Ocjenjivanje prvašića

[Ani4]

shtefy kaže:

I onda dobijem neku nadžak-babu kao što je moja sveki, a koju su generacije klinaca zapamtile kao "onu vječito nadrkanu babu"...

(to sam čula od nekih koji nisu znali da je to moja sveki! )

I ja sam se malo ljutila na psihicu, nisam se bas slagala sa njenim misljenjem, ali sta ces... ajde, ipak je ispalo ok, ucitaljica i nije tako losa i uspjela ga je stjerati u red, sada je super.

[Aruena]

simple mind kaže:

ja samo kažem kak je bilo kod nas i kod mojih frendova.
da, živjeli smo u zg i roditelji su mi obrazovani, razgovarali smo o svemu i svačemu, vodili su me i u kazalište i u kino i na koncerte i puno vremena smo provodili zajedno.
naravno da je na selu bilo teže i da je situacija bila drukčija.
ja samo opisujem svoje iskustvo i iskustvo klinaca s kojima sam se družila.
a čini mi se da danas roditelji koji rade jednostavno imaju manje vremena (jer imaju drukčije radno vrijeme), a i ono vrijeme koje bi mogli provesti zajedno se potroši na gledanje televizije i igrice.

a da je gradivo bilo opsežno kao i danas - bilo je.
da smo učili ćirilicu - učili smo.
da smo svaku pjesmu morali naučiti na pamet - morali smo.
da smo imali nastavu i subotom - imali smo.
da je odlikaša bilo puno manje nego danas - bilo je.
a kaj ja tu mogu?!

Ja sam 68-o.,a imam sina u 4.osnovne,pa mogu usporediti.

Moj skolski program je bio i obimniji i temeljniji i tezi,al su ga djeca nekako lakse savladavala.
Mozda,jer su manje buljila u tv-e,a kompa nije bilo.
Nije bilo hiperprodukcije odlikasa kao danas,ali su zato mnogi vrlodobri ucenici bili po znanju jaci nego danasnji odlikasi.

Kad moja sincina (mamin odlikas ) pocne kolutat ocima da mu je,recimo,matematika teska,ja lijepo izvadim moj stari udzbenik iz 1.osnovne (hvala mojoj pedantnoj mami sto ga je sacuvala )i nadjem mu par zadataka-tek toliko da ga utjesim kako je bilo meni i njegovom tati...

Ako jos ima nevjernih Toma koji i dalje vjeruju da je danasnje gradivo teze,evo jednog zadacica iz mojeg doba (1.razred):

Dakle: Napisi 3 broja sa 4 puta ponovljenom cifrom "1" i izmedju njih napisi znake 2 racunske operacije da bi rezultat bio 13.

Ako treba jos koji...

[seeme]

juhica kaže:

eto na što nam je izašlo školstvo, hajdemo roditelji, sjednimo i učimo s djecom, i to ne samo u prvom razredu nego tijekom cijelog njihovog školovanja , pa jel to tako prije bilo?! većina djece danas nisu u stanju sama svladavati program, osobno poznam odlikaše koji redovito pohađaju instrukcije iz ponekoliko predmeta

a daj molim te... kad ti dijete bude išlo u srednju zicer ne budeš sjedila pored njega....
btw.... ja sam se za svoje ocjene sama brinula...
u prvom razredu osnovne je bilo koma... mrzila sam ići u školu....naposljetku sam ju zavolila i eto!!! danas studiram....planiram upisati još neke fakultete...obožavam ućiti.... nikada nisam imala probleme...
stvar je u tome da dijete shvati da uči za sebe.... kada bih došla doma vesela jer sam dobila dobru ocjenu, otac bi rekao BRAVO!!! i to je sve....Nije se baš posebno veselio i na kraju sam shvatila zašto-zato jer su to moje ocjene... Ne skupljam ih radi toga da zadovoljim roditelje, već da se bar malo opametim.... Tako sam prošla osnovnu...
U srednjoj hvala Bogu, sam imala jako dobre profesore koji su me jako cijenili (kao i svakog drugog učenika) i stvarno se trudili da nas nečemu poduče... Naravno, ja sam to objeručke prihvatila... Djeca u Africi se žale jer nemogu u školu, a ja to dobivam na dlanu.... Pa naravno da ću to iskoristiti!!!! Došlo je do toga da sam ja sama u vezi svojih ocjena razgovarala sa profesorima, majka i otac nikada u školu nisu morali dolaziti.... Iako baš i nije za pohvalu-razrednik mi je roditelje upoznao tek na maturalnoj večeri LOL..... Nikad ih nije za ništa morao posebno zvati....
I zašto-zato jer su me starci odmalena učili da učim za sebe, ne za njih, ne iz dosade, ne iz pukog maltretiranja već zato jer ću se jednog dana morati sama uzdržavati od svoga rada.... Naravno, ljudi te puno više cijene i plate ako imaš diplomu u đepu....
To govorite klincima!!! Učite ih da budu samostalni, da sami pišu zadaće, da sami shvate posljedice svoga rada ili nerada... Dobro-ovo je što se tiče malo zrelije djece (tipa 7 ili 8 razred osnovne škole) Sumnjam da će dijete od nepunih 9 godina shvatiti važnost znanja tablice množenja i slično...al jednog dana, a i cijeli život će mu biti od jako velike koristi...
I sad na samome kraju!!! Iskreno ni meni se ne sviđa to što se daju ocjene iz znanja... Bolje bi bilo da se (ko u Americi ) daju slova... I naravno, da profesori prestanu koristiti crvenu kemijsku jer jako negativno utječe na djecu

[seeme]

Aruena kaže:

Ja sam 68-o.,a imam sina u 4.osnovne,pa mogu usporediti.

Moj skolski program je bio i obimniji i temeljniji i tezi,al su ga djeca nekako lakse savladavala.
Mozda,jer su manje buljila u tv-e,a kompa nije bilo.
Nije bilo hiperprodukcije odlikasa kao danas,ali su zato mnogi vrlodobri ucenici bili po znanju jaci nego danasnji odlikasi.

Kad moja sincina (mamin odlikas ) pocne kolutat ocima da mu je,recimo,matematika teska,ja lijepo izvadim moj stari udzbenik iz 1.osnovne (hvala mojoj pedantnoj mami sto ga je sacuvala )i nadjem mu par zadataka-tek toliko da ga utjesim kako je bilo meni i njegovom tati...

Ako jos ima nevjernih Toma koji i dalje vjeruju da je danasnje gradivo teze,evo jednog zadacica iz mojeg doba (1.razred):

Dakle: Napisi 3 broja sa 4 puta ponovljenom cifrom "1" i izmedju njih napisi znake 2 racunske operacije da bi rezultat bio 13.

Ako treba jos koji...

11+1+1=13

[juhica]

seeme kaže:

a daj molim te... kad ti dijete bude išlo u srednju zicer ne budeš sjedila pored njega....
btw.... ja sam se za svoje ocjene sama brinula...
u prvom razredu osnovne je bilo koma... mrzila sam ići u školu....naposljetku sam ju zavolila i eto!!! danas studiram....planiram upisati još neke fakultete...obožavam ućiti.... nikada nisam imala probleme...
stvar je u tome da dijete shvati da uči za sebe.... kada bih došla doma vesela jer sam dobila dobru ocjenu, otac bi rekao BRAVO!!! i to je sve....Nije se baš posebno veselio i na kraju sam shvatila zašto-zato jer su to moje ocjene... Ne skupljam ih radi toga da zadovoljim roditelje, već da se bar malo opametim.... Tako sam prošla osnovnu...
U srednjoj hvala Bogu, sam imala jako dobre profesore koji su me jako cijenili (kao i svakog drugog učenika) i stvarno se trudili da nas nečemu poduče... Naravno, ja sam to objeručke prihvatila... Djeca u Africi se žale jer nemogu u školu, a ja to dobivam na dlanu.... Pa naravno da ću to iskoristiti!!!! Došlo je do toga da sam ja sama u vezi svojih ocjena razgovarala sa profesorima, majka i otac nikada u školu nisu morali dolaziti.... Iako baš i nije za pohvalu-razrednik mi je roditelje upoznao tek na maturalnoj večeri LOL..... Nikad ih nije za ništa morao posebno zvati....
I zašto-zato jer su me starci odmalena učili da učim za sebe, ne za njih, ne iz dosade, ne iz pukog maltretiranja već zato jer ću se jednog dana morati sama uzdržavati od svoga rada.... Naravno, ljudi te puno više cijene i plate ako imaš diplomu u đepu....
To govorite klincima!!! Učite ih da budu samostalni, da sami pišu zadaće, da sami shvate posljedice svoga rada ili nerada... Dobro-ovo je što se tiče malo zrelije djece (tipa 7 ili 8 razred osnovne škole) Sumnjam da će dijete od nepunih 9 godina shvatiti važnost znanja tablice množenja i slično...al jednog dana, a i cijeli život će mu biti od jako velike koristi...
I sad na samome kraju!!! Iskreno ni meni se ne sviđa to što se daju ocjene iz znanja... Bolje bi bilo da se (ko u Americi ) daju slova... I naravno, da profesori prestanu koristiti crvenu kemijsku jer jako negativno utječe na djecu

A čuj, ja se s tobom slažem. Sa mnom nitko nije sjedio i učio niti ja to činim sa svojom djecom, svog prvašića samo nadgledam i zahtijevam da samostalno rješava zadaću, ali nam ni rezultati nisu idealni (iako nisu ni loši). A kakav recept za bolje rezultate daju današnje učiteljice pročitaj u njihovim postovima.

[imi18]

seeme kaže:

11+1+1=13

nda, to bi bio impresivno da ides u 1. razred osnovne škole

[Aruena]

seeme kaže:

11+1+1=13

Znake 2 racunske operacije-ne jedne.

Kod tebe je samo zbrajanje.

[juhica]

Aruena kaže:

Znake 2 racunske operacije-ne jedne.

Kod tebe je samo zbrajanje.

Zar piše da te dvije računske operacije moraju biti različite? I zar to nije bio zadatak za napredne matematičare?

[sun.shine]

A vas dvije ste napredni prvašići, hihihihihi.

[juhica]

sun.shine kaže:

A vas dvije ste napredni prvašići, hihihihihi.

E, baš !

[Aruena]

juhica kaže:

Zar piše da te dvije računske operacije moraju biti različite? I zar to nije bio zadatak za napredne matematičare?

Da,da,u pravu ste i ti i seeme,pada mi koncentracija u ove sitne sate...

Ali poanta je bila da je to bio zadatak iz udzbenika za 1.osnovne.Redovito gradivo.

[glora's bastard]

shtefy, nisam sve pratila pa sam možda propustila... ide li itko još iz grupe tvoje kćeri slijedeće godine u školu? i hoće li ti malena morati nositi ključić oko vrata, ili ćeš je redovito dočekivati doma?

osobno je ne bih izdvajala iz grupe, baš zbog prijatelja. a u odluci bi mi prevagnulo to hoće li morati sama ostajati doma. onda bih, ostavila da ide redovno, kako i treba.

ja sam krenula sa šest i jedva čekala tu školu, a onda sam se strahovito razočarala kad sam vidjela da tek slijedeće polugodište dolaze brojevi

ali preživjela sam nekako

a što se tiče ocjenjivanja i današnjeg programa, uh imam puno za reći , pa ću to možda sutra, samo bih rekla da moja kćer (koja još ne ide u školu i nije extra nadarena ) objašnjava djetetu petog razreda sunčev sustav i anatomiju. ta mala prolazi sa 4, slovka i tako to... a kako, na koju foru uspije proći sa četvorkom, ne znam...

[protagora]

nosorog kaže:

1-nedovoljan
2-dovoljan
3 - dobar
4.vrlo dobar
5-odlican

meni je zao kaj se djeci ocjene daju kao brojevi...kada nekom djetetu das 1, saljes mu poruku da nije dovoljno naucio i to mu tak ttreba rec. i nije mi jasno zakaj je 3 tak grozna ocjena-pa to znaci da je dijete dobro savladalo gradivo. za sve ostalo potreban je dodatan trud.

To da trojka važi kao grozna ocjena zaslužan je naš školski sustav, jer s prosjekom dobar, nakon osnovne, moguć je upis samo u obrtničke škole, uglavnom trogodišnje, tako da se o daljnjem školovanju nakon srednje ne može ni sanjati. A kako roditelji u pravilu žele svojoj djeci najbolje, jasno je da se groze svega što im može limitirati šanse za uspjeh u životu.

Strogo ocjenjivanje u nižim razredima osnovne nije usklađeno sa saznanjima s područja razvojne psihologije. Djeca u toj dobi emotivno su fragilna i lako im je usaditi uvjerenje da su nesposobna, a opetovano dobivanje nižih ocjena šalje djetetu poruku da je manje vrijedno od ostale djece. Mehanizam kritičkog mišljenja još nije razvijen i dijete nije u stanju analizirati situaciju i procijeniti ulogu svog truda i odvojiti je od svojih urođenih datosti. Kad doživi neuspjeh, sklono je misliti da naprosto ne valja i da nema smisla da išta pokušava. Tako se stvara averzija prema školi i učenju.

Ono što svakog roditelja treba zabrinuti neupućenost je nastavnika u područja koja bi trebao poznavati svatko tko profesionalno radi s djecom. Na žalost, nastavnici ne samo da nisu upoznati s razvojnom psihologijom, nego im ni područje pedagogije nije blisko.
Zahtjev da roditelji moraju naučiti svoju djecu kako da uče neprofesionalan je i drzak.
Upravo bi to trebala biti krucijalna uloga nastavnog osoblja. Naučiti i uvježbati djecu metode savladavanja i upamćivanja gradiva, te mehanizme kojim će učenik samog sebe motivirati za postignuća.
U suprotnom, niži razredi osnovne škole uopće nisu ni potrebni. Jer tzv. gradivo koje se u tom periodu uči poznato je svakom roditelju koji je završio osnovnu i svatko ga može prenijeti svom djetetu. Ali nije svaki roditelj pedagog ili psiholog i ne može podučiti dijete strategijama učenja. To bi trebali raditi učitelji i nastavnici, ali oni radije djeci izbiflaju gradivo, s preporukom da kod kuće zagriju stolac i nauče. Nastavnik bi trebao tako prirediti građu da se već na satu zapamti veći dio, a kod kuće samo ponovi. Na žalost, mnogi nisu dorasli tom zahtjevu, a krivicu za svoj neuspjeh svaljuju na roditelje i djecu.

Duboko neznanje naših prosvjetnih radnika, na žalost, došlo je do izražaja i na ovom topicu. Neki su spominjali kognitivne sposobnosti i nesposobnosti učenika. Urođene sposobnosti, talenti ili antitalenti ne bi smjeli utjecati na ocjenu. Jer, u tom slučaju ocjenjuju se urođene genetske predispozicije, a procjenjivanje ljudi prema biološkim datostima je, po definiciji, čisti rasizam.

Ako imate u razredu fenomenalno nadareno dijete, ono bi trebalo preskočiti u stariji razred, a ako to nije moguće, onda je pošteno od takvog djeteta očekivati više. U suprotnom će izgubiti motivaciju za rad, a ostala djeca će biti frustrirana njegovim uspjehom bez uloženog truda, koji proizlazi iz slučajno dobivene genetske predispozicije.
Prilagodba se očekuje i u radu s ispodprosječnom djecom, postoje individualni programi i dijete se ocjenjuje s obzirom na uloženi trud, a u ocjenu ne smije ulaziti njegova biološka struktura, za koju dijete nije odgovorno, niti na nju može utjecati.
Dakle, odučiti se od vulgarnog biologizma, tj. od rasizma i zaboraviti na tzv. prirodne podjele i stupnjevanja na urođeno jače i slabije ljudske primjerke. Nismo u džungli, pa da bi takve podjele morale biti bitne.

Uglavnom, uz časne izuzetke, naši su prosvjetni radnici prilično neupućeni u svoju profesiju i kad bi se davala ukupna ocjena za rad jedva da bi zaslužili mršavu dvojku. Ako i toliko.

[sun.shine]

Lijepo napisan post, ali preidealističan i utopističan za naš školski sustav. Uvijek sam mrzila tu učiteljsku frazu o grijanju stolice. Sve ono što sam naučila grijući stolicu je isparilo i netragom nestalo, a što sam učila iskušavajući, skicirajući, zaključivajući, radeći, pokazivajući drugima se dobro zadržalo u glavi.

Mislim da bi se u prva četiri razreda osnovne škole trebale učiti mnemotehnike, i tek onda početi s utuvljivanjem gomile raznih podataka u glavu. Nažalost, čak i iz prirodnih predmeta nisu rijetki nastavnici koji se čak ljute ako netko nešto sam zaključi ili izvede na svoj način, a ne točno onako kako je zapisano u knjizi jer "ti nisi učio, ti to po svome", kao da se cijeni količina blejanja u udžbenik, a ne konačan rezultat.

Zato imamo djecu kojima nikad neće pasti napamet da bi mogli shvatiti zašto je -270 stupnjeva= 90 stupnjeva tako da se okrenu tri put ulijevo ili jednom udesno pa shvate da su na istoj točki, kojima nije jasno da kuhinjske pločice mogu biti koordinatni sustav, koji se neće dosjetiti da su stalaKtiti gore kao i Krov, da nekakvu listu mogu zapamtiti tako da je u glavi lijepe po prostorijama svog stana i što je još gore, to će smatrati nekakvom vrstom varanja, jer eto, nisu sjeli i grijali stolicu pa se pretvorili u papigu za reproduciranje.

A sad, ovo o rasizmu... a kakav ti je onda sport? Pa nećemo gurati patuljke u košarku, divove u gimnastiku, Aspergeriće u glumce ili trgovačke putnike? Doduše već se frfljavci guraju u spikere.. pa možda krenemo i u tom smjeru. Kao u priči Harrison Bergeron?

[shtefy]

glora's bastard kaže:

shtefy, nisam sve pratila pa sam možda propustila... ide li itko još iz grupe tvoje kćeri slijedeće godine u školu? i hoće li ti malena morati nositi ključić oko vrata, ili ćeš je redovito dočekivati doma?

osobno je ne bih izdvajala iz grupe, baš zbog prijatelja. a u odluci bi mi prevagnulo to hoće li morati sama ostajati doma. onda bih, ostavila da ide redovno, kako i treba.

ja sam krenula sa šest i jedva čekala tu školu, a onda sam se strahovito razočarala kad sam vidjela da tek slijedeće polugodište dolaze brojevi

ali preživjela sam nekako

Oni su prilično pomiješani u vrtiću, tako da će neki od njenih bliskijih prijatelja krenuti iduće godine, a neki za dvije godine. Kako god, ne bi bila sama, tako da mi to nije baš presudno. Osim toga, ona je strašno otvorena i jako lako sklapa prijateljstva (stvarno ne znam na koga je ). A glede ključića - zapravo imamo baku. Ali obzirom da sam se naslušala nekoliko godina bakinih komentara za druge unuke koje je dočekivala iz škole (nema svoj mir, sve joj u kući izjedu, ta hrana košta - naravno, novce neće uzeti ), radije bih to isključila. Zapravo se nekako nadam - najavljivali su - da će se organizirati dnevni boravak u školi. I dragi i ja imamo zajebana radna vremena, mislim da djete na nas teško da će moći računati.

Inače, i ja sam krenula sa 6, i bilo mi je super. Ali u ono doba bilo je bar trećina djece koja su ranije kretala, tako da to uopće nije bilo nešto čudno.

Osim toga, ja sam u školu išla u velikom gradu, ogromna većina nas je išla u vrtiće, znali smo čitati, pisati, brojeve... Nekako smo bili prilično izjednačeni po znanju. A ovdje će s njom u školu ići i puno djece iz obližnjih sela. Ne želim potcjenjivati nikoga, ali to je činjenica da veliki dio te djece uopće nije ni socijaliziran kako treba, a kamoli da znaju slova. Sin jedne kolegice s posla je čak i išao u neki vrtić na selu, ali opet nema pojma o slovima. I to je jedna stvar koja me malo plaši - bit će ogromne razlike između te djece. Kako će učiteljice s tim uspjeti izaći na kraj - ne znam.

Ali, teta mi je jučer nešto predložila, mislim da će to biti rješenje. Kaže neka mala krene u 9. mj. u malu školu. Pa ćemo vidjeti kako to ide. Ako bude išlo dobro, OK, ako joj ne bude zanimljivo, neka odustane i čeka slijedeću godinu. A čak, ako bude tako najbolje, neka u malu školu ide obadvije godine u starijoj grupi. Škodit joj neće.

protagora kaže:

.....

S ovim se gotovo svime slažem.

sun.shine kaže:

Lijepo napisan post, ali preidealističan i utopističan za naš školski sustav. Uvijek sam mrzila tu učiteljsku frazu o grijanju stolice. Sve ono što sam naučila grijući stolicu je isparilo i netragom nestalo, a što sam učila iskušavajući, skicirajući, zaključivajući, radeći, pokazivajući drugima se dobro zadržalo u glavi.

A i sa ovim se bogami slažem. Od štrebanja je korist jedino od testa do testa. A poslije ishlapi...

Inače, moja sveki se nedavno nasmrt uvrijedila kada joj je njena rođena kći rekla da se u pedagoške škole upisuje drugorazredni kadar, uz šačicu onih koji zaista žele raditi sa djecom, upisuju se bulumente onih koji se pale isklučivo na državnu službu, 20-satno radno vrijeme i besplatna putovanja sa školom. Bez obzira koliko je taj stav idealiziran (koliko uopće jeste? Jer sveki je htjela i kćer ugurati u prosvjetu uz objašnjenje: plaća i posao su ti sigurni, od posla se ubiti nećeš, imat ćeš vremena za sebe koliko hoćeš...).

[Blue_Angel]

Ja bih uvela državnu maturu i u osmom razredu.

U mojoj generaciji, kad smo došli u gimnaziju, u prvom razredu je palo 7 ili 8 učenika-sve redom odlikaši iz OŠ. U trećem razredu su nas spojili sa drugim razredom jer nas je bilo pre malo. Oni koji su došli sa pokojom četvorkom iz OŠ su ostali solidni učenici...

Mislim da zbog sustava u kojem se gledaju ocijene kao jedini kriterij za upis u srednju treba uvesti i maturu tako da se te ocijene potkrijepe i znanjem.

Nije mi jasan stav da bi roditelj trebao pisati djetetu zadaće, čitati lektire i učiti s njim-koje su to gluposti? Ok je djetetu povremeno uskočiti i pomoći oko nečega gdje je zapelo (na način da mu se objasni, a ne da se odradi umjesto njega).

Ja ne znam u kakve to škole idu vaša djeca, ali ja znam da svi prvašići oko mene cijele godine uče pisati i čitati (i zbrajati i oduzimati neke medeke i patkice). Još nitko nije naveo nešto strašno teško što se uči, a da nije primjereno njihovoj dobi. Koji je vama tempo ok?? Godišnje pet slova i tri broja??

Mislim da je žalosno kako neki ljudi podcijenjuju svoju vlastitu djecu...

[protagora]

sun.shine kaže:

A sad, ovo o rasizmu... a kakav ti je onda sport? Pa nećemo gurati patuljke u košarku, divove u gimnastiku, Aspergeriće u glumce ili trgovačke putnike? Doduše već se frfljavci guraju u spikere.. pa možda krenemo i u tom smjeru. Kao u priči Harrison Bergeron?

Znam što želiš reći. Točno je, nismo svi za sve. Ali jedna je stvar kad je odrasla osoba limitirana u izboru profesije, svojom školskom spremom i sposobnostima, a drugo je kad kriterije za odrasle primjenjujemo na djecu.
Nijedan se slijepac neće natjecati za mjesto profesionalnog vozača, niti će gluh čovjek inzistirati da svira u filharmoniji.
Ali osnovno i srednje školovanje je obavezno i tamo djeca moraju savladati zadani program, pa tako i niski rastom igraju košarku na tjelesnom, i antitalenti za matematiku rješavaju zadatke, a daltonisti crtaju i slikaju.
Uzmemo li u obzir da nitko nije dužan trpjeti rasističko vrijeđanje i ponižavanje, a pogotovo ne djeca koja nemaju izgrađene mehanizme obrane, dolazimo do zaključka da ne možemo ocjenjivati djecu s obzirom na urođene karakteristike.
Ne smije se petica iz tjelesnog davati samo atletama, a boležljivu i slabiju djecu kažnjavati zbog njihovog genetski predodređeng fizičkog stanja lošijom ocjenom.
Ne može petica iz likovnog biti rezervirana samo za bogomdane talente, a petica iz matematike samo za one koji su se, metaforički rečeno, rodili s kalkulatorom u glavi.
Posao je nastavnika, pored podučavanja, da ocjenjuju rad djece, a ne rad majke prirode.

Netko je gore spomenuo da neka djeca, zbog svojih kognitivnih nemogućnosti, jednostavno ne mogu dobiti peticu.
Znači, poručuje se - ti ne valjaš, jer si rođen takav da ne valjaš (glup, ograničen, nesposoban, niža rasa). I koliko se god trudio, ništa ti ne pomaže.
Takav je pristup odvratan, nehuman i da, rasistički. Osim toga, antipedagoški je, jer degradira ulogu rada, truda i napredovanja u skladu sa sposobnostima.
I na kraju krajeva, djeca se izgrađuju, postoji mehanizam kompenzacije i nije rijetkost da ustrajni rad na kraju postiže sjajne rezultate, bez obzira na lošiju strartnu poziciju. Ali to se neće desiti ako dijete na samom početku demotiviramo procjenom da je rođeno lošije od drugih.
A o strašnim posljedicama koje takav pristup ima na emocionalni i psihosocijalni razvoj djeteta da i ne govorimo.
Dakle, rasizam van iz škola!

[sun.shine]

Blue_Angel kaže:

Ja bih uvela državnu maturu i u osmom razredu.

I uvodi se. Je li to još jedna dobra ideja s fijaskom od izvedbe - bumo vidli.

[glora's bastard]

glora's bastard kaže:

a što se tiče ocjenjivanja i današnjeg programa, uh imam puno za reći , pa ću to možda sutra,

...
dobro, nakon protagore i sun.shine nemam baš više tako puno za reći

I dragi i ja imamo zajebana radna vremena, mislim da djete na nas teško da će moći računati.

shtefy, radi ovoga je ne bih slala u školu prije vremena

[juhica]

protagora kaže:

To da trojka važi kao grozna ocjena zaslužan je naš školski sustav, jer s prosjekom dobar, nakon osnovne, moguć je upis samo u obrtničke škole, uglavnom trogodišnje, tako da se o daljnjem školovanju nakon srednje ne može ni sanjati. A kako roditelji u pravilu žele svojoj djeci najbolje, jasno je da se groze svega što im može limitirati šanse za uspjeh u životu.

Strogo ocjenjivanje u nižim razredima osnovne nije usklađeno sa saznanjima s područja razvojne psihologije. Djeca u toj dobi emotivno su fragilna i lako im je usaditi uvjerenje da su nesposobna, a opetovano dobivanje nižih ocjena šalje djetetu poruku da je manje vrijedno od ostale djece. Mehanizam kritičkog mišljenja još nije razvijen i dijete nije u stanju analizirati situaciju i procijeniti ulogu svog truda i odvojiti je od svojih urođenih datosti. Kad doživi neuspjeh, sklono je misliti da naprosto ne valja i da nema smisla da išta pokušava. Tako se stvara averzija prema školi i učenju.

Ono što svakog roditelja treba zabrinuti neupućenost je nastavnika u područja koja bi trebao poznavati svatko tko profesionalno radi s djecom. Na žalost, nastavnici ne samo da nisu upoznati s razvojnom psihologijom, nego im ni područje pedagogije nije blisko.
Zahtjev da roditelji moraju naučiti svoju djecu kako da uče neprofesionalan je i drzak.
Upravo bi to trebala biti krucijalna uloga nastavnog osoblja. Naučiti i uvježbati djecu metode savladavanja i upamćivanja gradiva, te mehanizme kojim će učenik samog sebe motivirati za postignuća.
U suprotnom, niži razredi osnovne škole uopće nisu ni potrebni. Jer tzv. gradivo koje se u tom periodu uči poznato je svakom roditelju koji je završio osnovnu i svatko ga može prenijeti svom djetetu. Ali nije svaki roditelj pedagog ili psiholog i ne može podučiti dijete strategijama učenja. To bi trebali raditi učitelji i nastavnici, ali oni radije djeci izbiflaju gradivo, s preporukom da kod kuće zagriju stolac i nauče. Nastavnik bi trebao tako prirediti građu da se već na satu zapamti veći dio, a kod kuće samo ponovi. Na žalost, mnogi nisu dorasli tom zahtjevu, a krivicu za svoj neuspjeh svaljuju na roditelje i djecu.

Duboko neznanje naših prosvjetnih radnika, na žalost, došlo je do izražaja i na ovom topicu. Neki su spominjali kognitivne sposobnosti i nesposobnosti učenika. Urođene sposobnosti, talenti ili antitalenti ne bi smjeli utjecati na ocjenu. Jer, u tom slučaju ocjenjuju se urođene genetske predispozicije, a procjenjivanje ljudi prema biološkim datostima je, po definiciji, čisti rasizam.

Ako imate u razredu fenomenalno nadareno dijete, ono bi trebalo preskočiti u stariji razred, a ako to nije moguće, onda je pošteno od takvog djeteta očekivati više. U suprotnom će izgubiti motivaciju za rad, a ostala djeca će biti frustrirana njegovim uspjehom bez uloženog truda, koji proizlazi iz slučajno dobivene genetske predispozicije.
Prilagodba se očekuje i u radu s ispodprosječnom djecom, postoje individualni programi i dijete se ocjenjuje s obzirom na uloženi trud, a u ocjenu ne smije ulaziti njegova biološka struktura, za koju dijete nije odgovorno, niti na nju može utjecati.
Dakle, odučiti se od vulgarnog biologizma, tj. od rasizma i zaboraviti na tzv. prirodne podjele i stupnjevanja na urođeno jače i slabije ljudske primjerke. Nismo u džungli, pa da bi takve podjele morale biti bitne.

Uglavnom, uz časne izuzetke, naši su prosvjetni radnici prilično neupućeni u svoju profesiju i kad bi se davala ukupna ocjena za rad jedva da bi zaslužili mršavu dvojku. Ako i toliko.

Prekrasan post. Moje misli. S time da ima i vrlo kvalitetnih učitelja. Ali ovi "polupismeni" stvarno kvare dojam. Ja sam na stanovištu da bi učenik trebao u školi dobiti više znanja, a da bi kod kuće trebao imati više vremena za igru i boravak na čistom zraku. To mog klinca jako usrećuje. Mislim da bi dijete trebalo biti sretno svaki dan a ne samo vikendom i praznicima.