Tjedan s glazbenim legendama (ARHIVA): Od SANTANE do STEELY DAN

[dile]

suburbian kaže:

Svi iščekujemo da čujemo njegovu pesmu "Gone at Last" kao najbolji opis naših trenutnih osećanja prema Paul Simonu.

ja znam da bi vam draže bilo da stavim Justina Biebera, ali ipak nastojim promovirati kvalitetu, pa makar me mrzili

[VodkaM]

suburbian kaže:

još ako je neko gledao film Without a Clue.

Ma gdje će suza nego na oko, kod mog generacijskog kolege.
Strašan film, i dan danas koristim mnoge citate iz njega.
"Watson, fill out the details!"
"He sees, but he does not observe"
"Yes, he is dead"

Ovaj ne koristim, ali je dobar:
"And there on the window, there were some Manjurians doing the traditional Caribbean dance" (tako nekako)
"His name is Arty Morty"
itd

[JKD01]

Prijedlozi za tjedne s legendama a koji se nece razvuci u mjesece i godine dok cekamo 25 glasova (i zato sto su neki rekli da su sva jaka imena ispucana)

Nadam se da nisam ubacio neke vec obradjene

Red Hot Chili Peppers
Pearl Jam
Lynyrd Skynyrd
Janis Joplin
Iron Maiden
Guns 'n Roses
Depeche Mode
Motorhead
Simply Red
Oasis
Chris Rea
Tom Waits
Sex Pistols
Ramones
Rammstein
Eros Ramazzotti
Celine Dion

[VodkaM]

Motorhead bi sad bio prigodan.
Prilažem:

Tina Turner
Phil Collins
Duran Duran
Kylie Minogue
Frank Sinatra
...

[dile]

koristi li nekome "video stream" iz uvodnog posta? čini se da ne, jer nitko nije primijetio da link ne postoji.

[Ajutokintumi]

Bonny M
Grace Jones
Amanda Lear
Eurythmics
Fine Young Cannibals
Pet Shop Boys
Stray Cats
Tom Jones
Frankie Laine
Bobby Darin
Trio Los Panchos
Los Lobos
ZZ Top BTJ
...
...

[Wild Horses]

Moram priznat da sam listu preslušao s pola uha, ali za neko pozornije slušanje trenutno nemam ni vremena ni koncentracije. Ovako su mi se izdovojile pjesme Kodachrome, American Tune, Gone at Last, You Can Call Me Al i Graceland. Paul Simon mi je simpa lik, djeluje baš nekako smireno i cool, a takva mu je i glazba, premda me isto tako ne vuče da ga počnem aktivno slušat.

[dile]

ajme tvrdoglavosti. opet ćemo razvlačiti?

[Ajutokintumi]

ajde piči dalje...

[The Great Duck]

Ajutokintumi kaže:

Bonny M
Grace Jones
Amanda Lear
Eurythmics
Fine Young Cannibals
Pet Shop Boys
Stray Cats
Tom Jones
Frankie Laine
Bobby Darin
Trio Los Panchos
Los Lobos
ZZ Top BTJ
...
...

Frank Zappa
Allman Brothers Band
Little Richard
Fats Domino
Roy Orbison
Tom Petty
BB King
Stevie Ray Vaughan
Genesis
Rush
Michael Bolton
King Crimson
Jethro Tull
Kansas
Toto
The Bee Gees
Emerson, Lake & Palmer
John Lee Hooker
Jeff Beck
Leonard Cohen
Cher
Captain Beefheart
Yes
Parliament
Funkadelic
Earth, Wind & Fire
Judas Priest
Slayer
Pantera
Ozzy Osbourne
Boston
Modern Talking
Megadeth
George Harrison
Robert Palmer
Robert Plant
The Highwayman, + solo karijere, osim Johnnyja koji je vec bio
Kiss
Van Halen
Faith No More
Alice in Chains
Bon Jovi
Soundgarden
Rage Against the Machine
Van Morrison
Joe Cocker
Donovan
CSN(Y)
Billy Joel
Alice Cooper
Dead Kennedys
Black Flag
Iggy Pop
The Stooges
Ted Nugent
MC5
Supertramp
The Smashing Pumpkins
Run-DMC
Public Enemy
Wu-Tang Clan
NWA
Eazy E
Dr Dre
Ice-T
Ice Cube
The Smiths
The Cult
Sisters of Mercy
Bauhaus

[Grimble Gromble]

Netko je dobro primjetio, čini mi se Stronger Free, da još nismo imali bluzera na temi. A prošli smo sve i svašta dosad.

Btw, Van Morrison je već bio.

[suburbian]

dile kaže:

ja znam da bi vam draže bilo da stavim Justina Biebera, ali ipak nastojim promovirati kvalitetu, pa makar me mrzili

Inače, ovo je poznato utočište gde obitavaju Bieberovi fanovi.

VodkaM kaže:

Ma gdje će suza nego na oko, kod mog generacijskog kolege.
Strašan film, i dan danas koristim mnoge citate iz njega.
"Watson, fill out the details!"
"He sees, but he does not observe"
"Yes, he is dead"

Ovaj ne koristim, ali je dobar:
"And there on the window, there were some Manjurians doing the traditional Caribbean dance" (tako nekako)
"His name is Arty Morty"
itd

Watson: Last night, Holmes realized how stupid he had been.
Holmes: Now, I didn't say stupid...
Watson: Yes, you did.


Za ljude koji nisu gledali da kažemo da se radi o parodiji sa pomalo izmenjenim ulogama...Holmes je ovde ne baš inteligentna pojava , a dr Watson je siva eminencija koji je izmislio lik Holmesa u okviru jedne kratke priče koju je objavio za jedan časopis. Čista perverzija.

Paralelu sam ubacio kao izvesni relativizirajući faktor u vrednovanja Simona i Garfunkela pojedinačno, jer se često u tom odmeru Garfunkel, neopravdano, predstavlja kao nebitni elemenat.


Mogli bi kolega da preporučimo film forumašima. Ako ništa drugo, imaće dovoljno vremena da ga odgledaju par puta dok ne dođe sledeća glazbena legenda.


@JKD01

Gde Ramones, Motorhead i Tom Waits u istoj rečenici sa Celine Dion

[dile]

Ajutokintumi kaže:

ajde piči dalje...

nema šanse. još četiri glasa do ponoći ili čekamo četvrtak.

suburbian kaže:

Inače, ovo je poznato utočište gde obitavaju Bieberovi fanovi.

čekaj da ga stavim, pa ćeš da vidiš.

što me baš rastužuje, jer Paul Simon je megaumjetnik. uspješan i kod kritičara i kod publike, i to bez ikakvih trikova kavima se većina služi. cijeli imudž se svodi isključivo na pjesme koje radi. zato je valjda i nerazumljiv novijim generacijama. i svo vrijeme se nije dodvoravao kojekakvim trendovima, držao se samo onog što je nosio u sebi. prva tri albuma su besprijekoran nastavak onog što je radio uz Garfunkela nizom svevremenih klasika. prvi je put donekle zapeo s albumom One Trick Pony, koji nije loš, ali je cijeli laid back, osim Late in the Evening ništa se baš ne ističe na njemu. sljedeći Heart and Bones nije prepoznat na vrijeme jer se razmimoilazio s tadašnjom glazbom, ali je odličan album. Graceland je pak pravo čudo, definitivno jedan od najboljih albuma osamdesetih, ali i svih vremena, što sam već napisao prije par godina. Rhythm of the Saints je u neku ruku nastavak sličnog izričaja, ali daleko zatvoreniji i teže probavljiv, ja se još mučim s njim, iako je nesumnjivo kvalitetan album. najveće razočaranje mi je Songs from the Capeman, za kojega opravdanje nalazim u tome da se radi o izvacima iz kazališne predstave, ali svejedno, ima odličnih momenata, ali mi je produkcija očajna. trebalo bi ga doraditi i ponovo snimiti. nakon toga moram priznati da ga nisam slušao do ovog tjedna, i iako sam očekivao malo drugačije albume, bliže njegovim klasičnim radovima, on je odlučio otići u eksperimentalnije vode, pa kad se to prihvati, uopće ne zvuči loše. mislim da ću ih morati poslušati još par puta da mi sjednu kako treba, ako stignem.

[VodkaM]

suburbian kaže:

Mogli bi kolega da preporučimo film forumašima. Ako ništa drugo, imaće dovoljno vremena da ga odgledaju par puta dok ne dođe sledeća glazbena legenda.

[Psychedelik]

JKD01 kaže:

Lynyrd Skynyrd
Janis Joplin

VodkaM kaže:

Frank Sinatra

The Great Duck kaže:

Frank Zappa
Roy Orbison
Tom Petty
BB King
Leonard Cohen
Parliament
Funkadelic
Earth, Wind & Fire
George Harrison
Joe Cocker
Donovan

+ Grateful Dead




Pa krajnje vrijeme, majku mu, previše je vremena prošlo

[Bask]

dile kaže:

što me baš rastužuje, jer Paul Simon je megaumjetnik. uspješan i kod kritičara i kod publike, i to bez ikakvih trikova kavima se većina služi. cijeli imudž se svodi isključivo na pjesme koje radi. zato je valjda i nerazumljiv novijim generacijama. i svo vrijeme se nije dodvoravao kojekakvim trendovima, držao se samo onog što je nosio u sebi. prva tri albuma su besprijekoran nastavak onog što je radio uz Garfunkela nizom svevremenih klasika. prvi je put donekle zapeo s albumom One Trick Pony, koji nije loš, ali je cijeli laid back, osim Late in the Evening ništa se baš ne ističe na njemu. sljedeći Heart and Bones nije prepoznat na vrijeme jer se razmimoilazio s tadašnjom glazbom, ali je odličan album. Graceland je pak pravo čudo, definitivno jedan od najboljih albuma osamdesetih, ali i svih vremena, što sam već napisao prije par godina. Rhythm of the Saints je u neku ruku nastavak sličnog izričaja, ali daleko zatvoreniji i teže probavljiv, ja se još mučim s njim, iako je nesumnjivo kvalitetan album. najveće razočaranje mi je Songs from the Capeman, za kojega opravdanje nalazim u tome da se radi o izvacima iz kazališne predstave, ali svejedno, ima odličnih momenata, ali mi je produkcija očajna. trebalo bi ga doraditi i ponovo snimiti. nakon toga moram priznati da ga nisam slušao do ovog tjedna, i iako sam očekivao malo drugačije albume, bliže njegovim klasičnim radovima, on je odlučio otići u eksperimentalnije vode, pa kad se to prihvati, uopće ne zvuči loše. mislim da ću ih morati poslušati još par puta da mi sjednu kako treba, ako stignem.

Lijepe riječi, Dile

Samo se ne bih baš do kraja složio da je solo Simon iz 70ih nastavak onoga što je radio s Garfunkelom. Čini mi se da su ipak ove pjesme i albumi iz solo karijere malo drugačiji, malo življi, više različitih utjecaja, a manje balada koje su obilježile karijeru S&G. Da citiram Simona: Art je odlično pjevao balade, pa sam pisao balade. Ja sam loše pjevao i balade i brže stvari, pa mi je bilo svejedno kakve pjesme pišem.

[Ajutokintumi]

dile kaže:

što me baš rastužuje, jer Paul Simon je megaumjetnik. uspješan i kod kritičara i kod publike, i to bez ikakvih trikova kavima se većina služi. cijeli imudž se svodi isključivo na pjesme koje radi. zato je valjda i nerazumljiv novijim generacijama. i svo vrijeme se nije dodvoravao kojekakvim trendovima, držao se samo onog što je nosio u sebi.

potpis!

on je pravi primjer kako minimalistički izričaj/pristup može biti MEGA.

[VodkaM]

dvajzdva...pa praznici su, manje raje je pred kompom, smučaju se ili piju, ajmo dalje.

[dile]

pričekat ćemo da se vrate. šteta da propuste rundu.

[JKD01]

Ajd dile stavi temu u sticky, možda će tako vidljivija lakše pridobit neke nove pratitelje (i glasače)