|
|
09.04.2016., 20:23
|
#301
|
Registrirani korisnik
Registracija: Feb 2014.
Postova: 7,567
|
Quote:
nosorog kaže:
dobar psihoterapeut bi sa njom istrazio gdje je slaba, a gdje jaka.
bez razbacivanja terminologijom nezrela/zrela
|
... zato sam i napisala da je bitna taktika i terminologija.
Quote:
Pamella_19 kaže:
Ono sto je meni zasmetalo kod razgovora sa psihijatrom sto me nista nije puno pitao nego samo rekao da sam nezrela..
|
e, to definitivno nije profesionalno. ja sam relativno dugo išla na terapiju dok mi psihologica nije počela "u glavu" govorit šta je moj problem, znala je kad i kako to triba izvest.
kad već spominjem takt, sad sam se sitila one poznate churchillove: “tact is the ability to tell someone to go to hell in such a way that they look forward to the trip.”
Quote:
Pamella_19 kaže:
Ali nikako da zatvorim stranicu u proslosti i stalno mozgam kako sam zapravo tek sad trebala biti u pripremama za svadbu, kako se dijete jos nije trebalo dogoditi..i to vracanje u proslost i razmisljanje o tome sto bi bilo da je bilo, me skroz unistava
|
a, šta misliš ... šta bi bilo kad bi bilo? to šta ti je sad teško nikako ne znači da bi ti za 5 ili 10 godina bilo lakše ili bolje. možda bi, ali možda i ne bi. ako se već uništavaš sa takvim mislima onda moraš sebi u glavi pokušat posložit zašto je to tako iako ja mislim da je to sve u granicama normale za mladu curu koja ima dite od 6 miseci. ja sam 9 godina starija od tebe i čini mi se da sam 9 puta "luđa". znači, opet nije do godina. ok, ja zbog diteta nisam propustila vinčanje kakvo sam tila, ali propustila sam neke druge stvari koje ti vjerojatno nećeš.
|
|
|
09.04.2016., 20:40
|
#302
|
gola teta
Registracija: Jul 2003.
Lokacija: na konju
Postova: 10,507
|
Quote:
Pamella_19 kaže:
Porod i cijela trudnoca su prosli u redu. I fizicki se super osjecam, sve je stvar u glavi. Nikako da se naviknem na cinjenicu da je tu dijete i da se sve promijenilo.
|
E vidiš... to da je sve super i s tobom i djetetom i da nitko nema trajne posljedice je ogromna sreća koju mnogi od nas nisu imali. Šanse za tu sreću su sve manje što si starija. Da si rodila dvije ili tri godine kasnije, to možda ne bi bilo tako. Možda bi imala dijete invalida, možda bi ti ostala invalid. Svašta su događa i svakakvih sudbina ima.
A pišljiva svadba... pa to se uvijek može organizirati. Evo, moj šogor i šogorica su se oženili nakon 15 godina zajedničkog života i dijete im je imalo 5 godina. I što, kakva je razlika u odnosu da su se ženili ranije?
Ti si odradila najvažniju stvar u životu i sve je prošlo dobro. Da je drugačije ispalo, moglo je biti neusporedivo gore. Pokušaj razmišljati na taj način.
__________________
If liberty means anything at all, it means the right to tell people what they do not want to hear.
George Orwell
|
|
|
09.04.2016., 20:52
|
#303
|
Registrirani korisnik
Registracija: Feb 2014.
Postova: 7,567
|
godiva, ovo šta si napisala stvarno stoji, i nema normalnog čovika koji se ne bi složija s tim, ali to je ujedno i jedna od "najgorih" stvari koje možeš napisat materi koja voli svoje dite, ali koju je majčinstvo zateklo nespremnu. bar je meni bilo.
ja sam prva 3 miseca posli poroda plakala više nego moja beba, i sićam se da sam jednom svojoj materi u suzama rekla da volim svoje dite, ali da nisam spremna na toliku odgovornost. mama mi je rekla da se smirim i da budem zahvalna šta imam živo i zdravo dite. posli toga mi je bilo još gore jer sam osjećala još veću grižnju savjeti.
naravno da sam bila i ostala zahvalna šta smo zdravi, i da mi je ža' onih koji nisu, ali to je ka da npr. nekome ko je gladan jer nije jeo 5 dana kažeš da bi triba bit zahvalan jer ima onih koji nisu jeli 10 dana. naravno da je njihova glad duplo veća, da duplo više i duplo duže pate, ali nećeš bit manje gladan samo zato jer je neko drugi gladniji. dapače, može ti bit samo gore jer će te grist savjest šta "nisi dovoljno zahvalan", i/ili zbog empatije prema onima koji imaju veću patnju od tebe.
|
|
|
09.04.2016., 21:11
|
#304
|
gola teta
Registracija: Jul 2003.
Lokacija: na konju
Postova: 10,507
|
Quote:
kavopija-14 kaže:
godiva, ovo šta si napisala stvarno stoji, i nema normalnog čovika koji se ne bi složija s tim, ali to je ujedno i jedna od "najgorih" stvari koje možeš napisat materi koja voli svoje dite, ali koju je majčinstvo zateklo nespremnu. bar je meni bilo.
ja sam prva 3 miseca posli poroda plakala više nego moja beba, i sićam se da sam jednom svojoj materi u suzama rekla da volim svoje dite, ali da nisam spremna na toliku odgovornost. mama mi je rekla da se smirim i da budem zahvalna šta imam živo i zdravo dite. posli toga mi je bilo još gore jer sam osjećala još veću grižnju savjeti.
naravno da sam bila i ostala zahvalna šta smo zdravi, i da mi je ža' onih koji nisu, ali to je ka da npr. nekome ko je gladan jer nije jeo 5 dana kažeš da bi triba bit zahvalan jer ima onih koji nisu jeli 10 dana. naravno da je njihova glad duplo veća, da duplo više i duplo duže pate, ali nećeš bit manje gladan samo zato jer je neko drugi gladniji. dapače, može ti bit samo gore jer će te grist savjest šta "nisi dovoljno zahvalan", i/ili zbog empatije prema onima koji imaju veću patnju od tebe.
|
Ne, nisam to tako mislila. Ne u smislu da bi ona trebala biti zahvalna ili da je nezahvalna. Uopće ne mislim da bi bilo tko svoju zahvalnost trebao bilo kome biti dužan. Niti mislim da je mali problem nositi majčinsku odgovornost na koju nisi spreman, dapače.
Poanta je bila da se pokuša fokusirati na ono što je dobila umjesto na ono što je izgubila i na taj način pokuša smanjiti svoj osjećaj frustracije.
__________________
If liberty means anything at all, it means the right to tell people what they do not want to hear.
George Orwell
|
|
|
09.04.2016., 21:52
|
#305
|
Registrirani korisnik
Registracija: Aug 2007.
Postova: 2,893
|
Mislim da nitko nikad ne razmislja 'ali drugima je gore', 'dobro sam prosla' i sl. Svakome su njegovi problemi najtezi, kakvi god bili.
__________________
Life is what happens when you're making other plans
|
|
|
09.04.2016., 22:06
|
#306
|
Registrirani korisnik
Registracija: Feb 2014.
Postova: 7,567
|
Quote:
Godiva kaže:
Ne, nisam to tako mislila. Ne u smislu da bi ona trebala biti zahvalna ili da je nezahvalna. Uopće ne mislim da bi bilo tko svoju zahvalnost trebao bilo kome biti dužan. Niti mislim da je mali problem nositi majčinsku odgovornost na koju nisi spreman, dapače.
Poanta je bila da se pokuša fokusirati na ono što je dobila umjesto na ono što je izgubila i na taj način pokuša smanjiti svoj osjećaj frustracije.
|
opet se slažem.
Quote:
dixx kaže:
Mislim da nitko nikad ne razmislja 'ali drugima je gore', 'dobro sam prosla' i sl. Svakome su njegovi problemi najtezi, kakvi god bili.
|
ja se trudim tako razmišljat, ne uspijem onoliko koliko bi tila i tribala, ali mislim da je to dobar način za realno posložit stvari. paničar sam po prirodi, pa sam nervozna i kad nosim urin na analizu, a kamoli šta drugo. u takvim situacijama mi stvarno pomogne kad pomislim da bi puno ljudi rado izabralo moj problem umisto svog. ali, eto, posli poroda su me baš jako pucali hormoni i sve skupa mi je bilo too much, pa su mi takvi dobronamjerni savjeti u stilu "dobro ti je, budi zahvalna", na žalost, samo odmagali.
|
|
|
09.04.2016., 22:12
|
#307
|
gola teta
Registracija: Jul 2003.
Lokacija: na konju
Postova: 10,507
|
Quote:
dixx kaže:
Mislim da nitko nikad ne razmislja 'ali drugima je gore', 'dobro sam prosla' i sl. Svakome su njegovi problemi najtezi, kakvi god bili.
|
Oni koji nauče tako razmišljati mnogo su zadovoljniji svojim životima od ovih kojima je njihov problem uvijek najveći. Ali, treba to vježbati, ne ide preko noći.
__________________
If liberty means anything at all, it means the right to tell people what they do not want to hear.
George Orwell
|
|
|
09.04.2016., 23:56
|
#308
|
Registrirani korisnik
Registracija: Mar 2007.
Postova: 48,948
|
Kao prvo Pamelino djetesce ima tek 6 mj, zena je jos pod hormonima, svi ce ti osjecaji jos sjesti na svoje mjesto, mozda joj samo malo dulje treba
Super je vec kaj je osvjestila problem i sto radi na tome
Jasam zeljela djete vise od svega pa prva 2-3-4 mj nisam bas bila normalna od svega toga
__________________
Moj Zmajek je MPO beba :)
#nemrem
|
|
|
10.04.2016., 08:42
|
#309
|
Registrirani korisnik
Registracija: Dec 2003.
Postova: 1,585
|
Quote:
Pamella_19 kaže:
E pa to je problem moj. Sto sam ja to shvatila kao da mi je zivot stao. I takav sam si pritisak stvorila da sam na kraju potrazila strucnu pomoc koji mi je samo rekao da sam nezrela. Jesam ili nisam, bilo mi je neko vrijeme tesko, bojala sam se sama biti sa djetetom doma. Sad je malo lakse, on je sve veci pa se nadam da ce to sve sjest na svoje kad,tad.
|
Nije ti život stao nego samo drastično promijenio smjer. Presložili su ti se prioriteti, beba je iskočila na top ljestvici, a tvoje želje su pale u drugi plan. Ne čini mi se da je to ozbiljan problem kad beba ima samo šest mjeseci, ali vrijem ti je da počneš prihvaćati situaciju kakva je.
Što se nezrelosti tiče, nisi ti nezrela zbog godina. Pa nije baš da si rodila s 15. Žena je s 25 godina sasvim sposobna shvatiti posljedice nezaštićenog odnosa i sasvim je sposobna biti majka, koliko god da su se uobičajeno vrijeme rađanja pomaknulo na neke starije godine. I trebala bi biti u stanju prihvatiti odgovornost koja uz to ide.
|
|
|
13.04.2016., 07:50
|
#310
|
Registrirani korisnik
Registracija: Sep 2008.
Postova: 342
|
Evo proslo je par dana pa da se javim. Bili smo na odmoru sa bebicom, pa sam se malo opustila. Cim sam dosla doma odmah me opet ulovila mala depra, ali to popravljam setnjama i lijepim vremenom.
|
|
|
30.04.2016., 08:58
|
#311
|
Registrirani korisnik
Registracija: Sep 2008.
Postova: 342
|
Jesam li ja jedina koja se ovako osjeća?
Dakle, prošlo je nekoliko mjeseci od poroda, ali ja još uvijek prolazim kroz postporođajnu depresiju.. bila sam i kod psihijatra koji mi je samo rekao da sam nezrela.
Jesam li ja jedina koja se svaki drugi dan pita što mi je ovo trebalo? Što je falilo mojem životu prije nego li je dijete došlo?
Zašto sam zatrudnila baš tada kad nisam planirala i kada nisam htjela dijete (tada u tom trenutku?
Dijete je ovdje, već mjesecima, ali ja nisam zadovoljna sa svojim životom. Naporno mi je sve, iscrpljujuće i neispavana sam skroz.
Zašto nitko o tome ne govori? Zašto mi nitko nije rekao da će biti tako naporno i stresno? Ne mogu se opustiti, ne mogu uživati, osjećam se zarobljenom u vlastitiom tijelu. Help plizz!!
|
|
|
30.04.2016., 09:31
|
#312
|
Registrirani korisnik
Registracija: Jul 2010.
Postova: 807
|
Ma nisi jedina sigurno
Vjerujem da ti je to sve skupa previše samim time što se događa u krivom trenutku, a ne zbog toga što ti misliš da si loša osoba.
Ja ti na žalost ne mogu pomoći niti dati neki pametan savjet nego samo predložiti da potražiš stručnu pomoć, jer ovo "nezrela si" to nije. Čak i da je to istina to je samo konstatacija (koja i nije najtaktičnije izrečena), a ne rješenje koje se ipak od stručnjaka očekuje. Možda da kreneš od opće prakse pa da te uputi dalje.
Ako želiš sačuvati svoje zdravlje i biti funkcionalan roditelj (dok to ne preraste u nešto "toplije") nešto ćeš morati mijenjati, bilo da je to stavljanje faulteta na čekanje, bilo da je to prepuštanje veće brige o djetetu partneru, roditeljima....
Nadam se da će ti se javiti netko tko ti može dati neki konkratniji savjet. Ja ti samo mogu poželjeti sreću... Traži pomoć.
ps. Vjerujem da će ti ovo spojiti u postojeću temu.
|
|
|
30.04.2016., 09:39
|
#313
|
rotaredom
Registracija: Aug 2005.
Lokacija: Zg
Postova: 7,794
|
@Pamella_19, , jako mi je žao zbog toga kroz što prolaziš i mislim da moraš nešto napraviti.
mogla bih ti reći da će briga oko djeteta svakim danom biti sve manja i sve lakša i da će dok trepneš dlanom o dlan doći vrijeme kad će ti dijete moći samo jesti i samo se obući, ali to ti vjerojatno u ovom trenutku ne znači puno.
moram reći da je i meni razdoblje s malom bebom - oba puta - bilo jako teško i isrpljujuće (za razliku od nekih mama kojima je to bilo najljepše razdoblje) i da ne osjećam ni najmanju nostalgiju za tim vremenima sad, kad mogu spavati u miru i imam vremena za sebe.
ja mislim da se ti trebaš naprosto fizički što više odvojiti od bebe zbog bebe same jer, matematički rečeno, nesretna mama=nesretna beba.
najbolje bi bilo da na nekoliko dana nekamo odeš kako bi malo razbila taj svoj osjećaj zarobljenosti, a kad si kod kuće, naprosto moraš imati svakodnevno vrijeme izvan majčinske uloge.
razgovaraj s mužem - to nije kapric nego, u ovom slučaju, nužnost. kako to možete organizirati? može li vam uskočiti baka? ako ne može, nastoj organizirati plaćeno čuvanje - stavi na papir sve troškove koji vam nisu nužni, sreži ih i od toga plati čuvanje. jer nove hlače ili slatkiši nisu nužnost, a tvoje mentalno zdravlje jest.
i promijeni psihijatra.
šaljem ti virtualnu podršku koliko god je moguće.
__________________
La vida es sueno T. 1.1.2009. M. 25.1. 2013.
|
|
|
30.04.2016., 09:52
|
#314
|
Registrirani korisnik
Registracija: Mar 2007.
Postova: 48,948
|
Slazem se da trebas potraziti strucniju pomoc, nekoga tko ce ti stvarno pomoci
Ne znam zasto zene ne govore koliko prvi mjeseci zaista jesu teski i iscrpljujuci
Mija beba je jako zeljena i dugo cekana i bila sam presretna sto sam napokon rodila, ali da - bilo je iscrpljujuce i naporno i psihicki i fizicki a nitko mi nije rekao da ce to tako biti
Nedavno mi je jako bliska prijateljica rodila, ja sam ju pripremila na sve svojim iskustvom, dakle sve je u teoriji znala i opet mi je nakon par tjedana rekla: iako mi nisi nista lagala ni preuvelicavala, nista me nije moglo na ovo pripremit - bas je tesko
Avjerujem da je uz postporodajnu depresiju sve jos i puno teze
__________________
Moj Zmajek je MPO beba :)
#nemrem
|
|
|
30.04.2016., 10:03
|
#315
|
Registrirani korisnik
Registracija: Jan 2012.
Postova: 4,223
|
Kad je moja curka imala 18 mjeseci i kad mi je već bilo puuuno lakše, rodila je jedna moja frendica. Nazvala me sva u plaču i očaju i pitala: T, pa kako se ovo uopće preživi?
Rekla sam joj da ne znam, da ni meni nije jasno kako sam preživjela tu groznu prvu godinu, ali, eto, jesam i sada je bolje, puno bolje. Samo treba izdržati.
Trenutno čekam drugo dijete, za koji dan i, kad sam saznala da sam trudna, prvo što mi je palo na pamet: Ne, ja ne mogu to opet, dat ću ga na usvajanje.
I dalje ne znam kako ću i hoću li skroz puknuti, ali, eto, nadam se da ću i ovaj put nekako preživjeti. A moram biti hrabra zbog starijeg djeteta.
__________________
Nikad više nećemo pokušavati razlozima uvjeriti glupana; to je besmisleno i opasno.
|
|
|
30.04.2016., 10:15
|
#316
|
Registrirani korisnik
Registracija: Jul 2010.
Postova: 807
|
Mani osobno nisu ti početci s malom bebom bili teški, ali to je dobrim dijelom zato što ni jedan ni drugi nisu bili zahtjevne bebe, ja dojenče nisam idealizirala, a ni inače puno ne kompliciram. Bebe su od starta lijepo spavale...ali recimo kod mene je nedostajala ona filmska ljubav na prvi pogled.
Obojica su rođena vaginalno iz kratkih i ne horoh poroda pa mi je ipak 1. reakcija bila "hvala Bogu da je gotovo" i "hajmo skratit ovo maženje da idem spavati". Prvi je rođen s velikim kefal hematomom (koji se doduše u pravoj veličini vijdelo tek 2. dan), a drugi...mi je bio ružan onako crven, zgužvan otečen tim više što sam ga uspoređivala sa slikom starijeg brata. Mm je oba puta bio samnom i dok sam ih na prsima mazila tepala sam im kako su lijepi, s on se složio. Kada sma mu priznala što sam stvarno mislila rekao je da je i njemu bilo tako, ali me nije htio razočarati. Trebalo mi je vrijeme (ne pregudo, ali ipak) i za jednoga i za drugoga da mi postanu najlijepši na svijetu. Danas kada gledam slike iz rađaone uopće nisu toliko strašne iako i dalje nisam ljubitelj friškorođene djece.
Kasnije sam to znala spomenuti svojim poznanicama...neke su se zgražale, a neke priznale da su se slično osjećale....Ljudi pino toga prešute ili uljepšaju zato što se boje osude, da će biti proglašeni za čudne, monstrume ili da će se automatski diskvalificirati iz tako nužne utrke za najmajku. Ljudi svašta prešute..definitivo nisi jedina.
|
|
|
30.04.2016., 11:16
|
#317
|
the killer bunny
Registracija: Mar 2013.
Postova: 17,156
|
pamella, ne moraš svako malo otvarati nove teme o istom problemu. na ovoj temi si već pisala i slobodno svaki put nastavi.
|
|
|
30.04.2016., 12:38
|
#318
|
Registrirani korisnik
Registracija: Sep 2008.
Postova: 342
|
Ispričavam se na otvaranju nove teme... utješite me malo, da li je zaista lakše (psihički) kad malo porastu? Znam da su još veće brige, i financijski je to još više, ali jel barem malo lakše?
|
|
|
30.04.2016., 12:48
|
#319
|
završena
Registracija: Feb 2011.
Postova: 16,629
|
je. puno je lakše. stvarno je.
__________________
dinamo
|
|
|
30.04.2016., 12:50
|
#320
|
završena
Registracija: Feb 2011.
Postova: 16,629
|
čim možeš odspavati, jesti u miru, popiti kavu pola sata u miru, čim si sigurna da ako zatvoriš oči na pola sata ili se izgubiš u mislima dijete neće gurnuti prste u utičnicu ili napraviti poplavu u kupaonici... a tek kad je dovoljno veliko da mu kažeš da te probudi za sat vremena ili kad si samo radi doručak? ma neusporedivo je. a prođe jako jako brzo.
__________________
dinamo
|
|
|
|
|
Tematski alati |
|
Opcije prikaza |
Linearni mod
|
Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 22:34.
|
|
|
|