Anksiozno depresivni poremećaj - borba bez kemije

[MeTheChaos]

ste kad dozivjeli da imate onaj filing ko da niste skroz u svom tijelu? i ono gledate recimo ruku i ne vjerujete da je to vasa ruka; vidite da hodate ali ne vjerujete da je to vas mozak zapovijedil nozi da hoda.
( postavila sam pitanje na jos 1 temi, ali sve mi se nekak cini da je to moje 'iskustvo' bilo posljedica mojeg stanja/straha/PA//depressed/nesvjest(=kak ja to volim zvat) )

[1108]

uuu danas je moj dan. bez kemije. čak sam se i otuširala malo za promjenu.
moram još kavicu popit. a onda na trčanje

[mirna1979]

ja sam koma danas, živčana ko pas, posvađala se s dečkom, familija me razjebala ovaj vikend ma sranje sve u svemu

[1108]

eeee zaboravila sam reć. i muzika liječi samo bez kemije.
kupila sam usnu harmoniku,naučit ču je svirat, kumovao je kupnji neil young, samo da se nešto radi ,bez kemije

[micamacazg]

MeTheChaos kaže:

ste kad dozivjeli da imate onaj filing ko da niste skroz u svom tijelu? i ono gledate recimo ruku i ne vjerujete da je to vasa ruka; vidite da hodate ali ne vjerujete da je to vas mozak zapovijedil nozi da hoda.
( postavila sam pitanje na jos 1 temi, ali sve mi se nekak cini da je to moje 'iskustvo' bilo posljedica mojeg stanja/straha/PA//depressed/nesvjest(=kak ja to volim zvat) )

Svaki dan, bar jedanput, to ti je depersonalizacija (bar mislim) proguglaj malo pa će ti biti jasnije, brijem da je to neki simptom ovog našeg "blaženog" stanja

[micamacazg]

bobby-j kaže:

i ja sam danas "pospanija" nego inače. baš mi se ništa ne radi

kako ide bez tableta? imat ćeš krizice,al za 2-3 tjedna i rezultate

Imam osjećaj da mi se anksioznost postupno svakim danom sve više povećava...
Ma neznam, jučer sam bila sva u komi.... a nije ni danas neš bolje

[fourth]

MeTheChaos kaže:

ste kad dozivjeli da imate onaj filing ko da niste skroz u svom tijelu? i ono gledate recimo ruku i ne vjerujete da je to vasa ruka; vidite da hodate ali ne vjerujete da je to vas mozak zapovijedil nozi da hoda.
( postavila sam pitanje na jos 1 temi, ali sve mi se nekak cini da je to moje 'iskustvo' bilo posljedica mojeg stanja/straha/PA//depressed/nesvjest(=kak ja to volim zvat) )

Pa to se meni redovito dogadja kad me panika skrpa. Imam osjecaj da nisam ni u tjelu ni skroz na zemlji, kao da sve zumiram, jasnije cak vidim, boje su mi jasnije. Kazu da tjelo tako reagira kad je u strahu i panici, osjetila ti se izostravaju jer se tjelo sprema na bjeg

[bobby-j]

micamacazg kaže:

Imam osjećaj da mi se anksioznost postupno svakim danom sve više povećava...
Ma neznam, jučer sam bila sva u komi.... a nije ni danas neš bolje

ajde, izdrži, molim te...
kažem ti da je sve u glavi... znam da ti je pun k**** savjeta, ali bude prošlo...samo se okreni pozitivi. treba vremena

[MeTheChaos]

fourth kaže:

Pa to se meni redovito dogadja kad me panika skrpa. Imam osjecaj da nisam ni u tjelu ni skroz na zemlji, kao da sve zumiram, jasnije cak vidim, boje su mi jasnije. Kazu da tjelo tako reagira kad je u strahu i panici, osjetila ti se izostravaju jer se tjelo sprema na bjeg

a ne. meni su slike onako , ko da ima jace tromost oka . onako mi dolaze naglo .. ali ko da ponekad izmedju pojedinih slika nema jasne poveznice.. tak nekak . doduse,u zadnje vrijem toga nemam , ali prije.

[Gestapo]

MeTheChaos kaže:

ste kad dozivjeli da imate onaj filing ko da niste skroz u svom tijelu? i ono gledate recimo ruku i ne vjerujete da je to vasa ruka; vidite da hodate ali ne vjerujete da je to vas mozak zapovijedil nozi da hoda.
( postavila sam pitanje na jos 1 temi, ali sve mi se nekak cini da je to moje 'iskustvo' bilo posljedica mojeg stanja/straha/PA//depressed/nesvjest(=kak ja to volim zvat) )

Da, zna se desiti. Kao da nisam u svome tijelu ponekada hodas a nisi svjestan toga. Izgubis kontak sa realnoscu, kao da ti je um u nekome snu. Prilikom hodanja ili primanja objekta u ruku nemas onaj osjecaj da stojis ili drzis nesto. Zna me osinuti kada recimo idem doma tj. nemrem vjerovati da doista hodam, pomicem se, disem ... a i pogled je cudan. Jednom me to skoro kostalo zivota. Sjecam se kada sam prilikom jednog odlaska u skolu prelazio preko pruge, nije bilo rampe ... bio sam u totalnoj odsutnosti, tijelo je samo islo nisam ni bio svjestan sebe pa tako niti opasnosti, par sekundica nakon sto sam prosao prugu vlak je prosao iza mene.

Jel se zna nekome desiti da mu se ucini pomicanje mrtvog objekta? Znaci gledas u nesto i fokusiran si na citanje, gledanje filma i odjednom sa krajickom oka imas osjecaj kao se sa strane salica, olovka ... na stolu pomice odnosno da se pomakla dok ne usmjeris cijeli pogled na nju. Ali samo na kratko?

[micamacazg]

bobby-j kaže:

ajde, izdrži, molim te...
kažem ti da je sve u glavi... znam da ti je pun k**** savjeta, ali bude prošlo...samo se okreni pozitivi. treba vremena

Pokušavam ali ta pozitiva traje vrlo kratko....uvijek me nešto ili netko omete u njoj,npr.vozim i onda kreten ispred mene vozi 20 na sat a ja popi...im i ko luđak se sama sa sobom razgovaram u autu, to me najviše isp...i
Ili npr. super se osjećam i onda mi dođe misao joj sigurno nešto nije u redu, pa mi srce zalupa pa sam uvjerena da će me infarkt strefit i onda sam sva ma užas tak sam ljuta na sebe što sam tako neodlučna i što neam volje uspjeti u tome, uvijek me nešto sputava.....
a i postala sam užasno zaboravljiva, nemogu se sjetit nečijeg imena, a ponekad ni neke riječi koju želim reći, ko da sam postala senilna

[bobby-j]

micamacazg kaže:

vozim i onda kreten ispred mene vozi 20 na sat a ja popi...im i ko luđak se sama sa sobom razgovaram u autu, to me najviše isp...i...

Ili npr. super se osjećam i onda mi dođe misao joj sigurno nešto nije u redu, pa mi srce zalupa pa sam uvjerena da će me infarkt strefit i onda sam sva ...

a i postala sam užasno zaboravljiva, nemogu se sjetit nečijeg imena, a ponekad ni neke riječi koju želim reći, ko da sam postala senilna

nemoj dati da te ometaju sitnice ,ako vozi 20 na sat, lijepo mu pokažeš srednjak i produžiš dalje

i ništa loše ti se neće i ne može desiti, samo si to ponavljaj, jedino loše je da se vratiš na staro...ovo je faza koja će proči pod uvjetom da si diktiraš pozitivne misli, a svako prekidanje istih zanemariš. uvijek je tako, uvijek će te nešto prekidati; telefon, šefica, promet...bitno je da se prešaltaš na svoj novi put

što se tiče zaboravljivosti, , hm...to je za neku drugu temu, imamo svi takvih,jel....predivnih iskustava...koje je bolje ne spominjati, jer

[micamacazg]

bobby-j kaže:

što se tiče zaboravljivosti, , hm...to je za neku drugu temu,

Koju

[MeTheChaos]

Gestapo kaže:

Da, zna se desiti. Kao da nisam u svome tijelu ponekada hodas a nisi svjestan toga. Izgubis kontak sa realnoscu, kao da ti je um u nekome snu. Prilikom hodanja ili primanja objekta u ruku nemas onaj osjecaj da stojis ili drzis nesto. Zna me osinuti kada recimo idem doma tj. nemrem vjerovati da doista hodam, pomicem se, disem ... a i pogled je cudan. Jednom me to skoro kostalo zivota. Sjecam se kada sam prilikom jednog odlaska u skolu prelazio preko pruge, nije bilo rampe ... bio sam u totalnoj odsutnosti, tijelo je samo islo nisam ni bio svjestan sebe pa tako niti opasnosti, par sekundica nakon sto sam prosao prugu vlak je prosao iza mene.

Jel se zna nekome desiti da mu se ucini pomicanje mrtvog objekta? Znaci gledas u nesto i fokusiran si na citanje, gledanje filma i odjednom sa krajickom oka imas osjecaj kao se sa strane salica, olovka ... na stolu pomice odnosno da se pomakla dok ne usmjeris cijeli pogled na nju. Ali samo na kratko?

u takvoj opasnosti jos nikad nisam bila..bar ne u tom stanju.. dapace, u tom stanju, kad nemrem vjerovat da sam tu i da su to moje ruke/noge/da hodam/pricam.. najvise pazim da sve nekak bude u skladu s normalnim ljudima. dakle radim sve kak mislim da bi normalni ljudi to radili ili kaj se uprilici raditi/govoriti..

pomicanje predmeta..all the time..ali s tim sam se pomirila odnosno to imam otkad znam za sebe.. najbolje je promatrti zastore recimo( kaj sam kao mala objasnjavala da oni ipak mogu ono titrati po malom strujanju zraka, buduci da su laki ) ili recimo fascinantno mi je ko 5-ogodisnjoj gledati radijatore kak one pruge idu sim-tam, ko na klackalici. uglavnom- neka vrs opticke varke

[UnExpected]

Ljudi dragi, čitam i ne mogu vjerovat što sve trpite, baš mi je žao. Samo jedan komentar - borba bez kemije ne znači da trebate samo trpiti i čekati da prođe samo od sebe a vidim da su neki krenuli baš tim putem. Malo je vjerojatno da će baš samo proći. A misliti pozitivno i ponavljati nije mi ništa (tj gurati glavu u pijesak) su dva različita pojma.
Psihoterapija, relaksacija, meditacija, nešto... probajte.

[fourth]

Na kraju krajeva pise borba bez kemije. A opet s druge strane razumijem ja sve to, svaki je dan borba od kad se ustanes dok ne odes leci. Prezivjeti dan ponekad moze biti jednako kao da si dobio grozno tesku bitku. Ja sam trenutno u nekoj ok fazi (ustvari variram od groznog do dobrog raspolozenja u jednom danu 10 puta) pa nekako mogu sa strane govoriti ali kad me skrpa glupost - tesko je tad reci bori se

[Gestapo]

micamacazg kaže:

a i postala sam užasno zaboravljiva, nemogu se sjetit nečijeg imena, a ponekad ni neke riječi koju želim reći, ko da sam postala senilna

bobby-j kaže:

što se tiče zaboravljivosti, hm...to je za neku drugu temu, imamo svi takvih,jel....predivnih iskustava...koje je bolje ne spominjati, jer

Ma pricajte mi o tome ...


Bog te, povedem raspravu sa frendovima i pricam je kada odjednom stanem i da ga jebes nemrem se sjetiti nastavak price ili kako interpretirati nastavak ... odjednom sutnja/blokada. I onda frendovi onak u cudu zbunjeno gledaju i pitaju iiiiii ... ? A ja ko mulac se pukasavam sjetiti sto sam htjeo rec ... i onda velis da si zaboravio ... ko da imam pet banki.

MeTheChaos kaže:

u takvoj opasnosti jos nikad nisam bila..bar ne u tom stanju.. dapace, u tom stanju, kad nemrem vjerovat da sam tu i da su to moje ruke/noge/da hodam/pricam.. najvise pazim da sve nekak bude u skladu s normalnim ljudima. dakle radim sve kak mislim da bi normalni ljudi to radili ili kaj se uprilici raditi/govoriti..

Da, meni je taj osjecaj nekak najblizi onome kada si blago pijan, jednom sam cak i zabrijo da jesam, al sam se onda sjetio da nisam pio alkohol. Kaj ti velis?

pomicanje predmeta..all the time..ali s tim sam se pomirila odnosno to imam otkad znam za sebe.. najbolje je promatrti zastore recimo( kaj sam kao mala objasnjavala da oni ipak mogu ono titrati po malom strujanju zraka, buduci da su laki ) ili recimo fascinantno mi je ko 5-ogodisnjoj gledati radijatore kak one pruge idu sim-tam, ko na klackalici. uglavnom- neka vrs opticke varke

Je, tim strujanjem zraka sam se i ja tjesio ili da je propuh ... jos dodes skroz do zavjese i sve vise priblizavas pogled da se uvjeris jel se doista micu.

gospa Noris kaže:

Ljudi dragi, čitam i ne mogu vjerovat što sve trpite, baš mi je žao. Samo jedan komentar - borba bez kemije ne znači da trebate samo trpiti i čekati da prođe samo od sebe a vidim da su neki krenuli baš tim putem. Malo je vjerojatno da će baš samo proći. A misliti pozitivno i ponavljati nije mi ništa (tj gurati glavu u pijesak) su dva različita pojma.
Psihoterapija, relaksacija, meditacija, nešto... probajte.

Ma znam, ja sam toga itekako svjestan i zelim to promjeniti, ali stalno naides na blokade koje te uspore ili onemoguce daljnji napredak. Al ono, imam unutarnje pozitivne kotacice koje sam uspio postelati za naprijed ... samo kaj nikak da ih izvana pocnem pokretat. Zacarni krug ... jedan simptom potice drugi i otezava ti daljnje pokretanje ...

[MeTheChaos]

sad sam dosla doma, bila na kavi s frend. KAVI vec 3oj danas . evo i sad se nemrem ni fokusirati da procitam sve kaj ste pisali jer mi misli ( i ruke ) lete .. grozno. sad moram cekat koji sad da me prodje adrenalin . idem orbitrekirat
@gestapo.. ma daj, kad sam pijana je super filing, mozda se cak osjecam normalnije nek obicno, kad sam ne-toxicirana uostalom, onda imam opravdana ( citaj: koga krivit ) za svoje stanje plus- imam nadu da bu to proslo kad se jednom strijeznim

[1108]

mene opet depra pere...u qurac. neznam šta ču od života ubila me ta ljepota

[1108]

još sam se i udebljala 5 kila od glupe kemije ,ko krme sam