Posljedice MPO

[Francesca]

Ay, Carmela kaže:

Da, jasno mi je da gledam samo negativne posljedice. Pozitivnih, naime, nema.

Shvaćam da je to potpuno druga priča kad sve završi trudnoćom. Vjerojatno i fizički. Ponekad osjećam grižnju savjesti jer sam tako lako odustala, ali stvarno se grozim novog pokušaja. Jedna moja rodica se ne štedi uopće, ode na postupak, pa dva puta kod privatnika dok čeka red u bolnici, priča samo o idućem pokušaju. Meni su trebale 2 godine pauze između 2. i 3.

Bila sam hodajući (više ležeći) primjer nuspojava, od umora, povraćanja, strašnih glavobolja, debljanja, komatozne probave, nervoze, navala vrućine... i svi mi govore da je to normalno i očekivano. Upravo me šokira sad kad saznajem da nije.

Moja šogorica je odustala nakon 3 pokušaja i prije mpo ju nikako nisam razumjela

Onda sam i sama krenula i iako stvarno osobno nisam osim hipera i kila imala nikakve strašne posljedice, ali sam se tu načitala i naslušala svega i shvatila da nije svakome isto, tijelo drugačije reagira svakome...

Meni su se uvijek čudili zašto radim tako velike pauze (u 2 godine samo 4 postupka) ali moji jajnici se mjesecima nakon stimulacije nisu smanjivali a i prirodi su uvećani...

Tako da, najvažnije je da si ti sa sobom čista - dala si sve od sebe i to je to

[Ay Carmela]

Ma čista sam, bila sam čista nakon 2. puta kad sam rekla da idem još jednom i basta.

Ali žao mi je, jebiga. Žao mi je muža jer bi bio sjajan otac, žao mi je i mene jer nemanje djece je meni bilo nešto nezamislivo. Uglavnom sam ok, nisam depresivan tip osobe inače, više sam pokupi-se-i-nastavi. Muž i ja smo se u potpunosti okrenuli sebi, otkrili nove interese, hobije, i zajedničke i individualne i mogu reći da mi je život lijep.

Ali taj crvić, da sam zapravo kukavica i da mi nije bilo dovoljno stalo pa zato nije ni uspjelo mi se stalno vraća.

Da nisam to čula od člana obitelji, možda ne bi. Zapravo je ispalo da sam otvorila temu jer tražim utjehu od sebi sličnih.



Poslano sa mog LG-D855 koristeći Tapatalk

[sly47]

Nisi kukavica!

I smatram da to nitko nema pravo reci jer nitko ne zna kako je tebi u tvojoj kozi. A pogotovo ako popuje izvana i pritom nema pojma sto znaci mpo. I vrlo sam gruba prema ljudima iz okoline koji mi na bilo koji nacin krenu pametovat o tome.

Ako netko ne moze biti suport, nece mi ni kvariti zen za koji se jebeno borim da budem u njemu.

Razumijem te po pitanju crvica, samo ja ga sebi sama recimo namecem, i to bas zbog ovog sto kazes, muz = sjajan tata, ja ne mogu pojmiti da se to nece desiti.
Ali realno, dala sam sve od sebe. Jesam.

Iako bi mi bilo lakse da me sprijeci menopauza u pokusavanju, nego moja svjesna odluka da je sa 35 g dosta. Jebeno rastrga to.

[Ay Carmela]

Da, to je najgore pitanje. Kad sam stvarno dala sve od sebe?

Uz to, uvijek sam osjećala da sam sama u svemu tome. Muž daje potporu u smislu da sasluša kuknjavu ali ne želi se miješati u odluku, ipak je to moje tijelo. Ali mame su smor! Jedno vrijeme se razgovaralo isključivo o mojim reproduktivnim organima. Pa sam im rekla da se osjećam silovano svaki put kad ih vidim. Naljutile su se, odljutile, malo skulirale ali pasivna agresija je još prisutna.

Pita me danas prijateljica kojoj su upravo preporučili mpo kako je to. Nisam znala šta da joj kažem. Osim da mi je žao.



Poslano sa mog LG-D855 koristeći Tapatalk

[sly47]

Ma ja sam odavno prihvatila da u konacnici sam to prođes iako moj muz je stvarno u toj prici 1/1 samnom. I uzasno mu je tesko gledati da sam ja lose. Ali ja sam ta koja prolazi fizicki postupke. I tu mi nitko ne moze olaksat.

Od obitelji svi imaju neku distancu jer smo mi to tako postavili granicu. To je nasa intimna i privatna stvar. (Rece ona na javnom forumu ). Svi znaju, nitko se ne usudi pitat

Sad ispadam zesca bitch

[Ay Carmela]

Da, sama si, nego šta. Ali kao što kažeš, bila je to moja odluka i ne žalim. Zbilja sam preboljela činjenicu da neću imati djecu, našla sam čak i neke prednosti u svemu tome ali žalac tuge bocne tu i tamo.

A kako ste se odlučile za privatnike? Meni to nije bilo ni na kraj pameti, vjerovala sam doktorima u KBC-u. U čemu je razlika, osim u kraćoj listi čekanja?

[Francesca]

Joj ti upitni pogledi su bili najgori - kao ono: ima sta?
Ja sam svojima rekla kad nesto bude da cu im rec

[sly47]

Uuuuu razlika je dan i noc ak mene pitas. Pa ovi u petrovoj su me dozivotno umalo osakatili. A sve ime do imena.

Nije mpo bez rizika, i treba individualno i ne po traci, a bome u bolnicama, budimo realni, tako tocno i ide. Nazalost.

[Francesca]

Prvo zbog posla nisam imala vremena cubit svaki put satima na pregled
Drugo zbog godina nisam mogla cekat mjesecima u redu za lijekove

A onda kad sam usla u tu pricu i pocela citat tude price, bilo mi je drago da idem privat zbog sveg tog slamperaja po bolnicama

[Snow Fairy]

Meni se isto činilo da su "face" otišle u privatnike. Privatnici se više educiraju (OK i tu ima svega, ovi moji da). Sviđa mi se što nema lista čekanja, bolji pristup - nisam samo broj, doktor me zna. Nije mi svaki puta netko drugi. Mogu doći na pregled ujutro/popodne/dogovarati se. Jednostavno kad smo saznali da moramo u MPO, nama je odmah bio u glavi privatnik, nikako bolnica

Kad sam pitala muža jel hoćemo za drugo dijete preko hzzo-a u bolnicu, rekao je ne hvala, radije bi opet platio

[Ay Carmela]

Meni je bilo ok. Doktor koji mi je vodio protokol je ljubazan, pažljiv, objasni sve. I znao nas je poimenice. Sestra Zdenka je zlato od žene. Nisam puno čekala protokol, po 3-4 mjeseca, jedino što znaš da ćeš provest tamo po dana kad ideš na uzv. Nisam dolazila na injekcije, to sam sama radila.
Ali ja sam odmah uzela bolovanje.

[Francesca]

Ja sam svaki dan išla na uzv jer sam PCOS i jako je važno da me svaki dan gleda
Bolovanje sam uzimala od punkcije do bete, ipak radim kod privatnika, ni ovo se nije baš blagonaklono gledalo

[naomi]

Ay Carmela kaže:

Ma čista sam, bila sam čista nakon 2. puta kad sam rekla da idem još jednom i basta.

Ali žao mi je, jebiga. Žao mi je muža jer bi bio sjajan otac, žao mi je i mene jer nemanje djece je meni bilo nešto nezamislivo. Uglavnom sam ok, nisam depresivan tip osobe inače, više sam pokupi-se-i-nastavi. Muž i ja smo se u potpunosti okrenuli sebi, otkrili nove interese, hobije, i zajedničke i individualne i mogu reći da mi je život lijep.

Ali taj crvić, da sam zapravo kukavica i da mi nije bilo dovoljno stalo pa zato nije ni uspjelo mi se stalno vraća.

Da nisam to čula od člana obitelji, možda ne bi. Zapravo je ispalo da sam otvorila temu jer tražim utjehu od sebi sličnih.



Poslano sa mog LG-D855 koristeći Tapatalk

post me toliko dirnuo da me rasplakao... onaj ko ti je to rekao sigurno nije bio u tvojoj poziciji, ni fizicki ni psihicki.

[BondWannabe]

Carmela, čitam cijelu temu od početka i tako mi je žao zbog svega što prolaziš.
Očito tvoj organizam baš jako reagira na mpo.
Da li sada imaš dobrog doktora? S obzirom na simptome koje si spomenula možda postoji nešto što ti može olakšati sadašnju situaciju....
Prošla sam 7 postupaka i nemam (zasada), nikakve probleme.

[BlackBerry]

Ay Carmela kaže:

A kako ste se odlučile za privatnike? Meni to nije bilo ni na kraj pameti, vjerovala sam doktorima u KBC-u. U čemu je razlika, osim u kraćoj listi čekanja?

Promijenila sam posao i dogodilo se da je na drugom kraju grada od bolnice u koju sam isla do tada na postupke.
A kak sam bila nova na poslu nisam znala koliko mogu bjezati s posla na folikulometrije i slicne stvari za koje te u bolnici ne pitaju jel mozes od 10-12 radnim danom cekati u cekaonici.
A i nisam mogla odmah uzimati godisnji.
Posto se godinica vec nakupilo nisam htjela sad cekati pol godine ili godinu da se situacija s poslom stabilizira jer jednostavno vremena nisam imala toliko na bacanje.
Tako da sam rekla odraditi jedan postupak privatno gdje se ipak prilagode tvom rasporedu pa onda nazad u bolnicu kad se stvari s poslom srede i stabiliziraju.
I ostala trudna u tom postupku nakon 5 prijasnjih godina povlacenja po bolnicama.

Sad kad gledam na to mozda mi je mrvicu zao da nisam ranije otisla privatno jer mi novci nisu nikad bili problem, ali sam eto ..mozda malo i naivno, vjerovala da ne mogu valjda toliko losiji biti u bolnici a stvarno ne trebam da me netko peruskom gladi i glumi neku pretjeranu ljubaznost kad sam si vec mogla posao prilagoditi posao bolnickom rasporedu.
A mozda sam samo imala srece da je eto ovaj puta uspjelo i nema veze s tim sto je bilo privatno.
Makar sad kad gledam statistike vidi se da privatnici imaju ipak malo vise uspjesnih postupaka.
A kaj se tice liste cekanja... I kod privatnika sam cekala da zavrsi sezona godisnjih odmora. Tak da ne vidim tu neku razliku od bolnice.

[Mushmula]

BondWannabe kaže:

Prošla sam 7 postupaka i nemam (zasada), nikakve probleme.

Ja sam ih prošla 5, isto ZASADA nemam posljedice. Ali mene stalno brinu posljedice koje se možda jave nekad kasnije u životu, od svih tih hormona i pikanja jajnika. A i stresa. Preuranjena menopauza, nedajbože rak... To je jedini razlog zbog kojih mislim da odustajemo.

[cajna_mjesavina]

Mushmula kaže:

Ja sam ih prošla 5, isto ZASADA nemam posljedice. Ali mene stalno brinu posljedice koje se možda jave nekad kasnije u životu, od svih tih hormona i pikanja jajnika. A i stresa. Preuranjena menopauza, nedajbože rak... To je jedini razlog zbog kojih mislim da odustajemo.

U više navrata je dokazano da MPO postupci ne povećavaju šanse za rak niti dovode do preuranjene menopauze.
Folikuli koji se ženi punktiraju za vrijeme IVFa bi se ionako oslobodili iz jajnika.
Lijekovi samo potiču sve folikule da narastu, dok u prirodnom ciklusu imamo 1 vodeći folikul, a ostali propadaju.
Dakle preuranjena menopauza ili rak jajnika nisu češći u žena koje idu na MPO.

[Mushmula]

Jedino relevantno istraživanje koje bi to moglo tvrditi bi bilo provedeo na ženama koje su MPO radile npr. 90-ih, a od tada su se ljekovi i metode vjerojatno podosta promjenili. Folikuli bi pukli, da, al bez probadanja jajnika. Kod svake punkcije se jajnik probode 15-ak puta (obicno ima vise folikula nego stanica, jel)

Sent from my LG-H870 using Tapatalk

[BlackBerry]

Pa probode se folikul...koji je na povrsini jajnika.
Nije da rudare kroz cijeli jajnik bas za svaki folikul.

Ugl. Raka jajnika se najmanje bojim. Onog cervixa nesto malo vise jer HPV, a onog na dojci najvise zbog obiteljske anamneze.
Al isto tak vjerujem u preventivne preglede svega toga.
Frendica rodila pred 6 godina i od onda nije bila kod ginekologa jer ne treba joj, a i nece vise imati djece.
Definitivno nisam pobornik tog pristupa

[vg1983]

Najveca i najgora posljedica je ta sto me MPO nazalost promijenio kao osobu...mozda sam i sama kriva jer sam to dopustila, ali 7g. pokusavanja, jedna beba izgubljena u 13tt, druga u 9tt, odurno radno mjesto i poneki losi odnosi s clanovima obitelji su kumovali tome da sam zavrsila na redovitoj psihoterapiji, trenutno uz medikamente. Nikada nisam mislila da ovako dugo necemo uspjeti, nisam mislila da cu se baviti mislju sto dalje ako nikada ne uspijemo. Fizicki sam isto na neki nacin odraz kaosa iznutra....od kila, do borbe s pcos, stitnjacom, bolovima u ledima....suprug i ja se trudimo zaista oko nas dvoje. Oko nas kao para i ne damo da nam ovo sve satre brak. Uskoro mijenjam radno mjesto, a nadam se da ce time bit rijesen jedan dio negative koju nosim. Ali evo trenutno je period kad sam bas low. Pustila sam uzde i znam da cu ih kroz koji mjesec opet uhvatiti i imati prividnu kontrolu nad zivotom. Uglavnom htjedoh rec da je mene MPO sje** onako posteno, psihicki, natjerao me da se manje smijem i to mu zamjeram.