Što znači pobijediti samog sebe?

[Sekhem]

Srebrni-medvjed kaže:

Ili točnije, kad skuži da je svatko vladar svoje sudbine

Svatko je veliki arhitekta realnosti rečeno na umjetnički način.

[yakuzza]

Sekhem kaže:

Svatko je veliki arhitekta realnosti rečeno na umjetnički način.

Malo ko svesno većina nesvesno.

[Sekhem]

Nea-- kaže:

Da, tako nekako i ja mislim .... s tim da to "zavoljeti" nije u svršenom nego u nesvršenom vremenu, odnosno to je proces koji traje i nekad je više a nekad manje uspješan, no ono što je bitno to je da se čovjek stalno trudi i "pregovara" sa samim sobom.
Dakle, mir a ne rat, ne pobjeđivanje i pobogu ne nikakvo ubijanje ...

To je proces uzdizanja svijesti i vibracije bića, sve što ne služi toj ljubavi prema sebi otpada kao truli plodovi sa stabla. Kada čovjek iskreno zavoli sebe onda zrači tom ljubavlju i prema drugim ljudima. Jednom kad se skinu rešetke sa prozora pogled prema vani je prelijep, kada čovjek prestane osuđivati sebe onda se mijenja pogled prema životu.

[Sekhem]

yakuzza kaže:

Malo ko svesno većina nesvesno.

Nesvjesno je kao kad roniš u dubokoj vodi gdje je pritisak velik i ne dopire svjetlost, a svjesno je kada izroniš na površinu počneš disati i osjećati toplinu svjetlosti.

[yakuzza]

Sekhem kaže:

Nesvjesno je kao kad roniš u dubokoj vodi gdje je pritisak velik i ne dopire svjetlost, a svjesno je kada izroniš na površinu počneš disati i osjećati toplinu svjetlosti.

Sve analogije su dobre, uglavnom svest čoveka je ograničena usled, kako kažeš, "zagnjurenosti" u ono što je um sakupio i to smatra stvarnim, iako je to samo akumulacija a nije - prepoznavanje da to (on) nije, da bi mogao postepeno i dobiti doživjlaj ko (on) jeste. Nužno, kroz identifikaciju sa onim što svest nije, svest prividno prolazi kroz različita stanja, a izgleda da je dominatno stanje patnje koja kao da je nedovoljno jasan znak da čovek trba nešto da preduzme povodmo "alarmiranja" ili je prosto toliko dezorijentisan da ma šta činio "roni još dublje".

[Nea--]

yakuzza kaže:

Um (opšta memorija koja predstavlja formu koja je poput neophodnog "goriva" da najpre kroz proces evolucije razvije svest, a zatim u formi čoveka kroz obrnuti proces involucije svesti, koja govori da se svest sada postepeno, iz inkarnacije u inkarnaciju raspoistovećuje svih impresija uma) bi trebalo da se poništi za života, da bi posle fizićke forme sama svest bila oslobođena od svake povezanosti sa samom memorijom na osnovu koje se stalno obnavlja u procesu života gube forme a između dve forme postoji prosto kao um koji obezbeđuje sam nastavak grube forme - sve dok svest potpuno prestane da prijanja kroz poistovećivanje sa impresijama.

Da, ali to je sve samo jedan trenutak u Vječnosti, to oslobađanje od sna uma - btw, vjeruješ li da nakon tog oslobođenja ponovo kad-tad slijedi "pad" u materiju tj san? Ja da. Kao što vjerujem da se svi ti procesi involucije i evolucije događaju istovremeno, u jednoj golemoj spirali, gdje su međusobno udaljeni njenim zavojnicama/različitim vibracijama .... Ja sada živim samo jednu inačicu, jednu točkicu mogla bih reći, u tom golemom sveobuhvatnom Životu koji postoji - tako da sve ovo nije pitanje vremena, nema "prvo ovo pa onda ono", nego je sve već sada tu, jedino ja nisam svjesna svih ostalih procesa s obzirom da nije ni mišljeno da ih budem svjesna Ali nemam iluziju da će ovo moje Ja, isto ovo koje sada imam, "jednom u budućnosti" (kojoj budućnosti? kad je ona jednaka iluzija kao cijeli ovaj život) postati svoja duša, pa nadduša, i tako dalje i gore po zamišljenoj hijerarhijskoj ljestvici, i da će svi ti različiti doživljaji pripadati MENI.

Imala sam trenutke, vrlo kratke, kada sam uspjela vidjeti svoj um i njegove bezbrojne igre i priče, i čudno je to što sam osjetila naklonost prema njemu ... Svidio mi se moj um, i umjesto da počnem osjećati da me on odvlači s te perspektive (više svijesti?) s koje sam ga mogla jasno sagledati i umjesto da sam se osjetila "prevarenom" ili tako nekako, što me uvlači u svoja sjećanja koja oživljava sa svakom novom inkarnacijom, ja sam ga zbog te privlačnosti nastojala podići na malo viši nivo, taj na kom sam se trenutno našla, da njemu samom bude ugodnije i udobnije dok priča svoje priče, da se ne uživljava previše u njih so to speak... Dakle, ne samo da me nije zainteresiralo nikakvo konačno i jednom-zauvijek oslobađanje od kompleksa um-tijelo, naprotiv ponadala sam se da ću se opet vratiti na ovaj svijet, među ljude koje volim i kojima pripadam i s kojima imam još toliko toga za (do)živjeti ...


Ti si yakuzza imao Učitelja, ja nisam, tako da ćeš možda znati bolje od mene: Nije li ova reakcija koju sam opisala, ova duhovno-ozloglašena "ljubav prema svijetu" = znak da sam mlada duša?
(As I grow old đir mi je da budem barem mlada duša .... )
U nerijetkim megalomanskim momentima čak vjerujem da je ta ljubav prema svijetu i bivanju ljudskim bićem sada u meni jer još nisam napravila ono zbog čega jesam ljudsko biće pa se imam želju vratiti sve dok to nešto jako važno ne napravim ....

... A moguće je i da sam tzv "idealist nepotiskivanja" - ovo je termin iz knjige "Poricanje smrti" Ernesta Beckera, koji označava sve one koji vjeruju da će Zemlja doživjeti takvo rajsko vrijeme u kome više neće biti onih čuvenih djetinjih potiskivanja što kasnije izazivaju neuroze, itd, pa kad ne bude više potiskivanja neće biti ni straha od života i smrti, svi će živjeti punim životom, dosezati svoje najkreativnije potencijale, itd ... (Becker u ovo ne vjeruje, on smatra da ljudsko biće ne može smisleno živjeti ako ne potiskuje tj ne svede golemi vanjski svijet na nešto manje i ograničenije sa čime se može uhvatiti ukoštac i što mu mora poslužiti kao granica unutar koje će onda pokušavati ispuniti svoje potencijale, itd itd)

[ubačeni element]

Ubacit ću se umjesto yakuzze

Nea-- kaže:

Ti si yakuzza imao Učitelja, ja nisam, tako da ćeš možda znati bolje od mene: Nije li ova reakcija koju sam opisala, ova duhovno-ozloglašena "ljubav prema svijetu" = znak da sam mlada duša?

Ne.
To nije vezanost za svijet u negativnom smislu, radi zadovoljavanja nižih nagona. To je više vezanost jer osjećaš da imaš nekakvu misiju, kako kažeš u nastavku:

Nea-- kaže:

(As I grow old đir mi je da budem barem mlada duša .... )
U nerijetkim megalomanskim momentima čak vjerujem da je ta ljubav prema svijetu i bivanju ljudskim bićem sada u meni jer još nisam napravila ono zbog čega jesam ljudsko biće pa se imam želju vratiti sve dok to nešto jako važno ne napravim ....

Negiranje svijeta i svega materijalnog su ionako izmislili razno razni neuravnoteženi ego-manijaci i sektaši.
Tvoja reakcija je potpuno zdrava i prirodna. Dobro je da ti se sviđa vlastiti um i da ga oplemenjuješ. Um je poput organa koji služi preživljavanju. Nemamo očnjake i kanđe kao životinje, ali zato imamo um. Ako ga još i oplemenjujemo, time uljepšavamo život.
Jedino što um ne može odgovoriti na krajnja pitanja tipa "tko sam ja?" ili "što je život?"

Nea-- kaže:

... A moguće je i da sam tzv "idealist nepotiskivanja" - ovo je termin iz knjige "Poricanje smrti" Ernesta Beckera, koji označava sve one koji vjeruju da će Zemlja doživjeti takvo rajsko vrijeme u kome više neće biti onih čuvenih djetinjih potiskivanja što kasnije izazivaju neuroze, itd, pa kad ne bude više potiskivanja neće biti ni straha od života i smrti, svi će živjeti punim životom, dosezati svoje najkreativnije potencijale, itd ... (Becker u ovo ne vjeruje, on smatra da ljudsko biće ne može smisleno živjeti ako ne potiskuje tj ne svede golemi vanjski svijet na nešto manje i ograničenije sa čime se može uhvatiti ukoštac i što mu mora poslužiti kao granica unutar koje će onda pokušavati ispuniti svoje potencijale, itd itd)

Potiskivanje negativnih emocija kao strah, bijes, frustracija, krivnja je ono što izaziva neuroze. A normalno je da svatko od nas živi u svom ograničenom svijetu kojega može percipirati. To nije potiskivanje, to je ograničena percepcija. Reko bih da je Becker pobrkao te dvije stvari.

[Nea--]

ubačeni element kaže:

Tvoja reakcija je potpuno zdrava i prirodna. Dobro je da ti se sviđa vlastiti um i da ga oplemenjuješ. Um je poput organa koji služi preživljavanju. Nemamo očnjake i kanđe kao životinje, ali zato imamo um. Ako ga još i oplemenjujemo, time uljepšavamo život.
Jedino što um ne može odgovoriti na krajnja pitanja tipa "tko sam ja?" ili "što je život?"

Hvala, hvala....
Moja prajvit kozmologija trenutno glasi ovako: "Ja jesam" (Nasargadattino pravo ljudsko Ja...) stvara um, koji onda stvara sve ostalo: vrijeme, prostor, tijela. Čitav ljudski svijet je proizvod Uma, koji je proizvod Ja jesam, i tako to dalje ide van domašaja moga ljudskog uma
Što se tiče ovih tzv vječnih pitanja, slažem se sa svim filozofima, teolozima i psiholozima koji tvrde otprilike da se odgovor na to pitanje može samo naslutiti putem vjere (vjere u Nepoznato, u sile koje su nas stvorile - ovdje se treba znati zaustaviti u zamišljanju tih sila, inače ode sve u religijske koncepte, a odatle još niže, u organizirane religije tj čisti biznis duhom)

ubačeni element kaže:

Potiskivanje negativnih emocija kao strah, bijes, frustracija, krivnja je ono što izaziva neuroze. A normalno je da svatko od nas živi u svom ograničenom svijetu kojega može percipirati. To nije potiskivanje, to je ograničena percepcija. Reko bih da je Becker pobrkao te dvije stvari.

Mislim da je Becker htio reći kako je to ograničavanje svijeta na mjeru koju možemo podnijeti (komad kojega možemo zagristi i probaviti) u stvari lažiranje stvarnosti - čovjek je u takvom položaju da mora lagati sebi o životu, tako da svako ljudsko biće neminovno živi u iluziji, priči koju sebi priča o životu i u koju mora vjerovati da bi moglo normalno živjeti, a potiskivanje je samo dio te laži/iluzije. Tako nešto.

[yakuzza]

Slažem se ja s vama, malo sam smetnuo ovu temu s uma.

#Nea--
Jedino nisam sada najsigurniji u pogledu pod čime podrazumevaš "Um", kao "Sveopšti um" odnosno stvaralački genije Stvaraoca (opšti princip Razvoja Kreacije)? ..ili je to naš ograničeni ljudski um (koji bi u onome što ja podrazumevam 'Sveopšti um' bio svakako njegov deo, onoliko koliko je i čovek kao forma, za pojam čovekovog intelekta deo beskonačno velikog kosmosa)?

[Nea--]

Um sa božemiprosti velikim U smatram stvaralačkim dijelom Života tj Izvora, onim kreativnim dijelom koji odlučuje, YANG dijelom, Čarobnjakom ... a naše ograničene ljudske umove kao dio tog Jednog Uma, pa onda oni imaju istu tu stvaralačku kvalitetu i zapravo stvaraju sami svoje ljudske živote, uglavnom nesvjesno kao što si ti već negdje primijetio...
Imam neku ideju, ne baš najjasniju, o tome da se Život-Um morao obući u ljudsku formu kako bi mogao biti u direktnom dodiru s materijom i "posvetiti" je, oživiti i izmijeniti, doslovno kao u dječjim bajkama? (u tim bajkama više je istine o životu nego u samo jednom poglavlju bilo koje ljudske "ozbiljne" discipline) To nije moja ideja, of course, o tome sam čitala još davno, na više mjesta ...


/Opet sam skrenila s teme..... Primijetila sam da teme koristim samo kao izgovor da negdje mogu čavrljati ali ima bit' da to nitko osim mene nije zapazio /

[yakuzza]

Nea-- kaže:

Imam neku ideju, ne baš najjasniju, o tome da se Život-Um morao obući u ljudsku formu kako bi mogao biti u direktnom dodiru s materijom i "posvetiti" je, oživiti i izmijeniti, doslovno kao u dječjim bajkama? (u tim bajkama više je istine o životu nego u samo jednom poglavlju bilo koje ljudske "ozbiljne" discipline) To nije moja ideja, of course, o tome sam čitala još davno, na više mjesta ...

Jedino u formi čoveka um je u principu potpun, odnosno doveo je do potpune-realizovane svesti, naravno, ta realizacija mora postati "stvarna realizacija" tada kada um bude poništen za života ili neposredno po smrti gde prestaje biti prepreka samodoživljaju svesti odnosno realizaciji.

U tom smislu, sama forma čoveka nosi neizmerne mogućnosti, mogućnosti koje svakako danas ne možemo posebno anticipirati, te se graniče sa fantazijom (kako kažeš - bajkama).

Te latentne mogućnosti stoje na nivou filogeneze ljudkog bića koje se sastoji od većeg broja tela, te sem mogućnosti i centara u auri, postoje izuzetni potencijali u tim drugim vibratornim telima koje danas čovek ne samo da ne koristi ni na nivou podvesti, već usled lošeg funkcionisanja nervnog sistema nosi svoje biće sa svim tim 'telima' poput "raštelovanog klavira", iako, onoliko koliko je meni poznato, nekada davno je čovek i čovečanstvo predstavljalo integralnu celinu ne samo na nivou sopstvenog bića i njenih vibratornih delova već i na nivou zajedničke svesti i zajedničkih svesti visokorazvijenih rasa kosmosa, koje su svejedno povezane usled postojanja zajedničkih svesti (energetske tvorevine kojoj prostor i vreme svakako ne čine prepreku u pogledu prenošenja informacija i mogućnosti) - što i danas daje mogućnost ka određenoj vrsti skoka u svesti, naravno pre toga se moraju zadovoljiti preduslovi za to, svakako počev od pojedinca, skoka u smislu neizmernog napretka u samo 5-10 nekoliko godina.

A pobediti samog sebe znači reći sebi "Ne, ne budi takav, ne možeš svaki dan pojesti dva sladoleda!"

[Sekhem]

Nea-- kaže:

Um sa božemiprosti velikim U smatram stvaralačkim dijelom Života tj Izvora, onim kreativnim dijelom koji odlučuje, YANG dijelom, Čarobnjakom ... a naše ograničene ljudske umove kao dio tog Jednog Uma, pa onda oni imaju istu tu stvaralačku kvalitetu i zapravo stvaraju sami svoje ljudske živote, uglavnom nesvjesno kao što si ti već negdje primijetio...
Imam neku ideju, ne baš najjasniju, o tome da se Život-Um morao obući u ljudsku formu kako bi mogao biti u direktnom dodiru s materijom i "posvetiti" je, oživiti i izmijeniti, doslovno kao u dječjim bajkama? (u tim bajkama više je istine o životu nego u samo jednom poglavlju bilo koje ljudske "ozbiljne" discipline) To nije moja ideja, of course, o tome sam čitala još davno, na više mjesta ...


/Opet sam skrenila s teme..... Primijetila sam da teme koristim samo kao izgovor da negdje mogu čavrljati ali ima bit' da to nitko osim mene nije zapazio /

Jednom kada čovjek premosti svoj um i dođe do Duše počinje prosvjetljenje kao eksplozija zvijezde i super nova um ispunjavaju misli o pravoj vrijednosti ljudskog bića, života i svega ostalog što je bitno. Tada um postaje sluga i kreativna radionica pomoću koje se izražava naše SEBSTVO. Umjesto nemoći naša prava moć dolazi na vidjelo kroz ovu rečenicu "Ja sam kreator moje realnosti". U mom slučaju primijetio sam da dok meditiram na treće oko i pri kraju meditacije dok sam najviše umiren ubacim neku pozitivnu sugestiju ponovim je par puta ona odmah ulazi u moj um i počinje da raste velikom brzinom do čudnog ostvarenja u materijalnom svijetu. Što više meditiram um se čisti većom brzinom i brže se materijaliziraju moje misli ali biram pažljivo i fokusiram se samo na ono najpozitivnije.

[staro gunđalo]

Srebrni-medvjed kaže:

Manje više svaki drugi istočnjački duhovnjak će reći da je najveća pobjeda nad samim sobom, a svaki drugi zapadnjak će reći da, da, to je točno slažem se
Ja vas pitam: što znači pobijediti samog sebe?

Ja mislim da to znači da djelujemo kontra naših unuarnjih negativnih poriva bez obzira koliko bili jaki. što jači porivi, to je veća pobjeda.

Što biste vi rekli, onako svojim riječima?

Trebalo bi značiti vratiti nekakvu mršavu slobodu. Zvuči smiješno, zar ne.

Ali što uopće znači "pobijediti samoga sebe"? Onaj pozitivni dio osobnosti trebao bi pobijediti negativca u nama?

Što se dobiva poricanjem "negativnosti"? Jačanje upravo toga što nam se ne sviđa, jer po našem sudu minira naše "dobre" težnje.

[Srebrni-medvjed]

staro gunđalo kaže:

Što se dobiva poricanjem "negativnosti"? Jačanje upravo toga što nam se ne sviđa, jer po našem sudu minira naše "dobre" težnje.

Kako to misliš da će djelovanje kontra negativnosti pojačati negativnost? Valjda obrnuto.

Naša umna negativnost je proziašla i nastala je iz negativnih djela

[Pravi Život]

Vjerojatno zato jer većina ljudi u principu sa negativnosti ni ne zna baratati.

[Srebrni-medvjed]

Pravi Život kaže:

Vjerojatno zato jer većina ljudi u principu sa negativnosti ni ne zna baratati.

Treba definirati što je negativno.

Zato postoje duhovni učitelji jer ne možeš dobiti novu informaciju od samog sebe

[Pravi Život]

Definirati pozitivno je daleko teži zadatak.

Iskomešani svijet je sklon negativno definirat pod pozitivno.

Jer kad ne bi bilo tako, svijet bi izgledao drugačije.

[Srebrni-medvjed]

Pravi Život kaže:

Definirati pozitivno je daleko teži zadatak.

Ako imaš suprotnost, okreneš predznak i dobiješ pozitivno

[Pravi Život]

Ma nejde to samo tako, de fantazija.

[yakuzza]

Pravi Život kaže:

Ma nejde to samo tako, de fantazija.

Vezivanje i za "loše" i za "dobro" u nama prepreka je napretku.