proizvodnim uvjetima, i koja skupina je zbog istih uvjeta nekonkurentnija i treba ju vise poticati...

pa onda kada svi imaju jednake startne osnove slijedi trzisnautakmica pa tko je sposobniji....

takodjer jedan pšravedan nacin raspodjele poticaja je i prema prosjecnoj velicini parcele, prema kojemu bi oni s manjom prosjecnom parcelom dobivali vece poticaje a oni s vecom manje... taj sistem je jos bolji...

imaju takvi sustavi poticanja i svoje nedostatke, ali nista sto se nebi dalo regulirati, i daleko su posteniji od dosadasnjih...

tako, kad je tema treba li ukinuti poticaje u poljoprivredi, odgovor je treba, i to onima najvecima... mislim da takvu praksu imaju vec mnoge zemlje uvedene....

Capping je maksimalni iznos poticaja koji možeš primiti, bez obzira na veličinu. On u EU iznosi 200 000 - 300 000 eura po gospodarstvu (ovisi o članici, mislim da je kod nas 200 000 limit). Velikim gospodarstvima se umanjuju iznosi po površini, ali maksimum (plafon) je zadan i preko toga se ne može isplatiti.

Poticaji su zamišljeni - u svojoj osnovi - kao pomoć malim poljoprivrednicima. Veliki - već radi svoje veličine - ionako su u povlaštenom položaju (mogu puno bolje i lakše optimizirati proizvodnju). Samo kod nas, poticali su se (do ulaska u EU) veliki sistemi u punom iznosu (pa ha), a nakon ulaska u EU ti isti veliki sistemi pokupili su najveći dio kapitalnih ulaganja (što je protivno samoj ideji poticaja), dapače oni su ostvarivali najveće povrate na kapitalna ulaganja (patent Jakovina & co.). Tako su odjednom veliki postajali mali (samo radi potrebe da se pokupe poticaji za kapitalna ulaganja) ali vidi čuda: dodatne bodove nosio je upravo veći broj zaposlenih u tim natječajima, tako da su prolazili oni 'mali' i udruženi (makar su svi udruženi bili vlasnički povezani), ali sa puno zaposlenih. To je slika i prilika uvijeta i okruženja u kojem se nalazimo. S obzirom da je postalo veoma izvjesno da će se izgubiti vlast, i da bi se sve to moglo lako poništiti - na samom kraju mandata nabrzinu je svojim 'velikim-malim' prijateljima dodijelio odluke o isplati tako da - ako nova vlast eventualno i poništi natječaj - sredstva iz odluke mora isplatiti (jednostavnom sudskom tužbom država gubi spor u slučaju eventualne neisplate). Ah da, kao šlag na sve to, u samom toku natječaja - kada su apetiti porasli (ipak se radi o povratu na kapitalna ulaganja do 90% od iznosa ulganja, skoro poklon) - donijeta je odluka da se ukupna količina sredstava za taj natječaj povećava na 50 % svih dodijeljenih nam sredstava iz EU za kapitalna ulaganja za petogodišnje razdoblje. Znači (još jednom) - u tom prvom natječaju potrošiti će se 50 % svih sredstava za petogodišnje razdoblje, a ostalih 50 % na sve ostale natječaje (zamišljeno je bilo u početku 2 natječaja godišnje, ukupno 10 natječaja). To sve vrijedi samo ako nas radi tih marifetluka ne izbace iz sustava poticanja poljoprivrede u EU (uvijek se razmatra), to jest iz zajedničke poljoprivredne politike (iz CAP-a). Ako nas ipak izbace vrijediti će ona stara mantra: tko je jamio - jamio je.

I tko još, nakon svega, može sumnjati u 'poštenje', 'nepristranost' i 'dobre namjere' pokušaja centralnog upravljanja?

[Deere]

somied kaže:

Jednostavnije je da se snimi vlasnicko stanje i ljudima daju novci uz uvjet da nista ne sade. To je ekonomski isplativije, manje zagadjuje, i ne ubija polarne medvjede. Poticaju u poljoprivredi su ionako vrsta specijalne socijalne pomoci. Samo izazivaju visak ponude nad potraznje i posljedicno tome (posto je hrana roba sa malom elasticnoscu) veliki pad cijena. Zato je bolje davati poticaje uz uvjet da se ne radi nista.

Sada smo, regulativom, skoro već dostigli taj 'ideal'. Pitamo se samo što će biti, jednom u budućnosti, kada poticaji presahnu?

Inače u potpunosti se slažem da su, za one najmanje, poticaji vrsta obične socijalne pomoći, i njima ne mogu služiti kao poticanje proizvodnje. Valda su sami toga svjesni, pa su zato ukinuli povezanost poticanja sa proizvodnjom. Uglavnom kada se ta politika poveže sa trenutnom socijalnom politikom dobivamo sliku u koji je to pravi zacrtani smjer i prema čemu idemo.

[sivkić]

Phlegma kaže:

Treba poticati klasterizaciju sela a ne pojedinačne OPG-ove i poljoprivrednike.

Točno.

Ali hrvatski čovjek kao hrvatski čovjek, nitko nikome ne vjeruje pa svaki seljak sa nešto sitno zemlje mora imati svog traktora, svoju mehanizaciju, svoje prostore za skladištenje, mora se sam probijati na tržište. Preogromni troškovi.

treba se pokazat okolici da se ima

Klasterizacija je ono što treba poticati, treba educirati poljoprivrednike i jedino tako postoji mogućnost solidnog poslovanja a time i očuvanja sela.

Ako do sada nisu educirani neće bit nikad.

Ali nisu naši talijani da se udružuju,nego balkanci jer moja je roba bolja od tvoje i ja imam dobit više love za nju.

SPOLJC kaže:

zatim poticaje raspodjeliti pravedno, a to znaci: 0-50 ha 3000 kn po ha
50-500 ha 2000 kn po ha
500-2000 ha 1000 kn po ha
vise od 2000 ha 0 kn po ha

ma odlično.iznajmim 50 ha zemlje,plitko izorem (toliko da je),potanjuram,iz ruke posijem bilo što (naravno bez gnojidbe i špricanja) i stavim u džep bar 80 000 kn od poticaja.I neka radi tko je lud.

[thortwins]

somied kaže:

Jednostavnije je da se snimi vlasnicko stanje i ljudima daju novci uz uvjet da nista ne sade. To je ekonomski isplativije, manje zagadjuje, i ne ubija polarne medvjede. Poticaju u poljoprivredi su ionako vrsta specijalne socijalne pomoci. Samo izazivaju visak ponude nad potraznje i posljedicno tome (posto je hrana roba sa malom elasticnoscu) veliki pad cijena. Zato je bolje davati poticaje uz uvjet da se ne radi nista.

Još bolje bi bilo uvjetovati da se takve površine pošumljavaju.
kažu neke studije da je drvo zapravo najisplativiji i najjeftiniji obnovljivi izvor.

[Deere]

ma odlično.iznajmim 50 ha zemlje,plitko izorem (toliko da je),potanjuram,iz ruke posijem bilo što (naravno bez gnojidbe i špricanja) i stavim u džep bar 80 000 kn od poticaja.I neka radi tko je lud.

Ne, uopće ne moraš orati, dovoljno je jednom tarupirati 75% površine, a tek 25 % se mora obraditi, i ako imaš sreće da se nalaziš u nekoj općini sa otežanim uvijetima dobiješ više od tih 80 KKn/50 ha.

Još bolje je da na tih 50 ha osnuješ neku 'ekološku' proizvodnju. Osjetno više love je u pitanju.

Sve je to logična posljedica uvođenja centralnog upravljanja. U tržišnim odnosima ta priča ne prolazi.

Ako do sada nisu educirani neće bit nikad.

Ali nisu naši talijani da se udružuju,nego balkanci jer moja je roba bolja od tvoje i ja imam dobit više love za nju.

Edukacija je proces koji traje čitav život, ne može te netko taknuti čarobnim štapićem i tako te educirati zauvijek. Edukacija mora pasti u pravo vrijeme na plodno tlo - i onda ima smisla. Sa druge strane bilo bi jako zanimljivo u praksi isprobati sve ono što savjetodavna propagira na svojim edukativnim seminarima. Bilo bi tu svega i svačega, i smijeha i tuge, a možda i pokoji koristan savjet. Dosada se edukacija svodila samo na suho drvljenje o EU regulativama, a to je samo dodatni trošak i nikakva korist u praksi u smislu smanjivanja troškova/racionalizacije proizvodnje. Interesantno je kako promoviraju sve i svašta, ali o nekim osnovnim stvarima uopće ne pričaju, a meni je to očiti znak da su već sada lagano odvojeni od prakse. I tu je bit problema sa postojećom edukacijom, radi se da se odradi - umjesto da se riješavaju problemi sa kojima se susrećemo u praksi. Promovira se udruživanje u klastere, to sve treba doći doslovno preko noći a bilo bi mnogo pametnije da se ljudi udruže oko relativno jednostavnih projekata u početku, a složenije stvari doći će same po sebi u budućnosti. Tako se godinama malo ili ništa ne radi - a onda se želi odjednom, preko noći želi preskočiti nekoliko stepenica razvoja i to je najbolji put prema potpunom fijasku bilo kojeg projekta. A vidim da se boluje i tu na forumu, od odvojenosti od stvarnosti.

[ruka-slave]

somied kaže:

Jednostavnije je da se snimi vlasnicko stanje i ljudima daju novci uz uvjet da nista ne sade. To je ekonomski isplativije, manje zagadjuje, i ne ubija polarne medvjede. Poticaju u poljoprivredi su ionako vrsta specijalne socijalne pomoci. Samo izazivaju visak ponude nad potraznje i posljedicno tome (posto je hrana roba sa malom elasticnoscu) veliki pad cijena. Zato je bolje davati poticaje uz uvjet da se ne radi nista.

Lijepa ironija.

A da ste dodali da bi pučanstvo trebalo usput kroz EU poticaje (koje plaća to isto pučanstvo) educirati da trebaju jesti sve manje, dok se gro poreza koje plaća isto pučanstvo koristi zato da bi iste uvjeravali da trebaju jesti više, ta ironija bi se mogla zvati sarkazam.

Vidite.

Narod učimo da je žderati dobro zato jer bi mogao žderati manje, jer je umjernost vrlina.

To nije sarkazam, to se zove sardonija.