Q&A - Što mi je? Koji je moj poremećaj? I ostala psihološka pitanja/informacije...

[Tourniquet_]

Zašto ne? Bolje ćeš se osjećat ako popričaš malo sa psihologom, lijepo si plati jednu seansu privatno, pa ćeš dalje vidjet što će ti reći....

[dire Dawn]

croatplayer kaže:

Pozdrav,

Imam 20 godina i student sam. U zadnje vrijeme su mi se počeli javljati nekakvi čudni strahovi, nekad po noći se probudim, a nekad po danu. Prvenstveno su to nekakav opsesivni strah da ću završit u paklu, da radim nešto grozno, zatim strah od mraka, i u zadnje vrijeme ono što me najviše zabrinjava, strah od toga da me netko prati, da je netko bio već tu, da mi nešto namješta, te strah da ću poludit.
Inače ovo je dosta stresno razdoblje moga života, jer su se pojavile neke sumnje da li je moj fakultet pravi za mene, pojavile su se neke svađe sa prijateljima i roditeljima, praktički cijeli je moj svijet na nekakvim klimavim nogama.
Što mislite, što bih trebao učiniti? Javiti se psihologu ili psihijatru?
Koji su uzroci mojih problema?

bilo bi super kad bi popričao prvo s psihologom, mnogi rade besplatno u sklopu udruga, a čak postoji i online savjetovanje što ti na prvu može pomoći. oni će te savjetovati što i kako dalje

ovo je tema o udrugama za psihopomoć, a na zadnjoj stranici su navedene udruge koje to vrše i online.

[lirla]

Živčanost. Velika živčanost. I neki kao nakupljeni bjes, ljutnja. Ne znam.

Znači sve mi diže tlak. U javnom prijevozu dobivam omanje živčane slomove. Ljudi srču napitke kroz slamčice, žderu sendviče sa smrdljivim salamama, smrde sami po sebi, jedan zakašlje, pa pola tramvaja kašlje. Evo i sad sam se naživcirala.

Doma dođem, majka me odmah pita di si bila. Odmah okrećem očima. Odgovaram nešto poput JOOOOOOOOJ TI I TA TVOJA PITANJA

Kad pokraj mene prozuji auto neprilagođene brzine mrmljam dabog da se zabio u prvi stup i crko.

Nešto mi padne na pod ili mi kosa pada u oči naživciram se.

Uglavnom užasno sam živčana, stalno psujem u sebi.
Znam da to NIKAKO nije dobro, i luda sam više. Ne želim biti to što jesam - živčenjakuša.

Koji je uzrok tome?
Kako da se riješim te živčanosti i postanem normalna osoba? Kako da postignem unutarnji mir?

PS. Iz ovih opisa možda djelujem kao adolescent, no u srednjim dvadesetima sam.

[~Scarlet~]

Za početak da razmisliš i kažeš zašto si ili zbog čega ili koga nezadovoljna svojim životom. Čini mi se da je sve ovo što opisuješ samo posljedica nezadovoljstva, neispunjenog cilja, nečeg što ti je "promaklo kroz prste"...???
Ostavljaš mi dojam osobe koja nije sretna. Pitanje je zašto i kako to promijeniti.

[lirla]

Da, imaš pravo.

I ja osjećam to neko nezadovoljstvo u sebi. I pretpostavljam da sam zbog toga onda i živčana. A to sretna-nesretna ne znam ni sama. Nekad se probudim odlične volje i onda nisam živčana i sve mi je super. Ne znam točno čime sam nezadovoljna, svime po malo. Ali s druge strane smatram da ne bi trebala biti nezadovoljna, stalno si tuvim u glavu da bi trebala biti sretna i zahvalana na svemu što imam, a ne razmišljat samo o onom što nemam. Za sebe sam čula i da sam razmažena i da sam pesimist, znači umjesto da u lošem nađem dobro, ja uvijek nađem nešto loše oko čega bi gunđala. I silno se trudim to promjeniti, razmišljat pozitivno, ali nekako na kraju krajeva uvijek pizdim.

Dakle, totalno sam zbunjena. Na mahove sam zahvalana za sve što imam, a na mahove se užasno opterećujem nekim stvarima. I nekako plešem na toj granici. Možda sam podvojena ličnost?

[Duhizproslosti]

Lila R. kaže:

Za sebe sam čula i da sam razmažena i da sam pesimist, znači umjesto da u lošem nađem dobro, ja uvijek nađem nešto loše oko čega bi gunđala. I silno se trudim to promjeniti, razmišljat pozitivno, ali nekako na kraju krajeva uvijek pizdim.

Dakle, totalno sam zbunjena. Na mahove sam zahvalana za sve što imam, a na mahove se užasno opterećujem nekim stvarima. I nekako plešem na toj granici. Možda sam podvojena ličnost?

Ne...nisi podvojena ličnost...barem se meni ne činiš takvom. I dopusti mi da ti kažem da te u potpunosti razumijem, i ja isto znam živčaniti zbog nekih stvari zbog kojih ne bih trebala..ili bar zbog tih stvari ljudi oko mene ne živčane. Mislim da je stvar upravo u tom prokletom pesimizmu koji me (a vidim i tebe) opsjeda na sve strane. Ma koliko se trudila misliti pozitivno i druge stalno poticati na pozitivne stavove ( to i radim redovito), toliko ne mogu biti optimistična kad je o meni riječ. Ne razumijem ni ja zašto je tako...možda zato što sam se dosta puta stvarno razočarala kad sam išla s pozitivnim stavom i uvijek je sve ispalo obrnuto od onoga kako sam mislila da će ispasti...a možda zato što jednostavno nikad nisam imala ni mrvicu sreće uza se kad mi je to bilo potrebno...? I, da, dobro si rekla, i ja sam na mahove zahvalna na svemu onome što imam i drago mi je da je tako...ali jednostavno u nekim situacijama želim biti smirena i razmišljati pozitivno, a upravo to - pizdim.

Znam, sad sam ti još i ja nabacila svoj problem (nisam od neke pomoći ), ali morala sam...možda netko ima neki pametni savjet za nas dvije "živčane pesimistice"...?

[lirla]

Nije istina da nisi od pomoći. Meni je uvijek lakše ako nisam sama "u nečemu". Mislim, naravno da je logično da nisam jedina živčana na svijetu, ali ipak mi je drago da si se javila tu. Općenito mi je bilo čudno što nisam mogla naći niti jednu temu na Psihologiji vezanu za živčanost, pa možda upravo ova tema okupi ljude s tim problemom.


edit: ne znam za tebe, ali ja imam te neke promjene raspoloženja. evo sada mi se sve ovo čini smiješno i apsurdno, nisam nimalo živčana, smirena sam. ali znam da ću već sutra se naživcirat zbog nečega.

ovo što kažeš za razočaranja. meni su najveća razočaranja ljudi. zato nemam pravih prijatelja jer sam krive osobe smatrala prijateljima, a naknadno shvatila da mi je bolje samoj nego s takvim ljudima. ali ipak ne bih rekla da sam pesimist. tj. bila sam, ali otkad sam počela razmišljat pozitivno neke stvari su se zaista posložile. no, s druge strane i dalje sam živčana

navodno je korjen živčanosti i u djetinjstvu i nekim nesređenim obiteljskim situacijama.

joj imam osjećaj kao da bulaznim i svašta pričam nepovezano

[Duhizproslosti]

Lila R. kaže:

Nije istina da nisi od pomoći. Meni je uvijek lakše ako nisam sama "u nečemu". Mislim, naravno da je logično da nisam jedina živčana na svijetu, ali ipak mi je drago da si se javila tu.

Ma naravno da nisi jedina koja se živcira, ima nas... I meni je, moram priznati, lakše ako nisam jedina u s*anju (da prostiš na izrazu) sa živcima oko nazovimoihtako "beznačajnih" svakodnevnih sitnica i pojava...

Bold - hvala ti. Cijenim to.

Ipak, kod mene nije samo stvar u tome što živčanim zbog neki sitnica (recimo; evo banalnog primjera: došla sam neki dan na neki šugavi sistematski i odmah sam popizdila i digao mi se tlak - još me sestra pitala da zašto mi je tako vidoki tlak, a ja znam da mi se podigao jer jednostavno ne podnosim bolnice ni prodike jedne doktorice/sestre i sličnih osoba), već prvenstveno u tome što ne znam pozitivno razmišljati (a to i ima veze sa živciranjem, očito). Znam, kad su u pitanju drugi, znam..kad treba nekome dodijeliti savjet (znam slušati ljude i nikada nih ne sputavam, naprotiv, uvijek ih potičem pozitivnom energijom), ali kad ja dođem na red, ma koliko pozitivno mislila, sve mi se uvijek izjalovi... Ne znam, je li moguće da doslovce nemam nimalo sreće ni u čemu što želim postići za sebe..? Nisam sebična, naprotiv, uvijek sam tu za druge i neću dvaput razmisliti bi li nekome pomogla u nevolji...ali ponekad je u redu malo (za promjenu) pomisliti i na svoje dobro...zar ne..?

Ah..sad sam se raspisala...u svakom slučaju...svaki savjet/pitanje/kritika u mom su slučaju dobrodošli.

EDIT: da se nadovežem na onaj tvoj "EDIT"...

EDIT: nee..ne bulazniš, što ti je, sve što pišeš ima smisla… Mislim, teško je objašnjivo, znam, ali ipak mislim da ima nekog smisla. I u potpunosti te kužim, zapravo, kod mene slično – ja sam recimo sada loše volje..toliko da bih nekoga razbila… Sutra ću već možda biti dobre volje (a znam biti dobre volje ako samo sitnica neka pođe za rukom jer…rijetko mi se to događa, bar u zanje vrijeme), li prekosutra ću vjerojatno opet popizditi na samu sebe i opet ću promijeniti rapoloženje.
Što se razočarenja tiče, i ovdje te savršeno shvaćam. Istina živa, i ja sam strašno razočarana u ljude…i, iako sam se uglavnom maknula od takvih (koje sma nekada smatrala prijateljima, dobro si rekla), i dalje jendostavno ne razumijem neke stvari…neke ljude koji me okružuju i dlaje ne mogu shvatiti… Recimo da je glavna poanta u…ravnodušnosti i u tome što je rijetkima oko mene doista do nečega (bilo čega; ljudi, obaveza, faksa, posla, nema veze..) stalo. Većina je ravnodušna prems vemu, boli ih ona stvar za sve…kadtkad bih ja voljela biti takva i nikada se ne živcirati ni oko čega. Ali ne mogu…to je osnovni problem… Ne mogu ne osjećati ništa, ne mogu tvrditi da mi nije stalo ni do čega…ne mogu biti hladna prema svemu… Katkada bih voljela lagodno prolaziti kroz život pritom misleći samo na sbe i svoje cijenjeno dupe, ali ne mogu… Želim pomagati ljudima, želim savjetovati, želim razumjeti, želim osjećati..ali katkada i ja trebam nekoga tko žće mi sve to uzvratiti, a…većina ljudi oko mene jednostavno nije takva…

Sad ja imam osjećaj da trabunjam..ali eto..danas mi je očito dan – trabunjanja…

[lirla]

To su isto te neke nesigurnosti. Ja mislim da trabunjam. Pa sad i ti misliš da trabunjaš. Ali sve je to nekako povezano u jedno veliko klupko koje nikako da se odmota. Sve to ima veze jedno s drugim, pa se kod svakog manifestira na različiti način. Kod nas valjda s tom živčanošću.
I dosta toga potječe i od djetinjstva i obitelji. To mi je sito nekako logično, ako nisi bio sretno dijete da ćeš ispasti živčan. Kod mene je i to opet li la, ne mogu reć da sam bila nesretna, zlostavljana ili tako nešto, ali bilo je i sranja.

[Duhizproslosti]

Paa...ako potječe od djetinjstva, onda...ni ja ne mogu reći da nisam bila sretno dijete..zapravo, imala sam sve što sam si zaželjela, čak i "normalno" društvance oko sebe i sve je bilo u redu... Sranja je uvijek bilo, ali ne toliko...koliko ih imam sada na grbači... Ali onda se sve promijenilo, zapravo. Od otvorenog, sretnog, veselog i razigranog djeteta pretvorila sam se u - ovo danas. Sad kad si već spomenula djetinjstvo, voljela bih se onamo vratiti...bar me ne bi ubijala u pojam ovo živčanjenje i nedostatak mrvica sreće...

Ma da...ovo trabunjanje...ma sve to obje pišemo itekako ima smisla....samo sam ja to nazvala trabunjanjem jer...eto, valjda rijetko govorim o takvim stvarima pa...

[lirla]

Šteta što nitko drugi osim nas ne odgovara na temu

Trenutno sam u žurbi, ali samo da napomenem da me danas izludio jedan klinac koji je u busu kraj mene cijelo vrijeme pucketao žvakačom

[Hadam]

Ista stvar i kod mene, toliko psujem boga da bih mogao u guinesovu knjigu rekorda uci. I evo i sada sam zivcan. Razlog tome neznam koji je, ali me sve smeta i zivcira i najsretniji sam kad sam i radim nesto sto volim, a to je stvarno rijetko jer moram funkcionirati medu drugim ljudima. A ljude i njihovo ponasanje nemogu podnijeti.
Prije pola sata upadam u trgovinu, kulturno pozdravim - glupaca na blagajni me gleda kao idiota jer je krenula bas zapalit cigaretu i sta sad ja hocu u trgovini. Okej, samo prodem, uzmem kruh i dodem do blagajne, preko kurca mi naplati, svejedno kazem hvala i uzmem ostatak i kazem dovidenja pri izlazu, na sto ona preokrene ocima i ja se samo okrenem prema njoj i kresnem joj boga u facu i izadem van jer vise mi se neda nikog trpit. Odmah reagiram, hvatam za vrat i udaram poput nekakve zivotinje ili se samo pocmem trest i krenem dalje svojim putem ako izdrzim. Znaci, banalan primjer ali ja neznam vise kako se nositi s svojom okolinom. I zato sam zivcan, od kad se probudim ujutri i netko me nazivcira jer mi neda mira, samo se ostalo nastavlja.
Ne krivim druge i ne govorim da sam svetac, samo zelim reci da neznam zivjeti s drugim. Jer mi se gade i jer me zivciraju.

[trinaesto prase]

Lila R. kaže:

Za sebe sam čula i da sam razmažena i da sam pesimist, znači umjesto da u lošem nađem dobro, ja uvijek nađem nešto loše oko čega bi gunđala. I silno se trudim to promjeniti, razmišljat pozitivno, ali nekako na kraju krajeva uvijek pizdim.

nasmijala sam se do suza kad sam pročitala tvoj uvodni post o "živčanjozi".. ne samo da si sve tako dobro opisala nego si me podsjetila koliko sam i ja prije šizila u sličnim situacijama..

iako sam se podosta smirila (a tome su pridonijele i tablete za smirenje i još svašta nešto) znam se još itekako "proživcirati" bez nekog posebnog razloga..primjerice, čekam u redu u pekari gdje inače sve ide brzo i baš ispred mene (al' ono baš) neka baba naručuje 52 jogurta, 65 bureka, 23 krafne i 39 kilograma kruha...a dok izvadi novčanik prođe pola stoljeća..ima tako još prekonekoliko situacija, al' opet ponavljam, dobrano sam se smirila kakva sam bila prije..

na ovo što si napisala "za sebe sam čula i da sam razmažena i da sam pesimist" mogu samo reći da sam i sama bila prozvana razmaženicom i pesimistom, iako bi za sebe rekla da sam realni pesimist i ne vidim u tome ništa loše..
jednom mi je jedan momak rekao da ću u polju punom cvijeća uvijek pronaći govno, ali u polju punom govana nikad neću pronaći cvijet..ebga, bio je u pravu ...

[Duhizproslosti]

...eh...da, lijepo da nam se ekipica pridružuje.

Uglavnom, danas me začudo ništa nije naživciralo..., ali već se vidim sutra pred ispit i nakon ispita...a uopće, zapravo, nemam pojma zašto ću se živcirati..ali imam osjećaj da ću se naživcirati...

[lirla]

ajme ljudi, nakon napornog dana, baš me razveselilo vidjeti da ima odgovora na ovoj temi

Hadam i trinaesto prase - čitajući vas sam zaključila da i mene najviše od svega živciraju ljudi. Neljubaznost, nadrkanost, zabadanje noseva, umišljenost, samoživost itd. Naživciram se i u situacijama nevezanim za ljude, ali ne u tolikoj mjeri i ne tako snažno kao u interakciji s ljudima.

Duhizproslosti - možda učiš pred ispit i nisi bila u prevelikom doticaju s ljudima pa se danas nisi naživcirala


Enivej, super da mi tu pišemo, ali ja još čekam i nekog s nekim savjetima!

[Duhizproslosti]

Lila R. kaže:

ajme ljudi, nakon napornog dana, baš me razveselilo vidjeti da ima odgovora na ovoj temi :cerek :

Ajde, baš mi je drago.

Lila R. kaže:

Hadam i trinaesto prase - čitajući vas sam zaključila da i mene najviše od svega živciraju ljudi. Neljubaznost, nadrkanost, zabadanje noseva, umišljenost, samoživost itd. Naživciram se i u situacijama nevezanim za ljude, ali ne u tolikoj mjeri i ne tako snažno kao u interakciji s ljudima.

Bold - ovo pogotovo. Ne znam za tebe, ali ja takve jednostavno ili izbjegavam, ili odgovaram istom mjerom...tipa ako je u pitanju neljubaznost, odmah se javlja .rospija: u meni i - oko za oko....
O zabadanju nosa u tuđe stvari neću ni govoriti...to me osobito zna napigati, ali eto, valjda je nekim ljudima stvarno dosadno u životu pa moraju malo drugima srati po životu...

Lila R. kaže:

Duhizproslosti - možda učiš pred ispit i nisi bila u prevelikom doticaju s ljudima pa se danas nisi naživcirala

Ma nije ti kod mene tolika stvar u ljudima..bar ne u svim ljudima... Volim ja biti među ljudima, i družiti se, i sve je u redu, ali ako mi netko počne zabadati nos tamo kamo ga nitko nije pozvao, ili ako prema meni bude bezobrazan bez razloga, boome uzvraćam istom mjerom...i to me onda napiga jer ne volim biti....neppristojna, ali kad mi nisu ostavili izbora...

Velim, tko je prema meni dobar, ja sam još bolja prema njemu i bok.

Ma tko zna kaj m je danas bilo...

[bijelatama]

"Lila R. kaže:
Hadam i trinaesto prase - čitajući vas sam zaključila da i mene najviše od svega živciraju ljudi. Neljubaznost, nadrkanost, zabadanje noseva, umišljenost, samoživost itd. Naživciram se i u situacijama nevezanim za ljude, ali ne u tolikoj mjeri i ne tako snažno kao u interakciji s ljudima."



Svoj svoga privuče. I mi, kad smo ljuti, ili to u sebi nesvjesno nosimo, djelujemo na druge..možda oni samo uzvraćaju na nas u tom trenu

Ima zgodnih topika na temu o zakonu privlačnosti..to je iz polja duhovnosti, al čovjek je sve, i psiha i tijelo i duh..

i ja sam zadnjih dana bila toliko živčana da sam postala prosta i da sam se bojala da koga ne dunem . Jezivo sam napeta, i smetaju mi ljudi. Inače idem na psihoterapiju i pijem antidepresiv i stabilizator. ali, nije pomoglo da se smirim..
liječnica me uputila na bolovanje, barem nakratko da se stabiliziram.
u životu imam, kao, vjerujem i ostali tu, mnogo frustzracija, nekad mi toliko zapinje, strpljiva sam..a onda puknem.

Možda to ima veze i s praznicima, blagdanima kad se isforsira atmosfera , sreća, emocije, i novčanik..a potom splasnemo.
I osjetimo se još nestabilnije i jadnije nego prije.

[NaranĐa]

Almost Rosey kaže:

Otprilike, iz tog bih nalaza rekla da se radi o djetetu prosječne opće inteligencije, kod kojeg se razine specifičnih sposobnosti (npr. verbalno razumijevanje, percepcija, pamćenje i sl.) kreću od donje granice prosjeka do gornjih vrijednosti prosječnih rezultata za tu dob.

To je onako, više laičko pojašnjenje, i svakako bi oko daljnjih nejasnoća bilo dobro pitati onoga tko je nalaz napisao

oke,hvala ti...ako sam dobro razumjela onda je ovo za te subtestne rezultate,a što je sa ovim zadnjim dijelom,ovi primarni kongnitivni potencijali?

[Almost Rosey]

NaranĐa kaže:

oke,hvala ti...ako sam dobro razumjela onda je ovo za te subtestne rezultate,a što je sa ovim zadnjim dijelom,ovi primarni kongnitivni potencijali?

Laićki bih rekla da se radi o općoj inteligenciji, onome što nam je urođeno. Ponavljam, nisam stručnjak, a i nezgodno je interpretirati tuđe riječi pa se zbog toga ograđujem, no moja bi pretpostavka bila da se na to mislilo.

[dire Dawn]

jel praksa da psihijatar u nalaz koji se nosi doktoru opće prakse kako bi ovaj prepisao ljekove piše doslovne citate pacijentovih riječi?

do sad mi se to s nijednim psihijatrom nije desilo, pa me malo zbunilo jer se radi o jako privatnim stvarima.