Situacija bez rjesenja

[Kitching0]

Pozdrav svima,
registrirao sam se kako bih sa vama prodiskutirao ovaj problem s kojim sam suocen vec duze vremena. Odmah cu se ispricati jer ce biti poduze s obzirom na važnost cijelog konteksta za pricu.
Dakle, 2 godine prije završetka fakulteta započeo sam vezu sa sadašnjom curom, i stvarno je sve bilo odlicno...
Nakon sta sam zavrsio faks (ona jos nije) dobio sam posao u svom rodnom gradu i preselio se tamo te smo odrzavali vezu na daljinu. Nazalost, s poslom nisam bio nikako zadovoljan a također je i taj odnos nas na daljinu pomalo na nas utjecao ali nekako smo izgurali.
Ona je znala da nakon sto zavrsi faks ( godinu dana nakon mene) zaposlit ce se u privatnoj firmi svog starog također u jednome drugom gradu, ne u mjestu studiranja. Ja sam se tada prijavio za jedan dosta dobar posao u tom istom gradu gdje je ona trebala otic i nekim cudom dobio posao te sam dao otkaz i prihvatio ga.
To je završilo tako sto sam se ja 6 mjeseci prije njenog zavrsetka faksa (i pocetka posla) preselio u mjesto gdje da nije nje vjerojatno nikada ne bih unatoč tome što bi imao dobar posao.
E sada, tu su počeli problemi.. Naime, ja sam proveo 6 mjeseci potpuno sam u tom gradu, nisam poznavao niti jednu osobu( a inace tesko stjecem frendove, povucen sam i imam malo ali jako dobrih prijatelja sa kojima se druzim vec puno godina), na poslu se sve odvijalo nekako sporo, te sam upadao u dosta depresivna razdoblja kojima sam i inace sklon. Inace sam dosta i vezan za svoju obitelj i tesko mi je palo to odvajanje.
Onda je ona dosla nakon tih 6 mjeseci i stvari su se normalno popravile, na poslu sam se pokrenuo, ali ta faza na daljinu i moja depresija ostavile su traga.
Evo, sada vec nesto preko godinu dana zivimo u tom gradu( od cega jedno 5 mjeseci skupa), njoj je dobro na poslu, meni isto (iako stalno mastam o nekakvom svom biznisu jer jednostavno osjecam da ne gorim za ovo cime se trenutno bavim, i jasno mi je da su nazalost prilike u RH takve da gotovo nitko ne radi ono sto zeli ali ne zelim odsutat od svojih snova).. Nazalost meni fale prijatelji koje bas i nemamo i iako se jako dobro slazemo, i na neki smo nacin postali ovisni jedan o drugome i nju je to pocelo gusiti. Fale i njoj, ali ona je tu defintivno prilagodljivija od mene i ne razmišlja i razbija si time glavu kao ja.
Eto, svjestan sam da je ovo poprilicno kaoticno napisano i da nema tu nekog rjesenja, ali tako je to u mojoj glavi. Vjerojatno cete mi reci da je ocito ne volim dovoljno kada mi te stvari smetaju ali mislim da nije tako, i da mi je glava puna pizdarija..
Ja nazalost ni sam ne znam sto bi. Imam opciju dati otkaz na dobrom radnom mjestu i prekinuti sa osobom koju volim i ici u nesto s cim također mozda ne bih bio zadovoljan, pitanje je kakav bi posao nasao, a druga opcija je ostati ovjde (za koju sam racionalno svjestan da je bolja) ali nazalost imam te faze depresije s kojima se ona vise ne moze nositi sta poptuno razumijem.

Pozdrav i hvala

[Preveza]

Meni deluje da se termin depresija bas olako koristi na forumu.
Nisi se zdruzio ni sa kim od kolega?

Naravno da ne mozete biti dovoljni jedno drugome i da su vam potrebni prijatelji :-)!
Da li mozes da pocnes nesto privatno da radis pored tog posla?

[Prajapati]

Koliko mali je taj grad, jesi li upoznao nekoga na poslu, baviš li se nekakvim hobijima?
Prijatelji se stječu nekim zajedničkim interesima, pronađi nešto što te veseli i proširi si krug poznanika pa možda s nekim klikneš i preraste u prijateljstvo.
Mlad si, prolaziš kroz separacijsku krizu, to će te dočekati prije ili kasnije.
Naravno da je važno imati društveni život, ne možeš sve svoje karte staviti na curu, ali nemoj zbog toga na vagu stavljati vašu vezu. Oboje ste u novoj situaciji, dajte si vremena. Nemoj se zatvarati u sebe, otvori se novim prilikama i sigurno ćeš uspostaviti odnose.

Vidiš li budućnost sa sadašnjom curom ili bi ipak želio još nešto doživjeti, proživjeti?

[lara79]

Dragi moj ,Ako je tebi bilo draže trunuti pola godine sam sa sobom- umjesto potražiti neki hobi i krenuti na njega - onda nije ni čudo da se ovako osjećaš.
Onda je došla ona i bila ti je dovoljna neko vrijeme. - sad naravno opet nije ,jer to nije ni prirodno. Pa ti se ponašaš kao da si gluh ,slijep i uzet.

Svašta.

Pokreni guzicu i pobrini se za svoja zadovoljstva - što misliš da je drugima društveni život pao sa neba u krevet ili dnevni boravak ?

Ili misliš da ostatak čovječanstva nema novih prijatelja nakon faksa ? Pa ako odsele , osttak života žive kao u samici žaleći za divnim vremenima ?

Nemoj mijenjati posao , mijenjaj sebe. Pod hitno

[kemik]

Pa, ono, situacija ima vrlo jednostavno i trivijalno rješenje: get a hobby

Mislim, doslovno. Nađite si hobi, ili zajednički, ili svatko svoj (vjerojatno još bolje svatko svoj). Mladi ste, imate 2 posla, vjerojatno niste na minimalcu jer oboje imate završen faks, krenite u školu plesa, ona nek se počne baviti letenjem dronovima, ti se uključi u grupu za štrikanje. Odnosno, ne, koliko kužim, njoj je dobro, tebi je tlaka - pusti curu na miru, ti si nađi neki hobi, ljude s kojima se želiš družiti, zabavu, animaciju.

Osim toga, imaš dobre prijatelje iz djetinjstva - zašto se s njima ne viđaš? Oni dođu za vikend k vama, ti odeš za vikend do njih, ne živite valjda na 3000 km jedni od drugih?

[nyxter]

Kitching0 kaže:

Pozdrav svima,
registrirao sam se kako bih sa vama prodiskutirao ovaj problem s kojim sam suocen vec duze vremena. Odmah cu se ispricati jer ce biti poduze s obzirom na važnost cijelog konteksta za pricu.
Dakle, 2 godine prije završetka fakulteta započeo sam vezu sa sadašnjom curom, i stvarno je sve bilo odlicno...
Nakon sta sam zavrsio faks (ona jos nije) dobio sam posao u svom rodnom gradu i preselio se tamo te smo odrzavali vezu na daljinu. Nazalost, s poslom nisam bio nikako zadovoljan a također je i taj odnos nas na daljinu pomalo na nas utjecao ali nekako smo izgurali.
Ona je znala da nakon sto zavrsi faks ( godinu dana nakon mene) zaposlit ce se u privatnoj firmi svog starog također u jednome drugom gradu, ne u mjestu studiranja. Ja sam se tada prijavio za jedan dosta dobar posao u tom istom gradu gdje je ona trebala otic i nekim cudom dobio posao te sam dao otkaz i prihvatio ga.
To je završilo tako sto sam se ja 6 mjeseci prije njenog zavrsetka faksa (i pocetka posla) preselio u mjesto gdje da nije nje vjerojatno nikada ne bih unatoč tome što bi imao dobar posao.
E sada, tu su počeli problemi.. Naime, ja sam proveo 6 mjeseci potpuno sam u tom gradu, nisam poznavao niti jednu osobu( a inace tesko stjecem frendove, povucen sam i imam malo ali jako dobrih prijatelja sa kojima se druzim vec puno godina), na poslu se sve odvijalo nekako sporo, te sam upadao u dosta depresivna razdoblja kojima sam i inace sklon. Inace sam dosta i vezan za svoju obitelj i tesko mi je palo to odvajanje.
Onda je ona dosla nakon tih 6 mjeseci i stvari su se normalno popravile, na poslu sam se pokrenuo, ali ta faza na daljinu i moja depresija ostavile su traga.
Evo, sada vec nesto preko godinu dana zivimo u tom gradu( od cega jedno 5 mjeseci skupa), njoj je dobro na poslu, meni isto (iako stalno mastam o nekakvom svom biznisu jer jednostavno osjecam da ne gorim za ovo cime se trenutno bavim, i jasno mi je da su nazalost prilike u RH takve da gotovo nitko ne radi ono sto zeli ali ne zelim odsutat od svojih snova).. Nazalost meni fale prijatelji koje bas i nemamo i iako se jako dobro slazemo, i na neki smo nacin postali ovisni jedan o drugome i nju je to pocelo gusiti. Fale i njoj, ali ona je tu defintivno prilagodljivija od mene i ne razmišlja i razbija si time glavu kao ja.
Eto, svjestan sam da je ovo poprilicno kaoticno napisano i da nema tu nekog rjesenja, ali tako je to u mojoj glavi. Vjerojatno cete mi reci da je ocito ne volim dovoljno kada mi te stvari smetaju ali mislim da nije tako, i da mi je glava puna pizdarija..
Ja nazalost ni sam ne znam sto bi. Imam opciju dati otkaz na dobrom radnom mjestu i prekinuti sa osobom koju volim i ici u nesto s cim također mozda ne bih bio zadovoljan, pitanje je kakav bi posao nasao, a druga opcija je ostati ovjde (za koju sam racionalno svjestan da je bolja) ali nazalost imam te faze depresije s kojima se ona vise ne moze nositi sta poptuno razumijem.

Pozdrav i hvala

Nije problem ni posao, ni tvoj odnos s curom, a rekao bih ni socijalni život (ili nedostatak istog). Imam osjećaj da, koliko god ti dobro bilo, uvijek si okupiraš misli s negativni stvarima, umjesto da radiš obrnuto.

Ovo je tema za pdf Psihologija.

[violeta1980]

Kitching0 kaže:

Pozdrav svima,
registrirao sam se kako bih sa vama prodiskutirao ovaj problem s kojim sam suocen vec duze vremena. Odmah cu se ispricati jer ce biti poduze s obzirom na važnost cijelog konteksta za pricu.
Dakle, 2 godine prije završetka fakulteta započeo sam vezu sa sadašnjom curom, i stvarno je sve bilo odlicno...
Nakon sta sam zavrsio faks (ona jos nije) dobio sam posao u svom rodnom gradu i preselio se tamo te smo odrzavali vezu na daljinu. Nazalost, s poslom nisam bio nikako zadovoljan a također je i taj odnos nas na daljinu pomalo na nas utjecao ali nekako smo izgurali.
Ona je znala da nakon sto zavrsi faks ( godinu dana nakon mene) zaposlit ce se u privatnoj firmi svog starog također u jednome drugom gradu, ne u mjestu studiranja. Ja sam se tada prijavio za jedan dosta dobar posao u tom istom gradu gdje je ona trebala otic i nekim cudom dobio posao te sam dao otkaz i prihvatio ga.
To je završilo tako sto sam se ja 6 mjeseci prije njenog zavrsetka faksa (i pocetka posla) preselio u mjesto gdje da nije nje vjerojatno nikada ne bih unatoč tome što bi imao dobar posao.
E sada, tu su počeli problemi.. Naime, ja sam proveo 6 mjeseci potpuno sam u tom gradu, nisam poznavao niti jednu osobu( a inace tesko stjecem frendove, povucen sam i imam malo ali jako dobrih prijatelja sa kojima se druzim vec puno godina), na poslu se sve odvijalo nekako sporo, te sam upadao u dosta depresivna razdoblja kojima sam i inace sklon. Inace sam dosta i vezan za svoju obitelj i tesko mi je palo to odvajanje.
Onda je ona dosla nakon tih 6 mjeseci i stvari su se normalno popravile, na poslu sam se pokrenuo, ali ta faza na daljinu i moja depresija ostavile su traga.
Evo, sada vec nesto preko godinu dana zivimo u tom gradu( od cega jedno 5 mjeseci skupa), njoj je dobro na poslu, meni isto (iako stalno mastam o nekakvom svom biznisu jer jednostavno osjecam da ne gorim za ovo cime se trenutno bavim, i jasno mi je da su nazalost prilike u RH takve da gotovo nitko ne radi ono sto zeli ali ne zelim odsutat od svojih snova).. Nazalost meni fale prijatelji koje bas i nemamo i iako se jako dobro slazemo, i na neki smo nacin postali ovisni jedan o drugome i nju je to pocelo gusiti. Fale i njoj, ali ona je tu defintivno prilagodljivija od mene i ne razmišlja i razbija si time glavu kao ja.
Eto, svjestan sam da je ovo poprilicno kaoticno napisano i da nema tu nekog rjesenja, ali tako je to u mojoj glavi. Vjerojatno cete mi reci da je ocito ne volim dovoljno kada mi te stvari smetaju ali mislim da nije tako, i da mi je glava puna pizdarija..
Ja nazalost ni sam ne znam sto bi. Imam opciju dati otkaz na dobrom radnom mjestu i prekinuti sa osobom koju volim i ici u nesto s cim također mozda ne bih bio zadovoljan, pitanje je kakav bi posao nasao, a druga opcija je ostati ovjde (za koju sam racionalno svjestan da je bolja) ali nazalost imam te faze depresije s kojima se ona vise ne moze nositi sta poptuno razumijem.

Pozdrav i hvala

Naravno, premalo znam za išta ozbiljnije, ali jedno znam posve sigurno! Život je prekratak za provesti ga, ili veći dio, u depresiji. Umjesto u oduševljenju i u punom pogonu, zvjerajući uvijek preko slijedećeg horizonta.
Nitko i ništa vjerojatno nije krivo, niti posao, niti ona, niti odsustvo poznatih ljudi, obitelji i prijatelja. Sve skupa, međutim jest krivo i truje ti život, pa moraš mijenjati, dio ili sve, čim prije. Nema ti druge, jer neće se popraviti samo od sebe, nego će postajati sve teže. I trpjeti i mijenjati! Neće ti biti niti to lako, ali ne vidim kako ćeš popraviti, a ovakav osjećaj imati o svom životu za stalno, mislim da je katastrofa!
Svi ostali dragi ljudi su važni, ali tek kada riješiš sebe. Oni to ne mogu umjesto tebe, pa tako niti Ona.

[pozitivax]

Kitching0 kaže:

Inace sam dosta i vezan za svoju obitelj i tesko mi je palo to odvajanje.

... Nazalost meni fale prijatelji koje bas i nemamo

Ja nazalost ni sam ne znam sto bi. Imam opciju dati otkaz na dobrom radnom mjestu i prekinuti sa osobom koju volim i ici u nesto s cim također mozda ne bih bio zadovoljan, pitanje je kakav bi posao nasao, a druga opcija je ostati ovjde (za koju sam racionalno svjestan da je bolja) ali nazalost imam te faze depresije s kojima se ona vise ne moze nositi sta poptuno razumijem.

Pozdrav i hvala

Piškio bi, kakio bi valjda ali ne bih ili ipak bih ali što bih ako bih jer možda ne bih ali bih ?!
Uzalud su savjeti daj napravi ili ono, uključi se među ljude, nađi hobi, volontiraj, šetaj blabla.
Ti se svega vraga bojiš pa džaba mi krečimo, ako već do sada nisi mrdnuo sa društvenim životom i na istom si mjestu od kada si došao tj. nisi od kuhinje, kauča i cure mrdnuo dalje.
Dečko dragi, ti se ne trudiš uklopiti nigdje osim u svoju obitelj i par frendova iz osnovnjaka, valjda svoju ulicu i lokalni kafić. Sorry ali to nije meni baš depresija nego inertnost i razmaženost čovjeka koji traži nešto što ne zna kaj je to.
Kada bi se morao boriti krvavo za posao, novac i prihvatiti bilo kakav naporniji posao... brzo bi došao sebi.
Nisi prerastao djetinjstvo, osnovne strahove, odbijaš odrasti i bojiš se svega nepoznatog kao da imaš 3.
Znaš, tu i tamo ljudi su isti, različiti ali sličnih karaktera i nitko te neće pojesti od njih ako im se približiš.
Nejdeš u Dnevnik u pola osam ako napraviš koji gaf.
Uzalud nam pisanje.

Vrati se doma i živi sa svojima jer za sada nigdje drugdje nećeš biti sretan pa da te zaposle na Havajima, cura ti je foto model i imaš milijun eura plaću.
Uvijek ćeš pokušavati pobjeći od sebe samog a izgleda da ti se ne da rješavati svoje unutarnje probleme.

Vrati se Aleksa doma, mama ti je skuvala pašta šutu. I ne mrdaj od doma. Iako buš i tamo vrlo brzo nezadovoljan svim i svačim.

[salomee]

trebao bi volontirati u pučkoj kuhinji ili vikendom cijepati drva u šumi, to bi te možda malo trgnulo iz te egocentričnosti, no ne vjerujem da ćeš krenuti u tom smjeru, ali eto kažem što bi mogao

[dugii]

I ja mislim da bi ova tema bolje pristajala na podforumu psihologija.
Jedini "problem" kojeg imaš je problem kamo sa samim sobom.Odi psihoterapeutu,nije to tako strašno,pomoći će ti da bolje upoznaš i da prihvatiš samog sebe.

[ray of light]

To je završilo tako sto sam se ja 6 mjeseci prije njenog zavrsetka faksa (i pocetka posla) preselio u mjesto gdje da nije nje vjerojatno nikada ne bih unatoč tome što bi imao dobar posao.

jesi li sada na neki način ljut na curu kad spominješ nju kao glavni razlog tvog ostanka?

E sada, tu su počeli problemi.. Naime, ja sam proveo 6 mjeseci potpuno sam u tom gradu, nisam poznavao niti jednu osobu( a inace tesko stjecem frendove, povucen sam i imam malo ali jako dobrih prijatelja sa kojima se druzim vec puno godina), na poslu se sve odvijalo nekako sporo, te sam upadao u dosta depresivna razdoblja kojima sam i inace sklon. Inace sam dosta i vezan za svoju obitelj i tesko mi je palo to odvajanje.

iako zvuči kao kliše, ali počeci su uglavnom teški, nekome više, nekome manje

koliko ti je godina?

koliko često posjećuješ svoju obitelj? ide li i cura s tobom?

nisi se s nikim na poslu skompao barem da odete koji put na cugu? pa kakva je atmosfera u firmi? kako se osjećaš među drugima?

Onda je ona dosla nakon tih 6 mjeseci i stvari su se normalno popravile, na poslu sam se pokrenuo, ali ta faza na daljinu i moja depresija ostavile su traga.

što to točno znači da si se na poslu pokrenuo?

Evo, sada vec nesto preko godinu dana zivimo u tom gradu( od cega jedno 5 mjeseci skupa), njoj je dobro na poslu, meni isto (iako stalno mastam o nekakvom svom biznisu jer jednostavno osjecam da ne gorim za ovo cime se trenutno bavim, i jasno mi je da su nazalost prilike u RH takve da gotovo nitko ne radi ono sto zeli ali ne zelim odsutat od svojih snova).

.

Nazalost meni fale prijatelji koje bas i nemamo i iako se jako dobro slazemo, i na neki smo nacin postali ovisni jedan o drugome i nju je to pocelo gusiti. Fale i njoj, ali ona je tu defintivno prilagodljivija od mene i ne razmišlja i razbija si time glavu kao ja.

Ja nazalost ni sam ne znam sto bi. Imam opciju dati otkaz na dobrom radnom mjestu i prekinuti sa osobom koju volim i ici u nesto s cim također mozda ne bih bio zadovoljan, pitanje je kakav bi posao nasao, a druga opcija je ostati ovjde (za koju sam racionalno svjestan da je bolja) ali nazalost imam te faze depresije s kojima se ona vise ne moze nositi sta poptuno razumijem.

pretpostavljam da je tvoj posao iz IT područja kad si tako siguran da bi u slučaju otkaza dosta brzo pronašao drugi posao u svom gradu?

jesi li, tijekom života i rada u ovom gradu gdje si sad, ostao u kakvom kontaktu s frendovima?
ako da, kako to izgleda?
čujete se često?
komunicirate preko društvenih mreža?

čime se bavite ti i cura u slobodno vrijeme? izlazite li negdje?

[sanjita]

čekaj, kad bi razjebao ono što ti je dobro u životu, posao i cura i preselio negdje prijatelji bi se našli sami?
ako misliš povratak u mjesto od kud si, mogao bi se gadno pokajati. većina se vjerojatno raselila, neki otišli studirati, neki u irsku, neki se pooženili itd.
tvoj problem će svuda biti isti ako nešto ne promijeniš u životu.

[shadowgirl]

Kreni volontirat, naći ćeš prijatelje i osjećati ćeš se korisno jer radiš nešto korisno i nesebično. Ili kako su ti već forumaši savjetovali nađi hobi. Upiši tečaj jezika ili nekog sporta. Bez uvrede ali u depresiji si mjesecima zbog toga a nisu ti ove dvije stvari pale na pamet nego trebaš otvoriti temu na forumu da bi to saznao?

Ti si najbolji primjer roditeljima zašto ne trebaju previše štititi djecu i rješavati svaki problem umjesto njih. Odrastao čovjek a ne zna što da napravi da upozna potencijalne prijatelje

Bez uvrede, ali djeluješ mi takav.

[Ertrinken]

Hrvatska je toliko velika da je pređeš autom za maksimum 8 sati...od Dubrovnika do Varaždina. Ako ti toliko nedostaju prijatelji i obitelj, sjedneš ujutro u auto i ručak ti je u rodnom gradu...pa idući vikend neka oni dođu k tebi. Fakat se ne bi češće viđao ni doma, jer je tako kada ljudi rade. Ali -lakše je biti fucked up i deprimiran... Znam jer živim sa istom felom. Sve je problem, samo se malo prilagoditi situaciji -nema šanse. Da se kladimo da ti je bio problem i kada si se sa fakulteta vratio doma, prala te tjeskoba, nije to bilo to...teško se mjenjati i uživati u tome što imaš :curu koju voliš, dobar posao, samostalnost koju si ne mogu svi priuštiti...
Ovo što ti pišemo nije napad -već šut u guzicu da se malo vratiš na zemlju. Gdje god da odeš -sebe nosiš. Nije problem u gradu ni u okruženju -ti moraš sebe mjenjati. Ljudi nisu loši -neće ti glavu odgristi, vjeruj.
Izađi, smij se i zabavi. Uzmi curu za ruku i idi plesati. Život je toliko kratak da je tužno provesti ga stalno spuštene glave.
Nemoj se početi mjenjati slijedeći tjedan -mjenjaj se već danas!

[Yuna]

Pitaj se, kaj bi ti tvoji prijatelji napravili u tvojoj situaciji? Vratili se zbog tebe doma ili ostali s curom u tom gradu?
Mislim da oboje znamo odgovor!
A zašto ne ideš doma za vikend? Nije valjda relacija Dubrovik-Vukovar ili slično? Hrvatska je mala zemlja i skoro svugdje si za par sati.

[jopko_bopko]

shadowgirl kaže:

Odrastao čovjek a ne zna što da napravi da upozna potencijalne prijatelje

I misli da je rješenje napucati jedinu osobu koja se trenutačno druži s njim.

[Kitching0]

Hvala svima na odgovorima. Pokusati cu odgovoriti svakome kronoloski, bilo je puno pitanja...

Preveza - U pravu si, mozda nisam trebao upotrijebiti taj medicinski termin buduci da ne znam da li se radi o tom stanju.
Na poslu sa kolegama sam u dobrom odnosu, komuniciramo, radim u malom sektoru unutar firme te sam tamo najmlađi, a ljudi oko mene su uglavnom ozenjeni i sa djecom pa imaju druge prioritete.

Prajapati - Meni je jasno sto treba raditi, i inace se bavim sa stvarno puno hobija, ali kada me ulove te negativne misli zaista mi se tesko pokrenuti..
Uglavnom su to neke outdoor aktivnosti kojima se jednostavno ne mogu baviti nakon posla kada su kratki dani. Upisao sam jedan tecaj, zapravo je bio vise koncipiran kao predavanja nakon kojih bi se svi razbježali..
Nemam potrebu za izivljavanjem, prozivljavanjem..

Ray of light - Nije IT, i nisam uvjeren da bih lako nasao posao, samo sam ocito imao puno srece da sam odmah nakon faksa zaposlen na dva mjesta.
Jesam, u kontaktu sam sa prijateljima iz rodnog grada a i iz mjesta studija, i čujem se relativno često, ajmo reci svaki tjedan.
Ovo sto sam spomenuo da sam se pokrenuo na poslu znaci da je period na pocetku bio jako spor jer sam ulazio u područje kojim se nitko ne bavi i napredak je bio puževim korakom.
U srednjim dvadesetima sam, gradovi su udaljeni oko 500 km i nazalost kako imam stariji auto ne mogu bas sjest i odvest se, niti imam dovoljno novaca. Obitelj posjetim 1x mjesecno, ona neki put ode samnom.

Evo mozda i nisam na sve odgovorio, ali mislim da nije ni vazno.. Apsolutno se slazem da je problem u biti u meni, a ne izvan mene i moram to promijeniti. Egocentrican sam, razmazen i nezahvalan i ne uspjevam isplivati.
Slazem se da je tema za psihologiju, i molio bih moderatora da je premjesti.
Odlucio sam posjetiti psihologa ili psihijatra (sto mislite da je bolje?) nakon blagdana jer ovo sve skupa previse traje, i upisati cu nesto.

Hvala svima na odgovorima, dobro ste me procitali, svjestan sam ja i sam toga, ali eto nisam nasao nacin. Nemojte misliti da se ne trudim, ima tu i lijepih strana, ali kada uđem u vorteks negativnih misli ne pronalazim rjesenje.

[lara79]

Kod psihologa .. naravno

[Ertrinken]

Mani vortexuživaj u danu. Dani su kratki, kolege pozenjenje, ali ti uvijek možeš napraviti party doma za poznanike, za početak pozvati ljude preko vikenda na kavu, kuhano vino... malo se otvori svijetu i svijet će se otvoriti tebi. Negativno razmišljanje ima svoje pravilnosti -uvlači te dublje. Odi razgovarati sa psihologom, probaj se otvoriti koliko možeš pa ćeš otkriti neke stvari kojih nisi bio ni svjestan, uglavnom smo sami sebi najveći kamen spoticanja Sretno

[Xxmen]

Samo se pokreni i pocni se baviti necime u slobodno vrijeme,stvori nove prijatelje razgovarajuci sa ljudima koji ti odgovaraju..
Pokreni se i uclani se ili sam ili sa curom u neki klub koji tebe interesira,da li je to sport,pjevanje,salsa nije bitno,nadji ono sto volis i radi to,tamo ces upoznati nove ljude