Želim da nikad nisam imala dijete, je li to normalno?

[nuklea500]

Autorica nipošto ne može biti dobar roditelj, o superlativima da i ne govorim. Može biti vidno loš roditelj ili savršen, a prikriveno, otrovan roditelj. Govorim iz iskustva djeteta koje je odrastalo uz najbolju mamu na svijetu, ali, u sebi, duboko nesretnu ženu... I da, to je jako otrovno po dijete...

[nightfall]

nuklea500 kaže:

Autorica nipošto ne može biti dobar roditelj, o superlativima da i ne govorim. Može biti vidno loš roditelj ili savršen, a prikriveno, otrovan roditelj. Govorim iz iskustva djeteta koje je odrastalo uz najbolju mamu na svijetu, ali, u sebi, duboko nesretnu ženu... I da, to je jako otrovno po dijete...

Meni stvarno neki tvoji upisi nisu jasni. Gledaš iz svoj pozicije i sudiš o nekom drugom? Prosuđuješ da je ona, na temelju par napisanih postova , loša...ne samo loša, već moguće i otrovna mama? Pa to mi stvarno nija jasno kako prosuđuješ. Ženu koja prizna da joj je teško, koja žali za slobodom koju je nekad imala , prosuđuješ kao lošu majku?
Hoćeš reći da ti u svom životu nikad nisi pomislila kao ona? Pa i sama i svom postu odmah ispod prvog njenog kažeš da si se ti tako osjećala prvih GODINU I POL poslije djetetova rođenja. Znači i ti si imala takve misli. Znači li to da si i ti (bila?) loša i otrovna majka? Ajmo se malo putiti tog forumskog etiketiranja i psiho dijagnoza.

I ja sam se znala tako osjećati. Dijete malo, traži svoje, rastrgan si na par strana, pokušavaš svima udovoljit, dan traje 24 sata, bezbrižnosti je nestalo, opuštenosti i odgovornosti samo prema sebi isto...Kud ćeš veće promjene od preuzimanja odgovornosti za još jedan mlad život! A s promjenama se treba moći nositi. Potražiti i pomoć , ako takvo stanje nezadovojstva potraje, ispuhati se, porazgovarati s nekim, napraviti korak u pozitivnom smejru...No to ne znači nužno da smo loši roditelji.

[Angry Bird.]

slažem se. najgore je glumiti. tako dijete nikad ne zna na čemu je (s roditeljem koji glumi) zbog čega razvije nesigurnost u sebe i svoje razumijevanje drugih ljudi i situacija.

[nuklea500]

Prvih pola godine sam sigurno bila loša majka pa sam polako postajala sve bolja i bolja. S njezinom cca 1-1,5 godinom, mogu reći da sam postala zadovoljna. Nisam postala angažiranija oko nje, nisam postala nježnija, nisam postala brižnija jer sve to sam bila od prvog dana njezinog života, ali sam ja postala sretna, a dijete možda ne zna koliko je 2 plus 2, ali neke stvari osjeća...

[nightfall]

Angry Bird kaže:

slažem se. najgore je glumiti. tako dijete nikad ne zna na čemu je (s roditeljem koji glumi) zbog čega razvije nesigurnost u sebe i svoje razumijevanje drugih ljudi i situacija.

Možda sam ja temu krivo shvatila, ali ja ne razumijem kako je moguće priznanjem da ne voliš majčinske obveze osakatiti dijete.
Ja recimo, kad je bila manje, nisam voljela uspavljivanja. Ona koja uključuju sat vremena ležanja kraj djeteta koje ti vrti narukvicu na ruci i uspavljuje se dok ti prodaješ zjaka u mraku sobe i razmišljaš o smislu života. A radila sam to....bar koju godinu. Nisam ni mama koja obožava peglati, koja voli kuhati (čak i nisam dobra u tome) i na kraju radnog dana sjediti u parku s malom i družiti se praznog želuca s drugim roditeljima, a opet to radim. Ne uživam ni kad me mala cijeli vikend nateže da se igramo, nisam voljela ni šetati s njom u kolicima naseljem, mrzim ići u kino gledati s njom crtiće jer je većina njih meni debilna...a opet radim to. I uživam, jer ona uživa. Ja uživam u njenom uživanju. Zanemarim crtić i uživam u njenom smijehu. Zanemarim to da mrzim klupicu u parku i uživam u pogledu na nju kak se smije.

Odbijam prihvatiti da sam lošiji roditelj ili da će zbog mog nezadovoljstva leženjem u mraku ona imati trajne posljedice.

[nuklea500]

nightfall kaže:

Možda sam ja temu krivo shvatila, ali ja ne razumijem kako je moguće priznanjem da ne voliš majčinske obveze osakatiti dijete.
Ja recimo, kad je bila manje, nisam voljela uspavljivanja. Ona koja uključuju sat vremena ležanja kraj djeteta koje ti vrti narukvicu na ruci i uspavljuje se dok ti prodaješ zjaka u mraku sobe i razmišljaš o smislu života. A radila sam to....bar koju godinu. Nisam ni mama koja obožava peglati, koja voli kuhati (čak i nisam dobra u tome) i na kraju radnog dana sjediti u parku s malom i družiti se praznog želuca s drugim roditeljima, a opet to radim. Ne uživam ni kad me mala cijeli vikend nateže da se igramo, nisam voljela ni šetati s njom u kolicima naseljem, mrzim ići u kino gledati s njom crtiće jer je većina njih meni debilna...a opet radim to. I uživam, jer ona uživa. Ja uživam u njenom uživanju. Zanemarim crtić i uživam u njenom smijehu. Zanemarim to da mrzim klupicu u parku i uživam u pogledu na nju kak se smije.

Odbijam prihvatiti da sam lošiji roditelj ili da će zbog mog nezadovoljstva leženjem u mraku ona imati trajne posljedice.

Izuzev gledanja crtića, koje apsolutno obožavam, u svemu napisanom se mogu pronaći. Ali, vidiš, ključno si ovdje napisala: "I uživam, jer ona uživa. Ja uživam u njenom uživanju."
Autorica ne uživa. Ona je tužna. Ona želi vratiti vrijeme. Ona ne voli što voli svoje dijete. Ona bi željela da izbriše sadašnjost.

[Angry Bird.]

nightfall kaže:

Možda sam ja temu krivo shvatila, ali ja ne razumijem kako je moguće priznanjem da ne voliš majčinske obveze osakatiti dijete.

a ja ne razumijem kako se ovaj tvoj post (cijeli, ne samo ovo što sam kvotala) odnosi na moju izjavu da glumljenje roditelja šteti djetetu
štoviše, ja baš mislim da treba priznati i sebi i djetetu da ima stvari koje ne voliš a ipak ih radiš, baš kao što si ti to sad napisala. po meni sasvim je normalno i oke i dapače poželjno živjeti život koji nije samo udovoljavanje svojim trenutnim zadovoljstvima, prohtjevima i hirovima.
ono što sam ja gornjim svojim upisom htjela reći je da dugoročno glumljenje sreće za posljedicu može imati djetetovu nesigurnost u razumijevanje okoline i sebe jer od roditelja dobiva kontradiktorne povratne informacije. kao na primjer mama koja se smješka i guguće svom čedu a pritom je nervozna ili tužna ili ona koja govori svom djetetu da joj je ono najvažnije na svijetu a radi po cijele dane iako su financijske potrebe i više nego zadovoljene. i tako dugoročno. ne kao tužna sam danas a kažem da volim svoj život nego tužna sam pet godina svakodnevno a tvrdim da sam sretna.
možda projiciram.

[nightfall]

Angry Bird kaže:

ono što sam ja gornjim svojim upisom htjela reći je da dugoročno glumljenje sreće za posljedicu može imati djetetovu nesigurnost u razumijevanje okoline i sebe jer od roditelja dobiva kontradiktorne povratne informacije.

ne kao tužna sam danas a kažem da volim svoj život nego tužna sam pet godina svakodnevno a tvrdim da sam sretna.

Ok, shvatila sam post. Vjerojatno je u dužini trajanja takvog raspoloženja stvar. Ako si trajno nezadovoljan svojim životom, ulogom majke pa glumiš, dijete to osjeća. Razumijem da tako šaljemo kontradiktorne informacije.

Sad zapravo isčitavam da smo mi koji smo komentirali prvi post gledali na njega na dva načina. Dosta nas se pronašlo u tom osjećaju nezadovoljstva, želje za slobodom i bezbrižnošću i tješile smo jedna drugu (i autoricu) da je to uobičajeno razmišljanje, dođe i prođe. Uzroci su različiti, svatko je imao svoj način borbe s time. Neki su našli nove hobije i malo više vremena za sebe, neki bi komad brige o djetetu prebacili na nekog drugog. Ali nitko nije rekao da bi se vratio unatrag i ne rodio svoje dijete.
A onda je Fran zapravo prva detektirala drugu stvar: da pokretačice zapravo žali što se dovela u tu situaciju da uopće ima dijete, iako napominje da ga sad voli i voljela bi da se može vratiti u vremenu i ne roditi ga. To mi je već teško zamisliti.

[kavopija-14]

to sam i ja napisala, i zato mislim da kod autorice postoji neka "patologija" koju bi tribala rješit sa sobom i/ili sa nekim stručnim i koja, na kraju krajeva, možda nema nikakve veze sa samim ditetom.

sad čitam ovo šta sam napisala i već vidim da bi se moglo svatit ka laičko postavljanje dijagnoze, blabla, ali neću ništa brisat jer pišem u najboljjoj namjeri i bez osuđivanja.

[House`s Mistres]

nosorog kaže:

nezaodovoljna sam jer zbog toga sto sam sada roditelj ne mogu uzivati u neroditeljskim stvarima.
i imam pravo biti ljuta.
i birala sam biti roditelj.
i birala sam postati odgovorna za drugo bice i birala sam odreci se nekih svojih gusta.

Ali autorica nije birala. Dala je do znanja da je ostala trudna jer su "pustili da se dogodi" i jer su sve ostale životne prilike bile sređene.

Isto, dala je do znanja da još za vrijeme trudnoće nije bila sigurna želi li to dijete ili ne želi. Dala je do znanja i to da bi ostala bez supruga u slučaju da se dijete nije rodilo (tada ili u budućnosti) po čemu možemo zaključiti da je on naklonjeniji ideji imanja djeteta od nje. A možemo i pretpostaviti (uz isprike autorici ako sam u krivu) da je odlučila roditi prvenstveno ne bi li izgubila voljenog čovjeka.

Ona nije birala biti odgovorna za drugo živo biće i odreći se vlastitih gušta, barem ne svjesno i s odgovornošću, jer bi se u protivnom odavno pomirila s činjenicom da je roditelj i da naprosto neke stvari mora izdržati bez da svoju roditeljsku ulogu mrzi.
Ti ćeš svoju sisu usred noći izvaditi s radošću iako su u to isto vrijeme tvoje cure vani i divljaju po klubovima a ti bi rado bila s njima. Ali nećeš zvog toga pomisliti da bi možda bilo bolje da se tvoje dijete nije niti rodilo.

Treba podvući razliku između "ponekad mi je teško biti mama i najradije bi sve poslala u pm" i "mrzim ulogu roditelja i sve što s tim dolazi te bih radije da nikad nisam postala mama".

Govorim ovo ne zato jer ju osuđujem nego mi naprosto nije jasno. Nekoliko puta je spomenula da ona svoje dijete obožava. Jednom ili dvaput čak i da ne namjerava ostaviti muža i dijete jer ne bi mogla živjeti bez njih.
Međutim nije mi jasna veza između obožavanja djeteta i žaljenja za vremenom prije postojanja tog djeteta. Osim ako ne smatraš da ti je dijete svojim postojanjem uništilo život / svakodnevicu, koja je bila divna i za kojom sad žališ. U tom slučaju, kako je moguće da ga obožavaš?

[Angry Bird.]

"pustiti da se dogodi" bogme isto je izbor. kako nije? uz svu silu kontracepcije danas, kako nije?

[Pamella_19]

E sad imam ja pitanje. Dali sam ja losa mama ako ponekad pomislim da kad bi mogla vratit vrijeme nebi rodila tad kad jesam nego koju godinu kasnije? Cini li me to razmisljanje losom mamom?

[House`s Mistres]

Angry Bird kaže:

"pustiti da se dogodi" bogme isto je izbor. kako nije? uz svu silu kontracepcije danas, kako nije?

ali moraš priznati jedan vrlo površan, platonski izbor. Izbor bez detalja i realne opipljive odgovornosti. Možeš pustiti da se dogodi pa čekati 5-6 godina prije nego se zaista dogodi (u tom periodu i sazrijeti i odrasti itd), a možeš pustiti da se dogodi pa idući mjesec snositi posljedice bez obzira jesi li spremna na to ili ne.
Kažem jer i mi smo tako "pustili da se dogodi" međutim išli smo ciljano na dijete i svaki mjesec sam se nadala trudnoći dok se evo 7 mjeseci kasnije nije dogodilo, dok mi se kod autorice ne čini tako, prije će biti da ju je trudnoća zatekla nespremnu.
Dakle u pravu si, to je također izbor i s njime se treba nositi.

[SummerNight]

cini li nekoga losom majkom razmisljanje o tome da je trebao ranije roditi?

[House`s Mistres]

SummerNight kaže:

cini li nekoga losom majkom razmisljanje o tome da je trebao ranije roditi?

Po mom mišljenju, a vjerujem da će se većina složiti, ne. To što mi mislimo da se dijete trebalo "dogoditi" ranije ili kasnije, kad kupimo stan, kad otplatimo auto, kad se iživimo (što god to značilo), kad smo bili mlađi ili stariji,..... to su samo naše projekcije i želje bazirane na očekivanoj sigurnosti za nas i za dijete.
Da svi čekamo financijsku stabilnost i sigurnost prije rađanja, nitko ne bi imao djecu.
Stvar je u tome da se prilagodiš situaciji onakvoj kakva jest i napraviš najbolje za sebe i za dijete u datim mogućnostima, a hoćeš li se prilagoditi lakše ili teže ovisi o razini zrelosti.

[Godiva]

Pamella_19 kaže:

E sad imam ja pitanje. Dali sam ja losa mama ako ponekad pomislim da kad bi mogla vratit vrijeme nebi rodila tad kad jesam nego koju godinu kasnije? Cini li me to razmisljanje losom mamom?

Ne. Samo je bitno da tvoje dijete NIKADA, ali baš nikada, ne čuje da to kažeš njemu ili nekom drugom. Vjerojatno niti tebi nebi baš bilo lijepo znati da bi te tvoja mama bila radije odgodila za koju godinu nego da je bila sretna što si joj došla.

Moja tetka je od svoje stare slušala kako bi ova bila sretnija da je nije bilo i to ju je doslovce uništilo za čitav život. Danas ima 74 i još to spominje.

[zoya85]

Vickie kaže:

U pravilu su to prijateljice koje imaju fakultete, putovanja i putovanja iza sebe, dnevna odlaženja u teretane, kafiće, izlasci do jutra svakoga vikenda... takve se nikada nisu pomirile s tim da imaju djecu, ne kažem da su loše majke niti bih se to za ikoga usudila reći, ali na njima se "vidi" i poneke se čak otvoreno požale da im je preteško i da su znale ne bi nikada ni zatrudnijele.

A ove druge, koje su "tražile" pravi smisao svog života jer se nisu našle u izlascima i bančevanju, ok, možda im je bilo dosadno pa su trebale neki poticaj...

Nemojte samo pretpostavljati kako činjenica da neke cure ne izlaze van za vrijeme faksa, ne idu na "jeftina putovanja" i redovito u teretanu, znače da su one, kao mlada bića zaista zadovoljne sa svojim životima koje provode uglavnom kod kuće sa roditeljima, gledajući koju sapunicu i pijući kave.

Neke cure nemaju potrebu za izlascima, bučnim druženjima itd., ali imaju uglavnom neke druge potrebe koje eto...nisu mogle realizirati u vrijeme studiranja, uglavnom radi financijske situacije.
Tako nisu mogle redovito u teretanu, na tečajeve jezika (koji koštaju) ili čak na neko putovanje ili su radile cijelo vrijeme studiranja, a uz sve su živjele sa roditeljima izvan grada i nije bilo lako.
Imam par primjera takvih cura koje na pragu 30-te i već u 30-tima, ne planiraju djecu, jer napokon imaju financijsku samostalnost i žele malo živjeti, a to znači raditi neke stvari koje nisu mogle ranije.
I nisu nezrele.
Većini od njih djeca nisu u planu u skorije vrijeme, jer nisu spremne na dodatni financijski i ini teret koje dijete nosi, a očito se samo naočigled radilo o osobama koje su bile zadovoljne da u najvećoj mladosti sjede kod kuće.

U vezi dileme autorice, mislim da takvi slučajevi nisu rijetki niti nenormalni, ali su kod nas stigmatizirani od strane neznalica i osoba koje nisu sposobne gledati šire od svog primjera.
Vrlo je loše kad neka osoba ne razmisli želi li uistinu dijete prije nego zatrudni, a svi primjeri onih žena koje nisu razmišljale, a eto...dobro je isplao, uglavnom su primjeri neodgovornih žena, bez obzira na ishod.

S time se ne igra i nije uputno savjetovati nekome da po pitanju djeteta ide spontano i ne razmišlja o posljedicama, teretima i prednostima koje dijete nosi.
Ne bi postavljala dijagnoze i ne znam da li se radi o zasićenju rutinom i manjku vremena ili stvarno o tome da je osobi mrska uloga mame, no zato postoje psihijatri ili savjetnici.

Autorica je tu gdje je, nema smisla da se optužuje.
Čini mi se da je kao mama odgovorna, ali bi trebala probati posložiti svoj život i u tome joj treba pomoć- kako pronaći smisao u situaciji koju ne može mijenjati, a opet organizirati vrijeme za sebe i za svoje potrebe.
Te potrebe sasvim sigurno postoje i nije svakome jedini ideal i potreba bavljenje djetetom i djetetovim postignućima, jednom kad postane roditeljem.

[Ćufta]

Ja sam za Uskrs saznala da sam iz "zalomilo se" produkcije

[gargamišamel]

Ćufta kaže:

Ja sam za Uskrs saznala da sam iz "zalomilo se" produkcije

ja to znam i bez da mi itko veli.

[Kakadu]

Ćufta kaže:

Ja sam za Uskrs saznala da sam iz "zalomilo se" produkcije

i? je li ti život sad uništen?
i ja sam.