Već luda...

[glicemile]

Ne znam od kuda početi, a zanimaju me vaša mišljenja, pa evo priče iz početka.
Dijete sam razvedenih roditelja i općenito mi je vjera u ljubav, brak..poljuljana. Ali ipak cijeli život imam san da ću jednoga dana pronaći pravu ljubav, s njim osnovati obitelj i živjeti sretno do kraja života. Ono što mi cure kažemo "The ONE"- klasična priča s happy endom.
Što se tiče moje ljubavne priče...cijeli život sam od kad znam za sebe u vezama...tako se jednostavno dogodi bez prevelikog planiranja. Nisam ih imala puno sad sam u trećoj i ubrzo ću navršti 29. godinu.
Prošla veza je trajala dugo i završila jer se ja jednostavno s njim nisam vidjela u budućnosti, a ostati u vezi u kojoj ne vidim svoj happy end mi se čini nema smisla.
Trenutno sam u vezi s dečkom koji je jako dobar prema meni, volimo se, veza je jednostavna i traje već dvije godine...stvarno nakon dugo vremena mogu reći da sam sretna. Problem je u tome što stvari postaju sve ozbiljnje, sve više pričamo o vjenčanju i tu počinje moja panika. Naime on već dvije godine završava fax i nikako da ga završi i što vrijeme više prolazi meni se čini ni da neće. Uz to ne radi ništa jer se ne pronalazi u ničemu i stalno govori da mora završiti fax i početi nešto raditi, ali to samo govori i ne radi. Za razliku od njega ja sam uvijek znala što hoću i već sa 24 godine si posložila život, tako da ne shvaćam tu njegovu logiku da vrijeme riješava sve i budem polako...Dok se te stvari ne poslože meni je nerealno pričati o vjenčanju zato što nisam sigurna da je to stvarno to kad on priča jedno, a radi drugo. I da ne bi bilo zabune nije da on misli se sad ženiti, već kad se stvari poslože, ali voli pričati o tome.
Uglavno moj problem je što meni vjenčanje nije mala stvar i kad počne priča o tome u meni se javlja panika, što završava svakodnevnim analiziranjem stvari koje se ne riješavaju dok ne puknem. Ljubav je najbitnija, ali nije to sve što je potrebno za kvalitetnu vezu i još bolji zajednički život. I sve to je sad uvuklo crva sumnje u mene i svako jutro se budim pitajući se ima li ta veza smisla i kamo to sve vodi. Ne bih sad htjela zvučati kako kakva udavača, jer sam imala par prilika i za udaju, ali mi se to nije činilo onim pravim. Samo želim biti u vezi koja vodi ka nekom cilju, a ne stoji na jednom mjestu.

Jesam li ja luda što razmišljam o prekidu kad sve ostalo štima? Ili preambiciozna, ili kontrol freak kad ne mogu uživati samo u činjenici da nam je trenutno lijepo skupa?

[jebe se non]

mogu ti samo reci da je normalno da se bojis braka cak i da nisi dijete razvedenih roditelja

kad kazes da on voli govoriti o vjencanju, sto mislis zasto to govori, je li to mozda samo njegov nacin da ti kaze koliko te voli ili misli da ce time rijesiti svoju izgubljenost, da ce mu to dati neki smisao zivotu u kojem trenutno on nema pojma sto bi i kako bi?ili mozda konta da je to ono sto ti zelis cuti?

pricas li s njime o tome?

[marčelina]

uh, dobra dilema
ja sam uvijek za to da budemo s onima koji će nam u životu biti oslonac, a ne mlinski kamen oko vrata
to dolazi na naplatu kasnije u braku i životu kad si svaki dan promišljaš kako si mogla i bolje, kako si ti u tom braku jača, vrijednija, pametnija, ambicioznija i eto ti sranja i problema 90 posto današnjih brakova

[glicemile]

Mislim da govori o tome zato što je to također njegov san i vidi se u tome sa mnom. Problem je što ne zna kako do toga doći.
A konverzacija..naravno da pričamo, ali unatoč mom savjetu da krene polako i prvo završi fax pa će se onda nekako riješiti i posao...on i dalje ne kreće nigdje nego samo razmišlja. Obeća da će završiti fax, ali kako će ga završiti kad ne uči? Ja kužim da je on zastao i pokušavam mu biti podrška, ne kvocam, ne davim, jer na neki način mislim da je to njegov život i ne može se na nikoga utjecati da to promijeni ako neće.
Ali onda se ja pitam ako mu "mi" nismo dovoljan motiv da se trgne već dvije godine, onda mu možda ipak nije toliko stalo i možda to onda stvarno nema smisla.

[Kualjanin]

Je li ti volis lika kakav je sad ili ono sto bi on mogao biti?
Mislim da mu je odavno doslo vrijeme da pocme raditi na sebi, a ne ono "sutra ću"...

[glicemile]

Volim ga sada jer je stvarno predivna osoba i s njim sam sretna i opuštena i mogu jednostavno biti JA, ali istodobno ne mogu shvatiti tu njegovu ne znam kako bi to uopće nazvala neambiciznost, lijenost, kočnicu, strah od neuspjeha...
Svjesna sam ja toga da ga ne mogu promijeniti, da to može samo on (on je taj koji govori da to želi promijeniti)...ono što mene muči da li mu biti podrška i pokušati mu i dalje pokušavti pomoći u tome ili se ljudi u biti ne mijenjaju takvi su kakvi su...možemo to ili prihvatiti ili ići dalje

[.aquarius.]

u brak ne virujen od malena, u ljude jako malo, a čini mi se da mi i vira u ljubav jenjava. i nekako mi izgleda da je sve postalo "kvarljivo", s dosta kratkim rokom trajanja. zato mi se čini da je najbolji način, pusti dok traje, dok ti je dobro. i nemaš nekog izbora, ako pogledaš.
moš ga ostavit odma, a moš i čekat da se makne s mista, pa ne dočekat ništa i opet je kraj, a može on i doć sebi. možda i ne triba doć sebi, možda to sad i jest njegov život. nema sigurnog odgovora.
mislin da ti je najbitnije u tome svemu, kako se ti (vas dvoje) osjećaš u tome svemu. ako ti je cila ta veza teret, onda je možda vrime za poć dalje. tebe taj njegov đir opterećuje više nego njega, možda tu leži odgovor.

[MRCINA2102]

Mislim da prije svega moraš saznati koje su njegove prave namjere... Da li vidiš da se uopće trudi oko toga da završi faks ili je to mlaćenje prazne slame. Ako već vidiš da se trudi, pokušaj mu biti podrška, reci mu da bi mu htjela pomoć, pa probaj sjest s njim i ispituj ga malo... glumi zločestu profesoricu

Što se tiče života općenito i puta koji odaberemo... u danjašnje vrijeme nitko ti ništa ne garantira. Nitko ti ne garantira da ćeš posao koji imaš, imati i za godinu ili dvije. Možda će baš on tada raditi a ti nećeš moći naći posao.

Zato i postoji definicija braka (u dobru i zlu, zdravlju i bolesti...)

Bitna je namjera i napor koji ulažeš da bi to ostvario/la.

[Happy_Day]

Bila sam u takvoj vezi 3,5 godine. On je imao 31 god, vječni student, na grbači roditelja penzionera. Puno planova, a malo truda da se išta realizira. Puno slatkih riječi, a malo pravih djela. U 3,5 godine nismo se pomaknuli dalje nego gdje smo bili nakon 3,5 mjeseca...sve se svodilo na srednjoškolsku vezu s djetinjastim e-mailovima i sms-ovima, na puno poljubaca, držanja za ruke i bezbroj planova o zajedničkom životu, stanu, vjenačnju, djeci...ali bez imalo akcije da se maknemo s mrtve točke i počnemo malo po malo realizirati ono o čemu smo pričali. Ja u tome nisam vidjela smisao, nego samo nesigurnost i teret cijele obitelji na svojim plećima. Pa sam mu lijepo objasnila da ako budem zasnivala obitelj da želim muža i dijete, a ne 2 djece od kojih mi je jedno formalno muž. Kada sam ga pozdravila još je 5 mjeseci pokušavao da se pomirimo sa još više obećanja i kletvi i uvjeravanja kako će naći posao, kako smo mi stvoreni jedno za drugo i da se naša bajka upravo počinje ostvarivati.
Nakon toga je našao drugu curu, nastavio sa sladunjavim porukicama, a onda smo izgubili kontakt, ne znam jel se u konačnici unormalio.
S njim sam bila od 24,5 do 28. godine i danas to smatram jednom od 5 najvećih pogrešaka u mojem životu.

[Roly]

na stranu ovo njegovo studiranje, jel se ti uopće možeš zamisliti s tim čovjekom u budućnosti, dakle u braku jednog dana,jel se vidiš kako imate djecu i starite skupa?
jel dečko ima kvalitete koje bi htjela od svog partnera s kojim namjeravaš djeliti budućnost?

[glicemile]

Naravno da se vidim s njim u životu, jer u protivnom ne bi ni bila s njim. Ali vidim se s njim ako je ovo neka prolazna faza njegovog života, ne i njegov način života.
A problem je što ne mogu utvrditi jeli to samo faza ili je on jednostavno takav. Hoću reći da iza riječi ne slijede djela, a onda to i sve drugo dovodi u pitanje.
Slažem se da u životu nema garancije, niti ju tražim...tražim samo malo truda. Čak ni ne uvjetujem da završi fax, samo bi htjela da radi nešto što njega usrećuje. Jer ovo stanje niti usrećuje njega, a samim tim ni mene.

[Karenology]

A koliko godina ima gospodin?

[glicemile]

za 3 mjeseca 26

[Karenology]

Pa, nije tako strašno što dosad nije završio faks, ali krajnje mu je vrijeme, ali to što ništa ne radi...ne miriši na dobro.

[glicemile]

Strašno je to što se on već tri godine nije pomaknuo s mjesta, niti studira niti radi. A ja bi trebala biti podrška???

[Karenology]

Iz mog iskustva...bježala bih od njega ko vrag od tamjana.

[siiilvaaa]

Karenology kaže:

Iz mog iskustva...bježala bih od njega ko vrag od tamjana.

i ja isto tako. to su najobičniji paraziti.

[tifani-zg]

ma koji brak dok on ne diplomira i ne zaposli se? bogme ima još tu puno posla do tog veselog dana....al,ak te već sad trese groznica od pomisli na vjenčanje,možda te trese groznica od njegovih karakternih crta poput ove-njegova neodgovornost...tako da dok ne dokaže suprotno,nema više priče o braku,jel....

[Drito Konj]

Ja ne vidim problem u tome kaj on nije završio faks, nego u tome kaj tvrdi da bude.

[JosiZg]

MRCINA2102 kaže:

Što se tiče života općenito i puta koji odaberemo... u danjašnje vrijeme nitko ti ništa ne garantira. Nitko ti ne garantira da ćeš posao koji imaš, imati i za godinu ili dvije. Možda će baš on tada raditi a ti nećeš moći naći posao.

Zato i postoji definicija braka (u dobru i zlu, zdravlju i bolesti...)

Bitna je namjera i napor koji ulažeš da bi to ostvario/la.

Potpisujem